Spekulativne vježbe (II)
Sam Hegel bio je kao mislilac svjestan da na mjesto povijesnih formacija koje s razlogom propadaju ne dolaze odmah, a naročito ne kao već dovršene, one koje će s razlogom opstati. Kao privatno lice, međutim, on pokazuje nestrpljenje neobično za onoga ko je filozofski zahvatao povijest i insistirao na njezinoj vremenitosti. U oktobru 1819. on piše Georgu Friedrichu Creuzeru: »Ja imam upravo pedeset godina, od toga sam proživio trideset u ovim vremenima stalno punim nemira pa sam se ponadao da je već jednom gotovo sa strahovanjem i nadanjem. Sada moram da gledam kako to neprestano ide dalje i štaviše … uvijek nagore«. A tih trideset godina, to je vrijeme koje je proteklo od 1789, od Francuske revolucije oko koje se, za Hegela, »sabiru sva određenja filozofije u odnosu na vrijeme« (J. Ritter), ali na koju on nikada nije mogao da gleda »s obale jednog sigurnog svijeta« kao na svršen događaj.
Za generacije koje su 1989. bile zrele i intelektualno formirane, referentni događaj – njihova Francuska revolucija – bio je pad Berlinskog zida. Skoro četrdeset godina kasnije, vremena su puna nemira, vlada globalni strah kod najrazličitijih populacija i slojeva, obale sigurnog svijeta nema na obzoru, i čini se da sve ide nagore. No samo privatnim licima dopušteno je da osjećaju razočaranost, dok mislioci koji razvijaju teorije o sadašnjem povijesnom trenutku i nastoje da naslute neposrednu budućnost ne bi smjeli imati afektivan odnos prema predmetu svoga promišljanja. Ako su njihovi doprinosi ipak obilježeni moralnim negodovanjem zbog politike svjetskih sila, i ako su neki od njih ogorčeni »liberalnom demokratijom« koja navodno nije ispunila svoja obećanja (i njihova očekivanja), to je stoga što kao mjernu jedinicu povijesnih procesa uzimaju svoj životni vijek. To je iluzija koju treba razbiti: život naše generacije je tek jedan trenutak u povijesti, i mi neki drukčiji svijet nećemo dočekati, a vjerovatno ni naša djeca. Što ne znači da treba da odustanemo od aktivnog angažmana na mijenjanju sadašnjeg stanja.
Nastavi čitati “Obala sigurnog svijeta” →
digitalnademokracija.com 