Sunce, ćudoređe i goruće pitanje privatnosti

Nedavno se na domaćem Twitteru povela rasprava o razlozima zašto je toples na hrvatskim plažama postao rijetka pojava, posebice kada su Hrvatice u pitanju. Jesmo li kao društvo postali konzervativniji u usporedbi s ranim dvijetisućitima, a još i više osamdesetim godinama prošlog stoljeća? Boje li se žene sunca koje je postalo mnogo opasnije? Ili su u međuvremenu nametnuti ideali potpomognuti estetskim zahvatima i Photoshopom učinili da se prosječna žena ne osjeća dovoljno ugodno da bi se na taj način izložila pogledima? A možda je jedan od razloga i taj što ste se 1982. ili 2002. svjesno odlučili razodjenuti pred nekoliko desetaka ili stotina kupača, dok 2022. riskirate završiti u nečijem privatnom album ili, još gore, na internetu. Za razliku od nas kada smo bili djeca, rijetko se koje današnje kupa gologuzo, a kupaće navlačimo opsesivno čak i bebama – strah je opravdan u vrijeme kada svatko posjeduje pametni telefon, a fotoaparati u obliku kemijske olovke odavno nisu nešto samo iz filmova o Jamesu Bondu.

Nastavi čitati “Sunce, ćudoređe i goruće pitanje privatnosti”

Ništa novo: Predsjedništvo BiH i dalje je lakrdija, a bh. društvo podijeljeno i slijepo

Napokon je završena još jedna otrovna i iscrpljujuća predizborna kampanja i održani opći izbori u Bosni i Hercegovini. 

Ako je neko mislio da će novi saziv Predsjedništva BiH donijeti promjene, mora mu se priznati da je optimist. Ono što izgleda kao novina je činjenica da dva od tri člana Predsjedništva, Bećirović i Komšić, ne dolaze iz formalno nacionalnih stranaka. Dovoljno da se ozari pokoji korisni idiot iz regiona ili inostranstva, ali u praksi stvari stoje posve drugačije.

Nastavi čitati “Ništa novo: Predsjedništvo BiH i dalje je lakrdija, a bh. društvo podijeljeno i slijepo”

Zeleno je novo crveno ili Zagreb u raljama zelenog napretka

Dok su nam komunikacijski kanali bili zakrčeni vijestima o smrti britanske kraljice, lako je bilo smetnuti s uma da i stanovnici glavnog hrvatskog grada prolaze kroz teško razdoblje otkako je i njihov dobrohotni vladar preminuo nakon višedesetljetnog upravljanja u veljači prošle godine. Nedugo nakon neočekivanog raspleta sapunice zvane ‘Može li itko svrgnuti Milana Bandića?’ za novog je gradonačelnika izabran Tomislav Tomašević, a Zagrepčani su ostali bez zla na koje su navikli i nasilno izbačeni iz zone komfora.

Nastavi čitati “Zeleno je novo crveno ili Zagreb u raljama zelenog napretka”

O opasnom usponu krajnje desnice u Europi

Zabrinjavajući uspon krajnje desnice u Europi – to je poznata tema koju progresivni političari i liberalni mediji često ponavljaju. Nakon referenduma o Brexitu 2016. i pobjede Donalda Trumpa na američkim izborima predviđao se značajan porast podrške nacionalističkim, euroskeptičnim i netolerantnim strankama. Ipak, taj porast nikada nije zaživio.

Nastavi čitati “O opasnom usponu krajnje desnice u Europi”

Milion ljudi za po milion maraka

U opštem siromaštvu u kakvom živi većina građana Bosne i Hercegovine dobro bi došao milion maraka. Ali ne samo jedan milion, pa da se dijeli, nego svakom građaninu po milionče, da onako padne s neba, bez ikakvih uzvratnih obaveza. Ipak, još niko se nije odlučio da pokrene inicijativu »Milion ljudi za po milion maraka«, koja bi se sastojala u tome da građani daju on-line podršku toj ideji.

Nastavi čitati “Milion ljudi za po milion maraka”

Nasljeđe Mihaila Gorbačova: nada ostaje

Ruski postsovjetski eksperiment s demokracijom nije uspio, ali san o političkoj slobodi mora se sačuvati

Kremlj nije bio siguran kako obilježiti smrt Mihaila Gorbačova, čovjeka kojeg se na zapadu bez zadrške slavi zbog njegove uloge u ubrzavanju kraja hladnog rata. U Rusiji se događaji koji su doveli do raspada Sovjetskog Saveza službeno opisuju kao nacionalna nesreća ili se uopće ne spominju. Gubitak statusa supersile je rana koju je Vladimir Putin riješio zaliječiti kao svoj životni zadatak.

Nastavi čitati “Nasljeđe Mihaila Gorbačova: nada ostaje”

Kako su stoljeća samoizolacije Japan pretvorila u jedno od najodrživijih društava na svijetu

Početkom 17. stoljeća japanski su vladari strahovali da će se zemljom raširiti kršćanstvo, koje su europski misionari nedavno donijeli u južne dijelove zemlje. Kao odgovor, oni su 1603. u praksi izolirali Japan od vanjskog svijeta: Japanci nisu mogli odlaziti, dok je vrlo malo stranaca moglo ući u zemlju. Ovaj period postao je poznat kao japansko Edo razdoblje, a granice su ostale zatvorene gotovo tri stoljeća, do 1868.

Nastavi čitati “Kako su stoljeća samoizolacije Japan pretvorila u jedno od najodrživijih društava na svijetu”

Taiwan – vjerovatno sljedeće najopasnije mjesto na svijetu

Sve do pokretanja posebne vojne operacije Rusije u Ukrajini, činilo se da je Europa maltene odlično prošla u Prvom hladnom ratu. Dok je u Aziji bila druga priča. Tamo je hladni rat bio nerjetko biblijski surov, napalm-vreo i neuporedivo složeniji. Donio je neslućene geostrateške promjene. Iz krize u krizu, u nepreglednom nizu post-kolonijalnih, ideoloških unutrašnjih i proxy sukoba, odnio je neuporedivo više ljudskih života i ostavio novim pokoljenjima niz otvorenih i(li) potencijalnih žarišta: Kašmir, nuklearna i gladna Sjeverna Koreja, Tibet, Taiwan itd.

Nastavi čitati “Taiwan – vjerovatno sljedeće najopasnije mjesto na svijetu”

Neven Šimić: U Bosni i Hercegovini kompromis je omražen

Prenosimo intervju Nevena Šimića za tjednik Novosti. Razgovaralo se o “posljednjim prosvjedima u Bosni i Hercegovini, budućim očekivanim potezima međunarodne zajednice, perspektivi ljevice i kritici politike službenog Zagreba.”

Nastavi čitati “Neven Šimić: U Bosni i Hercegovini kompromis je omražen”

Tračanje je dugo bilo neshvaćeno. Evo kako nam može pomoći na poslu i u društvenom životu

Ogovaranje ima lošu reputaciju – od tabloida punih nepristojnih tračeva o slavnim osobama do loše odgojenih tinejdžera u televizijskim serijama poput Gossip Girl. No iako bi ga neki otpisali kao neutemeljenu glasinu, trač je ključni dio npr. političkog života, i način na koji svijet funkcionira.

Nastavi čitati “Tračanje je dugo bilo neshvaćeno. Evo kako nam može pomoći na poslu i u društvenom životu”

Josip Reihl Kir – priča koja se ne smije zaboraviti

Sjetimo li se ikada Josipa Reihl Kira? Sjetimo li se njegovih riječi, djela, sjetimo li se činjenice da je mučki ubijen od ruke hrvatskog policajaca, pripadnika rezervnog sastava MUP-a Antuna Gudelja?

Tko ga se i kada sjeti?

Nastavi čitati “Josip Reihl Kir – priča koja se ne smije zaboraviti”

S HDZ-om nema sretne i uspješne države

Kako od Hrvatske napraviti uspješnu zemlju sretnih ljudi? Državu u kojoj domaći ljudi žele živjeti, u koju se stranci žele doseliti, i u koju se dijaspora želi vratiti, ne po odlasku u mirovinu nego u naponu snage? S HDZ-om na vlasti to je teško ili nemoguće.

Nastavi čitati “S HDZ-om nema sretne i uspješne države”