ASIM MUJKIĆ: Sarajevo jeste gdje je uvijek bilo

Ako mislimo o tome kako će početi ono što niko normalan ne želi da se desi, ono što se zlokobno najavljuje sa svih strana, imali smo priliku vidjeti na slučaju sramotnog napada huligana na grupu Beograđana na Ilidži. To će se desiti upravo tako. Kao na Ilidži. Takve stvari počinju bez nekog stvarnog početka, banalno, uostalom kakvo je inače zlo.

Radi mlađih, upravo onih naraštaja kojima pripadaju oni koji su izvršili napad – to su godišta 1995., 1996., 2000., 2003. – treba povodom toga reći, dovoljan je neki „slavljenik“, poneki „ćelo“ s asfalta, srpska zastava kao rekvizit, a onda red naguravanja, sijevanja noževa i mehanizam zla, svježe nauljen, bit će stavljen u pogon. Evo ga u pohode po svoje nove žrtve koje treba prinijeti na oltaru „nacionalnog interesa“.

Nastavi čitati “ASIM MUJKIĆ: Sarajevo jeste gdje je uvijek bilo”

Međunarodni protektorat za BiH? Ili još više nestabilnosti, pa i nasilja?

Bosna i Hercegovina proživljava izrazito negativan period. Nacionalizam raste svugdje, uključujući Sarajevo, čiji politički i medijski mainstream i dalje uvjerava da se radi o tolerantnom i otvorenom gradu.

Toj toleranciji i otvorenosti uvjerili su se gosti iz Srbije prije par dana na Ilidži. Svjedoče joj i kukasti križevi na oglasima Privredne komore Izraela.

Nastavi čitati “Međunarodni protektorat za BiH? Ili još više nestabilnosti, pa i nasilja?”

Šargija na zidu

Ponukan odlomcima iz dnevnika pokojnog Jakova Jurišića, koje je objavio Ivan Lovrenović na stranici ivanlovrenovic.com, želim i ja ostaviti mali zapis o Jakovu, budući da smo bili kolege i prijatelji (radili smo zajedno nekoliko godina u redakciji Vesele sveske) – da ostane još neki trag o ovom dobrom čovjeku i njegovom stradanju.

Nastavi čitati “Šargija na zidu”

Skroz Sarajevo: Djeca državu su ‘sovala, koja tek što se osnovala

Film “Skroz Sarajevo” nije samo priča o jednom sarajevskom bendu, to je priča o talentovanoj generaciji, njihovim šansama koje nisu propustili nego su im brutalno otete, o generaciji koja je imala dvadesetak godina kada je upala u ovaj limb u kojem sa sadašnjih pet banki i dalje ošamućeno pluta

Nastavi čitati “Skroz Sarajevo: Djeca državu su ‘sovala, koja tek što se osnovala”

The last thing Europe needs is another war on its doorstep

If Bosnia and Herzegovina is to survive its current political crisis, then its capital, Sarajevo, should be seriously enabled to fully regain its glory — as the centre of regional revival in the immediate aftermath of the war 1992-1995.

Nastavi čitati “The last thing Europe needs is another war on its doorstep”

Predizborni skup SDA i beskorisni šarlatani iz opozicije

Ako i dalje mislite da protesti ispred zgrade OHR-a u Sarajevu nisu u službi SDA, da su to  multietnički prosvjedi građana iz cijele BiH, onda ste ili dobro naivni, ili neosvješteni nacionalist, ili pak vrlo niske političke i elementarne inteligencije.

Nastavi čitati “Predizborni skup SDA i beskorisni šarlatani iz opozicije”

Opsada opsadom

Ovogodišnje šestoaprilsko ignoriranje – ili bolje rečeno proganjanje – antifašističkog  nasljeđa iz historije grada Sarajeva nije novo. Na stogodišnjicu kraja Prvog svjetskog rata, simbolično obilježene u Sarajevu manifestacijom „Sarajevo, Heart of Europe“ (onom kada je Šaban bio predgrupa Bečkoj filharmoniji, a sve pod pokroviteljstvom Europske unije), Sarajevo je stavljeno u fokus fin de siècla kao mjesta koje je ratovima počelo i zaključilo XX stoljeće.

Nastavi čitati “Opsada opsadom”

Filozofija medijske palanke

U svijetu postoji jedno carstvo, u njemu caruje bh. novinarstvo. (napušeni fan Branka Kockice, verovatno)

Mediji su ogledalo društva, veli ona poznata i od silne upotrebe ofucana fraza. Medijski prostor u BiH bogato je nalazište i nepresušan izvor političke tabloidnosti i nacional-patriotskih senzacija. Puno je toga na medijskom meniju, valja sve to upratiti. Ali za pasionirane ljubitelje ovakvih sadržaja nema slađeg mazohizma. Najzanimljivije stvari često prođu ispod radara. Nije doduše isključeno da pisac ovih redaka nedovoljno revno prati čudesni svijet bh. medija, odnosno tri ovdašnje političke, intelektualne i medijske iracionalnosti, poznate pod skupnim imenom – bh. javnost. No, uvijek su tu naknadna čitanja da korigiraju propušteno.

Nastavi čitati “Filozofija medijske palanke”

Edin Forto možda postane nešto rijetko – političar prihvatljiv cijeloj BiH

U recentnoj političkoj povijesti Bosne i Hercegovine nema velikih govora. Nema guski u magli, nema onih koji su imali san. Nadajmo se da će ih jednom biti. U zadnjih tridesetak godina, najpoznatiji “govor” bile su strašne prijetnje Radovana Karadžića o nestanku jednog naroda, izgovorene u Skupštini BiH. Najbolji je vjerojatno govor Sulejmana Tihića iz 2008. u kojem glavnom odboru svoje stranke obrazlaže potrebu deviktimizacije bošnjačke politike i preuzimanja inicijative. Trenutno, u javnom prostoru, u medijima i na društvenim mrežama dominiraju površni populisti, strojevi za proizvodnju mržnje s ljudskim obrisima, Facebook i Twitter bojovnici, kontekstualizatori napada po vjerskoj osnovi, providni stranački botovi, provokatori svih vrsta. Politički govor kao sredstvo komuniciranja, za animiranje javnosti i za testiranje novih politika zasad nije zaživio. Ovdašnji govori i saopćenja na razini su jednokratne populističke provokacije, a to što bljuvanje mržnje ima bolju prođu od smislenih sadržaja je nažalost odraz stanja u kojem se nalazi bosanskohercegovačko društvo, posebno mediji.

Nastavi čitati “Edin Forto možda postane nešto rijetko – političar prihvatljiv cijeloj BiH”

AVET BUSULADŽIĆA NAD ZLATNOM DOLINOM: Sarajevo nije što je nekad bilo

Ako vas na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH dovedu birači bošnjačke nacionalističke stranke, onda je posljedica da vašu politiku kreira SDA. Ako vam poziciju gradonačelnika Sarajeva omoguće birači skloni desnim bošnjačkim nacionalističkim strankama, onda na spomen ploču za zločine na Kazanima ne možete staviti koji su zločinci to učinili. Ako vam u gradu postoje ulice i škole nazivane po fašistima, onda ne možete za sebe reći da imate multikulturni karakter. Ako kažete da nema više prostora za toleranciju, onda to nije Sarajevo kao što je nekad bilo!

Nastavi čitati “AVET BUSULADŽIĆA NAD ZLATNOM DOLINOM: Sarajevo nije što je nekad bilo”

Ivan Lovrenović: Sarajevski Kazani i kralj Tvrtko

Sarajevska gradonačelnica u zanosu obznanjuje javnosti kako nju srednjovjekovna Bosna, njezina državnost i kralj Tvrtko ispunjavaju ponosom i ljubavlju, te ozbiljno planira da se u Sarajevu podigne tome velikom kralju spomenik kako dolikuje  – „na konju, s mačem u ruci“. Sve to, pak, na marginama razgovora o netom podignutom spomeniku pobijenima u nedođiji na Kazanima više Sarajeva 1992-93.

Nastavi čitati “Ivan Lovrenović: Sarajevski Kazani i kralj Tvrtko”

Etički imperativ: zamjeriti se većini

Nemam hrabrosti da budem kukavica, tako nekako glasi efektna aforistička dosjetka. Biti hrabar, vrlina je koja se visoko cijeni. Hrabrost se nerijetko simbolički vezuje za testise, kolokvijalno znane kao muda. Imati muda, vječiti je ideal svake suštinske kukavice. Izraz je to koji se odomaćio kao sinonim za hrabrost, kao kreativan spoj metaforike i mudologije. Kao pojmovni oponent mudima stoji lijepa štokavska riječ pička. Kada na Balkanu imaš certifikat za muda, to je jasan znak da nisi pička.

Imati muda problematičan je izraz, makar i kao stilska figura, jer sugerira da jedino vlasnik istih može biti kuražan. (Za neupućene, izraz kuražan nema veze s onom falusoidnom ekstenzijom ponad već spomenutih muda.) Ergo, samo apstraktni mudoposjednik ima potencijal da bude hrabar. Ženama se taj potencijal odriče, osim u iznimnim situacijama kad i one imaju neki testosteronski (ili je bolje reći: testisteronski) višak, ili kakvo drugo svojstvo koje upućuje na muškost. Jer bez muškosti, jelte, nema ni hrabrosti. Drugim riječima, insuficijencija muškosti osuđena je na bezmudost.

Nastavi čitati “Etički imperativ: zamjeriti se većini”

Bogić i (pre)duboka Miljacka

Znam Čovjeka. Jer, Sudbina je opetovano počastila potpisnika ovih redova da sarađuje, lijepo se podruži i razgovara sa plemenitim Bogićem Bogićevićem – u onom i ovom životu. Prvo u Beogradu, potom u Briselu i Den Haagu, pa drugdje, na onim pustim konferencijama uoči i tokom raspada SFR Jugoslavije. Dakle, iz prve ruke znam detalje o onome što ga je zadesilo i kako je sve tantalovski izdržao, jer se tada i tada nije priklonio Planu A, njenog pomahnitalog vojnog i političkog vrha. U poratnom Sarajevu vazda smo bili dobri, a jedno vrijeme smo i radno-poslovno dijelili prostore u zgradi Unitica na Marijindvoru. Savršeno obnovljenoj i deset puta modernijoj od originala koji je s početka opsade Sarajeva skršila artiljerija bivše JNA u sklopu odabranih ciljeva poput sarajevskih twin-towersa, u domaćem žargonu poznatih pod Momo i Uzeir. Prisjetimo se, po Carlu Jungu, simbolika je bitna, nije tek kolateralna šteta.

Nastavi čitati “Bogić i (pre)duboka Miljacka”

Je li vrijeme da se Sarajevo pogleda u ogledalu?

Nacionalizam, nesposobnost vlasti i sramoćenje grada, ne samo u najnovijem slučaju oko Bogića Bogićevića, doveli su Sarajevo, usprkos velikom broju dobrih ljudi najboljih namjera, na rub moralnog sunovrata. Jesu li promjene moguće ili je kasno?

Svaki grad, pogotovo grad poput Sarajeva, nemoguće je opisati i odrediti na jedan način. Postoji više dimenzija i više lica Sarajeva. Postoje činjenice i događaji koji mu daju ključne karakteristike.

Nastavi čitati “Je li vrijeme da se Sarajevo pogleda u ogledalu?”

Kusturičin posljednji let za Sarajevo

Fotografija Emira Kusturice koji sa sjetnim pogledom iz helikoptera u niskom letu promatra Sarajevo, točno negdje iznad Marijin dvora ekspresno je obišla kompletan jugoslavenski prostor. Nema nikakve sumnje da je fotografiju u javnost pustio sam Kusturica, očekujući da će se upravo to i dogoditi, čemu je priložio objašnjenje da na taj način obilježava 40. godišnjicu premijere kultnog filma ‘Sjećaš li se Dolly Bell’.

Nastavi čitati “Kusturičin posljednji let za Sarajevo”