S HDZ-om nema sretne i uspješne države

Kako od Hrvatske napraviti uspješnu zemlju sretnih ljudi? Državu u kojoj domaći ljudi žele živjeti, u koju se stranci žele doseliti, i u koju se dijaspora želi vratiti, ne po odlasku u mirovinu nego u naponu snage? S HDZ-om na vlasti to je teško ili nemoguće.

Nastavi čitati “S HDZ-om nema sretne i uspješne države”

Uzoriti građanin Komšić i dobri Hrvat Pavelić

Šta se dogodi kada frontmen jedne nacional-šovinističke agende dobije dio lijevog i antinacionalističkog medijskog prostora da pegla svoj politički profil? Dogodi se, recimo, materijal za dobru satiru ili komediografska građa za montipajtonovski tip skeča. Mimo tih literarnih zakonitosti, desi se i da jedan istaknuti proponent spomenute agende, formalno ugodno ušuškan u lijevo-građanski outfit, odista dobije priliku da popegla svoj imidž na mediju koji baštini lijevu i antinacionalističku tradiciju. I tu više nemamo posla s književnom vrstom ili televizijskom komikom, nego sa realnošću koja kazuje da je nacionalistički vrag odnio medijsku šalu. Imamo posla s novinarima koji, vođeni površnošću, golim neznanjem, propagandnim motivima koji fingiraju pluralizam, ili nečim sedamnaestim, ne bitno suvislijim, zbilja ustupe dio lijevog medijskog prostora istaknutom nacionalističkom eksponentu koji simulira građansku uljuđenost.

Nastavi čitati “Uzoriti građanin Komšić i dobri Hrvat Pavelić”

Crveni Denis

I mi konja za utrku imamo. Za izbornu utrku za Predsjedništvo BiH.

Saopćila je, ne baš ovim riječima, Trojka. Kandidata za člana Predsjedništva tj. TROjanskog kandidata – zajedničkog kandidata političke skupine zvane Trojka. Kao što se i pretpostavljalo, kandidat je zvanično postao Denis Bećirović, ”crveni” Denis.

Nastavi čitati “Crveni Denis”

Zašto potraga za srećom može biti loša (i čime biste se trebali baviti umjesto toga)

Sreća je jedan od najvažnijih ciljeva u životu . Tijekom pandemije bila je najtraženija riječ na Googleu. Međutim, evo zašto potraga za srećom može biti loša za vas.

Može nas učiniti egocentričnim. Aktivna potraga za srećom može pojačati individualističke tendencije traženja užitaka na račun drugih (npr. prekidanje prijateljstva jer nije dovoljno zabavno), na račun društva (brza vožnja može vas usrećiti, ali ugrožava živote ljudi) ili okoline (npr. držanja klima uređaja uključenog cijele noći). Ironično je, ali ta egocentričnost, osim što ne pomaže drugima, čini ljude koji traže sreću još usamljenijima. Usredotočeni na to da sami sebe učinimo sretnima, zaboravljamo osnovno načelo sreće, a to je da istinsku sreću treba tražiti izvan sebe.

Nastavi čitati “Zašto potraga za srećom može biti loša (i čime biste se trebali baviti umjesto toga)”

Ako želi pomoći Hrvatima, Dragan Čović se ne treba kandidirati za Predsjedništvo

Kao i drugi lideri nacionalnih stranaka, Dragan Čović silno je zabrinut za svoje glasače, za njihovu ravnopravnost i boljitak. Rezultati te brige vide se u sveopćem napretku i sreći naroda i građana Bosne i Hercegovine.

Ove godine su opći izbori u BiH. Nema velikih nepoznanica i teško da će u većini sredina biti pravih iznenađenja, osim ako građani iznenada ne odluče drugačije. Vidjet ćemo sigurno par važnih i zanimljivih političkih bitaka, ali više i sigurnije od svega, bit će teške retorike, podgrijavanja strasti i blokiranja bilo kakvih promjena.

Nastavi čitati “Ako želi pomoći Hrvatima, Dragan Čović se ne treba kandidirati za Predsjedništvo”

50 godina Kuma, klasika koji je podigao ljestvicu za sve buduće gangsterske filmove

Jedna od najpoznatijih klimaktičnih scena u povijesti filma: napet, šokantan rasplet u kojem se niz brutalnih ubojstava presijeca s glavnim likom, koji se mirno odriče Sotone dok postaje kum svom nećaku.

Nastavi čitati “50 godina Kuma, klasika koji je podigao ljestvicu za sve buduće gangsterske filmove”

Za puni doživljaj života, odložite sve uređaje i hodajte

Pješak. Riječ koja se uklapa u najzamornije, dosadne i najmonotonije trenutke života. Ne želimo živjeti pješački život (pedestrian life, op. prev.). Ipak, možda bismo trebali. Mnogi od velikih mislilaca kroz povijest bili su pješaci: Henry David Thoreau i William Wordsworth, Samuel Taylor Coleridge i Walt Whitman, Friedrich Nietzsche i Virginia Woolf, Arthur Rimbaud, Mahatma Gandhi, William James – svi su bili pisci koji su rad svoga uma povezali s ravnomjernim kretanjem svojih stopala. Osjećali su potrebu ustati i pokrenuti se, ostavili bi posao, nataknuli šešir i izašli van u šetnju. Pritom su bili u korak s antipodnim silama kretanja i mirovanja, s poticajem upisanim u zakone prirode.

Nastavi čitati “Za puni doživljaj života, odložite sve uređaje i hodajte”

Filozofija medijske palanke

U svijetu postoji jedno carstvo, u njemu caruje bh. novinarstvo. (napušeni fan Branka Kockice, verovatno)

Mediji su ogledalo društva, veli ona poznata i od silne upotrebe ofucana fraza. Medijski prostor u BiH bogato je nalazište i nepresušan izvor političke tabloidnosti i nacional-patriotskih senzacija. Puno je toga na medijskom meniju, valja sve to upratiti. Ali za pasionirane ljubitelje ovakvih sadržaja nema slađeg mazohizma. Najzanimljivije stvari često prođu ispod radara. Nije doduše isključeno da pisac ovih redaka nedovoljno revno prati čudesni svijet bh. medija, odnosno tri ovdašnje političke, intelektualne i medijske iracionalnosti, poznate pod skupnim imenom – bh. javnost. No, uvijek su tu naknadna čitanja da korigiraju propušteno.

Nastavi čitati “Filozofija medijske palanke”

Hoće li Komšićevi glasači napokon shvatiti?

Tijekom svoje političke karijere, Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, na sebe je navukao različite epitete, pozitivne i negativne. Međutim, još nikada nije rečeno da se radi o političkom vizionaru koji prije svih prepoznaje trendove i posljedice.

Gospodin Izetbegović izjavio je prije par dana kako Draganu Čoviću odgovara da Željko Komšić sjedi u Predsjedništvu BiH, te obrazložio:

Nastavi čitati “Hoće li Komšićevi glasači napokon shvatiti?”

Je li američka demokracija na rubu kolapsa?

Kao Amerikanka rođena u konzervativnoj kršćanskoj obitelji, odrastala sam okružena šovinističkim porukama da živim u “najboljoj zemlji na svijetu”. Ova je poruka dodatno podcrtana u popularnim medijima koje sam smjela konzumirati, kod kuće, u crkvi i u mojoj kršćanskoj školi, gdje se uvođenje učenika u kršćanski nacionalizam proširilo na recitiranje ne jednog već tri zakletve svakog jutra: američkoj zastavi, kršćanskoj zastavi i Bibliji. 

Nastavi čitati “Je li američka demokracija na rubu kolapsa?”

Edin Forto možda postane nešto rijetko – političar prihvatljiv cijeloj BiH

U recentnoj političkoj povijesti Bosne i Hercegovine nema velikih govora. Nema guski u magli, nema onih koji su imali san. Nadajmo se da će ih jednom biti. U zadnjih tridesetak godina, najpoznatiji “govor” bile su strašne prijetnje Radovana Karadžića o nestanku jednog naroda, izgovorene u Skupštini BiH. Najbolji je vjerojatno govor Sulejmana Tihića iz 2008. u kojem glavnom odboru svoje stranke obrazlaže potrebu deviktimizacije bošnjačke politike i preuzimanja inicijative. Trenutno, u javnom prostoru, u medijima i na društvenim mrežama dominiraju površni populisti, strojevi za proizvodnju mržnje s ljudskim obrisima, Facebook i Twitter bojovnici, kontekstualizatori napada po vjerskoj osnovi, providni stranački botovi, provokatori svih vrsta. Politički govor kao sredstvo komuniciranja, za animiranje javnosti i za testiranje novih politika zasad nije zaživio. Ovdašnji govori i saopćenja na razini su jednokratne populističke provokacije, a to što bljuvanje mržnje ima bolju prođu od smislenih sadržaja je nažalost odraz stanja u kojem se nalazi bosanskohercegovačko društvo, posebno mediji.

Nastavi čitati “Edin Forto možda postane nešto rijetko – političar prihvatljiv cijeloj BiH”

SDP BiH već odavno nije multietnička, bosanskohercegovačka stranka. Može li se to promijeniti?

Nakon nedavnih događanja u Sarajevu, vrijeme je da se kažu neke sada već očigledne stvari. Tezu iz naslova ovog teksta nažalost nije teško dokazati. SDP BiH nekad je bio najjača brana nacionalistima i djelovao je u cijeloj Bosni i Hercegovini. To više nije tako.

Nastavi čitati “SDP BiH već odavno nije multietnička, bosanskohercegovačka stranka. Može li se to promijeniti?”

Autokracije srednje veličine imaju sve veći geopolitički utjecaj

Zanimljivu analizu geopolitičkih trendova objavio je ovih dana The Economist. Kada se govori o rivalstvu država, obično se misli na supersile: SAD, nekad Sovjetski Savez a sada Kinu. Međutim, s obzirom na to da SAD polako napušta svoju ulogu globalnog policajca, otvorio se teren za države srednje veličine da se iskažu:

Nastavi čitati “Autokracije srednje veličine imaju sve veći geopolitički utjecaj”

Etički imperativ: zamjeriti se većini

Nemam hrabrosti da budem kukavica, tako nekako glasi efektna aforistička dosjetka. Biti hrabar, vrlina je koja se visoko cijeni. Hrabrost se nerijetko simbolički vezuje za testise, kolokvijalno znane kao muda. Imati muda, vječiti je ideal svake suštinske kukavice. Izraz je to koji se odomaćio kao sinonim za hrabrost, kao kreativan spoj metaforike i mudologije. Kao pojmovni oponent mudima stoji lijepa štokavska riječ pička. Kada na Balkanu imaš certifikat za muda, to je jasan znak da nisi pička.

Imati muda problematičan je izraz, makar i kao stilska figura, jer sugerira da jedino vlasnik istih može biti kuražan. (Za neupućene, izraz kuražan nema veze s onom falusoidnom ekstenzijom ponad već spomenutih muda.) Ergo, samo apstraktni mudoposjednik ima potencijal da bude hrabar. Ženama se taj potencijal odriče, osim u iznimnim situacijama kad i one imaju neki testosteronski (ili je bolje reći: testisteronski) višak, ili kakvo drugo svojstvo koje upućuje na muškost. Jer bez muškosti, jelte, nema ni hrabrosti. Drugim riječima, insuficijencija muškosti osuđena je na bezmudost.

Nastavi čitati “Etički imperativ: zamjeriti se većini”