Kada u posljednje vrijeme čujem da neko priprema udar na državu, neobično se osjećam. Nekada me je takva vijest znala uznemiriti, kao da mi neko izmiče tepih ispod nogu. Jer, šta da radim bez svoje države, kad me druge neće? Kažem nekada, danas sam uglavnom zbunjen.
Nastavi čitati “Nemam ništa s tim: Sezonski državni udari” →
Nedavna potraga za naoružanim belgijskim vojnim časnikom koji je prijetio istaknutom zdravstvenom stručnjaku i kojeg se sumnjičilo da priprema napad na džamiju, otkrila je mnogo o usponu radikalne desnice u Belgiji.
Časnik, koji je nekoliko puta bio raspoređen u operacijama u Afganistanu između 2011. i 2017. godine, pronađen je mrtav prošlog mjeseca, nakon nekoliko tjedana provedenih u bjekstvu. U samo nekoliko dana, Facebook grupa koja podržava ovog čovjeka dobila je više od 50000 članova prije nego što ju je ova društvena mreža izbrisala. Jedan od slogana na stranici bio je: „Onaj koji se usudio naglas reći ono što mislimo“.
Nastavi čitati “Je li postalo normalno biti islamofobičan u Belgiji?” →
Navodno je, jedne prilike, u Einsteinov kabinet na Princetonu upao usplahireni asistent da upozori profesora kako je studentima za ispit dao ista pitanja kao i prošle godine. Znam, rekao je Einstein, ali ove godine odgovori nisu isti!
Nastavi čitati “Ne treba biti Einstein…” →
Gornji je naslov, naravno, svojevrsna prevara, ono što se na engleskom zove a hook a na francuskom l’accroche. Računam, naime, da će mnogi čitalac pohitati da zbog takvog naslova, i nakon početnog šoka, otvori tekst i vidi šta jedan lojalan član Naše stranke zamjera predsjedniku koga je dosad bezuslovno podržavao u svim okolnostima, a to je već pola posla: velika je vjerovatnoća da će taj čitalac do kraja pročitati ovaj napis u kome ja Predragu Kojoviću zapravo ne zamjeram ništa, ili veoma malo.
Nastavi čitati “Šta zamjeram Predragu Kojoviću” →
Po real-političkoj definiciji, susreti na vrhu najvećih svjetskih igrača izravno utiču na globalni politički pejzaž i atmosferu. U datom međunarodnom kontekstu, sastanak novog američkog predsjednika Joe Bidena sa ruskim kolegom Vladimirom Putinom u Ženevi 16. juna ove godine pripremljen je taman kako treba. Obostrano, da ne bude zabune. Sve odmjereno i bez bombastičnih nota, uz nepatvorene izraze uzajamnog uvažavanja.
Nastavi čitati “Biden i Putin, dobar sastanak u Ženevi” →
Izgleda da je predizborna kampanja za opće izbore u Bosni i Hercegovini 2022. već uveliko počela. Ovaj put situacija je nešto drukčija za vladajuće, tj. za glavne nacionalne stranke i njihove satelite. Po prvi put im se malo ozbiljnije ljulja pod nogama. SDA je izgubila sve općine u Sarajevu, dok je SNSD izgubio poziciju gradonačelnika Banjaluke. HDZ BiH se drži nešto bolje, što je rezultat specifičnih okolnosti koje ipak neće potrajati vječno.
Nastavi čitati “Ako osjete da gube vlast, nacionalisti neće prezati ni od čega” →
Ugledni bosanskohercegovački intelektualac Tarik Haverić pokrenuo je Youtube kanal i podcast pod nazivom Povijest političkih ideja, u kojem donosi “sažet pregled razvoja političkog mišljenja od najstarijih vremena do danas”.
Serijal zasad ima četiri epizode, a prema riječima gospodina Haverića namijenjen je ‘obrazovanim nestručnjacima’.
Preporučujemo svima koje zanima politika, posebno teorijski aspekti.
Nastavi čitati “Tarik Haverić: Povijest političkih ideja” →
Iranci izlaze na birališta kako bi izabrali svog sljedećeg predsjednika. Nakon višegodišnjih ekonomskih poteškoća i unutarnje represije zbog antivladinih prosvjeda, ovi bi izbori mogli imati dugoročne posljedice na domaćem, regionalnom i međunarodnom planu. Ovo su četiri stvari na koje treba obratiti pozornost:
Nastavi čitati “Predsjednički izbori u Iranu: tko će pobijediti i što će se dogoditi?” →
U ponedjeljak 16. travnja 2007. godine oslobođena je Fata Orlović u srebreničkom sudu od monstruozne optužbe da je njezina borba za uklanjanje ilegalno sagrađene „inat crkve“ na njezinome dvorištu izraz nacionalizma i „mržnje na spski narod“. Objavio sam tada, 20. travnja 2007, donji zapis, koji ponavljam danas, na dan konačnoga ispunjenja pravde za Fatu Orlović, kao hommage toj nevjerojatnoj ženi.
Nastavi čitati “Ivan Lovrenović: FATA ORLOVIĆ” →
Jedan od najmračnijih aspekata sukoba koji se odvijao do prije nekoliko dana je činjenica da je on svima tako poznat – naravno, posebno onima koji ga proživljavaju. Čak su se i najmlađe generacije već previše puta suočile s nasiljem. Norveško vijeće za izbjeglice izvijestilo je da je 11 djece ubijene u izraelskim zračnim napadima u Gazi sudjelovalo u njihovom psihosocijalnom programu kako bi im se pomoglo da se nose s traumama. Ukupno 228 Palestinaca poginulo je u pojasu Gaze, od toga najmanje 63 djece, dok je 12 ljudi u Izraelu, uključujući dvoje djece, ubijeno raketama palestinskih militantnih skupina. Obje strane zanemaruju živote civila, ali ogromna većina žrtava su palestinska djeca koja su poginula, izgubila roditelje, braću i sestre, i čiji su domovi, škole i zdravstvene ustanove bombardirani.
Nastavi čitati “The Guardian: vrijeme je za promjene u odnosima SAD-a i Izraela” →
Najdugovječnije stranke liberalnog centra, HNS i HSLS, polako gube utjecaj, a njihove birače preuzimaju nova lica, ali i odmetnuti bivši članovi
Rezultati prvog kruga lokalnih izbora, osim što su pokazali da Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i dalje pobjeđuje u najviše jedinica lokalne samouprave, donijeli su i uspjeh relativno novih političkih aktera u dva najveća hrvatska grada.
Nastavi čitati “Nova lica liberalnog centra” →
Svaka promjena je korak naprijed u odnosu na dvadeset godina vladavine Milana Bandića. Provincijalizacija i klijentelizam mogli bi dugoročno ostaviti traga ukoliko se ne ide u radikalne, korjenite promjene.
Kako stvari stoje, Tomislav Tomašević je favorit da bude osoba koja će uvesti i implementirati te promjene. Naravno, predstoji drugi krug izbora i sve je još uvijek moguće.
To je veliki izazov za osobu bez konkretnog iskustva vladanja i bez razgranate stranačke mreže.
Nastavi čitati “Zagrebu treba jak zaokret” →
Sva umjetnost ovih pisama jeste u autorovoj zamisli, sličnoj mađioničarskom triku ili optičkoj iluziji, da on, pišući, ih podnosi najveću žrtvu, te da tu žrtvu treba kompenzirati dobro plaćenim funkcijama. Međutim, kako je to u iluzijama, najveću žrtvu podnijeli su radnici, obezbjeđujući gotovo 1.8 miliona KM tokom dvadesetčetverogodišnje vrlo neefikasne budžetske karijere doktora za državu Bosnu i Hercegovinu.
U proteklih nekoliko mjeseci prisustvujemo vječnom ponavljanju istog – ono podsjeća na one nelagodne situacije kada nekome želite nešto da poklonite, ili ga iznenadite a taj neko, slučajno, vidi iznenađenje prije vremena, pa mu onda kažete da se pravi iznenađeno kad bude trebalo. Takve su scene utrkivanja ko će prije stati na “branik otadžbine” ili “babovine” u potpuno poznatoj situaciji već skoro 30 godina: država je ugrožena, prijeti joj raspad – bilo mirni ili nemirni, pa će je zato biti potrebno braniti, opet.
Nastavi čitati “1.775.716 razloga za otvorena pisma” →
Nekada čujete vijesti i pomislite da zvuče isuviše dobro da bi bile istinite. Pogotovo imate pravo biti skeptični u Bosni i Hercegovini gdje se, s manjim varijacijama, već 25 godina vrte iste teme i vodi ista politika zastrašivanja građana.
Ovaj put možda i nije tako. Sudeći po izjavama koje dolaze s relevantnih mjesta, Bosna i Hercegovina bi mogla dobiti “široku političku platformu na nivou cijele države”. To bi bio prvi put da se oporbene stranke iz cijele zemlje udruže i zajedno izađu na opće izbore, u ovom slučaju iduće godine.
Nastavi čitati “Koalicija na nivou cijele BiH budi nadu u bolju budućnost” →
Cijela priča oko non-papera Janeza Janše, koji možda jeste a možda nije poslan Europskoj Uniji, nepotrebno je gubljenje vremena i skretanje pažnje. Bosna i Hercegovina ima daleko veće probleme koje dežurni kvazipatrioti pokušavaju zataškati, zajedno s onima koje navodno smatraju protivnicima.
Šanse da bilo koja ozbiljna adresa u EU podrži suludu ideju raspada Bosne i Hercegovine ravna je nuli. Sama Slovenija negirala je slanje dokumenta, i tu bi priča trebala biti završena.
Nastavi čitati “Halabuka oko non-papera pokazuje jedino sramotnu nesposobnost i skretanje pažnje” →
