Ivan Lovrenović: Svijetle duše, na njima svijet počiva

Obzor, Večernji list, Zagreb, 17. listopada 2026.

(U Obzoru intervju je izašao pod naslovom: ISUS IZ NAZARETA POČEO ME JE ISTINSKI UZNEMIRAVATI I „NAPASTOVATI“ KADA SAM NAPUSTIO VJERU I CRKVU, I NE PRESTAJE DO DANAS)

Razgovarao Branimir Pofuk

Kada je riječ o ra­zumijevanju i tu­mačenju Bosne i Hercegovine u svoj njenoj slože­nosti, nezaobilazne su knjige Ivana Lovrenovića. Samo u posljednjih desetak godi­na njegov su opus obogatili izni­mni naslovi: Isus u Ahmićima (Synopsis, 2015.), Ulazeći u Varcar (Fraktura i Synopsis, 2016.), Putovi su, snovi li su (Fraktura, 2019.), U sjeni fantoma (Frak­tura, 2023.) i Dva vijeka, jedan vijek (Fraktura, 2025.). U njima se osobno i obiteljsko pamćenje prepliću s poviješću zemlje, a pojedinačni ljudski život dobiva prednost pred ideologijama i na­cionalnim mitovima.

Uz izbore u BiH održane prije tjedan dana, povod našem razgo­voru najnovija je Lovrenovićeva knjiga Azijski vjetar. Vježbe pam­ćenja, objavljena u mladoj mo­starskoj izdavačkoj kući Izdanja Buna, pod uredničkim vodstvom Almina Kaplana. Kratki zapisi o djetinjstvu, zavičaju, književ­nosti, vjeri i ljudima snažno sa­žimaju piščev dosljedan etički i umjetnički credo.

Razgovor je vođen pisanim putem i donosimo ga bez i naj­manjih izmjena, kao vrijedan književni tekst, što svaka Lovre­novićeva rečenica i jest.

Nastavi čitati “Ivan Lovrenović: Svijetle duše, na njima svijet počiva” →

Ostavka koja vraća smisao političkoj odgovornosti

U zemlji u kojoj se stranački lideri često ponašaju kao da su njihove funkcije doživotne, odluka Sabine Ćudić da se povuče s čela Naše stranke otvara prostor za drugačiju političku kulturu.

U bosanskohercegovačkoj politici ostavka nakon izbornog poraza rijetka je pojava. Vjerojatno ih je bilo, ali teško ih se sjetiti. Mnogo češće, loši rezultati postaju povod za opravdanja, prebacivanje krivice na birače (poput Željka Komšića), političke protivnike ili nepovoljne okolnosti. Zato odluka Sabine Ćudić da podnese ostavku na mjesto predsjednice Naše stranke, nakon loših rezultata na nedavnim općim izborima zaslužuje posebnu pozornost i poštovanje, makar ta vrsta ostavke bila dio statuta stranke. Netko drugi lako bi našao izgovor.

Nastavi čitati “Ostavka koja vraća smisao političkoj odgovornosti” →

Je li SAD još uvijek hegemon?

Okreću li se zemlje u Europi i drugdje u svijetu od Sjedinjenih Američkih Država? Robert H. Wade piše da, iako su SAD i dalje najmoćnija država na svijetu, drugi predsjednički mandat Donalda Trumpa poklopio se s izraženim slabljenjem američkog globalnog vodstva.


Glavni mediji prepuni su izvještaja o slabljenju SAD-a. Kako je navedeno u nedavnom članku New York Timesa: „Globalni ulagači zaziru od američkih obveznica. Sve glasnije se govori o slabljenju moći dolara. Strane vlade iznose svoje zlato iz američkih trezora. Gotovo dvije godine nakon početka drugog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa svjetsko gospodarstvo sve više traži načine da se udalji od Amerike.“

Ovaj trend vidljiv je u dva istraživanja Gallup World Polla, provedena u približno 130 zemalja tijekom 2024. i krajem 2025. U prvom istraživanju, prije početka drugog Trumpova mandata, Sjedinjene Države imale su 39 % pozitivnih ocjena, dok je Kina dobila 32 %. U drugom istraživanju, provedenom krajem prve godine Trumpova drugog mandata, Kina je zabilježila 36 % pozitivnih ocjena, dok su SAD dobile samo 31 %.

Implikacija je da SAD gubi svoj hegemonijski položaj, no kako možemo analitičkije procijeniti „hegemoniju“?

Nastavi čitati “Je li SAD još uvijek hegemon?” →

Odlazak populističke štetočine

Odlazak Željka Komšića iz institucija Bosne i Hercegovine označava kraj jedne od najdužih i najkontroverznijih političkih karijera u poslijeratnoj BiH. Nakon završetka mandata u Predsjedništvu i gubitka mjesta u Parlamentarnoj skupštini BiH, pred političarem koji je gotovo dvije decenije bio simbol „građanske“ Bosne i Hercegovine i javnošću ostaje pitanje kakav je bio stvarni učinak njegove politike.

Komšić je svoju političku legitimaciju gradio na navodnom suprotstavljanju nacionalnim podjelama i zagovaranju države u kojoj bi građanin, a ne etnička pripadnost, bio temelj političkog sistema. Paradoks je, međutim, u tome što je upravo njegov izbor za hrvatskog člana Predsjedništva BiH postao jedno od najvećih žarišta međunacionalnog nepovjerenja.

Nastavi čitati “Odlazak populističke štetočine” →

Europa pape Lava XIV.

KLJUČNE PORUKE

Stavovi pape Lava XIV. o međunarodnoj politici predstavljaju viziju koja odbacuje logiku moći i imperijalizma u korist diplomacije, vladavine prava i multilateralnih institucija.

Europa zauzima središnje mjesto u toj viziji: Papa Europsku uniju vidi kao projekt koji nadilazi nacionalna suparništva.

Tijekom posjeta Francuskoj spojio je slavljenje kršćanske baštine te zemlje s osudom nacionalizma, istodobno naglašavajući da će prihvaćanje stranaca i marginaliziranih biti jedno od obilježja njegova pontifikata.


Europa zauzima središnje mjesto u toj viziji: papa Lav XIV. zagovara Europsku uniju kao sredstvo prevladavanja nacionalnih suparništava, istodobno reinterpretirajući kršćanske korijene kontinenta u svjetlu njegove povijesti i kulturnog razvoja.

Nastavi čitati “Europa pape Lava XIV.” →

Sarajevo – monokulturna kasaba naspram interkulturnog grada

Sarajevski malograđanski formatirani intelektualci vole se hvaliti multikulturalnošću svoga grada, iako je on danas postao u principu monokulturalan zbog demografskih promjena u depresivnom poraću, grad sa dominantnom bošnjačkom većinom i konzervativnim bošnjačkim političkim partijama, SDA, NiP, SBiH, SBB, NES, BPS, DF, a tome naginju i Hurtićevi BH zeleni, kod kojih nije baš najjasnije šta su eko, a šta zelene, tj. bošnjačke politike. Na drugoj strani su samo SDP i Naša stranka, koje su objektivno na centru, mada se vole predstavljati kao lijeve, odnosno socijalno-liberalne. Ali, kad se pogleda kulturna politika od općina, preko nečega što se zove gradska vlast s gradonačelnikom na čelu, do kantona, ona uistinu nema obilježja interkulturnog dijaloga, nego monokulturalnosti s dominacijom bošnjačke, arhaično shvaćene kulture kojom komanduje nešto se nekad zvalo Preporodom, ali su mu Sanjin Kodrić i njegovi haveri oduzeli ime i pretvorili ga u besmislenu Bošnjačku zajednicu kulture.

Nastavi čitati “Sarajevo – monokulturna kasaba naspram interkulturnog grada” →

Svemir koji nije slučajan – postoji li kozmička svrha?

Ako ne vjerujete u Boga iz Biblije ili Kurana, onda morate misliti da živimo u besmislenom svemiru, zar ne? Ljudi često ostanu zarobljeni u dihotomijama mišljenja. Ako ti se ne sviđa sovjetski komunizam, onda podržavaš kapitalizam američkog tipa. Pa, ne nužno, ako postoje i drugačija politička stajališta osim ta dva (a naravno da postoje). Još jedna takva dihotomija jest ona između tradicionalne religije i sekularnog ateizma. Na čijoj si strani, Richarda Dawkinsa ili Pape? Tijekom dugog razdoblja počeo sam smatrati da su oba ta svjetonazora neadekvatna, odnosno da oba sadrže elemente stvarnosti koje ne mogu objasniti. U svojoj knjizi “Zašto? Svrha svemira” istražujem dugo zanemarivanu sredinu između Boga i ateizma.

Nastavi čitati “Svemir koji nije slučajan – postoji li kozmička svrha?” →

Kada biti „apolitičan” postaje politički čin? O slučaju Eda Sheerana

U zadnjih nekoliko dana preplavljeni smo vijestima da je glazbenik Macklemore izbačen s turneje „Loop” Eda Sheerana nakon što je s pozornice pozivao na „oslobođenje Palestine”.

Reper je rekao da mu je Robert Kraft, vlasnik New England Patriotsa i stadiona Gillette zabranio nastup na svom stadionu te da je pozvao i druge stadione da se pridruže bojkotu.

Kao odgovor na to, i ostali izvođači koji su trebali nastupati kao predgrupe na Sheeranovoj turneji povukli su se. Sheeran se pokušao distancirati od te odluke, sugerirajući da je za nju odgovoran promotor, a ne on. Zauzeo je „apolitičan” stav, pozivajući se na svoju dugogodišnju praksu izbjegavanja javnog političkog izjašnjavanja.

No osuda koja je uslijedila, kako među obožavateljima tako i među komentatorima, pokazuje da nametanje neutralnosti u ovakvim situacijama nije jednostavno.

Nastavi čitati “Kada biti „apolitičan” postaje politički čin? O slučaju Eda Sheerana” →

Koncentraciona vlada i budalaštine Željka Komšića

Željko Komšić, čovjek koji je razbio ljevicu, ako tim pojmom možemo obuhvatiti pojedine stranke u BiH izuzimajući dijelove SDP-a i omalenu Komunističku partiju za koju zna nekih sto do dvjesto građana, danas je potpuno nebitna politička pojava. Nije ta pojava, koja je u Predsjedništvu BiH provela šesnaest potpuno propalih godina razbila ljevicu onomad kad je napuštao liderokratski ustrojen SDP u kojem je Zlatko Lagumdžija glumio faraona, sultana i cara, sve u isto vrijeme, a stidio se Tita i socijalističkog nasljeđa svoje stranke. Ne, Lagumdžijin SDP nije bio ljevičarska, nego centristička stranka opsjednuta Blerovom propalom idejom tzv. trećeg puta socijaldemokratije, što znači da je Lagumdžija više bio okrenut tajkuneriji koju je stvorila SDA i druge nacionalističke stranke u BiH, nego srednjoj i radničkoj klasi. Komšićeva pobuna protiv Lagumdžije nije bila ideološka, kako su se nadali neki građani i naivni intelektualci, već je došla iz želje za unutarpartijskom vlašću i što većim komadom moći. Nakon Lagumdžije SDP je pokušavao vratiti se izvornim osnovama socijdemokratije i stajalištima o državi blagostanja, a 2018. grupa intelektualaca je formirala Savjet socijaldemokratskog pokreta kako bi ujedinila SDP i DF, te oformila tzv. BH blok. Komšić je po svjedočenju nekoliko intelektualca slagao da će se DF i SDP ujediniti, iako je u jednoj televizijskoj emisiji na FTV-u tvrdio da će to sigurno učiniti. U toj emisiji pored njega sudjelovao je i Nermin Nikšić i ničim izazvan Emir Suljagić, kojeg je Komšić vodao kao dodatnu snagu za svoju destruktivnu politiku. Slagao je, dakle, Komšić u ime i za ciljeve SDA i postao privjesak dinastije s Poljina i instrument u destruktivnim rukama Islamske zajednice.

Nastavi čitati “Koncentraciona vlada i budalaštine Željka Komšića” →

Kako Njemačka može obraniti svoju demokraciju

Poznati povjesničar i autor Timothy Garton Ash objavio je članak u kojem analizira lokalne izbore u Njemačkoj, čiji rezultat je odjeknuo Europom.

Autor polazi od izbornog uspjeha krajnje desne Alternative für Deutschland (AfD) u saveznoj pokrajini Saskoj-Anhaltu i pita zašto je taj događaj posebno zabrinjavajući. Razlog je njemačka povijest: Hitlerova diktatura, nacistički režim, komunistička Istočna Njemačka i odgovornost Njemačke za dva svjetska rata. Osim toga, Njemačka je ključna država Europske unije, pa bi eventualni dolazak AfD-a na vlast mogao imati posljedice daleko izvan njezinih granica.

Nastavi čitati “Kako Njemačka može obraniti svoju demokraciju” →

Predložena zabrana nošenja marama u javnosti koju zagovara krajnja desnica u Francuskoj krši slobodu vjeroispovijedi i načela zabrane diskriminacije

Zabrana nošenja islamskih marama na javnim mjestima u Francuskoj – osobito na ulici – prijedlog je koji iznosi stranka Rassemblement national (RN), na čelu s Marine Le Pen, a to je prijedlog koji se iznova pojavljuje sa svakim predsjedničkim izborima. Ideja ograničavanja slobode muslimanki da nose vjerske simbole po vlastitom izboru ipak nije nova: uzastopne zabrane hidžaba u školama, velova koji prekrivaju cijelo lice na javnim mjestima, burkinija na plažama ili marama koje nose majke u pratnji djece na školskim izletima ili tijekom sportskih događanja, pa čak i zabrana koje se u školama proširuju na abaje. Takvi su se prijedlozi pojavljivali jedan za drugim, a neki su i usvojeni.

Središnje pitanje u svakom od tih slučajeva – koje ovaj put postaje još očitije – jesu pravne osnove na kojima se ovi prijedlozi temelje. Ograničavanje temeljne slobode u državi utemeljenoj na vladavini prava doista zahtijeva pravnu osnovu, odnosno opravdanje. Je li to ovdje slučaj?

Nastavi čitati “Predložena zabrana nošenja marama u javnosti koju zagovara krajnja desnica u Francuskoj krši slobodu vjeroispovijedi i načela zabrane diskriminacije” →

Trojka ili SDA/DF: Ko je uradio više u svom mandatu?

Ko je napravio više za Bosnu i Hercegovinu, koalicija Trojka ili vlast koju su prije nje s “probosanske” strane predvodili SDA i DF? Na ovo pitanje, koje će gotovo sigurno biti jedno od glavnih u predizbornoj kampanji, nema jednostavnog odgovora. Ipak, kada se politički učinak mjeri konkretnim rezultatima a ne predizbornim sloganima, slika postaje nešto jasnija.

S jedne strane imamo period u kojem su SDA i DF bili dio dominantne političke strukture na državnom i federalnom nivou, uz različite koalicione partnere. Na drugoj strani je koalicija Trojka (SDP, Narod i pravda i Naša stranka) koja je 2023. ušla u vlast na državnom nivou, zajedno s HDZ BiH i SNSD-om, dok je u Federaciji formirala vlast bez SDA.

Već na početku treba naglasiti: nijedna od ove dvije političke opcije nije sama vladala Bosnom i Hercegovinom. Istina je i da im je vlast na državnom nivou uvijek ovisila o koalicionim partnerima, dok je veliki dio onoga što utječe na svakodnevni života građana u nadležnosti entiteta, kantona i lokalnih zajednica.

Nastavi čitati “Trojka ili SDA/DF: Ko je uradio više u svom mandatu?” →

Bh. Hrvati između nacionalizama, političkog monopola i potrebe za pluralizmom

Hrvatska politička scena u Bosni i Hercegovini već dugo je obilježena snažnom dominacijom HDZ BiH. Ta dominacija posebno je došla do izražaja u zadnjih dvadeset godina. Nastala je ne zbog nekog naročitog uspjeha ove stranke kao takvog, nego zbog specifičnog ustavnog uređenja države, ratnog nasljeđa, straha od političke majorizacije te činjenice da je pitanje kolektivne ravnopravnosti Hrvata postalo jedno od središnjih političkih pitanja u BiH.

Problem nastaje kada se legitimna briga za političku ravnopravnost jednog naroda počne poistovjećivati s podrškom jednoj stranci. Hrvati u BiH čak ni sada, nakon dvadeset godina tzv. “hrvatskog pitanja” nisu politički monolit. Među njima postoje različiti pogledi na ekonomiju, socijalnu politiku, odnos prema Sarajevu, europske integracije, unutarnje uređenje države, kao i na samu definiciju hrvatskih nacionalnih interesa u Bosni i Hercegovini.

Upravo je zato pitanje pluralizma važnije od pitanja koja će konkretna stranka trenutno ili  dugoročno dominirati hrvatskim političkim prostorom.

Nastavi čitati “Bh. Hrvati između nacionalizama, političkog monopola i potrebe za pluralizmom” →

»Safvet-beg Bašagić: Bošnjaci su mlitav i kukavan narod«

Prije desetak dana objavio je Zlatan Hadžić, na portalu Proglas.ba, tekst pod naslovom »Zatvoreni um otvorenog društva«, potaknut mojim tekstom »Konstitutivni narod debila« objavljenim na ovoj web-stranici (a prenijeli su ga Nomad i Digitalna demokracija).

Hadžićev tekst funkcionira kao cjelina, ali pravo značenje dobiva tek u kontekstu nastojanja Stranke demokratske akcije da, pred izbore u oktobru 2026, svoju sliku u javnosti popravi per viam negationis: nemajući nikakvih pozitivnih postignuća koja bi upisala sebi u prilog, SDA se odlučila za kampanju u kojoj ističe negativne strane konkurentskih političkih formacija. Važnu ulogu u tim naporima igraju »nezavisni intelektualci« kojima su, u slučaju pobjede, obećana savjetnička mjesta u ministarskim kabinetima. Zbog toga se ovaj tekst ne tiče samo Zlatana Hadžića i njegovog priloga predizbornim naporima SDA, već i šire strukture u kojoj je on samo jedan element.

Nastavi čitati “»Safvet-beg Bašagić: Bošnjaci su mlitav i kukavan narod«” →

Beskrupulozni populizam na crvenom tepihu: Zašto Benjamina Karić pozira sa djevojčicom Ellom?

Zašto se Benjamina Karić rođ. Londrc fotografisala sa maloljetnom djevojčicom Ellom Jovanović na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala? Šta treba da nam poruči ovaj performans? Ništa – izuzev još jedne demonstracije najjeftinijeg, najkičastijeg, najprizemnijeg populizma na kojem je načelnica izgradila cijelu političku karijeru. 

Nastavi čitati “Beskrupulozni populizam na crvenom tepihu: Zašto Benjamina Karić pozira sa djevojčicom Ellom?” →