Politička i društvena kriza u Bosni i Hercegovini zaoštrila se povodom prošlotjednog obilježavanja Dana Republike Srpske, praznika koji su zbog odabranog datuma Ustavni sud BiH i Venecijanska komisija proglasili neustavnim i diskriminatornim, a koji je… Više
Autoritarni lideri misle da mogu kontrolirati sve i da im je sve podložno. Političari poput predsjednika Erdogana imaju moć ušutkati glasove koje ne želi čuti, ali ne mogu poreći stvarnost koju ti glasovi opisuju. The… Više
Unatoč tome što psiholozi upozoravaju o paralelnoj pandemiji, tema mentalnog zdravlja rijetko zauzima značajnije mjesto u javnom prostoru, a gotovo nikad u kontekstu javnog zdravstva.
Koliko god se kriza u Kazahstanu činila groznom, uskoro bi moglo biti i puno gore. Vlasti su u četvrtak izvijestile da su deseci prosvjednika i najmanje 12 pripadnika policije i sigurnosnih snaga poginuli. S obzirom da je internet uvelike blokiran a drugi oblici komunikacije ozbiljno otežani, te s izvješćima o pucnjavi u Almatyju, stvarna bi situacija mogla biti mnogo lošija. Uhićeno je najmanje 2000 prosvjednika. Nakon višednevnih, uglavnom mirnih demonstracija diljem ove goleme zemlje, vladine zgrade su napadnute ili zapaljene u dva grada, a svjedoci u Almatyju izvijestili su o pljački. Stigle su “mirovne trupe” iz vojnog saveza predvođenog Rusijom.
Nastavi čitati “Kazahstan: opasnost pred nama” →
Integrirati vlastitu nacionalnu historiju, nanovo i konačno – eto najpreče zadaće koju su sebi zadali svi narodi pokojne Jugoslavije, listom: Slovenci, Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci. I svi to rade jednako ne znajući što s onim nepoželjnim dionicama historije, u kojima obraz voljenoga naroda baš i nije sav bio svijetao. Pa se onda odaju laganju i prefarbavanju tamnoga u svijetlo, ili tamnō jednostavno preskaču kao da ga nije ni bilo. Facit: ništa od integriranja, samo još jedno u dugom nizu sistemskih samoobmanjivanja.
Nastavi čitati “Sramota NDH” →
U recentnoj političkoj povijesti Bosne i Hercegovine nema velikih govora. Nema guski u magli, nema onih koji su imali san. Nadajmo se da će ih jednom biti. U zadnjih tridesetak godina, najpoznatiji “govor” bile su strašne prijetnje Radovana Karadžića o nestanku jednog naroda, izgovorene u Skupštini BiH. Najbolji je vjerojatno govor Sulejmana Tihića iz 2008. u kojem glavnom odboru svoje stranke obrazlaže potrebu deviktimizacije bošnjačke politike i preuzimanja inicijative. Trenutno, u javnom prostoru, u medijima i na društvenim mrežama dominiraju površni populisti, strojevi za proizvodnju mržnje s ljudskim obrisima, Facebook i Twitter bojovnici, kontekstualizatori napada po vjerskoj osnovi, providni stranački botovi, provokatori svih vrsta. Politički govor kao sredstvo komuniciranja, za animiranje javnosti i za testiranje novih politika zasad nije zaživio. Ovdašnji govori i saopćenja na razini su jednokratne populističke provokacije, a to što bljuvanje mržnje ima bolju prođu od smislenih sadržaja je nažalost odraz stanja u kojem se nalazi bosanskohercegovačko društvo, posebno mediji.
Nastavi čitati “Edin Forto možda postane nešto rijetko – političar prihvatljiv cijeloj BiH” →
Matthew Palmer, američki diplomatski izaslanik za pregovore o izbornim pravilima i ustavnim promjenama u Bosni i Hercegovini, i Angelina Eichhorst, diplomatkinja Europske unije na istom poslu kao i Palmer, otkazali su prošlog tjedna dolazak u Sarajevo na novu rundu pregovora s predstavnicima vodećih bosanskohercegovačkih stranaka, odnosno s političkim predstavnicima Bošnjaka, Srba i Hrvata.
Nastavi čitati “Izigrani pregovori” →
Poput Prozora, izborni zakon mora pasti! Čitajući dimne signale naših političkih i nacionalnih poglavica i njihovih pojedinih sluga po medijima, kao i poruke “nezavisnih” analitičara i intelektualaca, osjeti se da bi najbolje bilo prekinuti bilo kakve pregovore o reformi izbornog zakona u BiH. Od raznih objašnjenja izdvajaju se dva. Prvo, neozbiljno je razgovarati o promjeni zakona kad kuća gori i kad posmatramo direktan prenos secesije.
Nastavi čitati “Zločesti Washington i nevaljali Brisel” →
Nakon nedavnih događanja u Sarajevu, vrijeme je da se kažu neke sada već očigledne stvari. Tezu iz naslova ovog teksta nažalost nije teško dokazati. SDP BiH nekad je bio najjača brana nacionalistima i djelovao je u cijeloj Bosni i Hercegovini. To više nije tako.
Nastavi čitati “SDP BiH već odavno nije multietnička, bosanskohercegovačka stranka. Može li se to promijeniti?” →
Ako vas na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH dovedu birači bošnjačke nacionalističke stranke, onda je posljedica da vašu politiku kreira SDA. Ako vam poziciju gradonačelnika Sarajeva omoguće birači skloni desnim bošnjačkim nacionalističkim strankama, onda na spomen ploču za zločine na Kazanima ne možete staviti koji su zločinci to učinili. Ako vam u gradu postoje ulice i škole nazivane po fašistima, onda ne možete za sebe reći da imate multikulturni karakter. Ako kažete da nema više prostora za toleranciju, onda to nije Sarajevo kao što je nekad bilo!
Nastavi čitati “AVET BUSULADŽIĆA NAD ZLATNOM DOLINOM: Sarajevo nije što je nekad bilo” →
Ovo je skraćena verzija razgovora sa znanstvenicima iz južnoafričkog DSI-NRF centra o rezultatima nedavnog istraživanja Omikron varijante koronavirusa.
Po čemu se Omikron razlikuje od prethodnih varijanti?
Naši ključni nalazi odnose se na rizik od ponovne infekcije.
Nastavi čitati “Studija: Omikron lakše zaobilazi imunitet stečen prethodnom zarazom” →
Panični strah neprosvijećene gomile od okruglih godina nije od jučer. U ljeto 1599., recimo, zabilježen je slučaj da je “odlični Juraj Vagić, odvjetnik slobodnog i kraljevskog grada Zagreba”, na zahtjev građana podigao tužbu protiv neke Urše Kušević, švelje nastanjene na Harmici, jer se, “pouzdavajući u đavolska umijeća, bavila čarobnjaštvom i vračanjem, pa širila strah i jezu od Sudnjega dana na Godinu Gospodnju 1600., svjedočeći na javnim mjestima svoja đavolska priviđenja kako će se na Kraljevinu Hrvatsku sručiti gnjev Božji, suša, glad, bolest, kuga i jahači apokalipse, istom pozivajući puk, plemstvo i svećenstvo da se pokaju i pomole za oprost grijeha”.
Nastavi čitati “Vještica Marija” →
Velika je zabrinutost ovih dana za Ukrajinu, u kontekstu crnih prognoza o mogućem novom sukobu, možda već početkom nove godine. Ima li šanse da ova država opstane ako je na meti vojne velesile poput Rusije?
Vladimir Putin smatra da su Rusi i Ukrajinci zapravo jedan narod (na dosta sličan način kako neki nacionalisti, uglavnom srpski, svojataju druge narode u bivšoj Jugoslaviji). Objavio je poduži članak-pamflet na zvaničnoj stranici ruske vlade (en.kremlin.ru), iz kojeg nije teško iščitati da napad na Ukrajinu uopće nije nemoguć u skoroj budućnosti.
Nastavi čitati “Rusija i Ukrajina: hoće li biti novog rata? “ →
Otkako sam u Času lobotomije (2007) na lik i djelo Muhameda Filipovića bacio svjetlo nešto drukčije od onoga u kojem je on volio da se predstavlja, nisam ga često susretao. Ako bi se i dogodilo da se na ulici ne možemo izbjeći, mimoilazili smo se s obostranim neuvažavanjem. Utoliko više sam bio zatečen kada me tog jutra krajem novembra 2018. presreo kod Markala, na Trgu oslobođenja od Alije Izetbegovića. Nezaobilazni šešir, nekakve naočale nalik na sunčane iako je bilo oblačno, i po jedan ceker u svakoj ruci. Upad direktan i agresivan: – A zašto Vi, Haveriću, mene mrzite?
Nastavi čitati “Jedan susret s Muhamedom Filipovićem” →
Zanimljivu analizu geopolitičkih trendova objavio je ovih dana The Economist. Kada se govori o rivalstvu država, obično se misli na supersile: SAD, nekad Sovjetski Savez a sada Kinu. Međutim, s obzirom na to da SAD polako napušta svoju ulogu globalnog policajca, otvorio se teren za države srednje veličine da se iskažu:
Nastavi čitati “Autokracije srednje veličine imaju sve veći geopolitički utjecaj” →
Bila bi to razumljiva scena da se odigravala u prostorima Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Ovako je sadržavala sve temelje nadrealizma “diktat misli, bez kontrole razuma, izvan svake estetske ili moralne preokupacije”.
Restoran u Luxemburgu, s jedne strane stola premijer Federacije BiH, optuženik za korupciju i pranje novca, nasuprot njemu osumnjičenik za širenje nacionalne, vjerske i rasne netrpeljivosti. Sjede pod nadzorom onog koji se predstavlja kao Veliki meštar u Bošnjaka, obilježavajući tobože Dan državnosti BiH. Svi agituju za patriotizam.
‘Stronger together’ is a well-known saying, easily applicable to political life in Croatia. This is especially the case with the liberals; a number of small, centrist parties that aren’t capable of crossing the electoral threshold on their own. With few notable exceptions, such as winning the mayoral seat in Split, these parties are quite marginal on the political scene traditionally dominated by the two big parties, HDZ and SDP, as well as temporary successes by parties that are to the left and right of the two main players. This is a shame because liberals would have a lot to offer. It is moreover exceedingly important to have healthy competition, to have more than two choices, more than two rather ossified world views. Above all, more than the appalling, worn-out ideological battle between Ustashas and partisans.
Nastavi čitati “Croatian politics needs liberals – why don’t they unite?” →
“Divlje meso” HDZ-a okuplja se po ulicama i trgovima, hoda, moli, pjeva i prosvjeduje jer se, eto, u uvjetima globalne prevare nazvane pandemija, lokalno traže propusnice koje zatiru slobodu i pravo na izbor. Ta “moralna ekonomija mnoštva/gomile”, da se poslužimo ovom prigodom dekontekstualiziranom odrednicom E. P. Thompsona, oblikuje stanovitu vrstu “mentaliteta”, koji nedvojbeno ima svoje razloge i genezu, kao i svoje uvjete proizvodnje na temelju kojih zaslužuje baš takvo određenje – “divlje meso”HDZ-a. Soundtrack njihovih prosvjeda o tome govori više nego dovoljno. Simptom? Svakako.
Nastavi čitati “Divlje meso HDZ-a” →
digitalnademokracija.com