Patrick McNamara: Snovi imaju više namjena i mijenjaju se kako starimo

Iako radikalno različita u smislu sadržaja i osjećanja, stanja u kojima se nalazimo dok sanjamo jednako su složena kao i dok smo budni. Dalje, ako promatramo životni vijek pojedinca, uviđamo da se dječji snovi jako razlikuju od snova odraslih. Djeca sanjaju o emocionalnoj interakciji s članovima obitelji, o prijateljima, o zastrašujućim bićima i životinjama, dok odrasli sanjaju o drugim odraslima. Snovi mlađih odraslih osoba ispunjeni su društvenim interakcijama s prijateljima ili partnerima. Muški snovi znatno se razlikuju od ženskih: žene podjednako često sanjaju o muškarcima i ženama dok muškarci češće sanjaju o drugim muškarcima. Starije odrasle osobe obično sanjaju o kreativnim djelima, o ostavljanju traga za sobom i stvarima koje ih trajno brinu, dok su snovi umirućih ljudi ispunjeni brojnim natprirodnim pojavama, te slikama ponovnog susreta s umrlom voljenom osobom. Isti oni snovi koji dijete uvode u svijet njegovih staratelja tijekom djetinjstva ‘isporučit’ će ga nježno u svijet svojih najmilijih kada se život približi kraju. Snovi nas doslovce prate od kolijevke do groba.

Ako pažnju preusmjerimo s analize snova tijekom cijeloga života na snove tijekom jedne noći, opet ćemo naići na veliku dozu heterogenosti. REM (rapid eye movement ili brzo pomicanje očiju, op. prev.) snovi smjenjuju se s epizodama spavanja koje nisu REM (NREM) tijekom cijele oći. Kako noć odmiče, NREM snovi postaju kraći dok se REM snovi produljuju. Tako npr. možemo provesti čak 45 minuta u REM snu neposredno prije buđenja ujutro.

REM snovi bitno su različiti od NREM snova. Ovi prvi ispunjeni su agresijom, dok ovi drugi nisu. Snovi koje sanjamo rano u noći (a koji se uglavnom sastoje od NREM snova) obično najavljuju emocionalnu prirodu određenog sukoba, koji se zatim obrađuje u drugim snovima kako noć odmiče. Emocionalna memorija prenosi se od NREM-a do REM-a tijekom cijele noći, sve dok se konačno ne smjesti u dugoročne ‘banke pamćenja’ u korteksu. Čini se također da dok sanjamo, mozak pristupa progresivno starijim sjećanjima iz tih ‘memorijskih banaka’ kako noć odmiče. REM snovi rano ujutro sadrže veći broj priča i sjećanja iz ranoga djetinjstva nego REM epizode koje se događaju ranije tijekom noći.

Snovi se razlikuju ne samo tijekom života ili tijekom jedne večeri, već se dramatično razlikuju i po povijesnim epohama. Snovi starih Grka i Rimljana, kao i snovi većine naroda drevnoga svijeta, smatrani su izravnim portalima u duhovni svijet i kraljevstvo predaka i bogova. Drevni narodi (a neki tradicionalni narodi čak i danas) često su doživljavali snove kao mjesto za spajanje s duhovnim bićem, što vam je moglo značajno pomoći ili ometati vas u svakodnevnim poslovima.

Snovi se također razlikuju po intenzitetu: što je intenzivnije fiziološko uzbuđenje tijekom REM sna to je bizarniji sadržaj istoga. Na primjer, obični svakodnevni snovi manje su intenzivni od “velikih” epskih snova. Ovakvi epski snovi često sadrže niz scena koje prikazuju fantastične svjetove koje spavač često i više puta posjećuje kroz nekoliko razdoblja sna. S druge strane, čini se da su obični snovi prilično stereotipni s obzirom da spavač ne radi ništa posebno osim društvene interakcije s jednim ili dva poznata lika.

Nešto intenzivnija inačica običnog sna sadrži poznate i nepoznate likove. Ti nepoznati likovi obično predstavljaju prijetnju na jedan neodređen način i počinju se pojavljivati kako snovi postaju intenzivniji. Na još većoj razini intenziteta, spavač i ostali likovi uključeni su u događaje i akcije koje sadrže neku vrstu ‘ciljne narative’. U takvome snu sudionici se nađu u jednoj brzo razvijajućoj priči koja uključuje dramatiku i obilje emocionalnih sukoba. Kako se razina intenziteta povećava, još više bizarnih vizualnih sadržaja ulazi u san. Elementi kao što su vanzemaljska i nemoguća okruženja, nadnaravna stvorenja i metaforičke transmutacije likova i predmeta ulaze nam u san.

Iako intenzitet sna može objasniti razne vrste snova, on ne može objasniti neke od onih najzanimljivijih. Na primjer, amputirci često sanjaju kako imaju sve udove. U snovima, oni možda ne dožive gubitak udova čak godinama nakon amputacije, pa čak i ako su se rodili s fizičkim hendikepom. Slično tome, snovi gluhonijemih osoba ili paraplegičara ne mogu se razlikovati od snova osoba bez teškoća u razvoju. Doima se kao da san ima pristup „cijelome spavaču“, koji je druga osoba od istoga pojedinca usidrenog u svijetu budnih. U snovima, gluhonijeme osobe normalno razgovaraju i slušaju. Pacijenti s različitim stupnjevima paraplegije u svojim snovim lete, trče, hodaju i plivaju. San dobija pristup osobi koja je drukčija od stvarne osobe koja sanja.

Likovi u snovima ne razlikuju se samo od ‘budne svijesti’ onoga koji sanja: oni doslovno mogu preuzeti kontrolu nad tom sviješću. Snovi pacijenata s višestrukim poremećajem osobnosti ili disocijacijskim poremećajem identiteta mogu sadržati ​​pojave alternativne osobe. Ta nova osoba često se pojavljuje u snu, a potom vremenom preuzima kontrolu. Spavač često doživljava prebacivanje iz svog primarnog identiteta u tu novu osobu tijekom sna. Kada se to dogodi, tko zapravo sanja koga?

Izolirana paraliza spavanja, tijekom koje se pojedinac ne može pomicati ili govoriti nakon buđenja, javlja se kada je jedan dio spavačeva uma budan a drugi dio ostaje u REM spavanju. Nakon ove epizode, slijedeći san može biti prilično zastrašujući: npr. halucinacija o zlokobnoj prisutnosti koja sa spavačem pokušava komunicirati na neki način. Najčešće je namjera demona da ga posjeduje ili uništi.

S druge strane, snovi lažnoga buđenja sadrže subjektivno iskustvo buđenja dok se ostaje u stanju snova. Spavač se osjeća kao da se probudio i potom odlazi obaviti svakodnevnu rutinu, poput oblačenja ili pranja zubi. Prilikom obavljanja ovih rutinskih zadataka, spavač se stvarno budi! Ovakvi snovi često sadrže reference na prijašnje scene i likove iz snova a ne na one iz stvarnoga svijeta. Spavač se može probuditi u istom okruženju kao u onome snu koji se dogodio prije lažnog buđenja. Spavač će možda morati proći kroz nekoliko lažnih buđenja prije nego što se stvarno mogne probuditi.

Postoji još likova koje možemo susresti samo u snovima. Mrtvi, na primjer, nikada se ne pojavljuju dok smo budni, dok u snovima mogu promatrati žive i nositi poruku za osobu koja sanja. Takvi snovi obično su jasni, intenzivni i doživljeni kao apsolutno stvarni.

Zašto je sve ovo važno? Velika raznolikost stanja u kojima se nalazimo dok sanjamo sugerira da je san jednako važan kao i budno stanje za biološku kondiciju i vrlo vjerojatno ima više generativnih mehanizama i funkcija. Na primjer, sanjanje o zastrašujućim prijetnjama vjerojatno nam pomaže da izbjegnemo te prijetnje u stvarnosti, dok ponovno sanjanje likova ili sredina koje smo već sreli u snu vjerojatno služi za prilagodbu, održavanje ili promjenu kognitivne arhitekture samoga procesa sanjanja. Proces sanjanja događa se bez obzira na ono što se događa u budnome stanju i višestruko se referira na nešto tijekom sna, a što je znanost tek počela registrirati.

(Aeon)


Pratite nas na facebook.com/digitalnademokracija

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s