Predložena zabrana nošenja marama u javnosti koju zagovara krajnja desnica u Francuskoj krši slobodu vjeroispovijedi i načela zabrane diskriminacije

Zabrana nošenja islamskih marama na javnim mjestima u Francuskoj – osobito na ulici – prijedlog je koji iznosi stranka Rassemblement national (RN), na čelu s Marine Le Pen, a to je prijedlog koji se iznova pojavljuje sa svakim predsjedničkim izborima. Ideja ograničavanja slobode muslimanki da nose vjerske simbole po vlastitom izboru ipak nije nova: uzastopne zabrane hidžaba u školama, velova koji prekrivaju cijelo lice na javnim mjestima, burkinija na plažama ili marama koje nose majke u pratnji djece na školskim izletima ili tijekom sportskih događanja, pa čak i zabrana koje se u školama proširuju na abaje. Takvi su se prijedlozi pojavljivali jedan za drugim, a neki su i usvojeni.

Središnje pitanje u svakom od tih slučajeva – koje ovaj put postaje još očitije – jesu pravne osnove na kojima se ovi prijedlozi temelje. Ograničavanje temeljne slobode u državi utemeljenoj na vladavini prava doista zahtijeva pravnu osnovu, odnosno opravdanje. Je li to ovdje slučaj?

Nastavi čitati “Predložena zabrana nošenja marama u javnosti koju zagovara krajnja desnica u Francuskoj krši slobodu vjeroispovijedi i načela zabrane diskriminacije”

Trojka ili SDA/DF: Ko je uradio više u svom mandatu?

Ko je napravio više za Bosnu i Hercegovinu, koalicija Trojka ili vlast koju su prije nje s “probosanske” strane predvodili SDA i DF? Na ovo pitanje, koje će gotovo sigurno biti jedno od glavnih u predizbornoj kampanji, nema jednostavnog odgovora. Ipak, kada se politički učinak mjeri konkretnim rezultatima a ne predizbornim sloganima, slika postaje nešto jasnija.

S jedne strane imamo period u kojem su SDA i DF bili dio dominantne političke strukture na državnom i federalnom nivou, uz različite koalicione partnere. Na drugoj strani je koalicija Trojka (SDP, Narod i pravda i Naša stranka) koja je 2023. ušla u vlast na državnom nivou, zajedno s HDZ BiH i SNSD-om, dok je u Federaciji formirala vlast bez SDA.

Već na početku treba naglasiti: nijedna od ove dvije političke opcije nije sama vladala Bosnom i Hercegovinom. Istina je i da im je vlast na državnom nivou uvijek ovisila o koalicionim partnerima, dok je veliki dio onoga što utječe na svakodnevni života građana u nadležnosti entiteta, kantona i lokalnih zajednica.

Nastavi čitati “Trojka ili SDA/DF: Ko je uradio više u svom mandatu?”

Bh. Hrvati između nacionalizama, političkog monopola i potrebe za pluralizmom

Hrvatska politička scena u Bosni i Hercegovini već dugo je obilježena snažnom dominacijom HDZ BiH. Ta dominacija posebno je došla do izražaja u zadnjih dvadeset godina. Nastala je ne zbog nekog naročitog uspjeha ove stranke kao takvog, nego zbog specifičnog ustavnog uređenja države, ratnog nasljeđa, straha od političke majorizacije te činjenice da je pitanje kolektivne ravnopravnosti Hrvata postalo jedno od središnjih političkih pitanja u BiH.

Problem nastaje kada se legitimna briga za političku ravnopravnost jednog naroda počne poistovjećivati s podrškom jednoj stranci. Hrvati u BiH čak ni sada, nakon dvadeset godina tzv. “hrvatskog pitanja” nisu politički monolit. Među njima postoje različiti pogledi na ekonomiju, socijalnu politiku, odnos prema Sarajevu, europske integracije, unutarnje uređenje države, kao i na samu definiciju hrvatskih nacionalnih interesa u Bosni i Hercegovini.

Upravo je zato pitanje pluralizma važnije od pitanja koja će konkretna stranka trenutno ili  dugoročno dominirati hrvatskim političkim prostorom.

Nastavi čitati “Bh. Hrvati između nacionalizama, političkog monopola i potrebe za pluralizmom”

»Safvet-beg Bašagić: Bošnjaci su mlitav i kukavan narod«

Prije desetak dana objavio je Zlatan Hadžić, na portalu Proglas.ba, tekst pod naslovom »Zatvoreni um otvorenog društva«, potaknut mojim tekstom »Konstitutivni narod debila« objavljenim na ovoj web-stranici (a prenijeli su ga Nomad i Digitalna demokracija).

Hadžićev tekst funkcionira kao cjelina, ali pravo značenje dobiva tek u kontekstu nastojanja Stranke demokratske akcije da, pred izbore u oktobru 2026, svoju sliku u javnosti popravi per viam negationis: nemajući nikakvih pozitivnih postignuća koja bi upisala sebi u prilog, SDA se odlučila za kampanju u kojoj ističe negativne strane konkurentskih političkih formacija. Važnu ulogu u tim naporima igraju »nezavisni intelektualci« kojima su, u slučaju pobjede, obećana savjetnička mjesta u ministarskim kabinetima. Zbog toga se ovaj tekst ne tiče samo Zlatana Hadžića i njegovog priloga predizbornim naporima SDA, već i šire strukture u kojoj je on samo jedan element.

Nastavi čitati “»Safvet-beg Bašagić: Bošnjaci su mlitav i kukavan narod«”

Beskrupulozni populizam na crvenom tepihu: Zašto Benjamina Karić pozira sa djevojčicom Ellom?

Zašto se Benjamina Karić rođ. Londrc fotografisala sa maloljetnom djevojčicom Ellom Jovanović na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala? Šta treba da nam poruči ovaj performans? Ništa – izuzev još jedne demonstracije najjeftinijeg, najkičastijeg, najprizemnijeg populizma na kojem je načelnica izgradila cijelu političku karijeru. 

Nastavi čitati “Beskrupulozni populizam na crvenom tepihu: Zašto Benjamina Karić pozira sa djevojčicom Ellom?”

Tarik Haverić: Konstitutivni narod debila

Čini se da bi usvajanje Regulacionog plana Kvadrant C-Marijin Dvor, koji predviđa izgradnju World Trade Centera uz Miljacku i presijecanje »muzejskog kompleksa« Prvom transverzalom, imalo kobne posljedice – tako bar kažu neki od najistaknutijih stručnjaka koji su se tim povodom oglasili.

Takvih sumnjivih rješenja koja su se ipak ostvarila bilo je i ranije. Skoro da nema nijedne građevine koja je podignuta s odobrenim brojem spratova, uvijek se dodaju jedan ili dva, jer su se troškovi povećali a treba nešto i zaraditi. Apeli stručnjaka koji su upozoravali da takva gradnja sprečava cirkulaciju zraka u Kotlini, čiji stanovnici dobro znaju na šta njihov grad liči zimi, ostaju godinama bez efekta, uz upadljivo odsustvo građanske mobilizacije. Pisac ovih redova vjeruje da je raspoznao barem jedan od važnijih uzroka tog izostanka: radi se o mentalitetu izgrađivanom skoro četrdeset godina, čija je glavna dimenzija jedno specifično shvatanje moralne ispravnosti i angažmana. Postoje ciljevi za koje vrijedi da se građani mobiliziraju, kao i oni drugi. Na prosvjedni skup protiv genocida u Gazi doći će pet hiljada ljudi, ili čak i više; na prosvjedni skup protiv gradnje nebodera gdje mu nije mjesto neće doći ni njih pedeset. Ove dvije borbe bitno se razlikuju po svome potencijalnom dosegu: nikakav skup Sarajlija na kojem se izražava empatija sa palestinskim stradalništvom ne može ni za jotu promijeniti stvari na Bliskom Istoku, dok bi masovni prosvjedi protiv postupanja nadležnih u našem svakodnevnom životu možda i mogli. Ali odnos uložene energije i postignutog efekta nije isti, ubjedljivo u korist neostvarivih ciljeva. Javno potkazivanje imperijalizma, liberalnog kapitalizma, strabizma, neokolonijalizma, orijentalizma, islamofobije i svih drugih zala i poroka degeneriranog Zapada ne zahtijeva nikakav napor i traje kratko, uz upotrebu gotovih formula, a kod subjekta stvara dojam moralne superiornosti. S druge strane, borba za čist zrak i racionalniji saobraćaj u gradu je dugotrajna, treba mjesecima sastavljati peticije, alarmirati javnost, pisati skupštinskim poslanicima i opštinskim vijećnicima, analizirati podatke i tražiti nekorumpirane medije spremne da ih obznane – i sve to vrijeme trpjeti pritiske i harange građevinskih lobija i njihovih političkih zaštitnika. To zahtijeva istinski angažman a ne puko ispisivanje transparenata kojima će se vitlati petnaestak minuta, i zato neće doći do prosvjednog skupa s 50 hiljada informiranih učesnika protiv Regulacionog plana Kvadrant C-Marijin Dvor: takve demonstracije mogle bi možda promijeniti stvari, ali se učešće u njima ne raspoznaje kao kristalno jasan moralni stav protiv svjetskih moćnika koji već desetljećima kroje kapu jednom napaćenom konstitutivnom narodu…

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Konstitutivni narod debila”

Što ponovljeni udarci u glavu u sportu mogu značiti za rizik od demencije

Postoje jaki dokazi da godine udaranja glavom, obaranja i sudari u nogometu i ragbiju mogu povećati rizik od demencije i drugih neuroloških bolesti.

Najnovije preliminarno istraživanje, predstavljeno na Međunarodnoj konferenciji Udruge za Alzheimerovu bolest u srpnju 2026. ispitalo je 142 bivša profesionalna nogometaša u dobi od 30 do 60 godina i 56 osoba slične dobi koje nisu imale povijest kontaktnih sportova ili ponovljenih udaraca glavom.

Dvije skupine su slično prošle na objektivnim kognitivnim testovima koji mjere sposobnosti poput pamćenja, pažnje i donošenja odluka. Umirovljeni nogometaši srednjih godina sami su izvijestili da imaju lošije raspoloženje, višu razinu anksioznosti i slabiju kognitivnu sposobnost.

MRI snimke mozga bile su dostupne za 124 bivša igrača i 40 neigrača. U prosjeku, nogometaši su imali manje sive tvari u nekoliko regija uključenih u pamćenje, pažnju, donošenje odluka i emocionalnu regulaciju. Siva tvar je moždano tkivo koje sadrži mnoge živčane stanice koje obrađuju informacije.

Ovi nalazi zaslužuju pažnju, iako ne pokazuju da je nogomet uzrokovao te razlike, ili da će svi igrači razviti demenciju. Rezultati su preliminarni, još nisu prošli potpunu recenziju od strane stručnjaka i potječu iz studije provedene u jednom trenutku. Istraživači će morati pratiti sudionike godinama kako bi utvrdili napreduju li njihovi simptomi ili promjene u mozgu.

Nastavi čitati “Što ponovljeni udarci u glavu u sportu mogu značiti za rizik od demencije”

Osam krhotina za Kurta Cobaina

JIM CARROLL (1951-2009), rock kantautor, pjesnik i pisac, bio je prisutan na njujorškoj književnoj i muzičkoj sceni još od početka 70-ih kada je kao dvadesetdvogodišnjak objavio prvu i vrlo zapaženu knjigu pjesama Living at the Movies (Živjeti u kinematografima). Ubrzo mu izlazi i glasoviti roman Basketball Diaries (Košarkaški dnevnici), po kojemu je 1995. snimljen cjelovečernji film s Leonardom DiCapriom u glavnoj ulozi. Riječ je o svojevrsnom bildungs romanu koji se bavi životom mlade košarkaške zvijezde. Carroll je, naime, u ranoj mladosti doživio razmjeran uspjeh kao košarkaš, ali su ga umjetničke sklonosti i buntovnički senzibilitet uskoro izgurali iz svijeta profesionalnog sporta i približili rokenrolu, tako da je 1978. osnovao The Jim Carroll Band s kojim je snimio tri albuma za Atlantic Records: Catholic Boy, Dry Dreams i I Write Your Name. Uz Patti Smith Band, Ramonese, Television, New York Dollse, Richarda Hella i Blondie, Carrollov band također na svoj način doprinosi kreiranju scene oko kultnog njujorškog kluba CBGB, i uopće otvaranju medijskog prostora prema novom valu američkog rocka kasnih 70-ih i ranih 80-ih. Po raspadu grupe Jim Carroll se bori s heroinskom ovisnošću i ponovno se usredotočuje na književnost. Godine 1986. objavljuje The Book of Nods (Knjiga kljucanja) koja tematizira njegovo ovisničko iskustvo, 1987. dnevničku knjigu Forced Entries (Prisilni unosi), a 1993. izlazi mu dugo očekivana zbirka pjesama Fear of Dreaming (Strah od sanjanja). U međuvremenu radovi su mu objavljivani u uglednim časopisima kao što su Rolling Stone, Poetry iParis Review. Carrollova čitanja zabilježena su na albumu Praying Mantis (Giant Records, 1991), a kompilacija Rhino Recordsa iz 1991. pod naslovom A World Without Gravity: The Best of Jim Carroll Band pruža iscrpan uvid u rockersku fazu Jima Carrolla. Nakon više godina medijske šutnje Carroll se krajem 90-ih ponovno javio knjigom pjesama Void of Course (Lišen putanje) (Penguin, 1998), koja je s obje strane Atlantika popraćena dobrim  kritikama. Jim Carrol je umro 11. rujna 2009. od srčanog udara za pisaćim stolom u svom stanu na Manhattanu. 

Nastavi čitati “Osam krhotina za Kurta Cobaina”

Od cijepljenja do klimatskih promjena: zašto su dokazi važni?

Prije nekoliko desetljeća jedan od najuglednijih pedijatara na svijetu, Benjamin Spock, u svojoj svjetskoj uspješnici Njega i odgoj djeteta promijenio je samo jednu rečenicu. Roditeljima je preporučio da dojenčad stavljaju spavati na trbuh umjesto na leđa. Za to nije imao čvrste dokaze. Smatrao je da će se tako izbjeći spljoštenost glave ili da se djeca neće ugušiti vlastitim bljuvotinama.

Budući da je njegova knjiga postala svjetski bestseler (objavljena je i na hrvatskom jeziku), preporuku su prihvatili liječnici i milijuni roditelja. Istodobno je počeo rasti broj smrti od sindroma iznenadne dojenačke smrti. Prve studije koje su uspoređivale dojenčad koja je umrla s onom koja je preživjela pojavile su se još šezdesetih godina prošloga stoljeća. Pojedinačna istraživanja još nisu bila dovoljno uvjerljiva. Tek kada su istraživači njihove rezultate sustavno objedinili i usporedili, postalo je jasno da spavanje na trbuhu znatno povećava rizik od smrti dojenčeta. Kasnije analize pokazale su nešto potresno. Da su dokazi bili pravodobno prikupljeni, uspoređeni i uzeti u obzir, samo bi se u Ujedinjenom Kraljevstvu moglo spasiti oko deset tisuća djece, a u Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji približno pedeset tisuća.

Benjamin Spock nije bio ni glup ni zlonamjeran. Bio je jedan od najvećih stručnjaka svojega vremena. Njegova je pogreška bila drukčije prirode. Vjerovao je da su ugled i iskustvo dovoljni.

Nastavi čitati “Od cijepljenja do klimatskih promjena: zašto su dokazi važni?”

Opći izbori u BiH: promjene za povratak na staro?

Abraham Lincoln rekao je sljedeće u vezi izbora: “Izbori pripadaju narodu. Odluka je u rukama naroda. A ako narod odluči okrenuti leđa demokratskoj vatri i na taj način spaliti svoje stražnjice, morat će sjediti na plikovima”.

Kao i obično, teško je dati preciznu prognozu za opće izbore u BiH ove godine, jer politička scena je veoma fragmentirana. Dosta će ovisiti od izlaznosti, nešto o ekonomskim prilikama, a glavni hit i najutjecajniji faktor i dalje će biti podizanje međunacionalnih tenzija u narednim mjesecima. Ipak, nekoliko trendova već se vidi.

Nastavi čitati “Opći izbori u BiH: promjene za povratak na staro?”

Ako građani i dalje nasjedaju na jeftine trikove, možda i zaslužuju da ih ovi populisti jašu

Iako postoje objektivni razlozi za dugoročno nezadovoljstvo, građani BiH su šampioni, barem u Europi, u toleriranju svega i svačega što im serviraju njihovi političari.

Najnoviji populistički cirkus je telefonski razgovor dva stara koalicijska pobratima, Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića. Razgovor naravno “obiluje teškim riječima, optužbama i provokacijama”, a do njega je moralo doći “nakon višednevnih javnih prepucavanja”.

Ovaj performans Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića toliko je providan da se čovjek pita ima li više iko dovoljno naivan da pomisli da se radi o bilo čemu osim o predizbornom gađanju blatom, od strane ljudi koji će, kao i uvijek dosad, sretno dijeliti vlast ako je osvoje.

Na ovo više ne vrijedi trošiti riječi, a ako građani još jednom padnu na ovakve jeftine trikove, ne mogu biti žrtve nego su saučesnici.

Nastavi čitati “Ako građani i dalje nasjedaju na jeftine trikove, možda i zaslužuju da ih ovi populisti jašu”

HDZ-ova partizanska pjesma

Hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković prošle subote jasno je, upitan o inicijativi stranke DOMiNO, rekao da ne planira ukidanje Dana antifašističke borbe i podsjetio da je taj datum – 22. lipnja kada je osnovan prvi, sisački partizanski odred – prije 35 godina predložio upravo tadašnji predsjednik države i HDZ-a Franjo Tuđman.

Istoga dana Plenkovićev predsjednik zagrebačke stranačke organizacije Ivan Matijević medijima šalje priopćenje u kojem kritizira gradsku vlast jer je zajedno sa Savezom antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) u Maloj dvorani Lisinski organizirala Koncert partizanske pjesme.

Matijević optužuje zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića da “namjerno ideološki polarizira građane” i promovira “komunistički totalitarni režim” – a da bi bilo jasno kako se HDZ razlikuje od vlasti Možemo! – kao suprotnost “partizanskim pjesmama”, Matijević postavlja Marka Perkovića ThompsonaPjevača koji već 35 godina s pozornice izvikuje ustaški pozdrav “Za dom spremni” (u pjesmi koju je početkom 90-ih javno izvodio sa stihom: “Za dom, braćo, zovemo se Poglavnikovi) dok njegovi obožavatelji redovito uzvicima i ikonografijom veličaju Hitlerovu i Mussolinijevu tvorevinu NDH.

Nastavi čitati “HDZ-ova partizanska pjesma”

Album ‘Blue’ legendarne Joni Mitchell slavi 55. godišnjicu

Blue je četvrti studijski album kanadske kantautorice Joni Mitchell, objavljen 22. lipnja 1971. za Reprise Records. Album je napisala i producirala Mitchell, a snimljen je 1971. u A&M Studios u Hollywoodu u Kaliforniji. Nastao neposredno nakon prekida s Grahamom Nashom i tijekom intenzivne veze s Jamesom Taylorom, album Blue istražuje različite aspekte odnosa, od ljubavi u pjesmi “A Case of You” do nesigurnosti u pjesmi “This Flight Tonight”. Pjesme sadrže jednostavnu pratnju na klaviru, gitari i apalačkom dulcimeru. Album je dosegao 3. mjesto u Velikoj Britaniji, 9. mjesto na kanadskoj RPM Albums Chart i 15. mjesto na Billboard 200.

Retrospektivno gledano, Blue se od strane glazbenih kritičara smatra jednim od najvećih albuma svih vremena; kohezija njenih tekstova, kompozicija i vokala česta su područja pohvale. U siječnju 2000. godine, The New York Times je odabrao Blue kao jedan od 25 albuma koji predstavljaju “prekretnice i vrhunce u popularnoj glazbi 20. stoljeća”. Godine 2020., Blue je ocijenjen kao treći najveći album svih vremena na Rolling Stoneovoj listi “500 najvećih albuma svih vremena”, što je najviši plasman ženske izvođačice.Također je izglasan za 24. mjesto u trećem izdanju Colin Larkinove liste 1000 najboljih albuma svih vremena (2000.). U srpnju 2017., NPR je odabrao Blue kao najveći album svih vremena koji je napravila žena.

Nastavi čitati “Album ‘Blue’ legendarne Joni Mitchell slavi 55. godišnjicu”

Barbarez i problem veznog reda

Protiv Kanade reprezentacija Bosne i Hercegovine je imala vodstvo 1 – 0, i pri tom rezultatu je njen napadač izašao sam ispred golmana. Šta god neko mislio o postavci i odlukama Sergeja Barbareza, one su dovele njegovu ekipu u najbolju moguću poziciju za pobjedu; nijedan drugi trener, uključujući najveće, teško da bi mogao više, protiv ovakvog, nimalo naivnog, domaćina, na otvaranju Mundijala (protivnici Meksika i SAD su poslužili samo da golovima u svojoj mreži uveličaju feštu na otvaranju).

Reći da Barbarez radi dobar posao bilo bi podcjenjivanje njegovih rezultata. Za mene je već sad naš najbolji selektor; bojim se da bi mogli dugo zazivati ona dobra “Sergejeva vremena” u godinama nakon što – nadam se što kasnije – ipak ode sa selektorske klupe. Uživajmo dok ova dobra vremena – što ovaj period reprezentacije jeste – traju.

Nastavi čitati “Barbarez i problem veznog reda”

Nova pitanja za Dragana Čovića, ako bi se usudio odgovoriti na njih

Dragan Čović, vječni lider HDZ BiH, već dvadesetak godina odgovara na slična ili ista pitanja na sličan ili isti način. Smireno, jer ne govori ništa bitno. Obilje floskula, par fraza da dotaknu domoljubni nerv glasačkog tijela, i to je zapravo sve. U tome je, treba priznati, vješt.

Nikako da se suoči s upornim novinarem i ozbiljnim pitanjima. Prije par godina objavili smo tekst s nekoliko pitanja za Čovića; ništa slično nije bilo ni u primislima ovdašnjih medija. Možda je strah obostran, da ne budu svi na gubitku.

Ovih dana pojavila su se nova pitanja, izrečena dosta direktno i narodski, napokon na tragu onoga što smo i mi pitali. Kadidat opozicijskih hrvatskih stranaka za Predsjedništvo BiH objavio je status za koji mislimo da ga vrijedi prenijeti, zbog pitanja koja izgleda nitko iz pristojnih medija nema priliku ili ne smije postaviti.

Nastavi čitati “Nova pitanja za Dragana Čovića, ako bi se usudio odgovoriti na njih”