Je li računalna kreativnost moguća? Pompa koja se digla oko alata generativne umjetne inteligencije (AI) kao što su ChatGPT, Midjourney, Dall-E i mnogi drugi, postavlja nova pitanja o tome je li kreativnost isključivo ljudska vještina. Neke značajne prekretnice u oblasti generativne umjetne inteligencije potiču nas na ovo pitanje:

• Umjetničko djelo koje je stvorio AI, Portret Edmonda de Belamyja , aukcijska kuća Christie’s 2018. prodala je za 432,500 dolara, što je gotovo 45 puta više od procjene. Ovo umjetničko djelo stvorila je generativna suparnička mreža koja je dobila skup podataka od 15000 portreta nastalih tijekom šest stoljeća.

• Glazbeni producenti poput Alex Da Kid-a , koji je nominiran za nagradu Grammy, surađivali su s umjetnom inteligencijom (u ovom slučaju IBM-ovim Watsonom) kako bi proizveli hitove i unaprijedili svoj kreativni proces.

U gore navedenim slučajevima, čovjek je još uvijek glavni: on uređuje rezultate umjetne inteligencije prema vlastitoj viziji, i time zadržava autorstvo djela. Međutim, uzmimo za primjer AI generator slika Dall-E, koji može proizvesti nove rezultate na bilo koju temu u roku od nekoliko sekundi. Putem difuzije, pri čemu se skupljaju ogromne količine podataka kako bi se obučila umjetna inteligencija, generativni alati umjetne inteligencije mogu transponirati pisane fraze u nove slike, ili improvizirati glazbu u stilu bilo kojeg skladatelja, osmišljavajući novi sadržaj koji nalikuje podacima koje su dobili ali koji nije identičan. Autorstvo je u ovom slučaju složenije. Je li to algoritam? Jesu li to tisuće umjetnika čiji je rad iskorišten da bi se proizvela slika? Ili je to sufler koji uspješno opisuje stil, referencu, temu, osvjetljenje, gledište, pa čak i emociju? Da bismo odgovorili na ova pitanja, moramo se vratiti na jedno staro pitanje.

Što je kreativnost?

Prema Margaret Boden, postoje tri vrste kreativnosti: kombinacijska, istraživačka i transformacijska. Kombinacijska kreativnost spaja poznate ideje. Istraživačka kreativnost generira nove ideje istraživanjem “strukturiranih konceptualnih prostora”: to jest, ona prilagođava prihvaćeni stil razmišljanja istraživanjem njegovih sadržaja, granica i potencijala. Obje ove vrste kreativnosti nisu milijun milja udaljene od algoritamske proizvodnje umjetnosti generativne umjetne inteligencije; stvaranje novih djela u istom stilu kao i milijuna drugih u podacima za obuku, tj. “sintetička kreativnost”. Transformacijska kreativnost, međutim, znači generiranje ideja izvan postojećih struktura i stilova kako bi se stvorilo nešto posve originalno, a što je u središtu trenutačnih rasprava o umjetnoj inteligenciji u smislu poštene upotrebe i autorskih prava – radi se o veoma neistraženim pravnim vodama, pa ćemo morati pričekati i vidjeti što će sudovi odlučiti.

Ključna karakteristika kreativnih procesa umjetne inteligencije jest da je trenutna računalna kreativnost sustavna, a ne impulzivna kao što to često zna biti u slučaju ljudske kreativnosti. Računalna kreativnost programirana je da obrađuje informacije na određeni način, kako bi se postigao određeni rezultat koji je predvidljiv, iako na često neočekivane načine. Zapravo, ovo je možda najznačajnija razlika između umjetnika i umjetne inteligencije: dok su umjetnici vođeni sami sobom i svojim djelom, umjetna inteligencija je u velikoj mjeri usmjerena na potrošače i tržište: dobivamo samo “umjetnost” koju tražimo, što možda nije ono što nam treba.

Za sada se čini da generativna umjetna inteligencija najbolje radi s ljudskim partnerima, i tada je možda sintetička kreativnost umjetne inteligencije katalizator za poticanje ljudske kreativnosti, na način da uvećava ljudsku kreativnost umjesto da je proizvodi. Kao što je to često slučaj, pompa oko ovih alata kao potencijalnih razornih sila nadmašuje ono što se događa u stvarnosti. Zapravo, povijest umjetnosti nam pokazuje da je tehnologija rijetko kad izravno istisnula ljude iz posla kojim su se željeli baviti. Sjetitmo se na primjer kamere, koje su se bojali zato što bi mogla ostaviti bez posla portretiste. Koje su stoga poslovne implikacije korištenja sintetičke kreativnosti od strane umjetne inteligencije?

Sintetička umjetnost i biznis

Sintetička kreativnost na zahtjev, kakvu trenutačno stvara AI, svakako je blagodat za poslovanje i marketing. Nedavni primjeri uključuju:

• Oglašavanje poboljšano umjetnom inteligencijom: Ogilvy Paris koristio je Dall-E za izradu AI verzije Vermeerove Mljekarice za Nestle jogurte .

• Namještaj dizajniran pomoću umjetne inteligencije: Kartell, Philippe Starck i Autodesk surađivali su s umjetnom inteligencijom kako bi stvorili prvu stolicu dizajniranu pomoću umjetne inteligencije za održivu proizvodnju.

• Modni stajling unaprijeđen AI-jem: Stitch Fix koristio je AI za snimanje personaliziranih vizualizacija odjeće na temelju traženih preferencija kupaca: boja, tkanina i stil.

Scenariji potencijalne upotrebe su beskonačni i ono što zahtijevaju još jedan je oblik kreativnosti: uređivanje ili kuratorstvo. Poznato je da umjetna inteligencija ‘halucinira‘, što je u ovoj industriji izraz za izbacivanje besmislica. Ono što je postalo izrazito potrebna ljudska vještina je stvaranje smisla, odnosno izražavanje koncepata, ideja i istina, a ne samo nečega što je ugodno osjetilima. Uređivanje je stoga potrebno za odabir i uobličavanje, ili preoblikovanje, jedinstvene i uvjerljive vizije.

Chloe Preece i Hafize Çelik, The Conversation