Blockchain između skepse i romantizacije

Piše: Dinko Štimac

Riječka udruga Drugo more u sklopu programskog pravca Dopolavoro projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture od 15. do 16. veljače u velikoj dvorani Filodrammatice organizirala je simpozij naslovljen Novi svjetski poredak – razgovori o blockchainu. Programska knjižica simpozija, ovih dana naizgled sveprisutni, ali često nejasni termin blockchain objašnjava kao “mrežni komunikacijski protokol koji se temelji na distribuiranoj bazi podataka koja sve zapise pohranjuje na više različitih računala istovremeno. Podaci se lančano povezuju i osiguravaju kriptiranjem. Funkcionalno gledano, blockchain služi kao otvoreni, distribuirani registar koji trajno pohranjuje i ovjerava sve transakcije između dvije strane.”

Na predavanju Uvod u blockchain kojim je otvoren simpozij Radoslav Dejanović okupljenoj je publici živopisno razjasnio termin na primjeru uredskog registratora u kojem je pripremio popis transakcija između nekoliko hipotetskih korisnika. Za razliku od centraliziranih sustava u kojima bi registrator sa svim transakcijama kontrolirao jedan neksus, u blockchain sustavu svaki sudionik mreže posjeduje vlastitu kopiju registratora. Teoretski, takav sustav omogućuje kreiranje mreža u kojima korisnicima nije potreban centralni autoritet koji će im jamčiti sigurnost međusobnih interakcija, već sigurnost jamče oni sami. Međutim, Dejanović upozorava na neke od problema koji se pojavljuju pri praktičnom korištenju ovakvih sustava. Primjerice, bitcoin – kriptovalutno ozbiljenje teorije blockchaina – trenutačno je upravo zapanjujuće energetski neučinkovit. Zaista, ako imamo na umu izračune po kojima je za provedbu jedne bitcoin transakcije potrebno utrošiti od 1000 do 5000 tisuća puta veću količinu električne energije nego za transakciju klasičnih kartičnih kuća, Dejanovićeva se skepsa itekako čini opravdana.

Doba europskog entuzijazma prema štednim žaruljama i automobilima, zaštiti okoliša i okretanju održivim izvorima energije u tom se smislu ne čini pretjerano kompatibilnim s trenutačnom interpretacijom decentralizirane globalne kriptovalute – zato što ona za sada ne dokida potrebu za regulatornim tijelom koje će odlučivati o smjeru razvoja i sprječavati zlonamjerna ili nenamjerna destabiliziranja sustava (primjerice, slučaj Ghash.io), a uz to proždire znatno veće količine električne energije nego mainstream modeli novčarstva. Međutim, ono što sustavu bez ikakve sumnje uspješno polazi za rukom jest propitivanje postojećih novčarskih modela, neovisno o tome pokazuju li u ovome trenutku eksperimentalni modeli praktične i iskoristive rezultate ili ne. Stoga eksplicitna želja organizatora simpozija da prošire pogled na blockchain tehnologiju i njezinu upotrebu izvan sfere kriptovaluta omogućuje da se nadiđe usko doživljavanje blockchaina tek kao obećanja hipotetske nabrekle virtualne lisnice prepune kriptovaluta i zađe u srž mogućnosti ove tehnologije da pruži nove načine upravljanja društvenim strukturama, propita aktualne načine na koji se vrše globalne mrežne interakcije, redefinira entitete uključene u ove interakcije itd.

Prva panel rasprava simpozija Društvene implikacije blockchaina, uz sudjelovanje Marine Petrović i Radoslava Dejanovića te moderiranje Davora Miškovića, tematski je zahvatila područja moguće primjene blockchaina, njegovih prednosti nad centraliziranim sustavima, slabosti, pa i mogućnosti iskorištavanja za “loše” svrhe. Marina Petrović ovdje već od samog početka upozorava na prisutnost ideološkog poimanja opozicije decentralizirano-centralizirano kao dobro-loše kod entuzijastičnih propagatora blockchaina. To dovodi do romantiziranja nove tehnologije kao svojevrsne panaceje koja će decentraliziranjem odlučivanja razriješiti sve društvene probleme.

U praksi se, međutim, to za sada jednostavno ne pokazuje točnim pošto ljudski faktor uporno radi disrupciju predviđenih učinaka. Dejanović za primjer daje inicijative koje predlažu da se DNS (Domain Name System), sustav zadužen za dodjeljivanje tekstualnih, lako pamtljivih domena numeričkim IP adresama, prebaci u blockchain. Njegovo je pitanje – čemu? Ako su postojeći sustavi dovoljno dobri u smislu efikasnog obavljanja zadaća za koje su stvoreni, je li ih potrebno mijenjati, a da pritom nisu jasno definirane koristi takve akcije? Luka Rodela iz publike je, međutim, podsjetio da je i open source prošao sličan razvojni put i suočavanje s inicijalnom skepsom zato što zbog svoje inovativnosti također nije mogao jamčiti jasno mjerljive rezultate svoje implementacije. Slobodno se eksperimentiranje ovdje nadaje kao prikladna metoda: testiranje novih koncepata blockchaina i promatranje njihovih prednosti i slabosti u praktičnoj primjeni.

Kada je riječ o “lošim” primjenama blockchaina kao što je hipotetsko totalitarističko zlorabljenje njegovog inherentnog svojstva da sve pamti i ništa ne oprašta, Dejanović u konačnici zaključuje da je tehnologija ovdje vrijednosno posve neutralna, tj. ne može biti dobra ili loša. Takva može biti tek njezina primjena na terenu od strane konkretnih aktera.

Na tribini Umjetnost i blockchain koja je uslijedila, Paul KollingJaya Klara Brekke i Max Dovey, sudionici grupne izložbe Novi svjetski poredak, koja je od 15. veljače do 9. ožujka otvorena za posjetitelje u galeriji Filodrammatice, uz moderiranje Ruth Catlow, suurednice knjige Artists Re:Thinking the Blockchain, predstavljene prvoga dana simpozija, govorili su o kontekstu nastanka svojih umjetničkih djela, ali i utjecaju blockchaina na teoriju i suvremene umjetničke prakse. Max Dovey, osim osvrta na kontekst nastanka svojeg djela Breathe (BRH)kojim sudjeluje na izložbi, pružio je i kratki pregled aktualne umjetničke produkcije na temu blockchaina. Nastavno na Doveyevo izlaganje, Jaya Klara Brekke ukratko je razjasnila nastanak svoje Satoshijeve zakletve (Satoshi Oath), nastale u suradnji s Eliasom Haaseom – svojevrsne Hipokratove zakletve, nazvane po pseudonimu osnivača bitcoina, Satoshiju Nakamotou, ali namijenjene kontekstu blockchaina.

Izlaganje Paula Kollinga o projektu terra0 koji trenutačno provodi u suradnji s Paulom Seidlerom i Maxom Hampshireom pokazalo se naročito zanimljivim u kontekstu istraživanja načina na koje blockchain može utjecati na šire društvene strukture rasipanjem konvencionalnih neksusa odlučivanja na nove decentralizirane aktere, od kojih neki ni ne moraju biti ljudski. Zgodna rečenica s internetske stranice projekta – “Na blockchainu nitko ne zna da si šuma” – efikasan je uvod u projekt terra0 koji uspostavlja samoposjedujući i samoiskorištavajući šumski entitet 30 kilometara istočno od Berlina. Nakon početne novčane investicije pokretača projekta, šuma koristi satelitske podatke za praćenje svojeg drvnog fonda, sklapa pametne ugovore s ljudima zainteresiranima za kupovinu drva i od profita isplaćuje početnu investiciju inicijatorima projekta – sve dok ne postane posve samoposjedujuća. Šuma koja posjeduje samu sebe korištenjem blockchain logike destabilizira uobičajeno poimanje čovjeka kao upravljača i vlasnika – zato što Kolling i njegovi suradnici stvaraju neljudski entitet koji sudjeluje u tržišnoj ekonomiji, stvara profit, a možda i posjeduje potencijal da se otkupom susjednih zemljišta proširuje.

Još jedan koncept naročito zanimljiv zbog migracije moći iz ruku njezinih tradicionalnih  nositelja u nove decentralizirane ruke jest i Plantoid umjetničkog kolektiva O’Khaos. Još jedan od izložaka izložbe Novi svjetski poredakPlantoid je metalna skulptura cvjetne biljke koja nakon što primi određeni iznos bitcoina umjetniku šalje narudžbu za stvaranje novog umjetničkog dijela, s time da financijeri nove “biljke” imaju mogućnost sudjelovati u njezinom upravljanju. Na ovaj način, moć odlučivanja o naravi umjetničkog djela izmješta se iz ruku nezavisnog “umjetnika autora” i prelazi na anonimni kolektiv koji suupravlja umjetničkim (re)produciranjem.

U konačnici, nakon dvaju dana simpozija Novi svjetski poredak bilo bi neiskreno reći da su svi definicijski aspekti i društvene ili umjetničke implikacije blockchain tehnologije posve – ili barem djelomično – jasne. Kod nekih kritičara tehnologije upravo se ova kaotičnost, neproničnost i katkad ezoteričnost čini ključnim razlogom za paušalno diskvalificiranje blockchaina. Međutim, možda je upravo taj, trenutačno neukalupljeni i naizgled nezaustavljivi, ali često racionalno neobjašnjivi entuzijazam onaj impetus koji će omogućiti proizvodnju inovativnih praksi i tehnologija za osiguravanje daljnjeg napretka globalnog društva prema dobu većeg prosperiteta i pravde. Možda je blockchain već sada finalni oblik nove mrežne interakcije koja će zamijeniti aktualne sustave, ili je tek tehnološki nagovještaj i eksperiment koji će proizvesti druge, eventualno dugovječnije i efikasnije forme. Ne čini se da je to trenutačno moguće sa sigurnošću znati, ali je svakako zabavno i zanimljivo dozna(va)ti.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

(Kulturpunkt)


Pratite nas na facebook.com/digitalnademokracija 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s