Piše: Matea Šimić

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je svoju tradicionalnu listu najvećih prijetnji globalnom zdravlju 2019. Po prvi put u povijesti, u top deset našli su se i protivnici cijepljenja. Malo koga bi trebalo iznenaditi da je, još jednom, upravo ljudska glupost najveći neprijatelj čovječanstva.

Posljednjih dana hrvatski nas mediji bombardiraju člancima čiji naslovi vrište o ‘izvanrednom stanju’ uslijed ‘smrtonosne gripe’ koja ‘hara’ zemljom. Iako stanje nije baš toliko alarmantno kao što oni željni prodaje i klikova tvrde, soj ovogodišnje gripe ima teže simptome nego na što smo navikli. Također, vrijedi zapamtiti da, iako trenutno nema potrebe za panikom, gripa nije baš toliko bezazlena kao što volimo misliti. Cjepivo protiv gripe postoji: nije obavezno, no preporučuje se, posebice ako spadate u ugroženu skupinu. Ja sam svoje primila prije gotovo dva mjeseca i usred ove polu-histerije spavam mirno znajući da sam učinila sve u svojoj moći da moje nerođeno dijete ne bude ugroženo (to i bježanje od ljudi s kašljem kao da imaju kugu).

No, što učiniti kada pojedinci odbijaju obavezna cjepiva koja štite od kudikamo opasnijih bolesti?

Uvriježen je stav da svaki roditelj želi najbolje svojoj djeci. Nije popularno mišljenje, no to baš i nije uvijek tako. Većina pak zasigurno ima najbolje namjere, no među njima ima neodgovornih koji ne cijepe svoju djecu na vrijeme, dok neki naprosto ili nemaju dovoljno zdravog razuma ili nisu dovoljno educirani da bi donijeli informiranu, pravilnu odluku o svojem ili zdravlju svoje djece. Za svakodnevne (uvjetno rečeno bezazlenije) primjere dovoljno je pogledati prehrambene navike i fizičku aktivnost većine nas. Zatim su tu svi oni koji nastavljaju pušiti čak i nakon npr. moždanog udara, dok pokušavaju začeti i kasnije u samoj trudnoći. Možda i najbolji primjer toga koliko prosječna osoba malo razumije zdravlje i medicinu je broj ljudi koji uzima antibiotike na vlastitu ruku još uvijek ne shvaćajući da oni ne liječe virusne bolesti, prestaju terapiju prije vremena ili čak prisiljavaju doktore da ih propisuju njima i njihovoj djeci – jer ipak oni znaju bolje.

Nepovjerenje prema znanosti i cjepivima također je zarazna bolest koja se posljednjih godina širi zabrinjavajućom brzinom. Iako su cjepiva sigurna (koliko već išta može biti sigurno) te glavni razlog što su mnoge teške bolesti nepoznanica suvremenom društvu čime je značajno popravljena kvaliteta života, ali i produljen životni vijek, sve je više skeptičnih. Bojazan koja se najčešće može čuti je da određena cjepiva uzrokuju autizam iako su dosad provedena brojna istraživanja i nijedno nije došlo do tog zaključka, uključujući i najviše optuživano MMR cjepivo. Strah i senzacionalizam omogućuju da se loše ideje prenose i lijepe za nove žrtve nevjerojatnom lakoćom, a svemu najviše pridonose razni šarlatanski portali koji redovito donose ‘pravu istinu’ te ridikuli poput Ivana Pernara koji već dugo vremena opasno lupeta o svemu i svačemu te je zbog nadrilječništva protiv njega podnesena kaznena prijava. Uzgred budi rečeno, čini se da je dotični unatoč megadozama vitamina C ipak obolio od gripe. Edukacija mora biti ključ u borbi protiv dezinformiranja pa je posebno zabrinjavajući otpor onih koji koje se inače smatra inteligentnima.

Ako ste okrutni (ili realistični?), mogli biste reći: „Neka prirodna selekcija učini svoje.“ Međutim, u ovom slučaju stvari nisu tako jednostavne. Prvi je razlog to što odgađanje cijepljenja ili njegov izostanak ne štete onima koji su donijeli tu odluku, već njihovoj djeci koja zasigurno nisu zaslužila ispaštati zbog gluposti svojih roditelja. Drugi je činjenica da protivnici cijepljenja nisu samo prijetnja dobrobiti vlastite djece, već i društvu oko sebe zbog tzv. imuniteta krda koje štiti one najugroženije: novorođenčad, starije osobe, osobe koje boluju od raka ili su primile transplantaciju organa, ali i one koji su cjepivo primili, no ono na njih nije djelovalo iz razloga koji su znanstvenicima još nepoznati. Imperativno je ponavljati uvijek iznova: posljedice necijepljenja mogu biti ne samo teške i trajne, nego i smrtonosne. Da bi i vi i društvo kao cjelina zaista bili zaštićeni, potrebno je održavati visok postotak procijepljenosti koji ovisi o vrsti bolesti – a u slučaju ospica se penje i do 100%.

Situacija je sve ozbiljnija, no ‘tiha većina’ je još uvijek predvidljivo tiha, iako se tu i tamo pojave neki pozitivni primjeri gdje npr. vrtići odbijaju upisivati djecu koja nisu cijepljena. Sve se češće čuju i pozivi da se neodgovorne javne osobe koje promoviraju ‘antivakserski’ sentiment i roditelje koji odbijaju cijepljenje kazni novčano ili zatvorom. U ekstremnim slučajevima da im se i oduzmu djeca s obzirom da bi se njihovo ponašanje moglo/trebalo tretirati kao zanemarivanje dobrobiti djeteta. Neki čak idu toliko daleko da protivnike cijepljenja nazivaju bioteroristima, tolika su prijetnja društvu.

A onda imamo primjer gdje populistička vlast ukine obavezno cijepljenje za djecu koja kreću u školu, kao što je je to učinio talijanski parlament prošle godine – te uvidimo s koliko se jakim i podmuklim neprijateljem treba boriti.

S obzirom na to da svi dokazi upućuju na to da živimo u vremenu post-istine i post-razuma, teško je uzdati se u njihovu konačnu prevlast. Jedino što se trenutno čini izgledno je da nas očekuju epidemije koje su u potpunosti sprječive, sve dok ne izbije i jedna koja će biti prijelomna točka. A tada nećemo moći kriviti prirodu, bogove, sudbinu ili masone.