Dugine boje i domaće šarenilo

Mi smo dobri i tolerantni ljudi, ljudi koji su ubijali jedni druge, prije 25 godina – govori Ado Hasanović, mladi bosanskohercegovački redatelj sa rimskom adresom, u svom posljednjem filmu Nek je što šarenije.

Ovaj autor je već poznat publici po kratkim dokumentarnim i igranim filmovima, kojima propituje tabue u patrijarhalnom i socijalno zapuštenom bh. društvu. Prošle godine se na SFF-u predstavio igranim filmom Nomophobia, čija je radnja, iako smještena u Toskanu, univerzalna  priča o odnosu majke i kćerke tinejdžerke, ovisne o društvenim mrežama. Nastavi čitati “Dugine boje i domaće šarenilo”

Mali životopisi: Karim

Otišao sam do harema Ćurčića džamije. Lijepo je augustovsko jutro, sunčano, a nije previše toplo. U taksiju sam skriven iza maske mogao da šutim. Nerado idem na mezarja, iako razumijem one koji, posebno kad dođu u novi grad, obavezno obilaze groblja, zato što tamo najjasnije vide kulturu mjesta i ljudi koji tu žive. I to je najbrži način da upoznaju grad. Nastavi čitati “Mali životopisi: Karim”

Jala, Buba i bezosjećajnost

Prije par dana objavila sam na insta story-u isječak novog spota Jasmina Fazlića i Amara Hodžića poznatijih kao Jala Brat i Buba Corelli. Scena je postala interna šala u mom društvu. Smijeh isprovociran idejama ovog viralno popularnog dua uvijek je zagarantovan među meni bliskim prijateljima. Reply na instagramu bio je dominantno šaljivog karaktera. Ipak, jedna od mojih prijateljica izrazila je nevjericu da i ja slušam takav kič. Nastavi čitati “Jala, Buba i bezosjećajnost”

Slušajte Laku, rijetko originalnog muzičara na ovim prostorima

Elvir Laković Laka, kao i uvijek u suradnji sa sestrom Mirelom, objavio je nedavno novu pjesmu i spot pod imenom Pubertet. Da su BiH i tzv. regija malo ozbiljniji kad se radi o kulturi, to bi bio povod za puno više reagiranja. Riječ je o rijetko originalnom i dosljednom muzičaru, barem na ovim prostorima. Nastavi čitati “Slušajte Laku, rijetko originalnog muzičara na ovim prostorima”

Sredina u kojoj živimo uopće nije zlatna

Umjesto da budu samokritični, naši političari su samo kritični.

Bh. političari hoće hljeba, ali bez motike. Jer uzimaju lopatom.

U prostituciji i politici se odvija trgovina. Neki prodaju tijelo, a neki dušu.

Političari koji maslaju, imaju putera na glavi.

Preletači stalno mijenjaju stranke. A stranke ipak ostaju nepromijenjene. Nastavi čitati “Sredina u kojoj živimo uopće nije zlatna”

Mali životopisi: Ladin

Završio sam svoju novu knjigu i poslao je izdavaču, Seidu Serdareviću, u Zagreb. Dok je to još bilo moguće, unosio sam sitnije i krupnije izmjene u tekstu. Mijenjao sam naslov nekoliko puta. U kratkom vremenskom rasponu, dopisivao sam nove stranice, bio sam nervozan, a moj izdavač strpljiv i pun razumijevanja. Sada je knjiga završena i spremna za objavljivanje. Ali kako mi znamo da je pisanje knjige završeno? Ne znamo. Uvijek postoji nešto što bismo rado naknadno dopisali. Cioran kaže da je knjiga spremna za objavljivanje onda kad nam se njeno pisanje ogadi. Nastavi čitati “Mali životopisi: Ladin”

Đikić, Ivanković, Jergović i Lovrenović istupili iz P.E.N. Centra u Bosni i Hercegovini

Na službenoj web stranici P.E.N. centra u Bosni i Hercegovini (www.penbih.ba) objavljeno je 9. svibnja 2020. Protestno pismo protiv najavljene mise za Bleiburg s potpisima jednoga broja članova PEN-a. Način na koji je artikulirano to pismo bio je povodom za istupanje iz PEN-a Ivice Đikića, Željka Ivankovića, Miljenka Jergovića i Ivana Lovrenovića. Trojica od njih (Ivanković, Jergović, Lovrenović) među osnivačima su ovoga centra P.E.N.-a u opsjednutom Sarajevu 31. listopada 1992. godine.

Ovo su njihova pisma Upravi P.E.N. centra u Bosni i Hercegovini Nastavi čitati “Đikić, Ivanković, Jergović i Lovrenović istupili iz P.E.N. Centra u Bosni i Hercegovini”

Antun Branko Šimić: tri pjesme

Imao je samo 27 godina kad je otišao. Na današnji dan 1925. godine umro je pjesnik Antun Branko Šimić. Bio je oštar književni kritičar, kritiziravši i neka od velikih imena tadašnje umjetnosti i književnosti. Sa zanimanjem je pratio dešavanja na umjetničkoj i pjesničkoj sceni Europe. 1920. godine izdao je svoju najpoznatiju zbirku pjesama “Preobraženja“. O njegovom privatnom životu ne zna se mnogo. Imao je djevojku Tatjanu Marinić kojoj je posvetio zbirku pjesama “Preobraženja“. Nastavi čitati “Antun Branko Šimić: tri pjesme”

MALI ŽIVOTOPISI: Nezavršena partija šaha

Sredinom marta ove 2020. godine, prije nego što su zbog korona virusa zatvoreni restorani i obustavljen gradski saobraćaj, na putu do hotela Evropa prolazio sam kroz onu usku ulicu pored Muzeja književnosti. Iz čiste radoznalosti otvorio sam teška drvena vrata i ušao u dvorište. Nikoga nije bilo, napravio sam krug i osmatrao fasadu kuće. Otkad sam se vratio, prolazim kroz grad i zagledam poznata mjesta. Nastavi čitati “MALI ŽIVOTOPISI: Nezavršena partija šaha”

Nelagoda

Čudesno je kako neke naizgled sporedne slike iz djetinjstva ostanu s nama sve ove godine, i nadžive mnoge strašne i nemoguće stvari koje smo vidjeli i iskusili.

Ne znam točno gdje, ali stanovao je u našem naselju. Bio je nekako neobičan mladić. Visok, izrazito mršav, blijedog izduženog lica, tamnih očiju, isturenih jagodica i pravilnog nosa. Blago valovita kosa do pola čela. Ako nije bio u trenirci, nosio bi široke hlače na zvono i uvijek iste, jednostavne bijele platnene tenisice. Oko sebe je gledao kao da se nečega ustručava. Tih i povučen, a u isto vrijeme popularan jer je bio daleko najbolji nogometaš u naselju. Nastavi čitati “Nelagoda”

Zvučni zapisi iz karantenskog podzemlja

Piše: Neven Šimić

Dječak sjedi u sobi. Izolacijsko je doba. Ali ne ovo današnje, pandemijsko. Početak je devedesetih. Vremenska granica između analogne i digitalne ere sve je tanja. Jedna država upravo nestaje s geopolitičke pozornice. Izvana se čuju neobični zvukovi kakve je dosad registrirao samo u ratnim filmovima. Ali dječak ne mari previše. Fascinira ga jedan drugi zvuk. To je zvuk vinila koji reproducira Philipsov gramofon. Longplejka se rotira, igla klizi po glatkoj površini vinila, zvuk se razlaže na melodijske i ritmičke tonove. Soba vibrira. Dječak još uvijek ne može pojmiti šta je to estetski doživljaj. Ali osjeća, živo osjeća, da ga prožima nešto lijepo i moćno. Nastavi čitati “Zvučni zapisi iz karantenskog podzemlja”