Nakon par ludih godina, 2023. bila je donekle povratak u staro. Pandemijske teme više nisu u modi – vratile su se i dominirale političke i društvene teme. Od novina, jako nas raduje, i za budućnost ohrabruje, činjenica da smo, osim redovitih posjetitelja, po prvi put naviše čitatelja dobili preko pretraživača a ne društvenih mreža. To nas čini manje ovisnim o dometu postova na društvenim mrežama, i o hirovima vlasnika istih.
Ovo su naši najčitaniji tekstovi u prošloj godini. Mislimo da ih i dalje vrijedi pročitati te ih ovdje preporučamo.

1. Sarajevo, nažalost, ima populističku sramotu za gradonačelnicu. Znamo da se dopada nezanemarivom broju Sarajlija, na isti način na koji se Draško Stanivuković dopada svojim sugrađanima. U oba slučaja isprazni, sebi služeći populizam, za lajkove, bez sadržaja i bez ikakve pameti. Što prije ovakvi ljudi postanu predmet općenarodnog podmijeha, tim bolje za Sarajevo i šire. Dražen Šimić u tekstu Benjamina Karić sramoti sebe i Sarajevo.

2. Iznenađenje, prijatno. Nije tekst ili prijevod, nego jedna od balada Petrice Kerempuha. “Ironijski fatalizam” Miroslava Krleže: Khevenhiller.

3. O populizmu i nacionalizmu. O njihovom a našem. O “regionalnim misliocima” koji podilaze većinskim sentimentima, po potrebi, a kao kulturnu referencu koriste London, od kojeg su udaljeni svjetlosnim godinama, u svakom smislu. Neven Šimić u tekstu Pisac u gaćicama.

4. Mučna tema, ali potrebna. O ideološkom svrstavanju i postrojavanju, o navijanju bez kriterija. O muci i tragediji koja je snašla Gazu, ali i Izrael. Plamenko Muratović, Ljevica kojoj krvare desni.

5. Vidi pod broj 1. Populistička gradonačelnica, sve za lajkove. Ako treba tenk pred školu, ili statua pred Predsjedništvo. Sve za popularnost. O “antiintelektulnoj atmosferi, političkom kiču i društvenoj regresiji”. Nedžad Novalić, Spomenik bez postamenta: Tvrd je orah Tvrtko.

6. Gaza i Izrael. Islamofobija i antisemitizam. Dva zla u strašnome porastu. Naš kratki osvrt, Zlo antisemitizma i islamofobije.

7. Još jedna balada u top 10! Ovaj put o fatalnom populizmu, homofobiji i šarlatanstvu dvije perjanice mlade bh. generacije političara. Sretno Bosni i Hercegovini s ovakvim “liderima”. Neven Šimić, Balada o Drašku i Harisu.

8. O važnosti samoće, sposobnosti da se bude sam sa sobom, o slobodi, razmišljanju i prosuđivanju. O važnosti razlike između samoće i usamljenosti. Jeniffer Stitt, Prije nego što naučite biti s drugima, naučite biti sami.

9. Može li židovska država biti demokratska država, može li cionizam prihvatiti pluralizam? O Izraelu, o cionizmu, o Palestincima, prije najnovije katastrofe. Eran Kaplan, Izrael nakon 75 godina: još uvijek nema sloge oko toga što znači biti židovska država i demokracija.

10. Denis Bećirović po svemu političkom i etičkom mnogo je više SDA nego SDP. Bilo bi dobro da se obistine predviđanja da će osnovati svoju stranku. Po mogućnosti, i da sa sobom povede Karić, Čengića i slične. To bi SDP pročistilo i učinilo mogućim da jednog dana opet postane prava bosanskohercegovačka, multietnička stranka. Urednički komentar, Bilo bi odlično da Denis Bećirović napusti SDP – tako bi ga možda spasio.