Osam krhotina za Kurta Cobaina

JIM CARROLL (1951-2009), rock kantautor, pjesnik i pisac, bio je prisutan na njujorškoj književnoj i muzičkoj sceni još od početka 70-ih kada je kao dvadesetdvogodišnjak objavio prvu i vrlo zapaženu knjigu pjesama Living at the Movies (Živjeti u kinematografima). Ubrzo mu izlazi i glasoviti roman Basketball Diaries (Košarkaški dnevnici), po kojemu je 1995. snimljen cjelovečernji film s Leonardom DiCapriom u glavnoj ulozi. Riječ je o svojevrsnom bildungs romanu koji se bavi životom mlade košarkaške zvijezde. Carroll je, naime, u ranoj mladosti doživio razmjeran uspjeh kao košarkaš, ali su ga umjetničke sklonosti i buntovnički senzibilitet uskoro izgurali iz svijeta profesionalnog sporta i približili rokenrolu, tako da je 1978. osnovao The Jim Carroll Band s kojim je snimio tri albuma za Atlantic Records: Catholic Boy, Dry Dreams i I Write Your Name. Uz Patti Smith Band, Ramonese, Television, New York Dollse, Richarda Hella i Blondie, Carrollov band također na svoj način doprinosi kreiranju scene oko kultnog njujorškog kluba CBGB, i uopće otvaranju medijskog prostora prema novom valu američkog rocka kasnih 70-ih i ranih 80-ih. Po raspadu grupe Jim Carroll se bori s heroinskom ovisnošću i ponovno se usredotočuje na književnost. Godine 1986. objavljuje The Book of Nods (Knjiga kljucanja) koja tematizira njegovo ovisničko iskustvo, 1987. dnevničku knjigu Forced Entries (Prisilni unosi), a 1993. izlazi mu dugo očekivana zbirka pjesama Fear of Dreaming (Strah od sanjanja). U međuvremenu radovi su mu objavljivani u uglednim časopisima kao što su Rolling Stone, Poetry iParis Review. Carrollova čitanja zabilježena su na albumu Praying Mantis (Giant Records, 1991), a kompilacija Rhino Recordsa iz 1991. pod naslovom A World Without Gravity: The Best of Jim Carroll Band pruža iscrpan uvid u rockersku fazu Jima Carrolla. Nakon više godina medijske šutnje Carroll se krajem 90-ih ponovno javio knjigom pjesama Void of Course (Lišen putanje) (Penguin, 1998), koja je s obje strane Atlantika popraćena dobrim  kritikama. Jim Carrol je umro 11. rujna 2009. od srčanog udara za pisaćim stolom u svom stanu na Manhattanu. 

LIŠEN PUTANJE

(IZBOR IZ POEZIJE)

8 krhotina za Kurta Cobaina

1/

Genij nije darežljiva stvar

osvetnički gorko

prezire slavu

i traži veće kamate

negoli ih mogu pokriti tantijemi  

Pilule i prahovi stišaju ga tek

na neko vrijeme da bi te zatim digao

do onog mjesta gdje zamjenjuju se polovi planeta

i struje mijenjaju smjer  

Tijelo postaje magnet što privlači

očaj i gnjile zube,

sirni namaz Cheez Whiz i pištolje

Okidača uobličenih nježno

poput lažnog bluda

u bezvremenoj tlapnji

2/

Kandže gitare, pretpostavljam,

stegle su se oko stabljike srca.

Omče feedbacka i distrorzije

provučene pravo

kroz Luciferove umnjake

neprestano su ti zvonile

u glavi

Sva ta lica tamo

ispod pozornice izgledala su tako zdrava

puna uzaludna nerazumijevanja

U njihovim si očima bio

tako visok i živ u lastinom skoku

A u biti si plazio močvarom  

duboko dolje

sve dok nisi kušao krv zemljane utrobe

brbljajući s insektima zujavih očiju,  

tim nakotom heroina

3/

Trebao si češće pričati s majmunom

navike. Na pregovore on je uvijek spreman; 

i sâm mu još uvijek plaćam danak…

Što veći su novac i slava

to sporije se klatno sreće njiše

Voljom si ga mogao ubrzati…

ali nju si ostavio u avionu

jer ne bi prošla carinsku i imigracijsku kontrolu

4/

Evo malo sinkroniciteta za tebe:

Tvoja kazeta bila je u mom walkmanu

kad me je moj najbolji frend nazvao iz kampa

s ljetovanja prenijevši mi vijest o tebi  

A slušao sam tad…

i sve je bilo tu!

Tvoja glazba dubila je sve dublje i dublje doline

zvuka

uz sve manje i manje svjetla

dok na koncu nisi tresnuo o stijenu

polomivši svrdlo

a dolina postala

mali usjek neprohodan u vremenu

koje je ionako prestalo teći.

Zidovi se stišću poput mengela

briljantnih tonova preše…

Prešanjem

se prave dijamanti

ali ponekad ti se sve

naprosto sruči na glavu

5/

Prevodio sam tvoje mucave riječi

i fraze poput

„inkognito libido“

ili „svijanje kredabijele kože“

zvučale su zbilja čudno

Riječi su se smanjivale

sve više i više

sve dok se odijeljene od glazbe

nisu pretočile u patrone ispljunutih slova

što pristaju jedino puščanoj cijevi

6/

I gurnuo si tu cijev što dublje si mogao

jer otuda je stizao bol

tu su rovarili demoni

Vani te čekao prazan svijet

Svaki njegov uzrok bio je tek nastavak

naredne nerazjašnjene posljedice

7/

Ali Kurte…

zar te pomisao da više nikad nećeš napisati

pjesmu

ili izbaciti grozničavi redak ili rif

nije natjerala da se predomisliš?

To je ono što nikako ne razumijem jer mene je pomisao

na to održala na životu i pomogla mi da zacijelim mnoge rane  

8/

Da bar nisi u Rimu

pao u komu…

Mogao si otići u Firenzu

i gledati u oči Bellinijevih ili Rafaelovih

portreta

Možda bi u njima opet

našao onaj prag preko kojeg se kroči u naručje ljepote

to mjesto iskonskog početka

I bez obzira što si mislio da ti je okrenula leđa,

to je uvijek cijena

kao što Frank reče

za nepokajničku strast umjetnika u mladosti

koja počinje poput poljupca,

a slijedi te kao kletva.

Činjenice

Njihova je mudrost

ostavila Nizozemsku u ruševinama.

Ponavljaš li riječi

„Medulla Oblongata“

dovoljno dugo i uporno

skljokat ćeš se na zemlju i čuti zvuk

prvog bubnja homo erectusa.

Kad je Oscar Wilde ležao na samrti,

obesparen i obeščašćen,

u jeftinom prenoćištu u Francuskoj,

u jednom je trenu pogledao odsutno kroz prozor

i rekao: „Ove zavjese su naprosto grozne;

jedno od nas mora van!“

Da bi tu potonuo u jastuk, sklopio oči i ispustio dušu  

Da je Angela Lansbury[1] kihnula

dok je plivala pod vodom

dostajala bi točno sekunda

da zvuk prevali milju

i da ga čuju, naprimjer, morske vidre ili delfinidi  

Iako se pokušavalo zatrti činjenice

preostalo je ipak dovoljno dokaza

u prilog priči da je jedno jato kosova

kad je Wallace Stevens umro

uletjelo kroz prozore mrtvačnice

i kljunovima mu iskljuvalo oči

Odletjevši s njegovim očima

prema Florida Keysu gdje su ih pažljivo

odložili u zelenu vodu iznad koraljnih grebena.   

Pjesma

Satelitima je utvrđeno

da magnetska sila Mjeseca

usporava

vrtnju Zemlje otprilike

za jednu sekundu dnevno

Prije 8 milijuna godina

dan je trajao jedva

osamnaest sati

Rokovi su bili vražje kratki

Što znači da će do moje smrti

ako sudbina prihvati moj trik

obični dan trajati trideset i dva sata

Rokovi će biti vražje kratki

Ali mnogi će moći plesati

i zabavljati se bukvalno 24 sata dnevno

i još uvijek dospjeti odspavati svojih 8 sati

kao što preporučuje „liječnik u kući“  

Osim ako ne patiš od nesanice

Jer u tom slučaju postoje dobre šanse da potpuno poludiš.

Zenonov zakon visokih potpetica  

Svaki naredni inč njihovih potpetica

nosi mi čežnju od koje  

sve niže padam na koljena

Svaka naredna polovica inča njihovih potpetica

tjera me da tražim noćnu sovu i iscrpljuje me tako da

sve niže padam na koljena

Svaka naredna četvrtina inča njihovih potpetica

pomaže mi da sve bolje rješavam križaljke i   

sve niže padam na koljena

Svaka naredna osmina inča njihovih potpetica

udaljuje me od mog doba i baca

sve niže na koljena

Svaka naredna šesnaestina inča njihovih potpetica

nova je cigla u zidu svetišta koja me gura  

sve niže na koljena  

Svaka naredna tridesetdrugina inča njihovih potpetica

rješava po neko ubojstvo i potiče me na novo bacajući me začaranog    

sve niže na koljena

Svaka naredna šezdesetčetvrtina inča njihovih potpetica

dodaje po jednu kariku lancu beskonačnog koji me poteže

sve niže na koljena

I nakraju eto me na koljenima kao obožavatelja žena i spokojnog

obličja brojeva

Uhoda

Topiv pod snijegom

čekam te pred crvenom

zgradom punom kobaca

& ženstvene prašine

Crne strehe lete gore-dolje

I ja nepomičan s njima    kolebljiv      strmoglavljen

Oštar kao snijeg

Vjetar šiba u lice poput zrnevlja riže 

Vrat moje gitare zmijoliko se uvrće

Kao suho riječno korito pod ruševinama neona

Uskoro vidim žene kako ulaze

i izlaze

Mirisne kao smrzli potoci

Stvarne, zaboravne, suhe

Ne želim seks

Samo bih ti dao

Lekciju iz violončela.

Posljednje riječi moga oca

Na samrtnoj postelji

Pružio je ruku i zgrabio me za zapešće

vukući me bliže k sebi kako bih ga čuo:

„Obećaj mi da nikad nećeš jesti

ništa od one japanske hrane. Obećaj!“

Možda zvuči rasistički i vjerojatno i jest

ali imajmo na umu da je moj otac

proveo cijeli Drugi svjetski rat u borbama na Pacifiku.   

Uglavnom na otoku Saipanu.

Ja se divim Japancima, ali moram

poštovati posljednju želju svoga oca,

s čim bi se uostalom i oni sami složili.

Ironija je da mi se japanska hrana nikad nije sviđala.

Ironija je

da je na njegovom sprovodu

svećenik koji je izgovarao misu

bio Japanac.  

Pjesma  

U redu

Buddha će dobiti propusnicu

za prolaz iza pozornice

Ali njegovi prijatelji moraju platiti kartu

Što mi je rekao Burroughs

Jesi li ikad vidio fjordove?

Moraš vidjeti fjordove prije nego umreš.  

Mala oda na Svetu Anu

Rasteš

i kiša kao da ostaje

na granama drveća

koje će jednom vladati zemljom

dobro je

što postoji kiša

ona čisti Mjesec

od tvog tužnog izraza duge

i čisti ulice

od tihih vojski

da bi mi zaplesali

Kalifornijska pjesma

Prešao me ocean

mislio sam da je mjehurić

a bio je smrzla pjena

bolan san

dva splavljena drveta

i ahat

daskaši s gumenim maskama

i odijelima……….poput kožnih anđela

što se naginju na koljenima

na dokovima uz Desetu aveniju pod svjetlom Mjeseca

N.Y…..grad kaubojskih fantazija

i mojih vlastitih snova pod ovim plavokosim suncem

heroina i biljarskih rupa djetinjstva tamo kod kuće

nikad se nećeš vratiti

a uvijek ćeš se vraćati  

nalazeći da su razlike sve veće i veće…

tamo gdje me sva moja povijest

čeka u osunčanim lokvama na prljavim pločnicima

tijelo mi probadaju tisuće kišobrana

ne bi li mi ranili srce

a ovdje pjesnici cijeli dan spavaju na plaži

strahujući od Japana dok im brončana djeca

odranjaju kamenje nad glavom.

Tajnim pjesnicima Kansasa

Samo zato što vas ne razumijem

ne znači da vas mrzim… kao kad

razvežete nadugo i naširoko kako ne podnosite

nebodere i vozače taksija

manijačka lica na Petoj, dakle

meni to ništa ne predstavlja

ja to samo najčešće ignoriram

ili promijenim brzinu ili čitam Popea ili

nekog dosadnog ruskog lunatika… budućnost ne možeš opovrgnuti

ili naprosto učiniti da izblijedi

i ako već nisi spreman ovdje pretrčavati ulice

tada će te netko jednostavno pregaziti, a to znači bol i dosadu…

sad, zar nije fantastično kako samo izvlačite logiku iz mojih pjesama.

Ja u stablu ne vidim ništa osim lijene hladovine i prirode

i to nije ništa posebno, to je znanost

a sav taj beton i čelik i buka,

dakle, razdijelili su najobičniji zrak na pjesme

nekih jutara, osim toga ne možemo se uvijek oslanjati na „Ljepotu“ ili bogove

morate se učiti

i to često na našim gubicima…. i našim suzama.

Naravno

Imam

špricu

Koristim

je za špricanje  

pure u rerni


[1] Angela Lansbury (1925), britansko-američka kazališna i filmska glumica čija karijera se proteže na gotovo osam desetljeća.  


Priredio i preveo: Damir Šodan.

Izvor: zurnal.info

Od cijepljenja do klimatskih promjena: zašto su dokazi važni?

Prije nekoliko desetljeća jedan od najuglednijih pedijatara na svijetu, Benjamin Spock, u svojoj svjetskoj uspješnici Njega i odgoj djeteta promijenio je samo jednu rečenicu. Roditeljima je preporučio da dojenčad stavljaju spavati na trbuh umjesto na leđa. Za to nije imao čvrste dokaze. Smatrao je da će se tako izbjeći spljoštenost glave ili da se djeca neće ugušiti vlastitim bljuvotinama.

Budući da je njegova knjiga postala svjetski bestseler (objavljena je i na hrvatskom jeziku), preporuku su prihvatili liječnici i milijuni roditelja. Istodobno je počeo rasti broj smrti od sindroma iznenadne dojenačke smrti. Prve studije koje su uspoređivale dojenčad koja je umrla s onom koja je preživjela pojavile su se još šezdesetih godina prošloga stoljeća. Pojedinačna istraživanja još nisu bila dovoljno uvjerljiva. Tek kada su istraživači njihove rezultate sustavno objedinili i usporedili, postalo je jasno da spavanje na trbuhu znatno povećava rizik od smrti dojenčeta. Kasnije analize pokazale su nešto potresno. Da su dokazi bili pravodobno prikupljeni, uspoređeni i uzeti u obzir, samo bi se u Ujedinjenom Kraljevstvu moglo spasiti oko deset tisuća djece, a u Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji približno pedeset tisuća.

Benjamin Spock nije bio ni glup ni zlonamjeran. Bio je jedan od najvećih stručnjaka svojega vremena. Njegova je pogreška bila drukčije prirode. Vjerovao je da su ugled i iskustvo dovoljni.

Nastavi čitati “Od cijepljenja do klimatskih promjena: zašto su dokazi važni?”

Opći izbori u BiH: promjene za povratak na staro?

Abraham Lincoln rekao je sljedeće u vezi izbora: “Izbori pripadaju narodu. Odluka je u rukama naroda. A ako narod odluči okrenuti leđa demokratskoj vatri i na taj način spaliti svoje stražnjice, morat će sjediti na plikovima”.

Kao i obično, teško je dati preciznu prognozu za opće izbore u BiH ove godine, jer politička scena je veoma fragmentirana. Dosta će ovisiti od izlaznosti, nešto o ekonomskim prilikama, a glavni hit i najutjecajniji faktor i dalje će biti podizanje međunacionalnih tenzija u narednim mjesecima. Ipak, nekoliko trendova već se vidi.

Nastavi čitati “Opći izbori u BiH: promjene za povratak na staro?”

Ako građani i dalje nasjedaju na jeftine trikove, možda i zaslužuju da ih ovi populisti jašu

Iako postoje objektivni razlozi za dugoročno nezadovoljstvo, građani BiH su šampioni, barem u Europi, u toleriranju svega i svačega što im serviraju njihovi političari.

Najnoviji populistički cirkus je telefonski razgovor dva stara koalicijska pobratima, Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića. Razgovor naravno “obiluje teškim riječima, optužbama i provokacijama”, a do njega je moralo doći “nakon višednevnih javnih prepucavanja”.

Ovaj performans Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića toliko je providan da se čovjek pita ima li više iko dovoljno naivan da pomisli da se radi o bilo čemu osim o predizbornom gađanju blatom, od strane ljudi koji će, kao i uvijek dosad, sretno dijeliti vlast ako je osvoje.

Na ovo više ne vrijedi trošiti riječi, a ako građani još jednom padnu na ovakve jeftine trikove, ne mogu biti žrtve nego su saučesnici.

Nastavi čitati “Ako građani i dalje nasjedaju na jeftine trikove, možda i zaslužuju da ih ovi populisti jašu”

HDZ-ova partizanska pjesma

Hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković prošle subote jasno je, upitan o inicijativi stranke DOMiNO, rekao da ne planira ukidanje Dana antifašističke borbe i podsjetio da je taj datum – 22. lipnja kada je osnovan prvi, sisački partizanski odred – prije 35 godina predložio upravo tadašnji predsjednik države i HDZ-a Franjo Tuđman.

Istoga dana Plenkovićev predsjednik zagrebačke stranačke organizacije Ivan Matijević medijima šalje priopćenje u kojem kritizira gradsku vlast jer je zajedno sa Savezom antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) u Maloj dvorani Lisinski organizirala Koncert partizanske pjesme.

Matijević optužuje zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića da “namjerno ideološki polarizira građane” i promovira “komunistički totalitarni režim” – a da bi bilo jasno kako se HDZ razlikuje od vlasti Možemo! – kao suprotnost “partizanskim pjesmama”, Matijević postavlja Marka Perkovića ThompsonaPjevača koji već 35 godina s pozornice izvikuje ustaški pozdrav “Za dom spremni” (u pjesmi koju je početkom 90-ih javno izvodio sa stihom: “Za dom, braćo, zovemo se Poglavnikovi) dok njegovi obožavatelji redovito uzvicima i ikonografijom veličaju Hitlerovu i Mussolinijevu tvorevinu NDH.

Nastavi čitati “HDZ-ova partizanska pjesma”

Album ‘Blue’ legendarne Joni Mitchell slavi 55. godišnjicu

Blue je četvrti studijski album kanadske kantautorice Joni Mitchell, objavljen 22. lipnja 1971. za Reprise Records. Album je napisala i producirala Mitchell, a snimljen je 1971. u A&M Studios u Hollywoodu u Kaliforniji. Nastao neposredno nakon prekida s Grahamom Nashom i tijekom intenzivne veze s Jamesom Taylorom, album Blue istražuje različite aspekte odnosa, od ljubavi u pjesmi “A Case of You” do nesigurnosti u pjesmi “This Flight Tonight”. Pjesme sadrže jednostavnu pratnju na klaviru, gitari i apalačkom dulcimeru. Album je dosegao 3. mjesto u Velikoj Britaniji, 9. mjesto na kanadskoj RPM Albums Chart i 15. mjesto na Billboard 200.

Retrospektivno gledano, Blue se od strane glazbenih kritičara smatra jednim od najvećih albuma svih vremena; kohezija njenih tekstova, kompozicija i vokala česta su područja pohvale. U siječnju 2000. godine, The New York Times je odabrao Blue kao jedan od 25 albuma koji predstavljaju “prekretnice i vrhunce u popularnoj glazbi 20. stoljeća”. Godine 2020., Blue je ocijenjen kao treći najveći album svih vremena na Rolling Stoneovoj listi “500 najvećih albuma svih vremena”, što je najviši plasman ženske izvođačice.Također je izglasan za 24. mjesto u trećem izdanju Colin Larkinove liste 1000 najboljih albuma svih vremena (2000.). U srpnju 2017., NPR je odabrao Blue kao najveći album svih vremena koji je napravila žena.

Nastavi čitati “Album ‘Blue’ legendarne Joni Mitchell slavi 55. godišnjicu”

Barbarez i problem veznog reda

Protiv Kanade reprezentacija Bosne i Hercegovine je imala vodstvo 1 – 0, i pri tom rezultatu je njen napadač izašao sam ispred golmana. Šta god neko mislio o postavci i odlukama Sergeja Barbareza, one su dovele njegovu ekipu u najbolju moguću poziciju za pobjedu; nijedan drugi trener, uključujući najveće, teško da bi mogao više, protiv ovakvog, nimalo naivnog, domaćina, na otvaranju Mundijala (protivnici Meksika i SAD su poslužili samo da golovima u svojoj mreži uveličaju feštu na otvaranju).

Reći da Barbarez radi dobar posao bilo bi podcjenjivanje njegovih rezultata. Za mene je već sad naš najbolji selektor; bojim se da bi mogli dugo zazivati ona dobra “Sergejeva vremena” u godinama nakon što – nadam se što kasnije – ipak ode sa selektorske klupe. Uživajmo dok ova dobra vremena – što ovaj period reprezentacije jeste – traju.

Nastavi čitati “Barbarez i problem veznog reda”

Nova pitanja za Dragana Čovića, ako bi se usudio odgovoriti na njih

Dragan Čović, vječni lider HDZ BiH, već dvadesetak godina odgovara na slična ili ista pitanja na sličan ili isti način. Smireno, jer ne govori ništa bitno. Obilje floskula, par fraza da dotaknu domoljubni nerv glasačkog tijela, i to je zapravo sve. U tome je, treba priznati, vješt.

Nikako da se suoči s upornim novinarem i ozbiljnim pitanjima. Prije par godina objavili smo tekst s nekoliko pitanja za Čovića; ništa slično nije bilo ni u primislima ovdašnjih medija. Možda je strah obostran, da ne budu svi na gubitku.

Ovih dana pojavila su se nova pitanja, izrečena dosta direktno i narodski, napokon na tragu onoga što smo i mi pitali. Kadidat opozicijskih hrvatskih stranaka za Predsjedništvo BiH objavio je status za koji mislimo da ga vrijedi prenijeti, zbog pitanja koja izgleda nitko iz pristojnih medija nema priliku ili ne smije postaviti.

Nastavi čitati “Nova pitanja za Dragana Čovića, ako bi se usudio odgovoriti na njih”

Tarik Haverić: Povratak moći

Spekulativne vježbe (IV)
Spekulativne vježbe (III)
Spekulativne vježbe (II)
Spekulativne vježbe (I)

Naslov ove spekulativne vježbe ne najavljuje povratak moći u društveno-političke odnose, gdje ona nikad nije ni prestala da bude najvažniji činilac, već u društveno-političku analizu, gdje je odavno zapostavljena. Taj obrat je još jedna zasluga Donalda Trumpa i političke prakse čiji je simbol preko noći postao. Početkom ove godine, gostovanje Trumpovog najbližeg saradnika Stephena Millera na kanalu CNN izazvalo je dvodnevno zgražanje u jednom dijelu svijeta i američke javnosti, da bi odmah bilo potisnuto novim zgražanjima i palo u zaborav. Odgovarajući na pitanje Jakea Tappera o akciji u Venezueli, Miller je – pravdajući američko »preuzimanje« te zemlje – izjavio da »živimo u stvarnom svijetu, kojim upravlja snaga, kojim upravlja sila, kojim upravlja moć. To su gvozdeni zakoni svijeta koji postoje od pamtivijeka«.

Miller u osnovi nije rekao ništa novo, osim što je upotrijebio izraze »snaga« (strength), »sila« (force) i »moć« (power) kao sinonime, tri jezičke oznake za isti koncept. U poslu kojim se bavi na način na koji se bavi, neko razlikovanje nije mu ni potrebno. Razlike ipak postoje, i ovu spekulativnu vježbu započinjem ukazujući na njih.

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Povratak moći”

Što pokreće proruske pristaše u Europi i njihove stavove o rusko-ukrajinskom sukobu?

Ruska invazija na Ukrajinu u veljači 2022. izazvala je najznačajniji vojni sukob u europskoj povijesti nakon Drugog svjetskog rata. Dok je europsko javno mnijenje pretežno proukrajinsko, značajni segmenti europskog stanovništva zauzimaju ambivalentne ili čak otvoreno proruske stavove. Budući da je javna podrška ključna za pružanje vojne i financijske pomoći Ukrajini, željeli smo razumjeti zašto neki Europljani simpatiziraju agresora.

Naša studija ukazuje da prokremljski stavovi mogu dolaziti iz četiri glavna izvora:

  • Ekonomski interesi
  • Ideologija
  • Stranačko svrstavanje
  • Dezinformacija

Analizirali smo podatke iz dvaju akademskih istraživanja s kraja 2023. godine, koja su obuhvatila gotovo 30 000 ispitanika u osamnaest europskih zemalja.

Nastavi čitati “Što pokreće proruske pristaše u Europi i njihove stavove o rusko-ukrajinskom sukobu?”

Tarik Haverić: Nagovor, ba!

Nije dugo trajala moja riješenost da nakon izlaska Bošnjaštva kao promašenog projekta prestanem da se autorski bavim Bosnom, Bošnjacima, Bosancima i muslimanima i da se okrenem temama koje predstavljaju veći intelektualni izazov. Život je nepredvidiv, makar samo zbog neizmjernih kapaciteta bosanskog muslimanskog subjekta da ustraje u samozavaravanju i samozaglupljivanju.

Volio bih da je Mustafa Cerić svoj tekst »Narod koji oplakuje ‘zlatna vremena’ sam potkopava svoju budućnost« objavio kojih pet-šest mjeseci ranije – u poglavlju »Glupost, individualna i kolektivna« dobio bi počasno mjesto. Ovako, ostaje mu da čeka prošireno izdanje.

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Nagovor, ba!”

Otto Sendtner: tužan dan do kraja života

Otto Sendtner (1813 – 1859) bio je bavarski botaničar, koji je godine 1847. s potporom Bavarske kraljevske akademije poduzeo znanstvenoistraživačko putovanje po Bosni. Detaljan opis Sendtnerova putovanja i istraživanja pod naslovom Reise nach Bosnien. Von einem botanischen Reisenden, objavljivan je  u časopisu Das Ausland. Ein Tagblatt fur Kunde des geistigen und sittlichen Lebens der Volke (München) u nastavcima od 26. siječnja do 29. kolovoza 1848.

Sa Sendtnerovim putopisom i s biografijom ovoga znanstvenika davno je našu javnost iscrpno upoznao dr. Jozo Džambo u svojim člancima Bavarski botaničar Otto Sendtner u Bosni 1847. godine[1] i „Niki botanik dojde iz Nimačke“. Bavarski botaničar Otto Sendtner i njegov boravak u Travniku 1847. godine.[2] (Vidi i ovdje: https://www.ivanlovrenovic.com/clanci/bosna-argentina/jozo-dzambo-niki-botanik-dojde-iz-nimacke-eseji-ii-). Oba ta članka uvrštena su i u velebnu knjigu Joze Džambe O staroj Bosni u riječi i slici. Književno-povijesni pogledi (Synopsis, Sarajevo-Zagreb 2022).

Nastavi čitati “Otto Sendtner: tužan dan do kraja života”

Početak mandata Pétera Magyara dobar je znak za Mađarsku i za Europu

Transformativni utjecaj povijesne izborne pobjede Pétera Magyara nad Viktorom Orbánom već se osjeća u Bruxellesu. U ponedjeljak, dva dana nakon što je gospodin Magyar položio prisegu kao novi mađarski premijer, nova proeuropska vlada ukinula je veto koji je više od godinu dana sprječavao EU da nametne sankcije nasilnim izraelskim doseljenicima. To je uslijedilo nakon sličnog pomaka u vezi s dugo odgađanim zajmom Ukrajini od 78 milijardi funti, koji je Orbán također blokirao. U kritičnom geopolitičkom trenutku, kraj jedne ere u Budimpešti oslobađa EU da djeluje u obrani svojih interesa i vrijednosti.

Nastavi čitati “Početak mandata Pétera Magyara dobar je znak za Mađarsku i za Europu”

Zašto je slušanje najvažnija demokratska vještina digitalnog doba

U tipičnom razgovoru nije teško osjetiti kada vas netko prestne slušati. Njihova pažnja se pomjeri, odgovor stiže prebrzo ili im pogled luta prema ekranu koji ih čeka u blizini. Razmjena se nastavlja, ali nešto bitno već je izgubljeno. Mi razgovaramo više nego ikada na različitim platformama, uređajima i digitalnim prostorima. Ali, slušamo li zapravo jedni druge?

Javna rasprava danas se obično fokusira na govor. Pitanja poput tko može govoriti, što treba regulirati i je li sloboda izražavanja ugrožena, dominiraju raspravama o digitalnom životu. To su nesumnjivo važna pitanja, ali ona počivaju na pretpostavci koju rijetko  ispitujemo: da je biti saslušan prirodna posljedica govora.

Stari Atenjani su shvaćali da demokratski govor zahtijeva dvije stvari u jednakoj mjeri: pravo na govor i hrabrost da se govori istina. Ali oba ova ideala ovise o prisutnosti nečega o čemu su Atenjani rijetko eksplicitno raspravljali, jer se na agori to jednostavno pretpostavljalo: publika koja je premna istinski primiti ono što je rečeno. Govor i slušanje nisu suparnički problemi. To su dvije strane iste građanske prakse, i ne možete braniti jedno bez obraćanja pažnje na drugo.

Danas ulažemo ogromnu energiju u zaštitu i proširenje prava govora, a mnogo manje pažnje posvetili smo onome što se događa s druge strane, među onima koji slušaju.

Nastavi čitati “Zašto je slušanje najvažnija demokratska vještina digitalnog doba”

“Coolcation”: zašto će se ljudi ovog ljeta kloniti sunca

Planiranje ljetnog odmora u Europi počinje uključivati sve veći fokus na izbjegavanje visokih temperatura. Destinacije poput grčkih otoka i južne Italije tradicionalno su se oslanjale na topla, stabilna ljeta kako bi privukle turiste. Međutim, suočile su se s ekstremnim temperaturama koje su uzrokovale masovne evakuacije, šumske požare i ugrozile živote posljednjih ljeta.

Čak i bez takvih uvjeta, visoke temperature mijenjaju iskustvo ljetnog odmora. Turisti su često više izloženi riziku od vrućine nego domaće stanovništvo. To je zato što provode dulje vrijeme na otvorenom, sudjeluju u sportovima na otvorenom i nalaze se u nepoznatom okruženju, a obično ne znaju gdje pronaći hlad ili lokalnu zdravstvenu skrb. Unatoč toj povećanoj izloženosti, ranjivost turista na ekstremne vrućine ostaje relativno nedovoljno istražena.

Nastavi čitati ““Coolcation”: zašto će se ljudi ovog ljeta kloniti sunca”