Vladajući će učiniti sve da se u izbornoj godini ništa ne promijeni

Kad ste na vlasti, pogotovo kad ste na vlasti jako dugo, zadnja stvar koju želite je promjena vašeg statusa. Ako ste na vrhu, u državi poput BiH doživljava vas se kao nekog bitnog, makar van granica zemlje bili šarlatan i zadnja rupa na svirali.

Nastavi čitati “Vladajući će učiniti sve da se u izbornoj godini ništa ne promijeni”

Edin Forto možda postane nešto rijetko – političar prihvatljiv cijeloj BiH

U recentnoj političkoj povijesti Bosne i Hercegovine nema velikih govora. Nema guski u magli, nema onih koji su imali san. Nadajmo se da će ih jednom biti. U zadnjih tridesetak godina, najpoznatiji “govor” bile su strašne prijetnje Radovana Karadžića o nestanku jednog naroda, izgovorene u Skupštini BiH. Najbolji je vjerojatno govor Sulejmana Tihića iz 2008. u kojem glavnom odboru svoje stranke obrazlaže potrebu deviktimizacije bošnjačke politike i preuzimanja inicijative. Trenutno, u javnom prostoru, u medijima i na društvenim mrežama dominiraju površni populisti, strojevi za proizvodnju mržnje s ljudskim obrisima, Facebook i Twitter bojovnici, kontekstualizatori napada po vjerskoj osnovi, providni stranački botovi, provokatori svih vrsta. Politički govor kao sredstvo komuniciranja, za animiranje javnosti i za testiranje novih politika zasad nije zaživio. Ovdašnji govori i saopćenja na razini su jednokratne populističke provokacije, a to što bljuvanje mržnje ima bolju prođu od smislenih sadržaja je nažalost odraz stanja u kojem se nalazi bosanskohercegovačko društvo, posebno mediji.

Nastavi čitati “Edin Forto možda postane nešto rijetko – političar prihvatljiv cijeloj BiH”

SDP BiH već odavno nije multietnička, bosanskohercegovačka stranka. Može li se to promijeniti?

Nakon nedavnih događanja u Sarajevu, vrijeme je da se kažu neke sada već očigledne stvari. Tezu iz naslova ovog teksta nažalost nije teško dokazati. SDP BiH nekad je bio najjača brana nacionalistima i djelovao je u cijeloj Bosni i Hercegovini. To više nije tako.

Nastavi čitati “SDP BiH već odavno nije multietnička, bosanskohercegovačka stranka. Može li se to promijeniti?”

Autokracije srednje veličine imaju sve veći geopolitički utjecaj

Zanimljivu analizu geopolitičkih trendova objavio je ovih dana The Economist. Kada se govori o rivalstvu država, obično se misli na supersile: SAD, nekad Sovjetski Savez a sada Kinu. Međutim, s obzirom na to da SAD polako napušta svoju ulogu globalnog policajca, otvorio se teren za države srednje veličine da se iskažu:

Nastavi čitati “Autokracije srednje veličine imaju sve veći geopolitički utjecaj”

Etički imperativ: zamjeriti se većini

Nemam hrabrosti da budem kukavica, tako nekako glasi efektna aforistička dosjetka. Biti hrabar, vrlina je koja se visoko cijeni. Hrabrost se nerijetko simbolički vezuje za testise, kolokvijalno znane kao muda. Imati muda, vječiti je ideal svake suštinske kukavice. Izraz je to koji se odomaćio kao sinonim za hrabrost, kao kreativan spoj metaforike i mudologije. Kao pojmovni oponent mudima stoji lijepa štokavska riječ pička. Kada na Balkanu imaš certifikat za muda, to je jasan znak da nisi pička.

Imati muda problematičan je izraz, makar i kao stilska figura, jer sugerira da jedino vlasnik istih može biti kuražan. (Za neupućene, izraz kuražan nema veze s onom falusoidnom ekstenzijom ponad već spomenutih muda.) Ergo, samo apstraktni mudoposjednik ima potencijal da bude hrabar. Ženama se taj potencijal odriče, osim u iznimnim situacijama kad i one imaju neki testosteronski (ili je bolje reći: testisteronski) višak, ili kakvo drugo svojstvo koje upućuje na muškost. Jer bez muškosti, jelte, nema ni hrabrosti. Drugim riječima, insuficijencija muškosti osuđena je na bezmudost.

Nastavi čitati “Etički imperativ: zamjeriti se većini”

Zašto se hrvatski liberali ne ujedine?

“Zajedno smo jači” svima je poznata izreka, lako primjenjiva na politički život u Hrvatskoj. To se posebno odnosi na liberale, na koloplet malih centrističkih stranaka koje same ne prelaze izborni prag. Osim par značajnih iznimki poput osvojenog gradonačelničkog mjesta u Splitu, ove stranke prilično su marginalne na političkoj sceni kojom tradicionalno dominiraju HDZ i SDP, te zasad povremene pojave, stranke i opcije koje su lijevo i desno od dvije glavne stranke. To je šteta, jer liberali bi imali dosta toga korisnog za reći i ponuditi. Osim toga, jako je važno imati zdravu konkurenciju, imati više od dvije opcije, od dva odrvenjena svjetonazora, više od nesretnih i pohabanih ustaša i partizana.

Nastavi čitati “Zašto se hrvatski liberali ne ujedine?”

Dragan Čović i njegova stranka su kriptonit za Hrvate u BiH

Dragan Čović je prestigao Angelu Merkel po dužini mandata na čelu stranke koju vodi.  To je impresivan podatak, ali tu svaka sličnost prestaje. Po učinku i reputaciji, bilo bi fer reći da stvari stoje malo drugačije.

Gospodin Čović je za bh. prilike moćna i utjecajna osoba. Političar koji svojom (skoro doslovno) strankom dominira već više od petnaest godina, a time i nekim važnim procesima na razini cijele BiH. Pokazao je da zna kako eliminirati svaku potencijalnu konkurenciju unutar HDZ-a. U stanju je potisnuti, pa i obesmisliti druge hrvatske stranke, prikazati se umjerenim Europljaninom, skrenuti tok rijeke. Odnedavno ima i obiteljski grb, koji govori puno toga ali vjerojatno ne ono što bi želio ponosni vlasnik.

Nastavi čitati “Dragan Čović i njegova stranka su kriptonit za Hrvate u BiH”

Paradoks racionalnosti

Pripisivanje lakovjernosti traljavom razmišljanju ili neznanju primamljivo je, ali ne unapređuje naše razumijevanje post-istina i teorija zavjere

Nova knjiga Stevena Pinkera ovih je dana u vijestima. U vrijeme lažnih vijesti, namjernih dezinformacija, praznovjerja, post-istine i alternativnih činjenica, poruka ove knjige pod naslovom Racionalnost: Zašto je nedostaje i zašto je to važno, čini se jasnom i relevantnom. Racionalnost, opisana kao “komplet kognitivnih alata koji mogu postići određene ciljeve u određenim svjetovima” doista bi trebala biti zvijezda vodilja svega što mislimo i radimo, pa ipak nije. Nešto ne štima, ili nije uspjelo. Elementi potrebni za izvođenje zaključaka i informiranost danas su u dostupni u izobilju, pa ipak ljudi ih odlučuju ignorirati ili koristiti na sumnjiv način. Zašto?

Nastavi čitati “Paradoks racionalnosti”

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost Abdulrazak Gurnah: o čovjeku i o djelu

Nobelova nagrada za književnost, koja se smatra vrhuncem dostignuća za pisca, dodijeljena je 114 puta: dobilo ju je 118 osoba između 1901. i 2021. Ove je godine pripala romanopiscu Abdulrazaku Gurnahu , rođenom u Zanzibaru, prvom tanzanijskom piscu koji je dobio ovu nagradu. Posljednji crni afrički pisac koji je osvojio nagradu bio je Wole Soyinka 1986. godine. Gurnah je prvi crni pisac koji je nagradu dobio nakon Toni Morrison 1993. godine. Charl Blignaut zamolio je Lizzy Attree da opiše laureata i podijeli svoje viđenje njegove književne karijere. 

Nastavi čitati “Dobitnik Nobelove nagrade za književnost Abdulrazak Gurnah: o čovjeku i o djelu”

Kako će završiti pandemija COVID-a?

Nakon više od 18 mjeseci pandemije, uz mjere socijalnog distanciranja, nošenja maski i povremene karantene, ono što želimo znati više od svega je kada će sve ovo završiti i kako će završiti. Iako ništa nije sigurno, postoje mnogi dokazi na osnovu kojih možemo imati neka realna očekivanja o tome kako će pandemija napredovati u sljedećih godinu dana.

Nastavi čitati “Kako će završiti pandemija COVID-a?”

Napredak po pitanju prava žena teško je izboren u Afganistanu. S talibanima, sve je opet pod znakom pitanja

Dok su talibani bili na vlasti između 1996. i 2001. godine, prava žena na obrazovanje i zapošljavanje bila su brutalno ugrožena. Žene su mogle izlaziti iz kuće samo u pratnji muškog rođaka, pa čak i tada morale su biti potpuno prekrivene burkom. Za nepoštivanje ovih pravila izricane su stroge kazne.

U 20 godina otkad su talibani svrgnuti, afganistanske žene bore se za svoja prava i preuzele su proaktivnu ulogu u razvoju ljudskih prava u svojoj državi, uključujući osnivanje Afganistanskog neovisnog povjerenstva za ljudska prava.

Nastavi čitati “Napredak po pitanju prava žena teško je izboren u Afganistanu. S talibanima, sve je opet pod znakom pitanja”

75 godina nakon “Životinjske farme” Orwellove ideje i dalje su bitne

Prije 75 godina, u kolovozu 1946., u Americi je objavljena “Životinjska farma” Georgea Orwella. Knjiga je odmah postala hit, s više od pola milijuna prodanih primjeraka u prvoj godini. Nakon tri godine uslijedio je još veći uspjeh, distopijski roman “1984”. 

U godinama koje su slijedile, Orwellovo djelo ostavilo je neizbrisiv trag na američku misao i kulturu. Prodaja ” Životinjske farme” i “1984” porasla je 2013. nakon što je zviždač Edward Snowden otkrio povjerljive dokumente Nacionalne sigurnosne agencije . “1984” došla je na vrh Amazonove liste najprodavanijih knjiga nakon predsjedničke inauguracije Donalda Trumpa 2017. godine. 

Nastavi čitati “75 godina nakon “Životinjske farme” Orwellove ideje i dalje su bitne”

Diverzija buntovnika iz Seattlea

1989.

Malo je takvih godina kao što je ova iz podnaslova. Bogata događajima, nabijena simbolikom, znakovita po mnogo čemu. Padaju neki važni zidovi, simbolični i stvarni. Liberalna demokracija proglašava pobjedu nad mrskim komunizmom. Znani joj teoretičari razmeću se frazama o kraju povijesti, što će godinu-dvije poslije poroditi akademski bestseller. Pobjedu liberalne demokracije začinio je i Mitar Mirić stihovima: ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine. Ante Marković dobro razumijeva globalne silnice. Pokušava reformirati i spasiti Jugoslaviju. Sizif ga tugaljivo posmatra i u nevjerici vrti glavom. Orošeno čelo cakli mu se na suncu, dok tiho pjevuši Dylanovu Like a rolling stone.

Nastavi čitati “Diverzija buntovnika iz Seattlea”

Prince: zašto i dalje dominira, pet godina nakon smrti

Čini se neobično karakterističnim za Princea da, unatoč smrti prije pet godina, izgleda kao da nas nikada nije napustio. Osim brojnih hitova na radijskim listama i streaming platformama, njegovi živi nastupi jedan su od uobičajenih sadržaja medija koji povezuju i kombiniraju prošlost i sadašnjost. 

Ima neke ironije u tome što je njegov vjerojatno najpopularniji nastup, s blizu 100 milijuna pregleda samo na jednom YouTube kanalu, u tuđoj pjesmi, gdje krade show gitarističkim solom u “While My Guitar Gently Weeps” od Beatlesa, na događaju posvećenom Georgeu Harrisonu. Taj trenutak savršeno pokazuje zašto se čini da je i dalje prisutan, sve ove godine kasnije i desetljećima daleko od svoje dominacije glazbenim top listama. 

Nastavi čitati “Prince: zašto i dalje dominira, pet godina nakon smrti”

Sulejman Tihić ne treba biti zaboravljen

Osim vrijednih iznimki, u Bosni i Hercegovini ne postoji organska kultura pamćenja, ona koja obilježava važne datume i ličnosti, odaje počast i na svoj način oplemenjuje društvo. Postoji sjećanje koje nameću mediji, dnevna politika ili nacionalistički motiv glavnih društvenih aktera. Tradicije su također često obojene dnevno-političkim, nacionalističkim i ”državotvornim” porivima, što je tužno za zemlju koja ima možda i previše toga za obilježiti i sjetiti se kroz svoju dugu, bogatu i turbulentnu povijest. Nastavi čitati “Sulejman Tihić ne treba biti zaboravljen”