U zemljama u kojima postoji koncept političke odgovornosti bi nakon smrti mlade liječnice letjele ostavke, a u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini nitko iz vlasti se o tome nije ni oglasio. Prave se da ih se ne tiče i da to s njima nema veze
U srijedu, 30. jula, u jutarnjim satima na mnogim portalima u Bosni i Hercegovini objavljena je vijest o tome kako je na putu kod Foče došlo do odrona, usljed čega je stijena pala na prolazeći automobil, te teško povrijedila vozača i ubila suvozača.
Svatko tko prati vijesti u Bosni i Hercegovini, a naročito oni koji su se osobno vozili putem od Sarajeva preko Foče k istočnoj Hercegovini, nisu mogli biti iznenađeni što se to dogodilo, jer se redovito događa. Zgroženi da, iznenađeni ne.
Kako je dan odmicao, dolazilo je više informacija o ovoj strašnoj nesreći, pa smo saznali da je poginuli suvozač zapravo suvozačica, 33-godišnja sarajevska liječnica Aida Softić, koja je radila u Hitnoj pomoći, dok je vozač bio njen otac. Ljudi su išli svojim poslom, nikoga ne dirajući, a onda im je odjednom bukvalno pala stijena na glavu i zauvijek prekinula jedan mladi život, ukinuvši jednu budućnost koja je cijelom društvu mogla donijeti još toliko dobroga.
SMRT AIDE SOFTIĆ PROIZVOD POLITIČKIH ODLUKA
Smrt Aide Softić je koliko morbidan, toliko i bolno tačan primjer toga kako je to danas živeti u BiH i kakvu je državu politička elita napravila za obične građane. Dok navodno spašavaju uvijek ugrožene nacije, (nehotice) ubijaju ljude. Mlada žena koja je svoj profesionalni život posvetila spašavanju života zauvijek je u tome onemogućena.
Ne treba upasti u zamku pa pomisliti da je smrt Aide Softić božje djelo, viša sila ili nesretna slučajnost; ne, ta smrt je direktan rezultat konkretne loše (infrastrukturne) politike. Ljudi godinama upozoravaju da je taj put opasan, ljudi već godinama na tom putu doživljaju slične nesreće, a ni Aida nije prva koja je zbog toga na tom putu izgubila život. Da se više i bolje ulagalo u cestovnu infrastrukturu istoka entiteta Republika Srpska, Aida Softić bi i danas bila živa.
Ali, kroz godine je stalno donošena politička odluka da se to ne čini. Kako je smrt Aide Softić proizvod političkih odluka, onda bi za njenu smrt trebala postojati i politička odgovornost. Svi znamo tko u RS-u donosi političke odluke već skoro 20 godina, uključujući i odluke o ulaganju u cestovnu infrastrukturu – dovoljno je samo usporediti stanje cesta oko Laktaša i oko Foče.
Zato ne treba okolišati, već jasno reći da je najveća politička odgovornost za smrt Aide Softić, kao i svih ostalih koji su kroz godine nastradali na cestama oko Foče, na Miloradu Dodiku.
Pritom je on glava ribe koja smrdi, jer političku odgovornost imaju i svi resorni ministri u proteklih desetak godina (trenutno je ministar saobraćaja i veza RS-a Nedeljko Čubrilović), te Miroslav Janković, vršilac dužnosti Javnog preduzeća Putevi Republike Srpske, koji se isti dan kada je poginula Aida Softić hvalio time kako će prije roka završiti most u banjalučkom naselju Česma.
Ne smijemo zaboraviti ni Nenada Nešića, koji je bio direktor Puteva Republike Srpske od 2016. do 2020. i čiji je mandat bio obilježen korupcijskim skandalima, zbog čega je onda i po nalogu Tužilaštva BiH uhapšen 26. decembra prošle godine u Istočnom Sarajevu uz još šest ljudi pod sumnjom za organizovani kriminal, između ostalog pranje novca, zloupotrebu službenog položaja i primanje mita.Nešić je u trenutku hapšenja, da stvar bude još luđa, bio na dužnosti ministra sigurnosti BiH.
U istoj akciji je uhapšen i tadašnji direktor JP Putevi RS-a Milan Dakić. Svi oni su godinama zanemarivali grozno stanje puta kod Foče, ali očito nisu zanemarivali stanje svojih džepova.
I na kraju lanca odgovornosti, treba istaknuti da ovu cestu od 2012. godine održavaju Srbinje putevi iz Foče, u vlasništvu tajkuna Gordana Pavlovića, koji je inače i vlasnik kompanije Pavgord.
Kako Javno preduzeće Putevi Republike Srpske održavaju cestu najbolje svjedoči primjer od prošle godine. Naime, nakon što je smrtno stradao vozač kamiona kada je na njega u tunelu pala stijena, tunel je zatvoren i srušen, ali se pojavilo veliko klizište koje i danas pravi problem.
SVIMA U BIH NAD GLAVAMA VISI STIJENA
U zemljama u kojima postoji koncept političke odgovornosti bi nakon smrti mlade liječnice letjele ostavke, a u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini nitko iz vlasti se o tome nije ni oglasio. Prave se da ih se ne tiče i da to s njima nema veze, iako je baš njihova politika dovela do smrti Aide Softić.
Istina, opozicija u RS-u je odgovarajuće reagirala na smrt mlade liječnice, najvaljujući razne političke akcije. U tom smislu treba izdvojiti Nebojšu Vukanovića, koji godinama uzalud upozorava na opasnost koju predstavlja cesta od Sarajeva do istočne Hercegovine i koji je i najavio da će se nešto ovako dogoditi. Ali Vukanović nema političku moć da nešto u vezi toga učini, tu moć imaju Dodik i SNSD, a oni su učinili nedovoljno do ništa.
Uostalom, i načelnik Foče Milan Vukadinović je iz Dodikove stranke, pa je naročito cinično što je nakon smrti Aide Softić sazvao hitni sastanak kolega iz osam okolnih općina s ciljem rješavanja problema sigurnosti na cesti, jer bi odgovoran političar to napravio prvog dana mandata.
Ipak, postojala je mala nada da bi se ovaj put doista nešto konkretno moglo poduzeti, ali onda je u petak, 1. augusta, dva dana nakon pogibije Aide Softić, objavljena pravoznažna presuda Miloradu Dodiku.
Aida je ekspresno zaboravljena, tema je ponovo postao Milorad. Ne samo tema, njegovi sljedbenici ga pokušavaju predstaviti žrtvom!
I tako se od petka do danas svi bave time što će biti s Dodikom, hoće li biti smijenjen s pozicije predsjednika RS-a, kako bi po zakonu trebalo, hoće li ići u zatvor, kako bi po zakonu trebalo, šta kaže Evropska komisija, šta kaže mađaski premijer Viktor Orban…
Ništa bolje ne ilustrira perverziju politike u BiH. Politika bi trebala služiti tome da poboljša živote običnih ljudi, dok kod nas ona služi samo tome da poboljša živote političara, njihovih familija i stranačkih poslušnika. Još jedna inverzija pameti je što se skoro svi vladajući političari u BiH predstavljaju kao žrtve (međunarodne zajednice, medija, drugih političara itd.), dok su prave žrtve njihovih politika građani BiH.
Također, iako je taj put kod Foče vjerojatno najopasniji u BiH, nije jedini opasan, daleko od toga, i nije jedini koji se ne održava kako treba. Odron iz sumnjivog kamenoloma koji je odnio 19 života u Donjoj Jablanici i odron koji je odnio život Aide Softić ista su priča. Kao što su oni koji su godinama na vlasti u Hercegovačko-neretvanskom kantonu ista priča kao i oni koji su na vlasti u Foči i RS-u.
Stijena koja je ubila Aidu mogla je ubiti i Jovanu i Ivanu. Svima nama u BiH nad glavom je neka stijena, samo je pitanje trenutka kada će opet doći do odrona.
Gordan Duhaček, valterportal.ba

