Politički signali koji dolaze iz Francuske zloslutni su. Prema jednoj nedavnoj anketi, stranka Nacionalno okupljanje (RN) Marine Le Pen povećala je vodstvo na nevjerojatnih 15 bodova uoči europskih izbora u lipnju. Za Emmanuela Macrona, koji je obećao iskoristiti… Više
U romanu Travnička hronika naš veliki romansijer Ivo Andrić opisuje epizodu zatvaranja čaršije i pripadajuću pojavu javne histerije, kada se u gradu, poput kakvog vagabunda, negdje iz Srbije pojavio opskurni pijanac po imenu Bekri-Mustafa, tragajući… Više
Ovaj tekst čini prvi dio drugog poglavlja knjige Bošnjaštvo kao promašen projekt. Kako suditi (o) povijesti, koja treba da se pojavi početkom 2025. Neki fragmenti već su objavljeni u drugim tekstovima na ovoj web-stranici.
Rijetko talentirani i duhoviti Vojko V svoj zadnji album Dvojko objavio je prošle godine. Baš sve vrijedi poslušati, više puta, ali zbog fenomenalnih dvojezičnih asocijacija, usporedbi i kulturnih referenci, izdvajamo pjesmu Sharebedžija. Zavidimo svima koji će ovaj album i ovu pjesmu tek preslušati.
Nastavi čitati “Vojko V, majstor opservacije i igre riječima” →
Radeći na Kritici bosanskog uma, nisam smatrao da je nužno objašnjavati šta je »bosanski muslimanski subjekt«. Na moje iznenađenje, od izlaska knjige 2016. godine pa sve do danas najčešće mi se upućuje pitanje koje se tiče upravo te sintagme: šta ona znači, i zašto nisam pisao naprosto »Bošnjaci«?
Nastavi čitati “Bosanski muslimanski subjekt” →
Prije više od 50 godina (1966.), istaknuti kanadski antropolog Anthony Wallace pouzdano je predvidio propast religije zbog napredujuće znanosti: “Vjera u nadnaravne moći osuđena je na izumiranje, diljem svijeta, kao rezultat sve veće adekvatnosti i širenja znanstvenog znanja”. Wallaceova vizija nije bila ništa posebno. Naprotiv, moderne društvene znanosti, koje su se oblikovale u zapadnoj Europi 19. stoljeća, smatrale su vlastito nedavno povijesno iskustvo sekularizacije univerzalnim modelom. Pretpostavka je ležala u srži društvenih znanosti. Smatralo se, ili ponekad predviđalo, da će se sve kulture na kraju približiti nečemu što je otprilike približno sekularnoj, zapadnoj, liberalnoj demokraciji. Dogodilo se nešto bliže suprotnom od toga.
Nastavi čitati “Zašto religija ne nestaje i zašto je znanost neće uništiti” →
Rat u Gazi istinska je tragedija. Prije svega za nevine ljude koji ginu u Gazi i za njihove obitelji, a onda i za cijelu Palestinu, te za Izrael.
Kako piše ugledni kolumnist The Guardiana Jonathan Freedland, Izrael se po prvi put suočava s izolacijom od strane država saveznika i prijatelja, a razlog za zadovoljstvo ima Hamas.
Nastavi čitati “Da li rat u Gazi pretvara Izrael u državu pariju?” →
Prije nego štp su postigli svjetsku slavu albumom Raising Hell i singlom Walk This Way, RUN-DMC su izdali jedan od ključnih albuma hip-hopa.
Nastavi čitati “Prije 40 godina RUN-DMC izdaju album koji mijenja hip-hop” →
Već od svoje rane mladosti, možda od pete ili šeste godine, znao sam da ću kad odrastem postati pisac. Otprilike između svoje sedamnaeste i dvadeset i četvrte godine nastojao sam da se posvetim drugom poslu, ali radio sam ga potpuno svjestan da činim nasilje nad svojom pravom prirodom i da ću prije ili kasnije morati da se latim pera.
Nastavi čitati “George Orwell: Zašto pišem” →
Kuća u kojoj živim kad sam u Tuzli nema broj. Unatoč pokušajima da se od Općine Tuzla dobije kućni broj, adresa je i dalje “do broja XY”.
To nije jedini slučaj u ulici, dapače. Dodjeljivanje brojeva bi se trebalo događati po nekakvom automatizmu, a i u interesu je nadležnih da znaju tko stanuje na kojoj adresi. Ali ne i u Bosni i Hercegovini.
Nastavi čitati “Šta sam naučio za godinu u Bosni: Sve je naopako, ali je nisam nikad više volio nego sada” →
Takozvani »slučaj Franje Šarčevića« nije izraz neke nove društvene patologije, već samo još jedno očitovanje odavno postojećih društvenih disfunkcionalnosti. I upravo zato je zanimljiv piscu ovih redova: više od pukog povoda da izrazim solidarnost s jednim autorom koji je doživio prijetnje i pritiske zato što je izrazio mišljenje što odudara od većinskog, Šarčevićev slučaj je za mene prilika da novim primjerima potkrijepim i upotpunim analize društvenih procesa koji su kod nas na djelu, a kojima se godinama bavim. Povrh toga, na pisanje ovog teksta potaknula me činjenica da sam, bez ikakve lične zasluge i samo po osnovu minulog rada, i sâm donekle zahvaćen lavinom »pravedničkog« i »patriotskog« gnjeva koja se obrušila na autora.
Nastavi čitati “Tarik Haverić: Udala se Arifa” →
Zoran Milanović odlučio je natjecati se na općim izborima, za koje je sam odabrao datum, 17. travnja. Dobro je da je to srijeda, i da je uveden neradni dan. Ovi izbori prevažni su da bi se sveli na jedan dan, jedan vikend, gdje ključni element, izlaznost, ovisi o obiteljskim planovima i vremenskim prilikama.
Nastavi čitati “Bolje premijer nego predsjednik” →
O Kraftwerku smo već pisali, uključujući osvrt na njihov fenomenalni nastup u Sarajevu 2018., u kojem je spomenuta i njihova, u to vrijeme a mnogima i danas, radikalna, ideja Europe kao “jedinstvenog prostora, uz poštivanje nacionalnih i kulturoloških posebnosti”.
Nastavi čitati “Kraftwerk u naponu snage, uživo 1981.” →
“Po žvaljama vuče na migrante“, „Pseto, gnjida“, „Muslimanski poCetnik“, „Ko zna ko je ovu džukelu pravio“, pozivi na fizički obračun, otkaz sa radnog mjesta, „dozivanje pameti“… ovako najčešće prolaze oni koji se u BiH usude propitivati mišljenje većine.
Obračun sa neistomišljenicima ne podrazumijeva razmjenu argumenata nego armiju ljudi spremnih izreći najodvratnije uvrede, pritom izvlačeći iz konteksta iznesene stavove i potpuno zanemarujući ukupni društveni angažman onog po kojem pljuju.
Jednoga dana 1995. godine, krupni sredovječni muškarac opljačkao je dvije banke u Pittsburghu, usred bijela dana. Nije nosio masku niti bilo kakvu zaštitu. Još bi se i nasmiješio nadzornim kamerama prije nego što bi izašao iz svake banke. Kasnije te noći policija je uhitila iznenađenog McArthura Wheelera. Kad su mu pokazali snimke nadzornih kamera, Wheeler je zurio u nevjerici. “Ali ja sam nanio sok”, promrmljao je. Wheeler je očito mislio da će ga utrljavanje soka od limuna u kožu učiniti nevidljivim za kamere. Na kraju krajeva, limunov sok se koristi kao nevidljiva tinta pa bi trebao, sve dok se ne približi izvoru topline, biti potpuno nevidljiv.
Nastavi čitati “Ono što sveznalice ne znaju, ili iluzija kompetentnosti” →
Možemo! ne želi sa SDP-om, osim “točkasto”; SDP ne želi sa Socijaldemokratima, koji pak žele sa svima od centra ulijevo, no ne žele stati iza SDP-ovog predsjednika Peđe Grbina kao premijerskog kandidata; liberalni Fokus ne želi s Radničkom frontom, a isto vrijedi i u obrnutom smjeru; Stranka s imenom i prezimenom, to jest Dalija Orešković, teško da može s Centrom Ivice Puljka; Možemo! ne želi s Radničkom frontom i Socijaldemokratima; dio SDP-a ne želi s Centrom… Tako otprilike stoje stvari s lijevo-liberalnom opozicijom, a iz toga proizlazi da je najrealnije da će stranke što čine rečeni komad političkog spektra izići na parlamentarne izbore u dva ili tri bloka.
Nastavi čitati “Nitko ni s kim” →
Zašto konzervativci toliko ne vole London? Bivši zamjenik predsjednika Konzervativne stranke Lee Anderson nedavno je opisao laburističkog gradonačelnika glavnog grada, Sadiqa Khana, kao osobu koju kontroliraju “islamisti” – mišljenje za koje drugi članovi njegove stranke prilično zakašnjelo govore da je pogrešno, iako ne žele reći zašto. Paul Scully, bivši ministar za London, pridružio se debati izjavom da su dijelovi Londona i Birminghama “zabranjena područja “. Bivša premijerka Liz Truss kritizirala je “koaliciju protiv ekonomskog rasta” koja taksijem ide od “kuća u sjevernom Londonu do studija BBC-ja” (i tako ostvaruje društveni utjecaj, op. prev.). Rishi Sunak obilježio je prvo parlamentarno sučeljavanje kao premijer napadom na laburista Keira Starmera kao vođu koji “rijetko napušta sjeverni London”.
Nastavi čitati “U Londonu raznolikost cvjeta dok torijevci podilaze predrasudama” →
Populizam je na cijeni diljem svijeta, pa ni ovaj dio Europe nije iznimka – naprotiv.
Šef hrvatske diplomacije, Goran Grlić Radman, nazvao je predsjednika Srbije Aleksandra Vučića “ruskim trabantom”. Konkretno, u razgovoru za N1 televiziju, Grlić Radman rekao je da Vučić “može biti eventualno nekakav trabant ili satelit Rusije, ali nećemo dozvoliti kao saveznici, a i partneri sa SAD-om bilo kakav utjecaj Rusa ili druge maligne utjecaje koji bi narušili stabilnost zapadnog Balkana”.
Nastavi čitati “Vučić je nesumnjivo “ruski trabant”, ali poanta je nešto drugo” →
digitalnademokracija.com