Zašto smo opsjednuti glazbom iz mladosti?

Mnogi ljudi su nostalgični spram glazbe koju su slušali u mladosti. Ako ste bili tinejdžer 1970-ih, velika je vjerojatnoća da volite Queen, Stevie Wondera ili ABBA-u. A ako ste bili mladi devedesetih, Wannabe od Spice Girls vjerojatno vas još uvijek vodi na plesni podij.

Ali zašto je to tako? Mislimo li iskreno da je glazba u prošlosti bila bolja, ili to ima neke veze sa sjećanjima koja imamo na to vrijeme? Naša nedavna studija, objavljena u časopisu Music and Science, dala je intrigantan odgovor.

Nastavi čitati “Zašto smo opsjednuti glazbom iz mladosti?”

Sex, droga, nasilje i Beethoven

Piše: Neven Šimić

Karma is a bitch, veli popularna doskočica. Karma, još jedan duhovni i misaoni koncept Istoka koji je zaživio u popularnoj kulturi Zapada, poput meditacije, nirvane ili tantričkog seksa. Nije poznato jesu li Kurt Cobain i Krist Novoselic kontemplirali o budističkoj duhovnosti i uzvišenom cilju oslobođenja kada su svoj band krstili imenom Nirvana, ili im je to ime prosto zvučalo cool.

Nastavi čitati “Sex, droga, nasilje i Beethoven”

Dobre vijesti: još jedan zanimljiv dokumentarac o Novom valu

CMC televizija je, u suradnji s Croatia Recordsom, napravila dokumentarni film o Novom valu, zlatnom periodu jugoslavenske glazbe.

Novi val – 40 godina nakon govori o danas legendarnim bendovima poput Idola, Haustora, Šarla akrobate i Električnog orgazma.

Za sve glazbene ljubitelje ovo je, jasno, obavezno gledanje.

Nastavi čitati “Dobre vijesti: još jedan zanimljiv dokumentarac o Novom valu”

Vedad Hasanović: Gorčina i smijeh

(U povodu skorašnjeg izlaska jedne knjige)

Da bi pisao aforizme, moraš biti duhovit. Nije poznato važi li prethodna tvrdnja kao aksiom u aforističkoj zajednici, ali je važno da ta vrsta kratke forme ima i svoju humorno-satiričku dimenziju.

Vedad Hasanović je duhovit čovjek. Kritička intonacija njegovih aforizama često je finalizirana, nerijetko začinjena upravo duhovitim poentama. Pa je neke gorko intonirane aforističke iskaze ujedno i zabavno čitati. Gorčina i smijeh, dva ključna sastojka za svaku uspjelu društvenu dramu i političku komediju. Ima u njegovim aforizmima nečeg pankerskog i mangupskog, što je piscu ovih redaka neobično važno.

Nastavi čitati “Vedad Hasanović: Gorčina i smijeh”

The Fall – unikat u moru konfekcije

“Legendarni” i “alternativni” su pridjevi koji se previše i prečesto koriste u glazbi. Međutim, u slučaju grupe The Fall sasvim su na mjestu.

Grupa je nastala davne 1976. godine u Prestwichu (Manchester). Jedini stalni član bio je Mark E Smith,  neponovljivi lik: simpatičan i, čini se, težak u jednakoj mjeri.

Nastavi čitati “The Fall – unikat u moru konfekcije”

Mali veliki misterij Indexa

Filmovi su uvijek imali više sreće s Indexima, nego Indexi s filmovima. U periodu nakon raspada SFRJ tako, muzika toga velikog (neki će reći “najvećeg”) sarajevskog benda i jednog od najvoljenijih i najnježnijih simbola Jugoslavije, korištena je u više igranih filmova. I mada su je režiseri različito tretirali i varirali, imala je po pravilu istu funkciju: figurirala je kao metafora boljeg i čistijeg, nevinijeg vremena. I kao zvuk gubitka. Čak u tri važna filma kinematografija novih država, gradile su se oko pjesama Indexa, njihove pregnantnosti i izuzetne sugestivnosti, neke od ključnih scena. Kod Mančevskog najprije, u “Prije kiše”: u antologijskoj sceni s delikatnim i snovitim klasikom “Sanjam”, bljesne i sačuvano i zaboravljeno simboličko blago čitavog nestalog zajedničkog svijeta Jugoslavije. U “Grbavici” Jasmile Žbanić, “Plima”, rana, revolucionarna kompozicija benda, iskorištena je kao metafora deurbanizacije i kulturalnog loma poslijeratnog Sarajeva. Možda najsugestivnija i ujedno najtamnija upotreba njihove muzike u filmu je “Lepa sela lepo gore” Srđana Dragojevića, gdje instrumentalni motiv iz pjesme “Bacila je sve niz rijeku”, u danas već odavno ikoničkom kadru rađa neizrecivu jezu, i kasnije, u kulminaciji, gdje će pjesma biti zamašnjak jedne silno žalosne i katarktičke scene.

Nastavi čitati “Mali veliki misterij Indexa”

O nevjerojatnom partnerstvu Johna Lennona s Paulom McCartneyem

John Lennon bio je itekako svjestan svog mjesta u glazbenoj tradiciji, te snaga i slabosti vlastitog autorstva. Njegova navika da koristi bombastične fraze (“Prije Elvisa nije bilo ničega!”) prikrivala je, u percepciji, raznolikost u njegovom radu i nije pogodovala njegovoj kompliciranoj ostavštini.

Nastavi čitati “O nevjerojatnom partnerstvu Johna Lennona s Paulom McCartneyem”

Doringo – instrumentalno otkrovenje

Uvijek je lijepo otkriti nešto novo i kvalitetno u glazbi.

Doringo je zagrebački instrumentalni band koji žanrovski pokriva područja od surf rocka, preko prog rocka do world musica.

Nedavno su objavili novu pjesmu pod nazivom Tri Probe Tjedno. Pjesma je najava za abum Budem budem, koji bi trebao izaći početkom sljedeće godine.

Nastavi čitati “Doringo – instrumentalno otkrovenje”

Lana

Kada se spomene ime Allan Stewart Konigsberg, tek malobrojniji će znati da se iza tog ne pretjerano pamtljivog imena krije Woody Allen, glumac, redatelj, scenarist i jedan od najvažnijih autora sedme umjetnosti. Ukoliko pak nekome spomenete ime Elizabeth Grant, to će prosječnom upućeniku anglo-američke provenijencije zazvučati otrpilike kao kad kažete John Smith, dakle uobičajeno i ne odveć zanimljivo.  Opet će tek manji broj njih znati da se iza imena Lizzie Grant krije puno poznatija Lana Del Rey, pjevačica, kantautorica i američka pop kulturna ikona.

Nastavi čitati “Lana”

Kanye West, problematična kreativna sila

Kanye West ne samo da je jedan od najvećih repera – on je i jedan od najkreativnijih i inovativnijih glazbenika koji se pojavio.

Iako izrazito kontroverzan (u izjavama, celebrity braku, najavom predsjedničke kampanje, podrškom Trumpu itd.), to ne može nadsjeniti njegov ogroman talent.

Dolje je samo mali odabir nekih od najboljih singlova. Kanyeu se svakako treba posvetiti ozbiljnije i pročešljati cjelokupnu diskografiju.

Nastavi čitati “Kanye West, problematična kreativna sila”

Jimi Hendrix, neponovljivi talent

Prije pedeset godina napustio nas je Jimi Hendrix. Genijalni rock i blues gitarist, čovjek koji je zauvijek promijenio percepciju što električna gitara jeste i što može biti, te jedan od najutjecajnijih muzičara ikada.

Suviše neobičan za Ameriku, uspjeh je pronašao najprije u Londonu. Odatle je pokorio svijet i u malo više od tri godine ostavio neizbrisiv trag.

Sve što je radio bilo je inovativno, a njegovi živi nastupi su legendarni. Onaj na Woodstocku, posebno verzija američke himne (u kojoj oponaša zvuk rafalne paljbe i let helikoptera, kao protest zbog rata u Vijetnamu) jedan je od najboljih uopće. Zapravo svaki je koncert svjedočio o nesvakidašnjem talentu.

Hendrix je muzičar za vječnost, neovisan o trendovima, virtuoz od kojeg mogu učiti bezbrojne buduće generacije.

Nastavi čitati “Jimi Hendrix, neponovljivi talent”

(Ni)je li ona, Jedna od nas?

Film Jedna od nas, hrvatskog redatelja Đure Gavrana, iako istoimenog naslova kao bestseler autorice Osne Sejerštad, ne vuče gotovo nikakve paralele s ovim književnim ostvarenjem, osim univerzalnih mjesta o (ne)pripadnosti glavne protagonistice zajednici i njezinoj potrazi za identitetom, ali i o tome šta se događa kada ga ne pronađe.

Nastavi čitati “(Ni)je li ona, Jedna od nas?”

Dugine boje i domaće šarenilo

Mi smo dobri i tolerantni ljudi, ljudi koji su ubijali jedni druge, prije 25 godina – govori Ado Hasanović, mladi bosanskohercegovački redatelj sa rimskom adresom, u svom posljednjem filmu Nek je što šarenije.

Ovaj autor je već poznat publici po kratkim dokumentarnim i igranim filmovima, kojima propituje tabue u patrijarhalnom i socijalno zapuštenom bh. društvu. Prošle godine se na SFF-u predstavio igranim filmom Nomophobia, čija je radnja, iako smještena u Toskanu, univerzalna  priča o odnosu majke i kćerke tinejdžerke, ovisne o društvenim mrežama. Nastavi čitati “Dugine boje i domaće šarenilo”

Mali životopisi: Karim

Otišao sam do harema Ćurčića džamije. Lijepo je augustovsko jutro, sunčano, a nije previše toplo. U taksiju sam skriven iza maske mogao da šutim. Nerado idem na mezarja, iako razumijem one koji, posebno kad dođu u novi grad, obavezno obilaze groblja, zato što tamo najjasnije vide kulturu mjesta i ljudi koji tu žive. I to je najbrži način da upoznaju grad. Nastavi čitati “Mali životopisi: Karim”