Nova vlast pred starim testom: Sarajevo bez vode, s otrovnim zrakom i stanovima pod oblacima

Treba odmah na početku jasno reći: Sarajevo je na kraju 2026. godine grad u krizi.

Glavni grad Bosne i Hercegovine tek je nedavno izašao i režima višemjesečnih redukcija vode, što je samo po sebi sramota, s time da problem vodosnabdijevanja nije ni približno riješen, već je za očekivati da će se nestašice vode ponoviti sljedećeg i svakog ljeta nakon toga ako se time kantonalna vlast ne počne ozbiljno baviti.

Problem nije samo u raspadnutoj vodovodnoj mreži, iz koje se gubi i više od 70 posto vode, nego je mnogo veći i proteže se od sulude izgradnje svega i svačega na Bjelašnici, pa do vodozaštitne zone prema Ilidži, koja je u međuvremenu pretvorena u deponiju smeća. Problem snabdijevanja glavnog grada BiH vodom je, dakle, i tehnološki i urbanistički i ekološki, te zahtijeva dugoročno planiranje i odgovorno upravljanje, a ne pogodovanje građevinskom i tajkunskom lobiju i klanjanje kultu kapitalističke maksimalizacije profita.

Nastavi čitati “Nova vlast pred starim testom: Sarajevo bez vode, s otrovnim zrakom i stanovima pod oblacima” →

Nakon međuizbora globalna desnica je uzdrmana, ali opasnost “trumpizma” nikada neće nestati

Pao je, ali još nije sasvim poražen. Ako ne dođe do božanske ili neke druge intervencije, Donald Trump ostat će u Ovalnom uredu još dvije godine i deset tjedana. Ili, kako je to Bijela kuća izrazila u jednoj pomalo jadikovnoj objavi na društvenim mrežama, punoj potrebe za potvrdom vlastite važnosti: „OBAVIJEST ZA JAVNOST: Trump je i dalje vaš predsjednik.” No to nije jedini razlog zbog kojeg bi globalno slavlje, koje je uslijedilo nakon demokratskog izbornog vala što je republikance potisnuo čak i iz njihovih najčvršćih uporišta, ipak trebalo barem malo obuzdati.

Nastavi čitati “Nakon međuizbora globalna desnica je uzdrmana, ali opasnost “trumpizma” nikada neće nestati” →

Nakon Komšića, HDZ BiH više nema dežurnog krivca i izgovor

Odlazak Željka Komšića s političke scene mijenja okolnosti u kojima djeluje HDZ BiH. Nestao je jedan od glavnih argumenata političke retorike ove stranke, a otvara se pitanje može li hrvatska politika u Bosni i Hercegovini postati pluralnija i manje ovisna o samo jednoj stranci.

Godinama je Željko Komšić bio središnja figura političkog narativa HDZ-a BiH. Njegov izbor u Predsjedništvo BiH, uz potporu birača koji se nisu nužno izjašnjavali kao Hrvati, HDZ BiH koristio je kao dokaz da je hrvatski narod izložen političkom preglasavanju i da mu je potrebna čvrsta politička zaštita. Izborni zakon postao je ne samo važno institucionalno pitanje nego i jedno od glavnih opravdanja za politiku Dragana Čovića i stranačkog vodstva.

Međutim, politički kontekst se promijenio. Komšić je na općim izborima prije mjesec dana ostao bez mandata u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, dok je kandidatkinja HDZ-a BiH Darijana Filipović pobijedila u utrci za hrvatsku članicu Predsjedništva BiH. Ti rezultati predstavljaju važnu promjenu u odnosima političkih snaga.

Nastavi čitati “Nakon Komšića, HDZ BiH više nema dežurnog krivca i izgovor” →

Postaje li Haris Zahiragić novi Željko Komšić?

Izgleda da se pojavio još jedan političar koji svojim nastupima jača upravo one protiv kojih se navodno bori

Bosanskohercegovačka politika ima neobičnu sposobnost da iznova proizvodi političare koji, uvjereni da brane državu, zapravo rade u korist onih protiv kojih se navodno bore. Haris Zahiragić mogao bi postati najnoviji primjer tog paradoksa. Sve više podsjeća na Željka Komšića, ne nužno po političkoj biografiji ili ideološkim uvjerenjima, nego po političkoj funkciji koju bi mogao imati: da iritira hrvatsko i srpsko biračko tijelo, produbljuje međunacionalne podjele i tako daje dodatni politički prostor HDZ-u BiH i SNSD-u kao glavnim nacionalnim strankama Hrvata i Srba. Što to znači za Bosnu i Hercegovinu kao politički i identitetski krajnje složenu zajednicu, nije teško pretpostaviti.

Nastavi čitati “Postaje li Haris Zahiragić novi Željko Komšić?” →

Globalni „potres mladih” se širi. Obećanja koja smo im dali prekršena su, a oni to znaju

Još nismo došli do trenutka kakav je bio 1968. godine, kada su studenti na pariškoj Sorbonni zapalili iskru koja je pokrenula krizu što je naposljetku dovela do pada vlade Charlesa de Gaullea. Ali, krajem 2026., počevši od simboličnog čina mladih Francuza koji su se popeli na Srpanjski stup na pariškom Trgu Bastille, svijet proživljava najveći val studentskih prosvjeda u posljednjih 60 godina.

Kada su talijanski studenti potom zauzeli jednu srednju školu u Rimu, svoje su zahtjeve za promjenama započeli riječima: „kao u Francuskoj”. Prosvjedi mladih sada bukte od Indije – gdje je vlada na “pokret žohara” (Cockroach movement) odgovorila represivnom silom – do Albanije, gdje studenti, nakon gotovo pet mjeseci provedenih na ulicama, zahtijevaju ne samo kraj korupcije nego i smjenu vlade.

Nastavi čitati “Globalni „potres mladih” se širi. Obećanja koja smo im dali prekršena su, a oni to znaju” →

Predviđanja američkih međuizbora 2026. godine

Američki međuizbori (midterm elections) 2026. godine privlače posebnu pozornost zbog političkih i gospodarskih okolnosti za vrijeme drugog mandata predsjednika Donalda Trumpa. Njegov mandat obilježili su kontroverze povezane s pojačanom kontrolom imigracije, nepopularnim ratom na Bliskom istoku i nestabilnim odnosima sa savezničkim državama. Takve okolnosti otežavaju predviđanje izbornih rezultata te potiču razvoj novih metoda izborne prognoze.

Jedna od tih metoda jest predviđanje građana (citizen forecasting), koje se temelji na ideji „mudrosti gomile”. Za razliku od tradicionalnih anketa, koje ispitanike pitaju za koga namjeravaju glasati, ova metoda pita građane koju stranku smatraju vjerojatnim pobjednikom izbora. Istraživanja pokazuju da takva predviđanja mogu biti vrlo precizna. Primjerice, američko istraživanje ANES od 1956. godine prikuplja mišljenja građana o pobjedniku predsjedničkih izbora, a kanadski istraživači predvidjeli su Trumpovu pobjedu 2024. godine pet mjeseci prije izbora.

Nastavi čitati “Predviđanja američkih međuizbora 2026. godine” →

Ostavka koja vraća smisao političkoj odgovornosti

U zemlji u kojoj se stranački lideri često ponašaju kao da su njihove funkcije doživotne, odluka Sabine Ćudić da se povuče s čela Naše stranke otvara prostor za drugačiju političku kulturu.

U bosanskohercegovačkoj politici ostavka nakon izbornog poraza rijetka je pojava. Vjerojatno ih je bilo, ali teško ih se sjetiti. Mnogo češće, loši rezultati postaju povod za opravdanja, prebacivanje krivice na birače (poput Željka Komšića), političke protivnike ili nepovoljne okolnosti. Zato odluka Sabine Ćudić da podnese ostavku na mjesto predsjednice Naše stranke, nakon loših rezultata na nedavnim općim izborima zaslužuje posebnu pozornost i poštovanje, makar ta vrsta ostavke bila dio statuta stranke. Netko drugi lako bi našao izgovor.

Nastavi čitati “Ostavka koja vraća smisao političkoj odgovornosti” →

Je li SAD još uvijek hegemon?

Okreću li se zemlje u Europi i drugdje u svijetu od Sjedinjenih Američkih Država? Robert H. Wade piše da, iako su SAD i dalje najmoćnija država na svijetu, drugi predsjednički mandat Donalda Trumpa poklopio se s izraženim slabljenjem američkog globalnog vodstva.


Glavni mediji prepuni su izvještaja o slabljenju SAD-a. Kako je navedeno u nedavnom članku New York Timesa: „Globalni ulagači zaziru od američkih obveznica. Sve glasnije se govori o slabljenju moći dolara. Strane vlade iznose svoje zlato iz američkih trezora. Gotovo dvije godine nakon početka drugog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa svjetsko gospodarstvo sve više traži načine da se udalji od Amerike.“

Ovaj trend vidljiv je u dva istraživanja Gallup World Polla, provedena u približno 130 zemalja tijekom 2024. i krajem 2025. U prvom istraživanju, prije početka drugog Trumpova mandata, Sjedinjene Države imale su 39 % pozitivnih ocjena, dok je Kina dobila 32 %. U drugom istraživanju, provedenom krajem prve godine Trumpova drugog mandata, Kina je zabilježila 36 % pozitivnih ocjena, dok su SAD dobile samo 31 %.

Implikacija je da SAD gubi svoj hegemonijski položaj, no kako možemo analitičkije procijeniti „hegemoniju“?

Nastavi čitati “Je li SAD još uvijek hegemon?” →

Odlazak populističke štetočine

Odlazak Željka Komšića iz institucija Bosne i Hercegovine označava kraj jedne od najdužih i najkontroverznijih političkih karijera u poslijeratnoj BiH. Nakon završetka mandata u Predsjedništvu i gubitka mjesta u Parlamentarnoj skupštini BiH, pred političarem koji je gotovo dvije decenije bio simbol „građanske“ Bosne i Hercegovine i javnošću ostaje pitanje kakav je bio stvarni učinak njegove politike.

Komšić je svoju političku legitimaciju gradio na navodnom suprotstavljanju nacionalnim podjelama i zagovaranju države u kojoj bi građanin, a ne etnička pripadnost, bio temelj političkog sistema. Paradoks je, međutim, u tome što je upravo njegov izbor za hrvatskog člana Predsjedništva BiH postao jedno od najvećih žarišta međunacionalnog nepovjerenja.

Nastavi čitati “Odlazak populističke štetočine” →

Koncentraciona vlada i budalaštine Željka Komšića

Željko Komšić, čovjek koji je razbio ljevicu, ako tim pojmom možemo obuhvatiti pojedine stranke u BiH izuzimajući dijelove SDP-a i omalenu Komunističku partiju za koju zna nekih sto do dvjesto građana, danas je potpuno nebitna politička pojava. Nije ta pojava, koja je u Predsjedništvu BiH provela šesnaest potpuno propalih godina razbila ljevicu onomad kad je napuštao liderokratski ustrojen SDP u kojem je Zlatko Lagumdžija glumio faraona, sultana i cara, sve u isto vrijeme, a stidio se Tita i socijalističkog nasljeđa svoje stranke. Ne, Lagumdžijin SDP nije bio ljevičarska, nego centristička stranka opsjednuta Blerovom propalom idejom tzv. trećeg puta socijaldemokratije, što znači da je Lagumdžija više bio okrenut tajkuneriji koju je stvorila SDA i druge nacionalističke stranke u BiH, nego srednjoj i radničkoj klasi. Komšićeva pobuna protiv Lagumdžije nije bila ideološka, kako su se nadali neki građani i naivni intelektualci, već je došla iz želje za unutarpartijskom vlašću i što većim komadom moći. Nakon Lagumdžije SDP je pokušavao vratiti se izvornim osnovama socijdemokratije i stajalištima o državi blagostanja, a 2018. grupa intelektualaca je formirala Savjet socijaldemokratskog pokreta kako bi ujedinila SDP i DF, te oformila tzv. BH blok. Komšić je po svjedočenju nekoliko intelektualca slagao da će se DF i SDP ujediniti, iako je u jednoj televizijskoj emisiji na FTV-u tvrdio da će to sigurno učiniti. U toj emisiji pored njega sudjelovao je i Nermin Nikšić i ničim izazvan Emir Suljagić, kojeg je Komšić vodao kao dodatnu snagu za svoju destruktivnu politiku. Slagao je, dakle, Komšić u ime i za ciljeve SDA i postao privjesak dinastije s Poljina i instrument u destruktivnim rukama Islamske zajednice.

Nastavi čitati “Koncentraciona vlada i budalaštine Željka Komšića” →

Kako Njemačka može obraniti svoju demokraciju

Poznati povjesničar i autor Timothy Garton Ash objavio je članak u kojem analizira lokalne izbore u Njemačkoj, čiji rezultat je odjeknuo Europom.

Autor polazi od izbornog uspjeha krajnje desne Alternative für Deutschland (AfD) u saveznoj pokrajini Saskoj-Anhaltu i pita zašto je taj događaj posebno zabrinjavajući. Razlog je njemačka povijest: Hitlerova diktatura, nacistički režim, komunistička Istočna Njemačka i odgovornost Njemačke za dva svjetska rata. Osim toga, Njemačka je ključna država Europske unije, pa bi eventualni dolazak AfD-a na vlast mogao imati posljedice daleko izvan njezinih granica.

Nastavi čitati “Kako Njemačka može obraniti svoju demokraciju” →

Predložena zabrana nošenja marama u javnosti koju zagovara krajnja desnica u Francuskoj krši slobodu vjeroispovijedi i načela zabrane diskriminacije

Zabrana nošenja islamskih marama na javnim mjestima u Francuskoj – osobito na ulici – prijedlog je koji iznosi stranka Rassemblement national (RN), na čelu s Marine Le Pen, a to je prijedlog koji se iznova pojavljuje sa svakim predsjedničkim izborima. Ideja ograničavanja slobode muslimanki da nose vjerske simbole po vlastitom izboru ipak nije nova: uzastopne zabrane hidžaba u školama, velova koji prekrivaju cijelo lice na javnim mjestima, burkinija na plažama ili marama koje nose majke u pratnji djece na školskim izletima ili tijekom sportskih događanja, pa čak i zabrana koje se u školama proširuju na abaje. Takvi su se prijedlozi pojavljivali jedan za drugim, a neki su i usvojeni.

Središnje pitanje u svakom od tih slučajeva – koje ovaj put postaje još očitije – jesu pravne osnove na kojima se ovi prijedlozi temelje. Ograničavanje temeljne slobode u državi utemeljenoj na vladavini prava doista zahtijeva pravnu osnovu, odnosno opravdanje. Je li to ovdje slučaj?

Nastavi čitati “Predložena zabrana nošenja marama u javnosti koju zagovara krajnja desnica u Francuskoj krši slobodu vjeroispovijedi i načela zabrane diskriminacije” →

Trojka ili SDA/DF: Ko je uradio više u svom mandatu?

Ko je napravio više za Bosnu i Hercegovinu, koalicija Trojka ili vlast koju su prije nje s “probosanske” strane predvodili SDA i DF? Na ovo pitanje, koje će gotovo sigurno biti jedno od glavnih u predizbornoj kampanji, nema jednostavnog odgovora. Ipak, kada se politički učinak mjeri konkretnim rezultatima a ne predizbornim sloganima, slika postaje nešto jasnija.

S jedne strane imamo period u kojem su SDA i DF bili dio dominantne političke strukture na državnom i federalnom nivou, uz različite koalicione partnere. Na drugoj strani je koalicija Trojka (SDP, Narod i pravda i Naša stranka) koja je 2023. ušla u vlast na državnom nivou, zajedno s HDZ BiH i SNSD-om, dok je u Federaciji formirala vlast bez SDA.

Već na početku treba naglasiti: nijedna od ove dvije političke opcije nije sama vladala Bosnom i Hercegovinom. Istina je i da im je vlast na državnom nivou uvijek ovisila o koalicionim partnerima, dok je veliki dio onoga što utječe na svakodnevni života građana u nadležnosti entiteta, kantona i lokalnih zajednica.

Nastavi čitati “Trojka ili SDA/DF: Ko je uradio više u svom mandatu?” →

Bh. Hrvati između nacionalizama, političkog monopola i potrebe za pluralizmom

Hrvatska politička scena u Bosni i Hercegovini već dugo je obilježena snažnom dominacijom HDZ BiH. Ta dominacija posebno je došla do izražaja u zadnjih dvadeset godina. Nastala je ne zbog nekog naročitog uspjeha ove stranke kao takvog, nego zbog specifičnog ustavnog uređenja države, ratnog nasljeđa, straha od političke majorizacije te činjenice da je pitanje kolektivne ravnopravnosti Hrvata postalo jedno od središnjih političkih pitanja u BiH.

Problem nastaje kada se legitimna briga za političku ravnopravnost jednog naroda počne poistovjećivati s podrškom jednoj stranci. Hrvati u BiH čak ni sada, nakon dvadeset godina tzv. “hrvatskog pitanja” nisu politički monolit. Među njima postoje različiti pogledi na ekonomiju, socijalnu politiku, odnos prema Sarajevu, europske integracije, unutarnje uređenje države, kao i na samu definiciju hrvatskih nacionalnih interesa u Bosni i Hercegovini.

Upravo je zato pitanje pluralizma važnije od pitanja koja će konkretna stranka trenutno ili  dugoročno dominirati hrvatskim političkim prostorom.

Nastavi čitati “Bh. Hrvati između nacionalizama, političkog monopola i potrebe za pluralizmom” →

Beskrupulozni populizam na crvenom tepihu: Zašto Benjamina Karić pozira sa djevojčicom Ellom?

Zašto se Benjamina Karić rođ. Londrc fotografisala sa maloljetnom djevojčicom Ellom Jovanović na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala? Šta treba da nam poruči ovaj performans? Ništa – izuzev još jedne demonstracije najjeftinijeg, najkičastijeg, najprizemnijeg populizma na kojem je načelnica izgradila cijelu političku karijeru. 

Nastavi čitati “Beskrupulozni populizam na crvenom tepihu: Zašto Benjamina Karić pozira sa djevojčicom Ellom?” →