Bend SCH nastao je ranih osamdesetih godina u Sarajevu, radeći vrlo intenzivno i predano. Tijekom vremena su postali jedno od najznačajnijih imena na polju alternativne rock muzike u bivšoj Jugoslaviji.

Neprestano mijenjajući radikalno nekonvencionalna i eksperimentalna muzička rješenja, SCH se ponekad, letimično dotiče područja grupe Laibach, moderne plesne elektronike, punk oštrice i bosanskog folklora. Brojni recenzenti komentirali su precizne, odlučne i nepokolebljive aspekte njihovog zvuka i produkcije, koje dijele njemački industrial, noise i Krautrock izvođači. Grupa SCH ni za milimetar nije odstupila od svoje glavne zadaće – služiti kao ogledalo našoj stvarnosti, gledanoj kroz prizmu shizofrenije… SCH zvuči kao ništa što je bilo prije njih, ili bilo što, što može doći nakon što oni odu.

Tenino stvaralaštvo uključuje rad na nizu filmova i radijskih emisija, kao i u kazalištu. O ovoj izuzetnoj i značajnoj ličnosti bosanskohercegovačke i ex-jugoslavenske alternativne kulture objavljeni su brojni članci, eseji i kritike.

Ako je itko uspio traume našeg rata i poraća uobličiti u nadasve uvjerljiv i umjetnički relevantan oblik, onda je to zasigurno Senad Hadžimusić Teno, pjevač, gitarist i politički aktivist, sa svojim alternativnim rock bendom SCH. Njihove su ploče gotovo uvijek bile prožete proročanstvom, dajući bendu i njihovim umjetničkim nastojanjima posebnu poziciju kako unutar rock scene rodnog Sarajeva i Bosne, ali i izvan tih okvira, kako unutar Jugoslavije tako i Europe. Hadžimusićeva politička brutalnost, međutim, oduvijek je bila lišena izravnog političkog aktivizma, opredjeljujući se za klaustrofobične vizije projekata budućnosti, svijetle ili mračne, ovisno o trenutku u kojem su te vizije nastale i događajima koje su težile predvidjeti.

Bol uzrokovana općim gubitkom humanizma i odsustvom integriteta i dostojanstva, koncepcijom ispraznosti postojanja u svijetu nepodobnom za čovjeka, ništa od toga nije slomilo kičmu Senadu Hadžimusiću; umjesto toga, to ga je prisililo da pronađe, u ruševinama ovoga svijeta, elementarnu ćeliju ponovno rođenog čovječanstva. Uz fascinantnu upornost, Teno je izbjegao zamku razmišljanja o besmislenosti bavljenja bilo čime osim bavljenja umjetnošću mesarstva (tj. politike i ‘zarađivanja novca’), dopuštajući svojoj kreativnosti da procvjeta, ne obazirući se na okolinu i probleme materijalne prirode.

Robert Čajsa, Rockomotiva