Živimo u vremenu stvarnog ili izmaštanog fake newsa, polarizirane politike i imperativa izbornih rezultata po svaku cijenu. U ovakvome scenariju, jedan od glavnih sastojaka su pristrasni a beskrupulozni mediji, koji se ne libe objaviti bolje ili lošije upakirani nonsens.
Važno je znati procijeniti je li neka vijest pouzdana. Faktograf je napravio kratak, korisan video s jednostavnim uputama.
Nastavi čitati “Kako provjeriti vijest u pet koraka” →
Prije ravno 10 godina, u povodu 65. obljetnice znamenitih sudskih procesa u Nürnbergu, tadašnji njemački vicekancelar i ministar vanjskih poslova, u međuvremenu umrli Guido Westerwelle (FDP) početkom je studenog 2010. godine upravo u Nürnbergu otvorio tzv. trajnu, bolje rečeno stalnu izložbu o „Nirnberškim procesima“ (Nürnberger Prozessen). U ime njemačke vlade i uz nazočnost svojih ruskih, američkih, britanskih i francuskih kolega, dakle, MIP-ova tih zemalja i predstavnika tzv. sila pobjednica, Westerwelle je otvarajaći „Stalnu izložbu Memorium“ („Die Dauerausstellung Memorium“) kazao: „Nirnberški procesi su bili odgovor na perverziju prava u nacional-socijalističkoj Njemačkoj.“ I, ustinu, u studenom 1945. godine su četiri sile pobjednice organizirale sudski proces nacističkom vremenu i njegovim glavnim dostupnim akterima, o kojem ćemo i govoriti u nastavku. No, prije toga ukažimo kako se svim zainteresiranima pruža mogućnost da u Nürnbergu na 700 kvadratnih metara stalne postavke dožive i slikom i tonom i pisanim dokumentima, o kakvom se to procesu radilo nacističkim glavešinama prije točno 75 godina. U svečanom govoru Westerwelle je govorio o „velikom historijskom postignuću“ što su se „saveznici“ oduprijeli iskušenju poslije Drugoga svjetskog rata „da se vježbaju u osveti“, nego su se opredjelili „za jurističku i civilizatorsku nepoznanicu nepojmljive zločine učiniti predmetom sudskog procesa“. Šest decenija poslije je međunarodno kazneno pravo zauzelo svoje čvrsto mjesto u međunarodnom pravu, konstatirao je Westerwelle, preciziravši da je 114 zemalja prihvatilo u međuvremenu sudsku nadležnost Međunarodnoga kaznenog suda u Den Haagu. Nažalost, među njima nisu i Sjedinjene američke države, ali to je posve druga tema. Zasebna je i tema kako se u pokojnoj SFRJ i u njezinim zemljama-sljednicama nije ništa naučilo ni iz Nirberških procesa, niti iz onih procesa u Den Haagu na UN-ovom tribunalu za počinjene zločine u ex-Jugoslaviji …
Nastavi čitati “U povodu 75. obljetnice Nirnberških procesa” →
Čovjek koji je rekao da bi radije bio sretan nego dobar, znao je puno o životu. Ljudi se plaše suočavanja sa spoznajom da veliki dio života zavisi upravo od sreće. Plaši ih razmišljati koliko toga je izvan njihove kontrole. Baš kao kada igramo tenis i kada loptica udari mrežu. U samo dijeliću sekunde, loptica može otići naprijed ili pasti nazad. Uz malo sreće, otići će naprijed i ti pobjeđuješ. Ukoliko padne na tvoj teren, gubiš.
Nastavi čitati “Sreća” →
Rijetko pišem iz lične perspektive. Ne volim to. Mislim kako druge ljude niti zanima niti treba zanimati šta se meni događalo. Postoje i drugi stilovi pisanja. Međutim, ponekad je upravo lična perspektiva najbolji i najlakši način da se kaže ono bitno. Tako je i u ovom slučaju.
Nastavi čitati “Saučesnik” →
Skoro će pedeset godina otkako tragam za osobnim i znanstvenim identitetom autora koji je na „našim stranama“ nastupio samo jednom, ali kako!
Tadašnji Institut za izučavanje jugoslovenskih književnosti u Sarajevu održao je početkom novembra 1972. godine, o stopedesetoj godišnjici rođenja fra Grge Martića, simpozij „Fra Grgo Martić i bosanskohercegovačka kulturna i književna baština“, a slijedeće godine u svome Godišnjaku objavio i zbornik radova pod istim naslovom. (U redakciji su bili Mirjana Bogavac, Boris Ćorić, Dejan Đuričković, Branko Milanović i Ljubica Tomić-Kovač.)
Nastavi čitati “Duško Barać, Uzroci nastaka i bitna obilježja franjevačkog reda i bosanske redodržave” →
Saborski zastupnik Mosta i poznati širitelj dezinformacija Nino Raspudić iskoristio je sinoćnje gostovanje u RTL Direktu da napadne Faktograf.
“Najveći lažovi i manipulatori u zemlji Gong i HND su evo napravili Faktograf pa će oni određivati uz Sorosev novac što je istina, a što nije istina u Hrvatskoj”, rekao je Raspudić.
U samo ovoj jednoj citiranoj rečenici Raspudić je izrekao čak tri činjenično netočne tvrdnje, koje su zatim republicirali rubni portali poznati po širenju dezinformacija (npr. Narod.hr ili Teleskop.hr). Pa idemo redom.
Nastavi čitati “Raspudić napada Faktograf propagirajući antisemitsku teoriju zavjere” →
Da Srebrenica predstavlja najmračnije mjesto ratova za jugoslavensko nasljeđe, i to u nažalost snažnoj konkurenciji čitavog niza gradova, mjesta i toponima, jasno je svima. Čak i onima koji negiraju očitu činjenicu tamošnjeg genocida. Jednako tako jasno je da je za izgradnju bilo kakvog zajedničkog života na ovim prostorima u budućnosti, a takav jedini ima smisla, temeljni preduvjet taj da se nasljeđe i traume rata ostave iza sebe. Na ovoj sasvim načelnoj razini ne postoji gotovo nitko tko se s ovakvim zaključkom ne bi složio. On je gotovo pa banalan i sasvim sigurno predstavlja opće mjesto. Ono što definitivno ostaje upitno je s jedne strane postojanje političke volje da do tog procesa dođe, a s druge dogovor oko načina na koji se do tog cilja može doći. Budući da su te dvije stvari usko povezane, nemoguće ih je promatrati odvojeno. Da budem sasvim iskren, najprecizniji dokaz da politička volja da se prošlost ostavi iza sebe ne postoji jeste u tome što su nacionalističke politike koje su i dovele do rata i zločina i dalje dominantne, odnosno skoro pa neupitne. Drugim riječima, nemoguće je izgraditi zajedničku budućnost, a istovremeno inzistirati na nacionalizmu kao načinu življenja. Stoga nacionalistima jedini istinski problem predstavlja to što ne mogu otvoreno reći kako su protiv izgradnje kulture mira i zajedničke budućnosti, ali im u čitavoj priči savršeno pomažu razne međunarodne institucije, poput OHR-a koji vole velike geste i riječi, ispražnjene od svakog smislenog sadržaja, na čijoj produkciji inzistiraju već četvrt stoljeća. Imajući takvo djelovanje u vidu postavlja se sasvim legitimno pitanje radi li se tek o pogrešnoj strategiji koja ne donosi rezultat ili možda ipak o tome da izostanak vidljivog rezultata predstavlja istinski cilj. Ono što je svakako očito jest činjenica da je politika suočavanja s prošlošću doživjela potpuni krah i da su se sve vrste NGO-ovskog pristupa pokazale kao potpuno neučinkovite. Ključni razlog zašto je to tako leži u onoj prepreci koju je nemoguće nadići, odnosno u dominantno nacionalističkom raspoloženju ovdašnjih društava, zahvaljujući kojemu nije uopće upitno je li veći dio društva svjestan razmjera zločina koji su počinjeni u njihovo ime, budući da ljudi toga jesu svjesni. Problem je što s tom činjenicom nemaju nikakav problem.
Nastavi čitati “Kako do mira u Srebrenici, spomenikom o miru ili predstavom koja suočava?” →
Željko Komšić, kontroverzni član Predsjedništva BiH, komentirao je ovih dana posjet svog kolege Milorada Dodika Zagrebu. Osim što je standardno i odveć predvidljivo tužakao Dodika, nediplomatski je i uvredljivo napao predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, što nikako nije u interesu Bosne i Hercegovine. Dugogodišnja praksa kazuje da je iluzorno od Komšića očekivati odgovorne i razborite istupe, mudre i smislene inicijative, kao uostalom niti od druga dva člana Predsjedništva BiH, ali zrnce zdravog razuma i razumijevanja interesa BiH uvijek treba prizivati, makar se to činilo naivnim.
Nastavi čitati “Član Predsjedništva BiH radi protiv ustava i interesa svoje zemlje” →
Možda nije potrebno reći jer je očigledno, ali slučaj Josipe Rimac nije iznimka. Ovo je samo medijski zanimljivija afera. Jasno je kao dan da jedan dio političara i funkcionera u Hrvatskoj, vrlo često ali ne isključivo iz redova HDZ-a, misli da je normalo upravljati javnim novcima i radnim mjestima u državnom sektoru kao da su privatno vlasništvo.
Teško je zamisliti nešto sebičnije, nemoralnije i po društvo štetnije od ovog oblika korupcije.
Nastavi čitati “Hrvatsku treba hitno izvlačiti iz blata korupcije i nesposobnosti” →
„Mračna stvar, krst! Mračno je sve što se krstom krsti. Hiljadu godina mijesite mrak, pa nikad ništa! Ne dižete glavu ispod krsta. To vam je kazna. Vi ste protiv božjeg dara i stvorenja. Šta se može? Kršten narod, ćorav narod, nesrećan narod. (…) Imate oči tek da ne pronesete zalogaj mimo usta i da potrefite u vrata. (…) Krst na očima, pa šta možeš da vidiš? Krst i krst. A ima da se vidi, siroto moja, ima!“
Nastavi čitati “Papa Franjo i “božanski užitak”” →
Slobodan Milošević je iskusio nešto čudno, njemu do tada neizrecivo i neprispodobivo. Prožimao ga je potpuno novi osjećaj, neko nepoznato stanje uma, euforični nemir koji ga je poticao na radikalnu promjenu. U tom trenutku on još uvijek ne razumije da je to njegova zatomljena samosvijest.
Nastavi čitati “Crtica o slobodi” →
Politička situacija u Poljskoj je neizvjesna. U zemlji koju je nakon komunizma dugo vremena karakterizirala politika dogovora i kompromisa, u zadnjih desetak godina došlo je do izrazite polarizacije. Nedavni predsjednički izbori, na kojima je presudila jako mala razlika i koji su zemlju podijelili na dva dijela, posljednja su obilježja ovog trenda. Ono što je zabrinjavajuće je to što su vjerski i rodni karakter ove polarizacije problemi s kojima je poljsko društvo najmanje spremno nositi se.
Nastavi čitati “Poljska sve više ide ka autokraciji” →
U subotu sam izišao na najčitaniji bosanskohercegovački medijski portal, Klix.ba, kako bih ritualno prelistao dnevne vijesti. Među prvim člancima koje sam uočio na rečenoj internet prezentaciji bio je članak kojeg potpisuje izvjesni N. V., a koji je naslovljen „Asocijacija mladih SDA: Tražimo da 29. august bude državni praznik – Dan Povelje Kulina bana“. U uvodu teksta autor navodi da je u trenutku njegovog objavljivanja u toku svečana sjednica Povjereništva Asocijacije mladih SDA, kojoj prisustvuje i predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, povodom godišnjice potpisivanja Povelje Kulina bana u hotelu „Zenica“. Tekst dalje prenosi zaključak sjednice u tri tačke, zaključak koji je do te mjere dosadan da ga neću ovdje citirati ni parafrazirati. Sam naslov teksta sadrži i više nego dovoljno informacija o ovom političko-historijskom happeningu u režiji mladih lavova državotvorne stranke– grohotnog smijeha vrijedne antonomasije. Međutim, Klixov subotnji članak, u moru publikacija koje trideset godina fetišiziraju bosansko srednjovjekovlje, ponukao me da napišem tekst kojeg upravo čitate, a u kojem ću dokazati da bošnjačka mitologizacija bosanske srednjovjekovne države, u svom izvornom i od establišmenta podržanom obliku, najprije predstavlja izraz jednog religijskog pokreta, a da je njegov primarni teolog i proponent, iako ne jedini, Rusmir Mahmutćehajić.
Nastavi čitati “Srednjovjekovna Bosna ili Mahmutćehajićev islamski Makondo” →
Nerado se javljam u ulozi „ispravljača“, a nisam ni pozvan da ispravljam „krive Drine“ u procesu protiv „Izetbegovića i drugova mu“, kojega bi bilo najbolje da nikada nije ni bilo. Ali, bilo ga je, puno je Sarajevo ljudi „s obje strane fronte“, koji o njemu znaju i previše, pa šute, valjda zato što im je nečista savjest. Nisam, dakle, ni luk jeo niti mirisao u „Sarajevskom procesu“, ali nije ni uvaženi odvjetnik dr. Danilović, iako branitelj optuženika na tom procesu, taj koji Sarajevu može o njemu otkriti (punu) istinu. Nastavi čitati “Odgovor na tvrdnje dr. Rajka Danilovića: BiH je Olimpijadom ponudila Jugoslaviji alternativu a ne represiju” →
Iako je Al Jazeerin dokumentarac već pet godina dostupan na Youtube-u, a knjiga o jednom od najpoznatijih političkih suđenja u Jugoslaviji svojevremeno bila dosta popularna, vrijedi još jednom preporučiti ovaj uradak.
Ako ništa, zbog onih koji će o Sarajevskom procesu tek čuti ili ga možda jednom izučavati u školama (za nadati se – objektivno, a ne navijački ili ostrašćeno). Nastavi čitati “Sarajevski proces – važan događaj u novijoj povijesti BiH” →
