Nova vlast pred starim testom: Sarajevo bez vode, s otrovnim zrakom i stanovima pod oblacima

Treba odmah na početku jasno reći: Sarajevo je na kraju 2026. godine grad u krizi.

Glavni grad Bosne i Hercegovine tek je nedavno izašao i režima višemjesečnih redukcija vode, što je samo po sebi sramota, s time da problem vodosnabdijevanja nije ni približno riješen, već je za očekivati da će se nestašice vode ponoviti sljedećeg i svakog ljeta nakon toga ako se time kantonalna vlast ne počne ozbiljno baviti.

Problem nije samo u raspadnutoj vodovodnoj mreži, iz koje se gubi i više od 70 posto vode, nego je mnogo veći i proteže se od sulude izgradnje svega i svačega na Bjelašnici, pa do vodozaštitne zone prema Ilidži, koja je u međuvremenu pretvorena u deponiju smeća. Problem snabdijevanja glavnog grada BiH vodom je, dakle, i tehnološki i urbanistički i ekološki, te zahtijeva dugoročno planiranje i odgovorno upravljanje, a ne pogodovanje građevinskom i tajkunskom lobiju i klanjanje kultu kapitalističke maksimalizacije profita.

Nastavi čitati “Nova vlast pred starim testom: Sarajevo bez vode, s otrovnim zrakom i stanovima pod oblacima” →

Sa Zapada opet isto

Historija je idiografska nauka koja, za razliku od nomotetskih, ne formulira zakone, ali teško je ne primijetiti da se u posljednjih 250 godina jedna povijesna pojava ponavlja zakonomjerno: u Francuskoj počinju društveni potresi koji se potom šire i završavaju na drugom kraju svijeta. Tamo je 1789. ukinut feudalni poredak (ancien régime), tamo je nastao Napoleonov Građanski zakonik koji su liberalni krugovi pokorenih njemačkih zemalja željeli da zadrže i nakon što je Napoleon poražen, u revoluciji 1830. uspostavljena je, na čelu s Louis-Philippeom zvanim »kralj-građanin«, tzv. liberalna monarhija koja je dokinula apsolutizam, proglašenjem Druge republike u februaru 1848. počela je završna faza proljeća narodâ koje je u širokom pokretu zahvatilo Beč, Budimpeštu, Prag, Veneciju… Jednakom brzinom će se i u maju 1968. studentsko-radnička pobuna sa ulica Pariza proširiti na Zapadnu Njemačku, SAD, Italiju i Jugoslaviju.

Nastavi čitati “Sa Zapada opet isto” →

Jutro u Odžaku

Šalter sala javne uprave malog provincijskog bosanskog gradića u Posavini. Hardver je dobar, čisto je i uredno. Organizacija naizgled štima, posvuda su velike table s jasnim uputama gdje se nalazi koja služba pa se ne mora portira tlačiti pitanjima, a procedura kojom ćemo dobiti dokumente je pojednostavljena i dobro objašnjena od strane ljubaznog službenika. Mašala, izgleda da je ovdje i softver dobar, nećemo izgubiti puno vremena, kažem sebi u bradu. I stvarno, ne treba nam puno papira, onih par papira koji nam trebaju možemo dobiti u susjednoj zgradi. Odlično, ovo iskustvo je sve bolje i bolje, još malo pa ću spjevati panegirik ovakvoj organizaciji javne uprave.

Nastavi čitati “Jutro u Odžaku” →

Ivan Lovrenović: Svijetle duše, na njima svijet počiva

Obzor, Večernji list, Zagreb, 17. listopada 2026.

(U Obzoru intervju je izašao pod naslovom: ISUS IZ NAZARETA POČEO ME JE ISTINSKI UZNEMIRAVATI I „NAPASTOVATI“ KADA SAM NAPUSTIO VJERU I CRKVU, I NE PRESTAJE DO DANAS)

Razgovarao Branimir Pofuk

Kada je riječ o ra­zumijevanju i tu­mačenju Bosne i Hercegovine u svoj njenoj slože­nosti, nezaobilazne su knjige Ivana Lovrenovića. Samo u posljednjih desetak godi­na njegov su opus obogatili izni­mni naslovi: Isus u Ahmićima (Synopsis, 2015.), Ulazeći u Varcar (Fraktura i Synopsis, 2016.), Putovi su, snovi li su (Fraktura, 2019.), U sjeni fantoma (Frak­tura, 2023.) i Dva vijeka, jedan vijek (Fraktura, 2025.). U njima se osobno i obiteljsko pamćenje prepliću s poviješću zemlje, a pojedinačni ljudski život dobiva prednost pred ideologijama i na­cionalnim mitovima.

Uz izbore u BiH održane prije tjedan dana, povod našem razgo­voru najnovija je Lovrenovićeva knjiga Azijski vjetar. Vježbe pam­ćenja, objavljena u mladoj mo­starskoj izdavačkoj kući Izdanja Buna, pod uredničkim vodstvom Almina Kaplana. Kratki zapisi o djetinjstvu, zavičaju, književ­nosti, vjeri i ljudima snažno sa­žimaju piščev dosljedan etički i umjetnički credo.

Razgovor je vođen pisanim putem i donosimo ga bez i naj­manjih izmjena, kao vrijedan književni tekst, što svaka Lovre­novićeva rečenica i jest.

Nastavi čitati “Ivan Lovrenović: Svijetle duše, na njima svijet počiva” →

Je li SAD još uvijek hegemon?

Okreću li se zemlje u Europi i drugdje u svijetu od Sjedinjenih Američkih Država? Robert H. Wade piše da, iako su SAD i dalje najmoćnija država na svijetu, drugi predsjednički mandat Donalda Trumpa poklopio se s izraženim slabljenjem američkog globalnog vodstva.


Glavni mediji prepuni su izvještaja o slabljenju SAD-a. Kako je navedeno u nedavnom članku New York Timesa: „Globalni ulagači zaziru od američkih obveznica. Sve glasnije se govori o slabljenju moći dolara. Strane vlade iznose svoje zlato iz američkih trezora. Gotovo dvije godine nakon početka drugog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa svjetsko gospodarstvo sve više traži načine da se udalji od Amerike.“

Ovaj trend vidljiv je u dva istraživanja Gallup World Polla, provedena u približno 130 zemalja tijekom 2024. i krajem 2025. U prvom istraživanju, prije početka drugog Trumpova mandata, Sjedinjene Države imale su 39 % pozitivnih ocjena, dok je Kina dobila 32 %. U drugom istraživanju, provedenom krajem prve godine Trumpova drugog mandata, Kina je zabilježila 36 % pozitivnih ocjena, dok su SAD dobile samo 31 %.

Implikacija je da SAD gubi svoj hegemonijski položaj, no kako možemo analitičkije procijeniti „hegemoniju“?

Nastavi čitati “Je li SAD još uvijek hegemon?” →

Europa pape Lava XIV.

KLJUČNE PORUKE

Stavovi pape Lava XIV. o međunarodnoj politici predstavljaju viziju koja odbacuje logiku moći i imperijalizma u korist diplomacije, vladavine prava i multilateralnih institucija.

Europa zauzima središnje mjesto u toj viziji: Papa Europsku uniju vidi kao projekt koji nadilazi nacionalna suparništva.

Tijekom posjeta Francuskoj spojio je slavljenje kršćanske baštine te zemlje s osudom nacionalizma, istodobno naglašavajući da će prihvaćanje stranaca i marginaliziranih biti jedno od obilježja njegova pontifikata.


Europa zauzima središnje mjesto u toj viziji: papa Lav XIV. zagovara Europsku uniju kao sredstvo prevladavanja nacionalnih suparništava, istodobno reinterpretirajući kršćanske korijene kontinenta u svjetlu njegove povijesti i kulturnog razvoja.

Nastavi čitati “Europa pape Lava XIV.” →

Sarajevo – monokulturna kasaba naspram interkulturnog grada

Sarajevski malograđanski formatirani intelektualci vole se hvaliti multikulturalnošću svoga grada, iako je on danas postao u principu monokulturalan zbog demografskih promjena u depresivnom poraću, grad sa dominantnom bošnjačkom većinom i konzervativnim bošnjačkim političkim partijama, SDA, NiP, SBiH, SBB, NES, BPS, DF, a tome naginju i Hurtićevi BH zeleni, kod kojih nije baš najjasnije šta su eko, a šta zelene, tj. bošnjačke politike. Na drugoj strani su samo SDP i Naša stranka, koje su objektivno na centru, mada se vole predstavljati kao lijeve, odnosno socijalno-liberalne. Ali, kad se pogleda kulturna politika od općina, preko nečega što se zove gradska vlast s gradonačelnikom na čelu, do kantona, ona uistinu nema obilježja interkulturnog dijaloga, nego monokulturalnosti s dominacijom bošnjačke, arhaično shvaćene kulture kojom komanduje nešto se nekad zvalo Preporodom, ali su mu Sanjin Kodrić i njegovi haveri oduzeli ime i pretvorili ga u besmislenu Bošnjačku zajednicu kulture.

Nastavi čitati “Sarajevo – monokulturna kasaba naspram interkulturnog grada” →

Svemir koji nije slučajan – postoji li kozmička svrha?

Ako ne vjerujete u Boga iz Biblije ili Kurana, onda morate misliti da živimo u besmislenom svemiru, zar ne? Ljudi često ostanu zarobljeni u dihotomijama mišljenja. Ako ti se ne sviđa sovjetski komunizam, onda podržavaš kapitalizam američkog tipa. Pa, ne nužno, ako postoje i drugačija politička stajališta osim ta dva (a naravno da postoje). Još jedna takva dihotomija jest ona između tradicionalne religije i sekularnog ateizma. Na čijoj si strani, Richarda Dawkinsa ili Pape? Tijekom dugog razdoblja počeo sam smatrati da su oba ta svjetonazora neadekvatna, odnosno da oba sadrže elemente stvarnosti koje ne mogu objasniti. U svojoj knjizi “Zašto? Svrha svemira” istražujem dugo zanemarivanu sredinu između Boga i ateizma.

Nastavi čitati “Svemir koji nije slučajan – postoji li kozmička svrha?” →

Kada biti „apolitičan” postaje politički čin? O slučaju Eda Sheerana

U zadnjih nekoliko dana preplavljeni smo vijestima da je glazbenik Macklemore izbačen s turneje „Loop” Eda Sheerana nakon što je s pozornice pozivao na „oslobođenje Palestine”.

Reper je rekao da mu je Robert Kraft, vlasnik New England Patriotsa i stadiona Gillette zabranio nastup na svom stadionu te da je pozvao i druge stadione da se pridruže bojkotu.

Kao odgovor na to, i ostali izvođači koji su trebali nastupati kao predgrupe na Sheeranovoj turneji povukli su se. Sheeran se pokušao distancirati od te odluke, sugerirajući da je za nju odgovoran promotor, a ne on. Zauzeo je „apolitičan” stav, pozivajući se na svoju dugogodišnju praksu izbjegavanja javnog političkog izjašnjavanja.

No osuda koja je uslijedila, kako među obožavateljima tako i među komentatorima, pokazuje da nametanje neutralnosti u ovakvim situacijama nije jednostavno.

Nastavi čitati “Kada biti „apolitičan” postaje politički čin? O slučaju Eda Sheerana” →

Predložena zabrana nošenja marama u javnosti koju zagovara krajnja desnica u Francuskoj krši slobodu vjeroispovijedi i načela zabrane diskriminacije

Zabrana nošenja islamskih marama na javnim mjestima u Francuskoj – osobito na ulici – prijedlog je koji iznosi stranka Rassemblement national (RN), na čelu s Marine Le Pen, a to je prijedlog koji se iznova pojavljuje sa svakim predsjedničkim izborima. Ideja ograničavanja slobode muslimanki da nose vjerske simbole po vlastitom izboru ipak nije nova: uzastopne zabrane hidžaba u školama, velova koji prekrivaju cijelo lice na javnim mjestima, burkinija na plažama ili marama koje nose majke u pratnji djece na školskim izletima ili tijekom sportskih događanja, pa čak i zabrana koje se u školama proširuju na abaje. Takvi su se prijedlozi pojavljivali jedan za drugim, a neki su i usvojeni.

Središnje pitanje u svakom od tih slučajeva – koje ovaj put postaje još očitije – jesu pravne osnove na kojima se ovi prijedlozi temelje. Ograničavanje temeljne slobode u državi utemeljenoj na vladavini prava doista zahtijeva pravnu osnovu, odnosno opravdanje. Je li to ovdje slučaj?

Nastavi čitati “Predložena zabrana nošenja marama u javnosti koju zagovara krajnja desnica u Francuskoj krši slobodu vjeroispovijedi i načela zabrane diskriminacije” →

Bh. Hrvati između nacionalizama, političkog monopola i potrebe za pluralizmom

Hrvatska politička scena u Bosni i Hercegovini već dugo je obilježena snažnom dominacijom HDZ BiH. Ta dominacija posebno je došla do izražaja u zadnjih dvadeset godina. Nastala je ne zbog nekog naročitog uspjeha ove stranke kao takvog, nego zbog specifičnog ustavnog uređenja države, ratnog nasljeđa, straha od političke majorizacije te činjenice da je pitanje kolektivne ravnopravnosti Hrvata postalo jedno od središnjih političkih pitanja u BiH.

Problem nastaje kada se legitimna briga za političku ravnopravnost jednog naroda počne poistovjećivati s podrškom jednoj stranci. Hrvati u BiH čak ni sada, nakon dvadeset godina tzv. “hrvatskog pitanja” nisu politički monolit. Među njima postoje različiti pogledi na ekonomiju, socijalnu politiku, odnos prema Sarajevu, europske integracije, unutarnje uređenje države, kao i na samu definiciju hrvatskih nacionalnih interesa u Bosni i Hercegovini.

Upravo je zato pitanje pluralizma važnije od pitanja koja će konkretna stranka trenutno ili  dugoročno dominirati hrvatskim političkim prostorom.

Nastavi čitati “Bh. Hrvati između nacionalizama, političkog monopola i potrebe za pluralizmom” →

»Safvet-beg Bašagić: Bošnjaci su mlitav i kukavan narod«

Prije desetak dana objavio je Zlatan Hadžić, na portalu Proglas.ba, tekst pod naslovom »Zatvoreni um otvorenog društva«, potaknut mojim tekstom »Konstitutivni narod debila« objavljenim na ovoj web-stranici (a prenijeli su ga Nomad i Digitalna demokracija).

Hadžićev tekst funkcionira kao cjelina, ali pravo značenje dobiva tek u kontekstu nastojanja Stranke demokratske akcije da, pred izbore u oktobru 2026, svoju sliku u javnosti popravi per viam negationis: nemajući nikakvih pozitivnih postignuća koja bi upisala sebi u prilog, SDA se odlučila za kampanju u kojoj ističe negativne strane konkurentskih političkih formacija. Važnu ulogu u tim naporima igraju »nezavisni intelektualci« kojima su, u slučaju pobjede, obećana savjetnička mjesta u ministarskim kabinetima. Zbog toga se ovaj tekst ne tiče samo Zlatana Hadžića i njegovog priloga predizbornim naporima SDA, već i šire strukture u kojoj je on samo jedan element.

Nastavi čitati “»Safvet-beg Bašagić: Bošnjaci su mlitav i kukavan narod«” →

Beskrupulozni populizam na crvenom tepihu: Zašto Benjamina Karić pozira sa djevojčicom Ellom?

Zašto se Benjamina Karić rođ. Londrc fotografisala sa maloljetnom djevojčicom Ellom Jovanović na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala? Šta treba da nam poruči ovaj performans? Ništa – izuzev još jedne demonstracije najjeftinijeg, najkičastijeg, najprizemnijeg populizma na kojem je načelnica izgradila cijelu političku karijeru. 

Nastavi čitati “Beskrupulozni populizam na crvenom tepihu: Zašto Benjamina Karić pozira sa djevojčicom Ellom?” →

Tarik Haverić i “Bošnjaštvo kao promašen projekt”: Knjiga za koju se bh. javnost pravi da ne postoji

Polemička knjiga Tarika Haverića “Bošnjaštvo kao promašen projekt”, s podnaslovom “Kako suditi (o) povijesti” objavljena je proljetos u Sarajevu u izdanju Evropskog centra za liberalnu demokratiju (ECLD). Već sam naslov Haverićeve politološko-povijesne studije sugerira da je riječ o ciljano provokativnom djelu, pa je time zanimljivije što je knjiga pretežito prešućena u bošnjačkoj javnosti u Bosni i Hercegovini, iako je baš ona prva adresa kojoj se Haverić obraća.

Indikativno je i da knjiga zasad nije imala ni većeg odjeka kod srpskih i hrvatskih nacionalista u BiH i šire, za koje je inače uobičajeno da Bošnjacima poriču pravo na izbor nacionalnosti, pa bi čovjek očekivao da će djelo ovakvog naslova biti u najmanju ruku primijećeno, ako ne i slavljeno.

No, kada se ode dalje od naslova i knjigu pročita, postaje jasno zbog čega je Haverićeva knjiga dočekana šutnjom na svim stranama – “Bošnjaštvo kao promašen projekt” predstavlja izazov za sve dominantne nacionalističke narative koji već više od 30 godina razaraju BiH i uništavaju budućnost njenih stanovnika.

Nastavi čitati “Tarik Haverić i “Bošnjaštvo kao promašen projekt”: Knjiga za koju se bh. javnost pravi da ne postoji” →

Tarik Haverić: Konstitutivni narod debila

Čini se da bi usvajanje Regulacionog plana Kvadrant C-Marijin Dvor, koji predviđa izgradnju World Trade Centera uz Miljacku i presijecanje »muzejskog kompleksa« Prvom transverzalom, imalo kobne posljedice – tako bar kažu neki od najistaknutijih stručnjaka koji su se tim povodom oglasili.

Takvih sumnjivih rješenja koja su se ipak ostvarila bilo je i ranije. Skoro da nema nijedne građevine koja je podignuta s odobrenim brojem spratova, uvijek se dodaju jedan ili dva, jer su se troškovi povećali a treba nešto i zaraditi. Apeli stručnjaka koji su upozoravali da takva gradnja sprečava cirkulaciju zraka u Kotlini, čiji stanovnici dobro znaju na šta njihov grad liči zimi, ostaju godinama bez efekta, uz upadljivo odsustvo građanske mobilizacije. Pisac ovih redova vjeruje da je raspoznao barem jedan od važnijih uzroka tog izostanka: radi se o mentalitetu izgrađivanom skoro četrdeset godina, čija je glavna dimenzija jedno specifično shvatanje moralne ispravnosti i angažmana. Postoje ciljevi za koje vrijedi da se građani mobiliziraju, kao i oni drugi. Na prosvjedni skup protiv genocida u Gazi doći će pet hiljada ljudi, ili čak i više; na prosvjedni skup protiv gradnje nebodera gdje mu nije mjesto neće doći ni njih pedeset. Ove dvije borbe bitno se razlikuju po svome potencijalnom dosegu: nikakav skup Sarajlija na kojem se izražava empatija sa palestinskim stradalništvom ne može ni za jotu promijeniti stvari na Bliskom Istoku, dok bi masovni prosvjedi protiv postupanja nadležnih u našem svakodnevnom životu možda i mogli. Ali odnos uložene energije i postignutog efekta nije isti, ubjedljivo u korist neostvarivih ciljeva. Javno potkazivanje imperijalizma, liberalnog kapitalizma, strabizma, neokolonijalizma, orijentalizma, islamofobije i svih drugih zala i poroka degeneriranog Zapada ne zahtijeva nikakav napor i traje kratko, uz upotrebu gotovih formula, a kod subjekta stvara dojam moralne superiornosti. S druge strane, borba za čist zrak i racionalniji saobraćaj u gradu je dugotrajna, treba mjesecima sastavljati peticije, alarmirati javnost, pisati skupštinskim poslanicima i opštinskim vijećnicima, analizirati podatke i tražiti nekorumpirane medije spremne da ih obznane – i sve to vrijeme trpjeti pritiske i harange građevinskih lobija i njihovih političkih zaštitnika. To zahtijeva istinski angažman a ne puko ispisivanje transparenata kojima će se vitlati petnaestak minuta, i zato neće doći do prosvjednog skupa s 50 hiljada informiranih učesnika protiv Regulacionog plana Kvadrant C-Marijin Dvor: takve demonstracije mogle bi možda promijeniti stvari, ali se učešće u njima ne raspoznaje kao kristalno jasan moralni stav protiv svjetskih moćnika koji već desetljećima kroje kapu jednom napaćenom konstitutivnom narodu…

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Konstitutivni narod debila” →