Opsada opsadom

Ovogodišnje šestoaprilsko ignoriranje – ili bolje rečeno proganjanje – antifašističkog  nasljeđa iz historije grada Sarajeva nije novo. Na stogodišnjicu kraja Prvog svjetskog rata, simbolično obilježene u Sarajevu manifestacijom „Sarajevo, Heart of Europe“ (onom kada je Šaban bio predgrupa Bečkoj filharmoniji, a sve pod pokroviteljstvom Europske unije), Sarajevo je stavljeno u fokus fin de siècla kao mjesta koje je ratovima počelo i zaključilo XX stoljeće.

Nastavi čitati “Opsada opsadom”

Filozofija medijske palanke

U svijetu postoji jedno carstvo, u njemu caruje bh. novinarstvo. (napušeni fan Branka Kockice, verovatno)

Mediji su ogledalo društva, veli ona poznata i od silne upotrebe ofucana fraza. Medijski prostor u BiH bogato je nalazište i nepresušan izvor političke tabloidnosti i nacional-patriotskih senzacija. Puno je toga na medijskom meniju, valja sve to upratiti. Ali za pasionirane ljubitelje ovakvih sadržaja nema slađeg mazohizma. Najzanimljivije stvari često prođu ispod radara. Nije doduše isključeno da pisac ovih redaka nedovoljno revno prati čudesni svijet bh. medija, odnosno tri ovdašnje političke, intelektualne i medijske iracionalnosti, poznate pod skupnim imenom – bh. javnost. No, uvijek su tu naknadna čitanja da korigiraju propušteno.

Nastavi čitati “Filozofija medijske palanke”

Edin Forto možda postane nešto rijetko – političar prihvatljiv cijeloj BiH

U recentnoj političkoj povijesti Bosne i Hercegovine nema velikih govora. Nema guski u magli, nema onih koji su imali san. Nadajmo se da će ih jednom biti. U zadnjih tridesetak godina, najpoznatiji “govor” bile su strašne prijetnje Radovana Karadžića o nestanku jednog naroda, izgovorene u Skupštini BiH. Najbolji je vjerojatno govor Sulejmana Tihića iz 2008. u kojem glavnom odboru svoje stranke obrazlaže potrebu deviktimizacije bošnjačke politike i preuzimanja inicijative. Trenutno, u javnom prostoru, u medijima i na društvenim mrežama dominiraju površni populisti, strojevi za proizvodnju mržnje s ljudskim obrisima, Facebook i Twitter bojovnici, kontekstualizatori napada po vjerskoj osnovi, providni stranački botovi, provokatori svih vrsta. Politički govor kao sredstvo komuniciranja, za animiranje javnosti i za testiranje novih politika zasad nije zaživio. Ovdašnji govori i saopćenja na razini su jednokratne populističke provokacije, a to što bljuvanje mržnje ima bolju prođu od smislenih sadržaja je nažalost odraz stanja u kojem se nalazi bosanskohercegovačko društvo, posebno mediji.

Nastavi čitati “Edin Forto možda postane nešto rijetko – političar prihvatljiv cijeloj BiH”

AVET BUSULADŽIĆA NAD ZLATNOM DOLINOM: Sarajevo nije što je nekad bilo

Ako vas na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH dovedu birači bošnjačke nacionalističke stranke, onda je posljedica da vašu politiku kreira SDA. Ako vam poziciju gradonačelnika Sarajeva omoguće birači skloni desnim bošnjačkim nacionalističkim strankama, onda na spomen ploču za zločine na Kazanima ne možete staviti koji su zločinci to učinili. Ako vam u gradu postoje ulice i škole nazivane po fašistima, onda ne možete za sebe reći da imate multikulturni karakter. Ako kažete da nema više prostora za toleranciju, onda to nije Sarajevo kao što je nekad bilo!

Nastavi čitati “AVET BUSULADŽIĆA NAD ZLATNOM DOLINOM: Sarajevo nije što je nekad bilo”

Ivan Lovrenović: Sarajevski Kazani i kralj Tvrtko

Sarajevska gradonačelnica u zanosu obznanjuje javnosti kako nju srednjovjekovna Bosna, njezina državnost i kralj Tvrtko ispunjavaju ponosom i ljubavlju, te ozbiljno planira da se u Sarajevu podigne tome velikom kralju spomenik kako dolikuje  – „na konju, s mačem u ruci“. Sve to, pak, na marginama razgovora o netom podignutom spomeniku pobijenima u nedođiji na Kazanima više Sarajeva 1992-93.

Nastavi čitati “Ivan Lovrenović: Sarajevski Kazani i kralj Tvrtko”

Etički imperativ: zamjeriti se većini

Nemam hrabrosti da budem kukavica, tako nekako glasi efektna aforistička dosjetka. Biti hrabar, vrlina je koja se visoko cijeni. Hrabrost se nerijetko simbolički vezuje za testise, kolokvijalno znane kao muda. Imati muda, vječiti je ideal svake suštinske kukavice. Izraz je to koji se odomaćio kao sinonim za hrabrost, kao kreativan spoj metaforike i mudologije. Kao pojmovni oponent mudima stoji lijepa štokavska riječ pička. Kada na Balkanu imaš certifikat za muda, to je jasan znak da nisi pička.

Imati muda problematičan je izraz, makar i kao stilska figura, jer sugerira da jedino vlasnik istih može biti kuražan. (Za neupućene, izraz kuražan nema veze s onom falusoidnom ekstenzijom ponad već spomenutih muda.) Ergo, samo apstraktni mudoposjednik ima potencijal da bude hrabar. Ženama se taj potencijal odriče, osim u iznimnim situacijama kad i one imaju neki testosteronski (ili je bolje reći: testisteronski) višak, ili kakvo drugo svojstvo koje upućuje na muškost. Jer bez muškosti, jelte, nema ni hrabrosti. Drugim riječima, insuficijencija muškosti osuđena je na bezmudost.

Nastavi čitati “Etički imperativ: zamjeriti se većini”

Bogić i (pre)duboka Miljacka

Znam Čovjeka. Jer, Sudbina je opetovano počastila potpisnika ovih redova da sarađuje, lijepo se podruži i razgovara sa plemenitim Bogićem Bogićevićem – u onom i ovom životu. Prvo u Beogradu, potom u Briselu i Den Haagu, pa drugdje, na onim pustim konferencijama uoči i tokom raspada SFR Jugoslavije. Dakle, iz prve ruke znam detalje o onome što ga je zadesilo i kako je sve tantalovski izdržao, jer se tada i tada nije priklonio Planu A, njenog pomahnitalog vojnog i političkog vrha. U poratnom Sarajevu vazda smo bili dobri, a jedno vrijeme smo i radno-poslovno dijelili prostore u zgradi Unitica na Marijindvoru. Savršeno obnovljenoj i deset puta modernijoj od originala koji je s početka opsade Sarajeva skršila artiljerija bivše JNA u sklopu odabranih ciljeva poput sarajevskih twin-towersa, u domaćem žargonu poznatih pod Momo i Uzeir. Prisjetimo se, po Carlu Jungu, simbolika je bitna, nije tek kolateralna šteta.

Nastavi čitati “Bogić i (pre)duboka Miljacka”

Je li vrijeme da se Sarajevo pogleda u ogledalu?

Nacionalizam, nesposobnost vlasti i sramoćenje grada, ne samo u najnovijem slučaju oko Bogića Bogićevića, doveli su Sarajevo, usprkos velikom broju dobrih ljudi najboljih namjera, na rub moralnog sunovrata. Jesu li promjene moguće ili je kasno?

Svaki grad, pogotovo grad poput Sarajeva, nemoguće je opisati i odrediti na jedan način. Postoji više dimenzija i više lica Sarajeva. Postoje činjenice i događaji koji mu daju ključne karakteristike.

Nastavi čitati “Je li vrijeme da se Sarajevo pogleda u ogledalu?”

Kusturičin posljednji let za Sarajevo

Fotografija Emira Kusturice koji sa sjetnim pogledom iz helikoptera u niskom letu promatra Sarajevo, točno negdje iznad Marijin dvora ekspresno je obišla kompletan jugoslavenski prostor. Nema nikakve sumnje da je fotografiju u javnost pustio sam Kusturica, očekujući da će se upravo to i dogoditi, čemu je priložio objašnjenje da na taj način obilježava 40. godišnjicu premijere kultnog filma ‘Sjećaš li se Dolly Bell’.

Nastavi čitati “Kusturičin posljednji let za Sarajevo”

Mali veliki misterij Indexa

Filmovi su uvijek imali više sreće s Indexima, nego Indexi s filmovima. U periodu nakon raspada SFRJ tako, muzika toga velikog (neki će reći “najvećeg”) sarajevskog benda i jednog od najvoljenijih i najnježnijih simbola Jugoslavije, korištena je u više igranih filmova. I mada su je režiseri različito tretirali i varirali, imala je po pravilu istu funkciju: figurirala je kao metafora boljeg i čistijeg, nevinijeg vremena. I kao zvuk gubitka. Čak u tri važna filma kinematografija novih država, gradile su se oko pjesama Indexa, njihove pregnantnosti i izuzetne sugestivnosti, neke od ključnih scena. Kod Mančevskog najprije, u “Prije kiše”: u antologijskoj sceni s delikatnim i snovitim klasikom “Sanjam”, bljesne i sačuvano i zaboravljeno simboličko blago čitavog nestalog zajedničkog svijeta Jugoslavije. U “Grbavici” Jasmile Žbanić, “Plima”, rana, revolucionarna kompozicija benda, iskorištena je kao metafora deurbanizacije i kulturalnog loma poslijeratnog Sarajeva. Možda najsugestivnija i ujedno najtamnija upotreba njihove muzike u filmu je “Lepa sela lepo gore” Srđana Dragojevića, gdje instrumentalni motiv iz pjesme “Bacila je sve niz rijeku”, u danas već odavno ikoničkom kadru rađa neizrecivu jezu, i kasnije, u kulminaciji, gdje će pjesma biti zamašnjak jedne silno žalosne i katarktičke scene.

Nastavi čitati “Mali veliki misterij Indexa”

Glas za Četvorku je glas nade

U politici ne postoje savršene opcije ili savršeni političari. Postoje zato bolje i lošije opcije. Oni koji tvrde da su svi isti ili ne znaju šta govore ili žele status quo, što u Bosni i Hercegovini znači nastavak etnonacionalističke noćne more.

O nacionalističkim strankama i njihovim građanskim privjescima ne treba trošiti riječi. Njihova djela govore za sebe i o njima – Bosna i Hercegovina jedna je od najsiromašnijih europskih država, devastirana poslijeratnim nacionalističkim, matematičkim koalicijama i korupcijom.

Nastavi čitati “Glas za Četvorku je glas nade”

Ogledalce, ogledalce…

Međuentitetske granice/linije razgraničenja još nemaju granične punktove (ako ne računamo upečatljive vjerske objekte blizu linija razgraničenja). Najnovije inicijative i postupci gradonačelnika Sarajeva, načelnika Novog Grada i Istočnog Sarajeva će trenutno nevidljive zidove pretvoriti u crno-bijele zidove definitivnog razdvajanja ove napaćene zemlje. Percepcija crno-bijelo, nažalost, ovisi isključivo od mjesta i entitetske strane sa kojih posmatrate stvarnost. Nastavi čitati “Ogledalce, ogledalce…”

Mali životopisi: Ladin

Završio sam svoju novu knjigu i poslao je izdavaču, Seidu Serdareviću, u Zagreb. Dok je to još bilo moguće, unosio sam sitnije i krupnije izmjene u tekstu. Mijenjao sam naslov nekoliko puta. U kratkom vremenskom rasponu, dopisivao sam nove stranice, bio sam nervozan, a moj izdavač strpljiv i pun razumijevanja. Sada je knjiga završena i spremna za objavljivanje. Ali kako mi znamo da je pisanje knjige završeno? Ne znamo. Uvijek postoji nešto što bismo rado naknadno dopisali. Cioran kaže da je knjiga spremna za objavljivanje onda kad nam se njeno pisanje ogadi. Nastavi čitati “Mali životopisi: Ladin”

Dva pisma iz Sarajeva

Dragi katolički kleru, uvažena hrvatska inteligencijo,

Za početak, čestitke na uspješno organiziranom Bleiburg-derneku u Sarajevu. Nema veze što je isti proizveo rijetko viđenu ideološku i međuetničku napetost u postdaytonskoj BiH i što su kordoni policije spriječili vrlo izvjesne incidente. Lijepo je i nadasve odgovorno što ste uzeli u obzir kontekst i historijsku simboliku Sarajeva, preuzimajući u svoje evanđeoske ruke vruć revizionistički krompir iz Hrvatske. Riječju, lijepo je što ste Za Revizionizam Spremni. Nastavi čitati “Dva pisma iz Sarajeva”

Jesu li Bosna i Hercegovina u istoj državi?

Prije nego išta napišem o temi održavanju mise za žrtve Bleiburga u sarajevskoj katedrali, moram reći da nitko ne bi bio sretniji od mene da barem rasprave o događajima iz Drugog svjetskog rata, kad već ne mogu one o ratovima devedesetih godina, prestanu biti pogonsko gorivo za podgrijavanje nacionalizma, poticanje novog nepovjerenja među ovdašnjim narodima i histeriju u javnom prostoru. Međutim, to će nažalost biti moguće tek kada svi ključni politički akteri i vjerske zajednice jednostavno prihvate antifašističko opredijeljenje kao temeljnu civilizacijsku odrednicu i prestanu relativizirati zločinačke režime i pokrete, pokušavajući ih u najmanju ruku izjednačiti sa socijalističkim razdobljem kroz priču o dva totalitarizma. Nastavi čitati “Jesu li Bosna i Hercegovina u istoj državi?”