Moramo pronaći novi jezik, nove narative, novi svjetonazor i alate za stvaranje riječi kako bismo nadvladali “veliki humanitarni narativ”. Može li tehnologija pomoći?
Mnogi od nas čuli su u zadnjih mjesec dana za ChatGPT, s funkcijama “poput Matrixa”. ChatGPT pokreće vještačka inteligencija (AI), što građane uznemiruje, šokira i drži u još nekoliko drugih emocionalnih stanja, od straha do entuzijazma.
Nastavi čitati “Korištenje umjetne inteligencije za “dekolonizaciju” jezika” →
Fala ti Draško Stanivuče mili nedaj šeher svoj pederskoj kamariliNastavi čitati “Balada o Drašku i Harisu” →
Prije deset godina kada se papa Franjo prvi put obratio s Trga svetog Petra, primijetio je da je konklava koja ga je izabrala otišla “gotovo na kraj svijeta” kako bi pronašla novog papu. Bila je to samozatajna, ali jasna šala, koja je signalizirala da ovaj argentinski kardinal planira posve različitu vrstu papinstva od svega što je bilo prije. Odabravši skroman život u gostinjskoj kući na rubu Vatikana umjesto u papinskim stanovima Apostolske palače, Franjo se pozicionirao kao neka vrsta pape autsajdera, zagovornika marginalnih, perifernih i isključenih.
Nastavi čitati “Deset godina pape Franje: iznimno važan progresivni glas” →
Jedna od optužbi koje su se u prethodnim desetljećima najčešće upućivale Sjedinjenim Američkim Državama jest da ova zemlja postupa kao svjetski žandar ili svjetski policajac, ili da bar ima ambiciju da to bude. Uporedo, te optužbe bile su popraćene – ne samo na »antiimperijalističkoj ljevici« – izrazima nesumnjivog zadovoljstva svaki puta kada bi se američke vanjskopolitičke akcije prepoznate kao »svjetskopolicajske« završile neuspjehom.
Nastavi čitati “Antiamerikanizam (V): Svjetski policajac” →
Božanske žene, sva ljepota svijeta
i lavska gordost, i plahota srne,
kroz vaše čari uzvišene cvjeta
u plave dane, i u noći crne.
Ima već neko vrijeme da se u hrvatskom javnom prostoru nije ozbiljnije zaoštrila rasprava oko Drugog svjetskog rata. Doduše, važnije obljetnice su uglavnom proljetne, ali nije da povoda ne manjka. Očito su posrijedi u igri neki drugi faktori koji utječu na taj izostanak. Najagilnija desnica se u posljednje vrijeme uglavnom inspirira američkim kulturnim ratovima i bavi raznim varijantama seksualnosti i reproduktivnim pravima. Također, prilično je izvjesno da ekstremnije snage u i oko HDZ-a čekaju Plenkovićev posrtaj da aktiviraju takozvanu zapaljivu retoriku, a pomalo ih zbunjuju i historiografski izleti predsjednika Milanovića za kojeg više ni sami ne znaju čiji je.
Nastavi čitati “Domobranski sitcom” →
Bosna i Hercegovina je protektorat. Država koja stoji na prote(k)tičkim nogama, ali ne hoda i ne ide nikud. Država koja nije jedinstvena, ali je po mnogo čemu jedinstvena u svijetu. Rascjepkana po entitetima i etnicitetima i dozlaboga nefunkcionalna.
Zemlja koju kontinuirano prate najapsurdniji pehovi i maleri, a kojih nikako da se riješi ni u najnovijem vremenu. Neko je to dobro opisao zanimljivom dosjetkom: ”Gdje počinje Bosna, prestaje logika”. Nažalost, to je zaista tako. Historija se poigrala s ovom zemljom. Od nekada jednog naroda istog jezika, konstituisana su tri naroda koji govore istim jezikom, ali se ne razumiju. Religija je bila i ostala važnija od jezika, pa je dominantna percepcija takva da su Bošnjaci, Srbi i Hrvati bliži Turskoj, Rusiji ili Vatikanu nego jedni drugima.
Nastavi čitati “Bosna i Hercegovina, država nezavisna od logike i same sebe” →
Zbirka tekstova pod naslovom Upravljanje pravilima ispituje savremene nacionalne i rodne režime/odnose, njihove veze, oblike povezanosti i evoluciju baveći se prije svega stvarnošću Bosne i Hericegovine. Zbirka je vođena uredničkom namjerom da se ponovo osvijetle neka teorijska pitanja, ali i praktični aspekti ovih formi društvene regulacije u njihovim savremenim artikulacijama. Tekstovi tretiraju neke do sada slabo ili gotovo nikako istražene arene u kojima se ove veze manifestiraju i gdje ih se može opažati i podvrgnuti analizi.
Nastavi čitati “Predstavljamo: Upravljanje pravilima” →
Iako se stvarne razmjere katastrofe tek spoznaju, već sada znamo da je potres koji je pogodio Tursku i Siriju u ranim jutarnjim satima u ponedjeljak bio jedan od najsmrtonosnijih u zadnjih nekoliko desetljeća, i da je odnio tisuće života. Potres magnitude 7,8 po Richteru izuzetno je snažan, a još je opasniji kada pogodi na relativno maloj dubini i kada nakon njega slijedi drugi veliki udar. Ali čak i kad su katastrofe prirodnog podrijetla, njihov učinak jednako je oblikovan ljudskim djelovanjem, prije i nakon, kao i njihovom inherentnom snagom. Siromašni i ranjivi ljudi gotovo uvijek su nerazmjerno pogođeni.
Nastavi čitati “Tragedija na tragediju” →
Od samih početaka filozofskog saznanja raspravljalo se o postojanju istine. Svi mi govorimo o istini i svi tražimo istinu. Mi je zahtijevamo, čak i ako ponekad niječemo njeno postojanje. Ovaj će članak pokušati dati drugačiji pogled na ono za što, za sada, vjerujem da je istina.
Nastavi čitati “Postoji li istina?” →
Potpuna zaokupljenost političkih opcija u Bosni i Hercegovini kompleksnim koalicijama i funkcijama nije nikakva novost. Ali u situaciji u kojoj ta zaokupljenost ne jenjava bez obzira na sve više troškove i niži životni standard nije nimalo pretjerano zaključiti da im pripada uloga izravnih suučesnika u procesu osiromašivanja naroda.
Nastavi čitati “Skupa šutnja” →
Ako mislimo o tome kako će početi ono što niko normalan ne želi da se desi, ono što se zlokobno najavljuje sa svih strana, imali smo priliku vidjeti na slučaju sramotnog napada huligana na grupu Beograđana na Ilidži. To će se desiti upravo tako. Kao na Ilidži. Takve stvari počinju bez nekog stvarnog početka, banalno, uostalom kakvo je inače zlo.
Radi mlađih, upravo onih naraštaja kojima pripadaju oni koji su izvršili napad – to su godišta 1995., 1996., 2000., 2003. – treba povodom toga reći, dovoljan je neki „slavljenik“, poneki „ćelo“ s asfalta, srpska zastava kao rekvizit, a onda red naguravanja, sijevanja noževa i mehanizam zla, svježe nauljen, bit će stavljen u pogon. Evo ga u pohode po svoje nove žrtve koje treba prinijeti na oltaru „nacionalnog interesa“.
Nastavi čitati “ASIM MUJKIĆ: Sarajevo jeste gdje je uvijek bilo” →
Bosna i Hercegovina proživljava izrazito negativan period. Nacionalizam raste svugdje, uključujući Sarajevo, čiji politički i medijski mainstream i dalje uvjerava da se radi o tolerantnom i otvorenom gradu.
Toj toleranciji i otvorenosti uvjerili su se gosti iz Srbije prije par dana na Ilidži. Svjedoče joj i kukasti križevi na oglasima Privredne komore Izraela.
Nastavi čitati “Međunarodni protektorat za BiH? Ili još više nestabilnosti, pa i nasilja?” →
Prošlo je godinu dana otkako sam zadnji put bio u Rusiji. Tada je većina ljudi koje sam sretao mislila da su izgledi za rat s Ukrajinom jako mali, unatoč ogromnom gomilanju trupa na granici. Stoga sam bio znatiželjan vidjeti kako su se stavovi promijenili od tada. Jednako mi je važno bilo osobno se uvjeriti kako je rat promijenio život u Rusiji.
Nastavi čitati “Život u Rusiji nakon deset mjeseci sukoba” →
Još jedna je godina prošla. Ova je bila gora od većine poratnih. Novi, nezamislivo strašni rat u Ukrajini, globalna ekonomska kriza, sve više nacionalizma u BiH, frustrirani populist-predsjednik u Hrvatskoj i sve tako. Neka 2023 bude barem manje loša.
Ovo su naši najčitaniji tekstovi u 2022.
Nastavi čitati “Ovo su naši najčitaniji tekstovi u 2022.” →
digitalnademokracija.com