Gotovo da ne postoji pjevačica postratne/milenijal generacije, koja je tako munjevito stekla slavu i ovladala clubbing scenom kao što je to učinila slovenačka pjevačica crnogorskih korijena Senidah. Svojim eklektičnim stilom muzike, koji se opire kategorizaciji… Više
Sreća je jedan od najvažnijih ciljeva u životu . Tijekom pandemije bila je najtraženija riječ na Googleu. Međutim, evo zašto potraga za srećom može biti loša za vas. Može nas učiniti egocentričnim. Aktivna potraga za… Više
Robert Reich, bivši ministar rada Sjedinjenih Država, napisao je kolumnu za The Guardian, u kojoj analizira sve veće, zabrinjavajuće podjele u njegovoj zemlji. Prenosimo najvažnije dijelove.
Kako znamo tko je najveća pop zvijezda na planetu? Ako je mjerilo popularnosti slušanost na platformama poput Spotify-a, onda Bad Bunny može s pravom reći da je broj jedan, na iznenađenje velikog broja publike u Europi.
Nastavi čitati “Bad Bunny – najveća svjetska pop zvijezda?” →
(Alma Skopljak: Novopovijesni i politički roman Ive Andrića i Meše Selimovića; CKO, Tešanj, 2022.)
Alma Skopljak napisala je knjigu koja plijeni svojom teorijskom podlogom, sistematičnošću, metodološkom preciznošću, a posebno inspirativnim interpretacijama Andrićevih i Selimovićevih romana. Osobito se u tom pogledu ističu interpretacije romana Na Drini ćuprija i Travnička hronika, koje na potpuno nov način obrađuju tematske i idejne planove ova dva djela, otkrivajući političke aspekte njihove slojevite i složene radnje. Te interpretacije spadaju u red onog najboljeg što je na južnoslavenskom prostoru napisano o Andriću, a njihova originalnost, interpretativna uvjerljivost i dosljednost u provođenju interpretativne argumentacije dokazuju da Alma Skopljak posjeduje izniman književnokritički talent i sposobnost sinteze teorijskog znanja u interpretaciji složenih književnih svjetova.
Nastavi čitati “Nova čitanja klasika” →
U lipnju 2002. godine, za trajanja svjetskoga nogometnog prvenstva u Južnoj Koreji, napisao sam u jednom članku kratki ekskurs kao naklon igračkoj umjetnosti Zinedina Zidanea, sjećajući se nekih utakmica koje sam u ranoj mladosti svojim očima gledao, a na kojima se ukazivao duh iste umjetnosti. Sve su one bile realizacija apsolutnoga nogometa, svaka od njih potpuno se otela ikakvom sistemu, taktici, „trenerskim zamislima” – čisti sevdah! Vlasnik sam unutarnjih snimaka triju-četiriju takvih utakmica na Maksimiru koje tehnološki nisu zapamćene, ali se i danas vrte negdje među zvijezdama, drukčije ne može biti.
Nastavi čitati “I onda – Osim!” →
Ne postoji osjetljivija tema od teme ratnih zločina. Uspomene na ratne zločine često su najživlji dijelovi kolektivnog pamćenja. Odgovorna društva se temom zločina, individualnim i kolektivnim traumama, suočavaju znanstveno, kroz viktimološki, povijesni, antropološki, socio-psihološki, etički diskurs. Ili kroz hrabro, etičkim principima motivirano istraživačko novinarstvo i odgovorne javne politike koje zajednički doprinose istinskom suočavanju s prošlošću. Ona manje odgovorna društva zločine negiraju ili relativiziraju, nerijetko uz blagoslov same države. U drugospomenutim društvima zločin i patnja nerijetko postaju unosna politička roba, ili klikabilan medijski artikl. Kada tema zločina sklizne u ralje dnevne politike, kada postane dio medijske kulture senzacionalizma, otvoren je beskrajan prostor za manipulaciju. U tom smislu posebno perfidno zloupotrebljavaju se društvene mreže, koje tako zloupotrebljene bivaju idealan alat za širenje tenzija, te mjesta gdje se čoporativno ispoljavaju gorčina, frustracija, mržnja.
Nastavi čitati “Simplifikacija stvarnosti i populističko podilaženje: kad trauma postane roba” →
Hrvatski politički život posljednjih nekoliko godina obilježava jedna “enigma”. Vlada pod vodstvom Andreja Plenkovića niže debakl za debaklom, većina ministara završava svoje mandate prerano zbog afera, ali i dalje ju krasi prilična stabilnost. Mogu dežurni čuvari političkog bontona ponavljati do besvijesti kako bi u “normalnim državama” vlada pala i nakon manjih i beznačajnijih afera, ali ništa se promijeniti neće. Razlog nisu “Pupovčeve ruke” ni biračima svojstvena tolerancija korupcije. Razlog se krije u idejnoj i političkoj nemoći opozicije.
Nastavi čitati “Zašto bi mnogi željeli da je Plenković autokrat?” →
Za vrijeme svoje izborne kampanje, Zoran Milanović obećao je biti “predsjednik s karakterom”. To obećanje svakako je ispunio, ali možda ne baš na način na koji su njegovi glasači očekivali.
U nedostatku stvarnih ovlasti, gospodin Milanović već neko vrijeme koristi medijske istupe i britak jezik kako bi izazvao reakciju i – kako on to valjda vidi – pokrenuo neke procese. Međutim, ako i ima dobre namjere, rezultati se nisu pokazali dobrima, naprotiv.
Nastavi čitati “Zoran Milanović je neodgovoran u najgore moguće vrijeme” →
Slojevitost i nesposobnost
Pitanje bosanskohercegovačke dijaspore je jedno od najkompleksnijih pitanja, kada se govori o budućnosti „države“ BiH. Neosporan ogromni ljudski potencijal, koji se nalazi bukvalno na svakom ćošku planete zemlje, i dalje je apsolutno neiskorišten. Ipak, proces „nacionalizacije“ bh. dijaspore je počeo i on je najizraženiji u sadašnjem periodu, odnosno, najveći efekat će imati na predstojećim izborima. Jedini koji imaju plan kako da ovladaju dijasporom za sada su isključivo nacionalističke stranke, koje na taj način žele da očuvaju i učvrste svoju vlast, koju uglavnom drže ili bolje rečeno održavaju od početka demokratskih izbora na teritoriji BiH.
Nastavi čitati “(Ne)sazrela dijaspora” →
Bez obzira na to kako se završe prijevremeni izbori za gradonačelnika Splita, dogodila se važna stvar, skoro bez presedana. Jedan političar dao je ostavku, bez da ga je itko na to tjerao.
Nastavi čitati “Ivica Puljak podiže standarde bavljenja politikom u Hrvatskoj” →
Posljednjih godina gledam kako se nacionalizam lagano budi čak i kod ljudi koji su mu uspjeli odoljeti tokom rata. Neki od njih prihvataju nametnutu realnost pa traže udobnu poziciju u podijeljenom društvu. Drugi su se jednostavno prozlili, godine ne donose uvijek mudrost, češća je ogorčenost zbog propuštenih prilika. Treći su profesionalci, beskrupulozni stratezi vlastite bolje budućnosti, nastavljači tradicije prve generacije “demokratskih promjena”.
Nastavi čitati “NOVI TALAS NACIONALIZMA: Kako smo postali izdajnici” →
Khevenhiller je najpoznatija od balada Petrice Kerempuha, koje su “najznačajnije lirsko djelo ikad napisano na kajkavskom jeziku”. Koji, čini se, ubrzano nestaje, pa je tim važnije bilo ostaviti ovakav, veličanstven, trag i zapis.
U kratkome osvrtu na stranici Leksigrafskog zavoda Miroslav Krleža stoji da je odlika Khevenhillera “kmetski pučki sarkazam”, koji “prožimlje snažno cijelu baladu čija tenzija raste nabrajanjem svih kmetskih nedaća, a vrhunac doseže u efektnoj završnici, u ironijskom fatalizmu na temu vlastitog završetka.”
Nastavi čitati “Miroslav Krleža: Khevenhiller” →
Ovogodišnje šestoaprilsko ignoriranje – ili bolje rečeno proganjanje – antifašističkog nasljeđa iz historije grada Sarajeva nije novo. Na stogodišnjicu kraja Prvog svjetskog rata, simbolično obilježene u Sarajevu manifestacijom „Sarajevo, Heart of Europe“ (onom kada je Šaban bio predgrupa Bečkoj filharmoniji, a sve pod pokroviteljstvom Europske unije), Sarajevo je stavljeno u fokus fin de siècla kao mjesta koje je ratovima počelo i zaključilo XX stoljeće.
Nastavi čitati “Opsada opsadom” →
Kao i drugi lideri nacionalnih stranaka, Dragan Čović silno je zabrinut za svoje glasače, za njihovu ravnopravnost i boljitak. Rezultati te brige vide se u sveopćem napretku i sreći naroda i građana Bosne i Hercegovine.
Ove godine su opći izbori u BiH. Nema velikih nepoznanica i teško da će u većini sredina biti pravih iznenađenja, osim ako građani iznenada ne odluče drugačije. Vidjet ćemo sigurno par važnih i zanimljivih političkih bitaka, ali više i sigurnije od svega, bit će teške retorike, podgrijavanja strasti i blokiranja bilo kakvih promjena.
Nastavi čitati “Ako želi pomoći Hrvatima, Dragan Čović se ne treba kandidirati za Predsjedništvo” →
Agresivnom vojnom invazijom Rusije na Ukrajinu dogodila se globalna kataklizma i potres, koji je gotovo preko noći podijelio svijet na bipolarne dijelove koji se međusobno isključuju. Fenomen rata, kao društvene pojave, na površinu je tako izbacio razne teorije i poglede, koji u mnogim slučajevima nemaju ama baš nikakvu logiku i istinu, ali su zato vrlo efektivno propagandističko oružje.
Nastavi čitati “Profesionalni uzbuđivači sirotinje” →
Bez obzira na razmjere užasa koji gledamo na svojim TV ekranima i mobitelima, bez obzira o kojem ratu je riječ, vremenom se naviknemo na grozne vijesti. Takvi smo, čak i ako smo i sami proživjeli i preživjeli strahote rata.
Nastavi čitati “Postoji li opasnost da Ukrajina postane “nova Bosna”?” →
Jedna od najpoznatijih klimaktičnih scena u povijesti filma: napet, šokantan rasplet u kojem se niz brutalnih ubojstava presijeca s glavnim likom, koji se mirno odriče Sotone dok postaje kum svom nećaku.
Nastavi čitati “50 godina Kuma, klasika koji je podigao ljestvicu za sve buduće gangsterske filmove” →
digitalnademokracija.com