Zašto bi mnogi željeli da je Plenković autokrat?

Hrvatski politički život posljednjih nekoliko godina obilježava jedna “enigma”. Vlada pod vodstvom Andreja Plenkovića niže debakl za debaklom, većina ministara završava svoje mandate prerano zbog afera, ali i dalje ju krasi prilična stabilnost. Mogu dežurni čuvari političkog bontona ponavljati do besvijesti kako bi u “normalnim državama” vlada pala i nakon manjih i beznačajnijih afera, ali ništa se promijeniti neće. Razlog nisu “Pupovčeve ruke” ni biračima svojstvena tolerancija korupcije. Razlog se krije u idejnoj i političkoj nemoći opozicije.

Nastavi čitati “Zašto bi mnogi željeli da je Plenković autokrat?”

Zoran Milanović je neodgovoran u najgore moguće vrijeme

Za vrijeme svoje izborne kampanje, Zoran Milanović obećao je biti “predsjednik s karakterom”. To obećanje svakako je ispunio, ali možda ne baš na način na koji su njegovi glasači očekivali.   

U nedostatku stvarnih ovlasti, gospodin Milanović već neko vrijeme koristi medijske istupe i britak jezik kako bi izazvao reakciju i – kako on to valjda vidi – pokrenuo neke procese. Međutim, ako i ima dobre namjere, rezultati se nisu pokazali dobrima, naprotiv.

Nastavi čitati “Zoran Milanović je neodgovoran u najgore moguće vrijeme”

Ivica Puljak podiže standarde bavljenja politikom u Hrvatskoj

Bez obzira na to kako se završe prijevremeni izbori za gradonačelnika Splita, dogodila se važna stvar, skoro bez presedana. Jedan političar dao je ostavku, bez da ga je itko na to tjerao.

Nastavi čitati “Ivica Puljak podiže standarde bavljenja politikom u Hrvatskoj”

Ako želi pomoći Hrvatima, Dragan Čović se ne treba kandidirati za Predsjedništvo

Kao i drugi lideri nacionalnih stranaka, Dragan Čović silno je zabrinut za svoje glasače, za njihovu ravnopravnost i boljitak. Rezultati te brige vide se u sveopćem napretku i sreći naroda i građana Bosne i Hercegovine.

Ove godine su opći izbori u BiH. Nema velikih nepoznanica i teško da će u većini sredina biti pravih iznenađenja, osim ako građani iznenada ne odluče drugačije. Vidjet ćemo sigurno par važnih i zanimljivih političkih bitaka, ali više i sigurnije od svega, bit će teške retorike, podgrijavanja strasti i blokiranja bilo kakvih promjena.

Nastavi čitati “Ako želi pomoći Hrvatima, Dragan Čović se ne treba kandidirati za Predsjedništvo”

Profesionalni uzbuđivači sirotinje

Agresivnom vojnom invazijom Rusije na Ukrajinu dogodila se globalna kataklizma i potres, koji je gotovo preko noći podijelio svijet na bipolarne dijelove koji se međusobno isključuju. Fenomen rata, kao društvene pojave, na površinu je tako izbacio razne teorije i poglede, koji u mnogim slučajevima nemaju ama baš nikakvu logiku i istinu, ali su zato vrlo efektivno propagandističko oružje.

Nastavi čitati “Profesionalni uzbuđivači sirotinje”

Još uvijek mislite da HDZ i SDA nisu partneri?

Najveća bošnjačka i najveća hrvatska stranka navodno se silno svađaju. Lideri dvaju stranaka, Bakir Izetbegović i Dragan Čović, ovih dana su intenzivno pregovarali o promjenama Izbornog zakona. Pregovori su propali, a ova dva političara međusobno se optužuju za novonastalu situaciju.

Nastavi čitati “Još uvijek mislite da HDZ i SDA nisu partneri?”

Novi strašni debakl

Jučerašnje otvoreno prenošenje naše izborne kampanje u Brisel, gdje su se Čović, Dodik, Džaferović i Komšić (poredani po abecednom redu!) u svoje ime obraćali svojim glasačima, a ne u ime Bosne i Hercegovine jednoj ozbiljnoj administraciji, svako će tumačiti i ocjenjivati na svoj način. A ja ću iz državnog ugla gledanja (jer jedino tako vrijedi posmatrati događanja) samo kazati da je Bosna i Hercegovina doživjela novi i strašni debakl i to zbog svakog govornika ponaosob, a ne zbog ovog ili onog. U svijetu se, a najprije u Briselu, ili govori jednoglasno u ime cijele zemlje ili ne govori nikako.

Nastavi čitati “Novi strašni debakl”

Agresija na Ukrajinu i plimni “whataboutism”

Možemo li, smijemo li, kada osuđujemo rusku invaziju na Ukrajinu, reći – da ali…? Odnosno usput spominjati i druge vojne akcije koje su proteklih desetljeća, bez legalne podloge ili službene objave rata, pokretale moćne države te napadale brojne teritorije prouzročivši velike ljudske patnje i žrtve?

U raspravi na društvenim mrežama ili u lokalnom kafiću nerijetko ćete ovih dana zapaziti rečenice poput – “jest, Rusi su brutalno napali, ali zašto nitko ne priča koliko Amerikanci nereda čine po svijetu?”

Nastavi čitati “Agresija na Ukrajinu i plimni “whataboutism””

Peđa Grbin je ozbiljan protivnik i potencijalni premijer

Za vrijeme bivšeg lidera, SDP je bio beskrajno neuvjerljiv kao alternativa vlasti, te bio, nažalost, i pomalo smiješan. Nije bilo nikakve šanse da ozbiljnije uzdrmaju HDZ, a pogotovo ne Andreja Plenkovića.

Dolaskom Peđe Grbina na čelo stranke, SDP je dobio lidera koji je daleko ozbiljniji takmac. U kontekstu ranijih dešavanja u toj stranci, ovo samo po sebi nije veliko postignuće nego prije jedan povratak u normalu.

Nastavi čitati “Peđa Grbin je ozbiljan protivnik i potencijalni premijer”

Hoće li Komšićevi glasači napokon shvatiti?

Tijekom svoje političke karijere, Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, na sebe je navukao različite epitete, pozitivne i negativne. Međutim, još nikada nije rečeno da se radi o političkom vizionaru koji prije svih prepoznaje trendove i posljedice.

Gospodin Izetbegović izjavio je prije par dana kako Draganu Čoviću odgovara da Željko Komšić sjedi u Predsjedništvu BiH, te obrazložio:

Nastavi čitati “Hoće li Komšićevi glasači napokon shvatiti?”

Je li američka demokracija na rubu kolapsa?

Kao Amerikanka rođena u konzervativnoj kršćanskoj obitelji, odrastala sam okružena šovinističkim porukama da živim u “najboljoj zemlji na svijetu”. Ova je poruka dodatno podcrtana u popularnim medijima koje sam smjela konzumirati, kod kuće, u crkvi i u mojoj kršćanskoj školi, gdje se uvođenje učenika u kršćanski nacionalizam proširilo na recitiranje ne jednog već tri zakletve svakog jutra: američkoj zastavi, kršćanskoj zastavi i Bibliji. 

Nastavi čitati “Je li američka demokracija na rubu kolapsa?”

U boj, u boj za dron svoj

“Dođite gospodari rata, vi koji gradite velika oružja, koji gradite smrtonosne zrakoplove i sve bombe, vi koji se skrivate iza zidova i uredskih stolova, znajte, mogu vidjeti kroz vaše maske,” ljutito je poručivao Bob Dylan u protestnoj “Gospodari rata” prije skoro 60 godina, pjesmi čiji tekst bi sasvim pristajao i u ovoj 2022.  Jer sadašnja je utrka u naoružavanju krenula u smjeru kompleksnog digitalnog ratovanja u kojemu će umjetna inteligencija donositi odluke o životu i smrti, a države trošiti još više na preciznije i brže ubojite naprave. Superpametni rojevi dronova, hipersonični nezaustavljivi projektili, usmjerene ubojite energije tek su neka od novotarija za uništenje koje usavršavaju laboratoriji diljem svijeta u frenetičnoj utakmici za postizanje premoći od koje možda ovisi tko će iznenada postati nova svjetska velesila. Nervozni političari požuruju špijune da saznaju više o namjerama mogućih neprijatelja i osnivaju timove stručnjaka u koje uključuju i pisce znanstvene fantastike ne bi li uspjeli što bolje predvidjeti opasnosti koje donosi  budućnost. A najveće razočaranje biva kada se procjene i prognoze pokažu prilično pogrešnima i kada vas primjerice iznenade “mali zeleni.”

Nastavi čitati “U boj, u boj za dron svoj”

Vladajući će učiniti sve da se u izbornoj godini ništa ne promijeni

Kad ste na vlasti, pogotovo kad ste na vlasti jako dugo, zadnja stvar koju želite je promjena vašeg statusa. Ako ste na vrhu, u državi poput BiH doživljava vas se kao nekog bitnog, makar van granica zemlje bili šarlatan i zadnja rupa na svirali.

Nastavi čitati “Vladajući će učiniti sve da se u izbornoj godini ništa ne promijeni”

Zloćudan Dan Republike

Politička i društvena kriza u Bosni i Hercegovini zaoštrila se povodom prošlotjednog obilježavanja Dana Republike Srpske, praznika koji su zbog odabranog datuma Ustavni sud BiH i Venecijanska komisija proglasili neustavnim i diskriminatornim, a koji je ove godine pratio niz incidenata, u atmosferi već zatrovanoj hazarderskim političkim potezima srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika. Nije toliko sporna činjenica da RS ima svoj praznik, mada se i to može lako problematizirati, koliko je konkretni datum 9. siječnja posebno traumatičan za Bošnjake i Hrvate. Tog su dana 1992. poslanici takozvane Skupštine srpskog naroda u BiH proglasili “Republiku srpskog naroda BiH”, s ciljem njenog ostanka u krnjoj Jugoslaviji. Bio je to uvod u masovne pokolje i progone širom teritorija budućeg RS-a, kao i genocid, zbog čega su brojni politički i vojni vođe RS-a u Hagu osuđeni kao ratni zločinci. Logično je da je taj datum nesrpskom stanovništvu neprihvatljiv, štoviše, da izaziva jezu. Ove je godine to podcrtano vrijeđanjem, provociranjem i zastrašivanjem Bošnjaka u nizu gradova: u Prijedoru i Foči su grupe šovena javno slavile Ratka Mladića, u Brčkom je uništen mural posvećen žrtvama Srebrenice, u Gackom su puštane nacionalističke pjesme, u Janji su ispred džamije vrijeđani vjernici i čuli su se pucnji iz vatrenog oružja.

Nastavi čitati “Zloćudan Dan Republike”