Sredina u kojoj živimo uopće nije zlatna

Umjesto da budu samokritični, naši političari su samo kritični.

Bh. političari hoće hljeba, ali bez motike. Jer uzimaju lopatom.

U prostituciji i politici se odvija trgovina. Neki prodaju tijelo, a neki dušu.

Političari koji maslaju, imaju putera na glavi.

Preletači stalno mijenjaju stranke. A stranke ipak ostaju nepromijenjene. Nastavi čitati “Sredina u kojoj živimo uopće nije zlatna”

Mali životopisi: Ladin

Završio sam svoju novu knjigu i poslao je izdavaču, Seidu Serdareviću, u Zagreb. Dok je to još bilo moguće, unosio sam sitnije i krupnije izmjene u tekstu. Mijenjao sam naslov nekoliko puta. U kratkom vremenskom rasponu, dopisivao sam nove stranice, bio sam nervozan, a moj izdavač strpljiv i pun razumijevanja. Sada je knjiga završena i spremna za objavljivanje. Ali kako mi znamo da je pisanje knjige završeno? Ne znamo. Uvijek postoji nešto što bismo rado naknadno dopisali. Cioran kaže da je knjiga spremna za objavljivanje onda kad nam se njeno pisanje ogadi. Nastavi čitati “Mali životopisi: Ladin”

Đikić, Ivanković, Jergović i Lovrenović istupili iz P.E.N. Centra u Bosni i Hercegovini

Na službenoj web stranici P.E.N. centra u Bosni i Hercegovini (www.penbih.ba) objavljeno je 9. svibnja 2020. Protestno pismo protiv najavljene mise za Bleiburg s potpisima jednoga broja članova PEN-a. Način na koji je artikulirano to pismo bio je povodom za istupanje iz PEN-a Ivice Đikića, Željka Ivankovića, Miljenka Jergovića i Ivana Lovrenovića. Trojica od njih (Ivanković, Jergović, Lovrenović) među osnivačima su ovoga centra P.E.N.-a u opsjednutom Sarajevu 31. listopada 1992. godine.

Ovo su njihova pisma Upravi P.E.N. centra u Bosni i Hercegovini Nastavi čitati “Đikić, Ivanković, Jergović i Lovrenović istupili iz P.E.N. Centra u Bosni i Hercegovini”

Antun Branko Šimić: tri pjesme

Imao je samo 27 godina kad je otišao. Na današnji dan 1925. godine umro je pjesnik Antun Branko Šimić. Bio je oštar književni kritičar, kritiziravši i neka od velikih imena tadašnje umjetnosti i književnosti. Sa zanimanjem je pratio dešavanja na umjetničkoj i pjesničkoj sceni Europe. 1920. godine izdao je svoju najpoznatiju zbirku pjesama “Preobraženja“. O njegovom privatnom životu ne zna se mnogo. Imao je djevojku Tatjanu Marinić kojoj je posvetio zbirku pjesama “Preobraženja“. Nastavi čitati “Antun Branko Šimić: tri pjesme”

MALI ŽIVOTOPISI: Nezavršena partija šaha

Sredinom marta ove 2020. godine, prije nego što su zbog korona virusa zatvoreni restorani i obustavljen gradski saobraćaj, na putu do hotela Evropa prolazio sam kroz onu usku ulicu pored Muzeja književnosti. Iz čiste radoznalosti otvorio sam teška drvena vrata i ušao u dvorište. Nikoga nije bilo, napravio sam krug i osmatrao fasadu kuće. Otkad sam se vratio, prolazim kroz grad i zagledam poznata mjesta. Nastavi čitati “MALI ŽIVOTOPISI: Nezavršena partija šaha”

Nelagoda

Čudesno je kako neke naizgled sporedne slike iz djetinjstva ostanu s nama sve ove godine, i nadžive mnoge strašne i nemoguće stvari koje smo vidjeli i iskusili.

Ne znam točno gdje, ali stanovao je u našem naselju. Bio je nekako neobičan mladić. Visok, izrazito mršav, blijedog izduženog lica, tamnih očiju, isturenih jagodica i pravilnog nosa. Blago valovita kosa do pola čela. Ako nije bio u trenirci, nosio bi široke hlače na zvono i uvijek iste, jednostavne bijele platnene tenisice. Oko sebe je gledao kao da se nečega ustručava. Tih i povučen, a u isto vrijeme popularan jer je bio daleko najbolji nogometaš u naselju. Nastavi čitati “Nelagoda”

Zvučni zapisi iz karantenskog podzemlja

Piše: Neven Šimić

Dječak sjedi u sobi. Izolacijsko je doba. Ali ne ovo današnje, pandemijsko. Početak je devedesetih. Vremenska granica između analogne i digitalne ere sve je tanja. Jedna država upravo nestaje s geopolitičke pozornice. Izvana se čuju neobični zvukovi kakve je dosad registrirao samo u ratnim filmovima. Ali dječak ne mari previše. Fascinira ga jedan drugi zvuk. To je zvuk vinila koji reproducira Philipsov gramofon. Longplejka se rotira, igla klizi po glatkoj površini vinila, zvuk se razlaže na melodijske i ritmičke tonove. Soba vibrira. Dječak još uvijek ne može pojmiti šta je to estetski doživljaj. Ali osjeća, živo osjeća, da ga prožima nešto lijepo i moćno. Nastavi čitati “Zvučni zapisi iz karantenskog podzemlja”

Dok motaš joint ispred granapa u Švrakinom

Piše: Neven Šimić

Izmislili smo umjetnost da ne bi propali od istine, parafraza je poznate Nietzscheove misli, gdje najpoznatiji brko među filozofima propituje umjetničke epohe i estetske kategorije, dajući umjetnosti duhovna i terapeutska svojstva. Nietzschea je i u slobodnijoj interpretaciji prilično nategnuto dovesti u kontekst humora. Osim ako baš nemate uvrnuti pogled na svijet poput onih likova iz Monty Pythona. Nije poznato jesu li u Helem Nejse timu razmišljali o Nietzscheu kada su stvarali crtani film Bruca, Braca, Bruda i Brada. Nastavi čitati “Dok motaš joint ispred granapa u Švrakinom”

Nema malih nacista

Piše: Daša Drndić

Za većinu, za poslušne i šutljive, za one koji stoje po strani, za bystandere, život postaje spakiran kovčežić koji se ne otvara, mala prtljaga tutnuta pod krevet, prtljaga koja nikamo ne odlazi, u kojoj sve je uredno posloženo – dani, suze, smrti i sitne radosti, iz koje se širi miris pljesni. Kod onih koji stoje po strani nikad se ne zna što misle, za koga navijaju, jer oni samo stoje i gledaju što se oko njih zbiva kao da ništa ne vide, kao da se ništa ne zbiva. Oni žive onako kako svaki i svačiji zakon nalaže, a to im, kad ratovi završe, dobro dođe. Bystandera ima mnogo, oni su većina. Nastavi čitati “Nema malih nacista”

Ivo Andrić, o tajnama

Tajna se čuva najbolje onda kad smo po nečem – po čem bilo – i sami zainteresovani da se ne otkrije i ne objavi; a najsigurnije je čuva onaj ko to čini nesvjesno. Inače, nikad čovek ne može biti siguran da će do kraja sačuvati ni svoju ni tuđu tajnu; ona se krije godinama i godinama, a odaje se u jednom trenutku koji poništava sve godine vernosti i ćutanja. Nastavi čitati “Ivo Andrić, o tajnama”

Film u Kulušiću – jedan od najboljih živih albuma

Evo jednog legendarnog albuma koji treba iznova promovirati i preporučivati, posebno mlađim generacijama.

Wikipedia kaže da je “materijal za album snimljen 11. veljače 1981. godine u klubu ‘Kulušić’ i ujedno to je prvi LP snimljen uživo u ‘Kulušiću’. Prvi zapis na albumu je šarmantni uvodni govor Dražena Vrdoljaka na francuskom jeziku, nakon čega slijede skladbe “Neprilagođen”, “Moderna djevojka”, “Zamisli život u ritmu muzike za ples”, “Kad si mlad” i “Zajedno”, koje puno bolje zvuče nego u studijskim verzijama.” Nastavi čitati “Film u Kulušiću – jedan od najboljih živih albuma”

Das ist Šiba

U povodu zagrebačke promocije monografije o Hajrudinu Krvavcu: ‘Hajrudin Šiba Krvavac je drsko podsjećao da film ne pravite zarad autorskog dokazivanja, nego da biste zabavili publiku. Za to je platio i visoku cijenu: de facto nikada nije uvršten u kanon jugoslavenskog filma’, kaže Nebojša Jovanović, urednik monografije o Krvavcu, redatelju filmova ‘Most’ i ‘Valter brani Sarajevo’ Nastavi čitati “Das ist Šiba”

Slijepi narodi imaju bezočne političare

Piše: Vedad Hasanović

Naš životni početak je u rodnom kraju.

Globalno zagrijavanje nas navlači na tanak led.

Fakultetska diploma ne vrijedi mnogo. Može se kupiti po sniženoj cijeni.

Slijepi narodi imaju bezočne političare.

Naši političari ne ubiru orahe nego političke poene. A orasi su im u džepu. Nastavi čitati “Slijepi narodi imaju bezočne političare”