Dok su 85-godišnju Izraelku Yocheved Lifshitz puštali iz Hamasovog zarobljeništva, snimljena je kako drži za ruku borca s kapuljačom, koji je vjerojatno bio njen čuvar, i izgovara “shalom”, hebrejsku riječ za mir. Bio je to zapanjujući trenutak ljudskosti u zastrašujuće podijeljenom svijetu. Na konferenciji za novinare, gospođa Lifshitz rekla je da se s njom dobro postupalo u zatočeništvu, unatoč mučnom i brutalnom zarobljavanju i odvođenju iz kibuca.

Kao mirovna aktivistica, stavovi gospođe Lifshitz sigurno su utjecali na njezine riječi, kao vjerojatno i činjenica da njenog supruga još uvijek drži Hamas. Ali, u ovim turobnim vremenima, gospođa Lifshitz nudi nam važnu lekciju: da mala gesta ljubaznosti prema osobi koja predstavlja vašeg neprijatelja može zaustaviti vrijeme; može nam u trenu pokazati da smo svi ljudi, za razliku od impulsa za osvetom koji još jednom priziva prošlost i pokreće beskrajni niz napada i odmazde.

Izraelci su povrijeđeni i ljuti. Hamasov masakr 1400 ljudi i uzimanje 220 talaca gnusni su zločini. Ali, pravda bi trebala biti zadovoljena unutar institucionaliziranog okvira koji sprječava da nevini Palestinci budu kažnjeni. Izraelska ofenziva u ponedjeljak dovela je do najvećeg broja mrtvih u jednom danu od početka rata u Gazi. Do sada je ubijeno više od 5700 Palestinaca, a gotovo polovica su djeca. Hamasovi ratni zločini protiv izraelskih civila ne opravdavaju izraelske snage koje su počinile ratne zločine protiv palestinskih civila.

Još mnogo više talaca mora biti pušteno na slobodu. Većina Izraelaca razumije bol uzrokovan nepotrebnom tjeskobom i strahom za svoje najbliže. Anketa koju je sprovela organizacija Avaaz pokazala je ovaj tjedan da 57% Izraelaca “podržava plan prema kojem će Hamas osloboditi djecu i obitelji koje drži kao taoce, u zamjenu za to da izraelska vlada oslobodi palestinsku djecu koja su u izraelskim zatvorima”. Ostavljanje svojih ljudi na cjedilu ne bi smjela biti opcija ni za jednu izraelsku vladu, ali se gase šanse da se žene, djeca i starci izvuku iz Hamasovih kandži.

Šatl diplomacija je bila korisna, s američkim predsjednikom Bidenom koji je tražio više vremena za pregovore o taocima i založio se za isporuku humanitarne pomoći Palestincima. Još bolje bi bilo poslušati poziv glavnog tajnika UN-a, Antónia Guterresa, za “trenutačnim humanitarnim prekidom vatre” u Gazi. Svjetska zdravstvena organizacija upozorila je da su životi tisuća bolničkih pacijenata u opasnosti jer klinike u Gazi ostaju bez goriva. Njihova bespotrebna smrt bila bi mrlja na savjesti svijeta.

Izrael mora gledati u budućnost. Gospodin Guterres je u pravu da se napadi Hamasa “nisu dogodili u vakuumu” i da su Palestinci 56 godina podvrgnuti “gušećoj okupaciji”. Ono što treba doći nakon Hamasa iziskuje bolji pristup od beskrajnog sukoba. Međutim, izraelsko političko vodstvo dugo je samo sebe uvjeravalo da mir s Palestincima nije na dohvat ruke. Takav stav može se pretvoriti u opasno uvjerenje da mira nikada neće ni biti.

Izraelci i Palestinci zaglavili su u spirali nasilja, u kojoj se svaka strana nastoji osvetiti za nepravdu. Čak i kada jedna strana misli da se osvetila, druga ne misli da je ishod izjednačen. Rezultat je uništavanje bez kraja. To je na katastrofalan način odredilo noviju povijest krvoprolića u regiji. Ali, da bi nasilje moglo postati dio povijesti a ne sadašnjosti, obje strane moraju sebe vidjeti onako kako vide jedna drugu.

The Guardian