U kolovozu 2025. obilježena je 80. godišnjica bombardiranja Hirošime i Nagasakija. Samo mjesec dana nakon napada, 19. listopada 1945., George Orwell objavio je esej u London Tribuneu pod naslovom „Ti i atomska bomba“. U njemu se pitao što ako „velike nacije sklope prešutni dogovor da nikada ne upotrijebe atomsku bombu jedne protiv drugih“? Napisao je da bi tako nastao „mir koji nije mir“ i „trajno stanje ‘hladnog rata’“, uvodeći tako trajnu metaforu koja će definirati geopolitiku desetljećima.

U ovom eseju Orwell je također predvidio širenje nuklearnog oružja: „Bomba je fantastično skupa i njezina proizvodnja zahtijeva ogroman industrijski napor, kakav su samo tri ili četiri zemlje na svijetu sposobne proizvesti.“ I doista, svih pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN), koje je također osnovano prije 80 godina, posjeduju bombu: SSSR je bio drugi 1949. godine.

Od tada, prijetnja atomskog oružja oblikuje i opravdava globalni sukob. I Irak i Iran optuženi su za nastojanja da proizvedu atomsku bombu, ali umjesto diplomatskog neširenja, SAD i Izrael su u oba slučaja upotrijebili oružanu silu kako bi spriječili ove nacije da dobiju nuklearno oružje.

Jedan od razloga zašto je UN odobrio Zaljevski rat 1991. bio je postojanje obavještajnih podataka da Irak ima program nuklearnog oružja. Godine 2003. SAD i Velika Britanija pokušali su nagovoriti UN da odobri sličan rat za demontiranje navodnog iračkog nuklearnog oružja, na temelju manjkavih obavještajnih podataka koji su plagirani iz moje vlastite teze sa Sveučilišta u Oxfordu.

U lipnju 2025. Izrael je napao Iran zbog navodih nastojanja za posjedovanjem nuklearnog oružja, također na temelju izvješća „obavještajnih podataka“. Svijet je zadržavao dah tijekom 12-dnevnog rata koji je uslijedio, a koji je prelako mogao eskalirati u nuklearni sukob.

Danas, umjetna inteligencija (UI) može omogućiti naciji ili terorističkoj skupini da izgrade atomsku bombu na načine na koje Orwellovi suvremenici poput Einsteina i Oppenheimera  nikada nisu mogli ni zamisliti.

Romani i hladni rat

Godine 1949., samo četiri godine nakon eseja “Ti i atomska bomba” objavljen je Orwellov roman “1984”. To je distopijski roman koji nagovještava hladni rat koji je on predvidio 1945., s tri izmišljena geopolitička bloka – Oceanijom (Sjeverna Amerika i Britanija), Euroazijom (SSSR i Europa) i Istazijom (Kina i njezini susjedi) – koji formiraju niz stalno promjenjivih saveza kako bi kontrolirali „sporne teritorije“.

Roman je bio proročanski. Napisan je prije Sjevernoatlantskog saveza (NATO-a) i Varšavskog pakta, te prije nego što su se ukorijenili termini poput „Prvog“, „Drugog“ i „Trećeg” svijeta.

Međutim, njegov suvremenik, časnik britanske mornaričke obavještajne službe iz Drugog svjetskog rata Ian Fleming, iskoristio je roman kako bi predvidio drugačiji aspekt dinamike moći 21. stoljeća. U njegovim iznimno uspješnim romanima o Jamesu Bondu (i još popularnijim filmskim adaptacijama), najveća prijetnja globalnoj sigurnosti nisu nacionalne vlade poput SSSR-a već supermoćni pojedinačni akteri, poput kriminalnog genija Ernsta Stavra Blofelda i znanstvenika pod imenom Dr. No.

U posljednjim desetljećima, Flemingova vizija koncentrirane individualne moći kao glavne geopolitičke prijetnje opetovano se materijalizirala. Godine 2001. Osama bin Laden prouzrokovao je 20-godišnji globalni rat protiv terora. Medijski mogul Rupert Murdoch ima prekomjerni utjecaj nad međunarodnom politikom, utječe na izbore i važna glasovanja poput referenduma o Brexitu 2016. Elon Musk, a ne NASA, stvorio je svemirski program i osigurao internet Ukrajini nakon ruske invazije 2022., dajući SpaceX-u moć kakva nije viđena od vremena Britanske Istočnoindijske kompanije.

Atomska umjetna inteligencija i prljave bombe

Put do dobivanja nuklearnog oružja nije se puno promijenio od Hirošime, iako bi umjetna inteligencija mogla olakšati posao državama koje žele atomsku bombu. Napredak umjetne inteligencije također bi mogao olakšati terorističkim skupinama proizvodnju i detonaciju konvencionalnog eksploziva u kombinaciji s radioaktivnim materijalom, uzrokujući psihološke i ekonomske poremećaje, a inače je poznato kao “prljava bomba“.

Orwellovo pisanje razotkriva licemjerje ovog termina jer nas prisiljava da se zapitamo znači li to da je standardno nuklearno oružje po definiciji „čista bomba“. Ipak, unatoč svim strahovima od improviziranog terorističkog napada prljavom bombom, najprljavije bombe su one prekrivene osiromašenim uranom, koje u velikoj mjeri koriste zapadne vojne snage.

Osiromašeni uran izvorno je proizveden prije 80 godina kao “otpadni” nusprodukt obogaćivanja uranija tijekom Projekta Manhattan. Znanstvenici su otkrili da se može koristiti za izradu protuoklopnog oružja.

SAD i Velika Britanija koristili su ga tijekom Zaljevskog rata 1991. i rata u Iraku 2003. godine. Još uvijek zagađuje tlo , što dovodi do raka, urođenih mana i drugih bolesti. Danas Ukrajina ne samo da pati od kontinuiranih posljedica Černobila – i ova zemlje i Rusija koriste ovo oružje od 2022. godine.

Lažne vijesti iz 1945.

Iako je umjetna inteligencija dodatno proširila ono što smatramo orvelovskim (nadzorne države poput onih prikazanih u filmu 1984.), Orwell je također pisao o tome kako je tehnologija omogućila dezinformacije. Godine 1944. doveo je u pitanje lažna izvješća o nepostojećim njemačkim zračnim napadima na Britaniju koja su emitirana na nacističkom radiju i istaknuo njihovu vrijednost kao propagande u slučaju potencijalne njemačke pobjede.

Danas, 80 godina kasnije, ista stvar se još uvijek događa. U lipnju 2025., tijekom 12-dnevnog rata između Izraela i Irana, deepfake videozapisi koje je izradila umjetna inteligencija prikazivali su nuklearne oblake u obliku gljive koji eksplodiraju iznad uništenih iranskih atomskih postrojenja.

Neki danas tvrde da hladni rat između Washingtona i Moskve nikada nije ni završio, što Orwellovoj metafori daje trajno nasljeđe. Ipak, američkom piscu i političkom komentatoru Walteru Lippmanu općenito se pripisuju zasluge za  kreiranje termina “Hladni rat” 1947. godine, čime je dokazana Orwellova tvrdnja iz romana 1984: „Tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost; tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost.“

---

Ibrahim Al-Marashi, The Conversation