Dezinformacije: Ako laž volimo više od istine

Piše: Hana Imširović

Dezinformacije ili fake news su koncepti koji su sve više “u modi” i kada ih izgovaramo oni prilično dobro “odzvanjaju” i obogaćuju neke ustaljene diskurse. Ipak, fenomen dezinformacije postoji otkako postoje i same vijesti (šta je mit nego neprovjerena ili lažna informacija?). Ali, moderna vremena donose i moderne boljke. Ili, pak, samo osnažuju stare i daju im novi momentum.

Krenimo od osnova. Informacija treba biti provjerljiva i pouzdana, te otkloniti sve nesigurnosti onoga koji je prima. Mediji se mogu percipirati kao instrument kojim prenosimo određene poruke određenoj publici. Postoji mnogo modaliteta izvršenja ovog, naizgled, jednostavnog zadatka i tu se situacija komplikuje kao u nekoj španskoj sapunici. Svi oni koji su barem jednom došli u posjed knjige ili priručnika o komunikacijama, vjerovatno se sjećaju redova ispisanih o komunikacijskim šumovima koji ometaju protok poruke kroz komunikacijski kanal. Također, odaslane poruke mogu naići na pasivno, selektivno, defanzivno ili, pak, aktivno uho. Mnogo je faktora koji utječu na to da li će poslane poruke zaista i doći u onom obliku u kojem smo ih prvobitno zamislili i odaslali. Mediji su vrlo važna karika ovog procesa. Sve ih je više i borba za brojem klikova i dominacijom je nemilosrdna. Čine se veliki napori da pasivne, selektivne i defanzivne uši postanu aktivne i prijemčive određenom sadržaju. Da bi recept rezultirao ukusnom i primamljivom tortom potreban je i prstohvat senzacionalizma, pa i mašte kako bi što više ljudi otvorilo vijest na tom portalu i kako bi se lažna i manipulativna informacija, koja ima za cilj diskreditiranje nekoga ili ostvarivanje konkretnog cilja, što dalje proširila. Kada nas rutina svakodnevnice zarobi, skloniji smo posegnuti za namirnicama koje će nam podići razinu šećera u krvi i razbistriti trenutno sivilo. Pa, zašto baš laži imaju takav efekat? Zašto laž kompenzira čokoladnu tortu?

Web portal poznatih britanskih dnevnih novina “The Guardian”, pisao je o istraživanju sprovedenom na Tehnološkom Institutu Massachusetts gdje su istraživači posmatrali na koji način se šire istinite i lažne vijesti. Za istraživački primjerak uzeli su 126,000 priča koje su kružile Twitter profilima 3 miliona ljudi. Rezultati su pokazali da su se lažne informacije dijelile više, brže i sveobuhvatnije nego što je to bio slučaj sa istinitim vijestima. Prema njihovim saznanjima ovaj obrazac online ponašanja posebno vrijedi za lažne vijesti koje targetiraju politička dešavanja (The Guardian 2018). Zabrinjavajući je ovaj trend svojevrsnog opijanja lažima. Netačne informacije dezavuišu javnost i latentno, ali ozbiljno povrijeđuju demokratsko društvo.

Guardian-ov članak me je naveo da razmislim o situaciji u Bosni i Hercegovini po pitanju kvaliteta informacija koje se plasiraju. Dok čitam analize stanja našeg informacijskog okruženja koje uglavnom pišu nevladine organizacije u BiH, tri riječi se kontinuirano ponavljaju: propaganda, poluinformacija i dezinformacija.

Pod utiskom svega pročitanog, u bašti jednog sarajevskog kafića, započinjem razgovor sa svojim prijateljem baš o ovoj temi. Dok posmatramo ljude koji žure novim odredištima nakon završenog radnog vremena, konstatujem da bh. društvo mora osvijestiti problem lažnih informacija kao stvaran i zaista opasan. Kombinacija dezinformacija i govora mržnje može rezultirati i nasiljem. Razgovor nastavljam dalje u konktekstu mjera koje bi se mogle poduzeti kao, na primjer, uvođenje medijske pismenosti u školske klupe i osposobljavanja djece da se izbore sa online prostorom koji nudi razne sadržaje (neki od njih poprilično hazardirajući). Naglašavam neophodnost razvijanja svijesti djece, te važnost njihovog kritičkog stava i razmišljanja. Moj prijatelj, dugogodišnji novinar, koncizno odgovara: “Hana, nisam baš siguran da je to sveobuhvatno rješenje. Postoje slučajevi kada čak ni novinari koji imaju godine iskustva ne mogu razlučiti šta je plod mašte, a šta stvarnost. To ti je sada umjetnost. Samo jedna dezinformacija u obliku jednostavne rečenice se sofisticirano insertuje u regularan tekst i napravi senzaciju. Stvoren je negativan krug iz kojeg se teško može izaći”. Za trenutak nisam imala odgovor. Razgovaram sa osobom koja živi profesionalno novinarstvo i ima bolji uvid u tu oblast od mene. Ipak, nastavljam: “Da, ali u društvu u kojem se laži uporno ponavljaju, moramo insistirati na istini. Neophodno je da se izborimo za pravilo ili zakon koji će regulisati web portale koji nemaju ni jedan kontakt podatak- ni broj telefona ni e-mail adresu..ništa”.

Prekida me konobar sa upitom za naplatu računa jer mu se završava smjena.

***

Prenosimo uz dozvolu s bloga Hana i Jovana

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d bloggers like this: