Jedna od boljih stvari koju su nacionalisti napravili za sebe jeste učinkovito neutraliziranje opozicije, u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ujedno je to, socijalno i politički gledano, jedna od najpogubnijih stvari koja se desila ovoj zemlji i njenom društvu. Osim Tuzle koja je svojevrsni fenomen, u zadnjih tridesetak godina samo je par ne-nacionalističkih iznimki: kratkotrajna vlada Alijanse za promjene i nedavna pobjeda koalicije Četvorka u Sarajevu. Ovdje se, ni uz najbolju namjeru, ne može dodati svrgavanje SDS-a od strane SNSD-a, jer potonji su još više radikalizirali nacionalistički diskurs, a Milorad Dodik uz to je i vrhunski provokator i populist. 

Sve ove godine, velika većina opozicionih stranaka, što izborom što zbog političkih okolnosti, igra na terenu na kojem su nacionalisti kod kuće. Opozicionari, u sredinama u kojima djeluju, moraju ići linijom manjeg otpora i dokazivati pravovjernost u odnosu na većinske dogme, te izbjegavati kontroverzna pitanja. Stoga nije čudo da nacionalisti suvereno vladaju, i figurativno i doslovno.  

Nakon važne pobjede u Sarajevu, ne-nacionalisti imaju šansu pokazati se na vlasti. To je ključni test, i treba im poželjeti puno sreće (trebat će im). Ako se pokažu iole kompetentnima, treba i glasati za njih, redovito. Prvi koraci su obećavajući: nova vlada Kantona Sarajevo pooštrila je mjere zbog jako loše pandemijske situacije, što već daje rezultate u smislu smanjenja broja zaraženih u Kantonu. 

Ipak, da bi bh. društvo zaživjelo stvarnost oslobođenu nacionalizma kao dominantnog diskursa – kako javnog tako i privatnog – te nacionalističkog sluđivanja kao modusa operandi, potrebne su opsežne, dubinske društvene promjene.  

Političke stranke su neuobičajeno važne i utjecajne u Bosni i Hercegovini. Stoga je neophodno da u najvećoj stranci koja nije nacionalna, SDP BiH, dođe do suštinskih promjena. To bi bio važan pozitivan signal za druge segmente društva.   

Za vrijeme katastrofalne vladavine Zlatka Lagumdžije, ova stranka se od uzdanice pretvorila u ogromno razočaranje. Još gore, SDP BiH je tih godina opasno otklizao prema jednom nacionalizmu, a ti repovi vuku se i danas.  

Sadašnji predsjednik stranke, Nermin Nikšić, svakako je korak naprijed. Napravio je neke važne poteze, ali koji nisu ni izbliza dovoljni. Napravio je i neke krupne greške, nedavno.  

Da bi se SDP BiH vratio tamo gdje treba biti, potrebno je promijeniti nekoliko stvari. Ovo je jedna jednostavna, svima lako razumljiva lista prijedloga: 

• SDP BiH napravio je dobar početni korak kada je odlučio ojačati svoje prisustvo u Banjaluci, ali treba intenzivirati napore da se na isti način proširi na cijelu BiH. Težak, ali dugoročno gledajući koristan posao.  
• Stranka treba intenzivirati socijalna pitanja, pitanja radništva i sindikata, pitanja marginaliziranih skupina u društvu. Radnici su danas podijeljeni po entitetskim i etničkim linijama, ali ih pametna i senzibilizirana socijalna politika može objediniti. 
• Stranka bi trebala tražiti i imati članove i glasače među svim bosanskohercegovačkim narodima, otprilike u onom procentu u kojem oni žive u BiH. Ako je SDP stranka za koju glasaju pripadnici jednog naroda i poneki pojedinac iz reda drugih, to nije multietnička stranka.
• Kandidiranje Benjamine Karić za gradonačelnicu Sarajeva je dobronamjeran potez, ali sam po sebi nije dovoljan u kontekstu prethodne točke.  
• Podrazumijeva se, ali nije loše ponoviti, da stranka treba biti aktivna u cijeloj zemlji, uključujući one sredine gdje trenutno ne stoje dobro i bez izgleda da se to u dogledno vrijeme promijeni. To bi bio  važan simbolički potez i poruka. 
• SDP je napravio grešku glasajući za SDA kandidata za gradonačelnika Mostara. Tako u javnosti učvršćuje dojam da se ne radi o multietničkoj stranci. Načinjena je šteta za koju će trebati vremena da se popravi. SDP je morao postupiti dosljedno i glasati kao dvije vijećnice Naše stranke.   
• Sve dok u stranci obitavaju ljudi poput Denisa Bećirovića, SDP ne može biti istinska multietnička stranka. Takav kvazipatriotizam i nacionalistički populizam a-la Bećirović & Komšić čini veliku štetu multietničkoj Bosni i Hercegovini i međunacionalnim odnosima, a pitanja radništva i obespravljenih stavlja u drugi plan. Takve ljude u najmanju ruku treba marginalizirati u stranci.      
• SDP BiH treba intelektualno osvježenje. Treba biti posve načisto šta je borba protiv nacionalizma a šta borba za bolje društvo. Potrebna mu je unutarstranačka debata o budućem pravcu. Nove ideje i novi ljudi, koji se u pravilu, premda ne uvijek, nalaze među mlađim generacijama.  

Ovo je samo nekoliko dobronamjernih prijedloga, ali vjerojatno je potrebno puno više. Kao i sve u BiH, posebno u politici, ovo je lakše reći nego učiniti. Međutim, uz dobru volju i razumijevanje političko-povijesnog konteksta, sve navedeno je ipak ostvarivo. 

---

digitalnademokracija.com

Izvor fotografije: sdp.ba