U Hrvatskoj, broj umrlih veći je od broja novorođenih još od devedesetih godina prošlog stoljeća. Neminovno je da se nakon tako dugo vremena itekako primjete negativni trendovi i promjene, pogotovo u jednoj manjoj europskoj državi.   

Brojke su neumoljive: prije pet godina, u školskoj godini 2016./17., bilo je 42.219 učenika prvih razreda osnovne škole, dok je lani u školske klupe sjelo samo 36.950 prvašića. 

Marin Strmota, profesor s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu je jasan: “Hrvatska nema cjelovitu strategiju za taj problem, a riječ je o problemu broj jedan u Hrvatskoj, no njime se nitko ozbiljno ne bavi. Najbolniji je udar ovaj pad broja djece te iako je to očekivano, mi se svake godine iznova čudimo kako pada broj djece. Sve manje prvašića znači da smo nacija koja stari i izumire. Hoće li ikad doći strategija da se taj problem krene rješavati, pitanje je”.

Pitanje je međutim je li (ova) vlast dio rješenja ili problema. Boris Jokić iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu smatra da je jedan od razloga za odlazak mladih obitelji i društvena klima u kojoj ljudi žive, te nedostatkak određenih društvenih vrijednosti: navodi “meritokratski princip, nepolitičko zapošljavanje, mogućnost napredovanja, fleksibilnost u terminima rada, i kvaliteta radnog mjesta”.

Ovo je iznimno kompleksan problem, koji iziskuje hrabre iskorake i rješenja, a ne vidi se kako bi sadašnja vlast pomogla. Štoviše, teško je oteti se dojmu da bi promjena vlasti u državi mogla biti jedan od poteza koji bi stvari pokrenuo u dobrome pravcu.