Fazlin dnevnik melanholije

Rječnik turcizama nisam otvarao dugo, baš dugo, sve do prije neki dan, nakon slušanja Fazlinih pjesama. “Ne znaš ti mene, i meni sličnu jaliju, kako god me baciš, ja padnem na jaziju” – jazija je, između ostalog, strana novčića sa oznakom vrijednosti, a jalijaš iz refrena, kaže kontekst pjesme, snalažljivi mladić koji se u haman svakoj neprilici spretno dočeka na noge. Tako je autor zgodno i pomalo duhovito, tomsojerovski, sažeo logiku tipičnog kvartovskog junaka. Jedna, pa druga, i tako redom – stisnuo sam, inače vazda ugašenu, autoplej tipku na jutjubu i dobar sahatak slušao Fazlin mahalski intermeco. Nije prvi koji je pjevao o opštim i specifičnim motivima čaršijske svakodnevnice (radilo je to, vjerovatno glasnije i jasnije od svih, Zabranjeno pušenje), ali se, barem nakon rata, gušći i mekši kantautorski ćilim u Bosni nije istkao.

Nastavi čitati “Fazlin dnevnik melanholije”

Tarik Haverić, novi nastavci u serijalu “Onih para…”

Tarik Haverić, jedan od porijetkih istinski mislećih i angažiranih intelektualaca u Bosni i Hercegovini, ima podcast serijal pod imenom “Onih para…”.

To su “kratki audio-zapisi (8-10 min) o daljoj i bližoj kulturnoj i društvenoj povijesti Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Objavio je nove nastavke, koje toplo preporučamo.

Nastavi čitati “Tarik Haverić, novi nastavci u serijalu “Onih para…””

Izrael nakon 75 godina: još uvijek nema sloge oko toga što znači biti židovska država i demokracija

Može li židovska država biti demokratska država, može li cionizam prihvatiti pluralizam? Ova glavna dilema vezana za osnivanje države očitija je nego ikad, dok Izrael slavi 75. godišnjicu svog osnutka i gotovo stoljeće i pol nakon što su prvi cionisti došli u Palestinu iz Europe.

Nastavi čitati “Izrael nakon 75 godina: još uvijek nema sloge oko toga što znači biti židovska država i demokracija”

Turski novinari imaju cjepanice

Kada je u martu 1999. NATO počeo bombardirati vojne ciljeve u Srbiji, neki moji francuski poznanici, po intimnom ubjeđenju trockisti, organizirali su po Parizu i ostaloj Francuskoj manje-više nezapažene prosvjede, i bio im je jako čudan moj potpun nedostatak entuzijazma za njihovu osudu ove najnovije manifestacije američkog imperijalizma. Znajući da tu razgovora nema, pribjegavao sam svom omiljenom izražajnom registru – sarkazmu. Beograđani imaju neviđenu sreću, govorio sam ja, da ih bombardiraju Zapadnjaci, kulturan svijet koji prethodno najavi koja će postrojenja gađati, pa tu civili ginu samo slučajno. Da Beograd bombardiraju idemo reći Srbi, civili bi bili primaran cilj, kao u Sarajevu. A Beograđani to ne znaju da cijene!

Nastavi čitati “Turski novinari imaju cjepanice”

Izborni rezultati u Turskoj: korak prema autokraciji?

Uoči predsjedničkih izbora u Turskoj održanih u nedjelju, činilo se da postoje dobri razlozi za povjerovati da će birači okrenuti leđa autoritarnom nacionalizmu Recepa Tayyipa Erdoğana. Njegovo preuzimanje kvazimonarhijskih predsjedničkih ovlasti 2018. uspjelo je ujediniti višegodišnje podijeljenu opoziciju. Ankete su ukazivale na tijesnu utrku, ali i da glavni Erdoğanov rival, Kemala Kılıçdaroğlu, ima značajnu prednost. Iako treba dobiti više od 50% glasova da bi pobijedio i izbjegao drugi krug, gospodin Kılıçdaroğlu je izjavio da stvari želi “završiti u prvom krugu”.

Nastavi čitati “Izborni rezultati u Turskoj: korak prema autokraciji?”

Nova šansa za BiH i nacionalistička pobuna

Sve ono što se događalo proteklih dana u Bosni i Hercegovini, a događala se nacionalistička pobuna protiv intervencije Visokog predstavnika kojom bi se omogućilo formiranje nove Vlade u Federaciji BiH, koja je za cilj imala ili ubacivanje SDA u vlast ili zadržavanje statusa quo i raspadnute vlade koja je ulazila u petu godinu tehničkog mandata s prvostupanjski osuđenim premijerom na njenom čelu, otkrilo je novu političku stvarnost u toj zemlji koja nije nimalo obećavajuća. Ona je, pojednostavljeno govoreći takva, da je nakon što su srpski i hrvatski nacionalizam napravili sve da razvale tu zemlju, a ona jedva nekako preživjela, sad na red došao bošnjački pod krinkom tzv. građanske države. Plemenite ideje za koju se vrijedi boriti, ali koja je danas ostavljena bez ikakvog sadržaja izvan logike jedan čovjek, jedan glas.

Nastavi čitati “Nova šansa za BiH i nacionalistička pobuna”

Pravoslavlje u Ukrajini: raskid s Moskvom

Prošlog mjeseca, na početku korizme, patrijarh Kiril, poglavar Ruske pravoslavne crkve, propovijedao je na temu uloge Rusije u borbi za “Božju istinu”. Crkva, istaknuo je, mora odigrati svoju ulogu u borbi protiv sekularizacijskih sila liberalnog zapada kako bi se sačuvao “Sveti Rus i naš narod koji živi po Božjem zakonu”.

Nastavi čitati “Pravoslavlje u Ukrajini: raskid s Moskvom”

Krah jedne politike opasnih namjera

Kratka kronologija sloma jednog političkog projekta, od lansiranja teza o „većini i manjini“, preko obećanja političke eliminacije „manjine“, do sukoba sa Zapadom, potpune klerikalizacije, gubitka svakog kontakta sa zdravim razumom – i poraza na gotovo svim frontovima

Godine 2017. dogodio se jedan od prelomnih trenutaka u suvremenoj političkoj povijesti Bosne i Hercegovine. Na početku on nije bio ni puno primijećen niti je bila prepoznata njegova važnost, no oni koji se bave razmišljanjem o procesima, strukturama i dalekosežnijim posljedicama – a takvih je, doduše, malo – vidjeli su kakve će sve posljedice takav presedan proizvesti. Naime, iz jedne stranke skromnog broja glasova, koja se zove Građanski savez, lansirana je parola o „većini i manjini“ u Federaciji Bosne i Hercegovine, u nedvosmislenom nacionalnom značenju tih pojmova: većina su Bošnjaci, manjina su Hrvati, i ono što treba jest osigurati vlast „matematičke i demografske“ većine. Drugim riječima: Hrvate iz statusa ravnopravnog konstitutivnog naroda učinili nacionalnom manjinom u entitetu kojim vlada nacionalna većina.

Nastavi čitati “Krah jedne politike opasnih namjera”

Ovakvo Predsjedništvo BiH idealno je za Dodika i njegove namjere

U filmu Beskrajni dan, glavni junak proživljava uvijek iznova isti dan, dok ne shvati da je u klopci iz koje se nekako mora izvući. Građani Bosne i Hercegovine žive svoj beskrajni dan već dugi niz godina, barem od 2006. i propasti Aprilskog paketa ustavnih promjena. 

Milorad Dodik, predsjednik i “glavni baja” svoga entiteta obilato se koristi političko-logičkom crnom rupom zvanom bosanskohercegovačka politička scena, i debelo profitira od nje. Da bi uspijevao u svojoj namjeri, potreban mu je partner s druge strane entitetske crte, a to su zaneseni građanski patrioti koji bi reagirali na njegove sve providnije provokacije.

Nastavi čitati “Ovakvo Predsjedništvo BiH idealno je za Dodika i njegove namjere”

Kako Spotify uništava glazbu

Prije tri desetljeća punk glazbenik i jedan od najvećih živućih tonskih snimatelja i producenata Steve Albini (Big Black, Shellac) napisao je kultni tekst The problem with music. U tom tekstu Albini, koji je svoj cinični stil brusio po punk fanzinima osamdesetih godina prošlog stoljeća, nabraja sve što mu smeta u glazbenoj industriji. Od toga zašto mrzi producente pa do načina kako glavešine u velikim izdavačkim kućama vode posao. U tančine je objasnio kako se troškovi snimanja albuma, njegove promocije i turneje svaljuju na glazbenike, od ukupnih prihoda im ostaju mrvice, ali najčešće dugovi.

Nastavi čitati “Kako Spotify uništava glazbu”

Svečano obilježen Dan marihuane u Predsjedništvu BiH

Historijski je dan u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. U posjeti ovoj važnoj državnoj instituciji, prvi put od njena osnutka, dolaze ugledni gosti s onog svijeta. To su legendarni Haile Selasije i ništa manje legendarni Bob Marley. Zgodno se podesilo da rečeni dvojac s onog svijeta dolazi baš dvadesetog aprila, kada se obilježava Međunarodni dan marihuane. Protokolom je predviđeno da svi prisutni prigodno popuše golemi joint. Predsjedavajuća Željka, član Denis i član Željko pripremaju se za ovaj epohalni trenutak.

Nastavi čitati “Svečano obilježen Dan marihuane u Predsjedništvu BiH”

Čitajte Dubravku!

Prvo je bio “Mali plamen”, zatim se razgorjela vatra, kasnije je buknulo.

“Mali plamen” ime je prve knjige Dubravke Ugrešić, one koju je s dvadesetak godina napisala za djecu, što znači, ako je knjiga dobra, da je napisana i za onu bivšu djecu, za odrasle. Dozvolite da vas podsjetim, Mali plamen izašao je iz kutije šibica, ne želeći pripaljivati cigarete i štednjake, nego je otišao u svijet. Mali plamen je već u startu znao da je vatra, pa se nameće i kao jasna metafora za svjetlo i toplinu, nažalost i za ognjice i požare koji su uslijedili, za opekline i lomače na kojima, gle, ipak, iako plamte, na kraju ne izgore ni knjige ni vještice. Pa se i Dubravkin Mali plamen konačno smjestio u srcu onih čitatelja koji srca i umove drže otvorenima ili ih makar redovito zrače. U onim drugima, tko zna, ima li kisika ili možda već ništa ne gori.

Nastavi čitati “Čitajte Dubravku!”

O reguliranju umjetne inteligencije: nitko neće čekati pa ne mogu ni vlade

U razvoju umjetne inteligencije (AI), stvari ne samo da su se pokrenule nego se i ubrzavaju, i nitko nije siguran kamo idu. Potencijalne prednosti umjetne inteligencije (poput razvoja lijekova koji spašavaju život) su neporecive. Međutim, pokretanjem iznimno moćnih modela za generiranje teksta i slike kao što su ChatGPT-4 i Midjourney, rizici i izazovi koje umjetna inteligencija predstavlja jasniji su nego ikad: od velikih gubitaka radnih mjesta do ukorijenjene diskriminacije i eksplozije dezinformacija. Šok ne predstavlja samo koliko je ova tehnologija napredovala, već i kako brzo se to dogodilo. Zabrinjava nas što će se dogoditi dok se tvrtke utrkuju da nadmaše jedna drugu.

Nastavi čitati “O reguliranju umjetne inteligencije: nitko neće čekati pa ne mogu ni vlade”