U Srbiji su smijenili autokrata – sada slijedi teži dio posla

Prije nego što je Studentska lista u Srbiji uopće preuzela vlast, čini se da njezina kampanja protiv nekažnjivosti i korupcije već daje rezultate. Tužitelji su 1. studenoga uhitili načelnika policije Marka Krička i šefa Službe za suzbijanje kriminala Boška Šekulovića zbog sumnje na zlouporabu položaja. Nekoliko dana poslije privedeno je devet policijskih službenika zbog mučenja i zastrašivanja prosvjednika.

Sve se dogodilo jako brzo. Kada sam krajem kolovoza napustio Beograd, smjena Aleksandra Vučića bila je željena, ali još uvijek prilično daleka ambicija. Njegova kontrola nad zemljom djelovala je čvrsto: režimski nasilnici kampirali su ispred Predsjedničke palače, a njegova propaganda ispunjavala je televizijske i radijske programe. Studentski prosvjedni pokret, koji je djelovao još od studenoga 2024., nije imao vidljiv put do preuzimanja vlasti.

Nastavi čitati “U Srbiji su smijenili autokrata – sada slijedi teži dio posla” →

Nakon međuizbora globalna desnica je uzdrmana, ali opasnost “trumpizma” nikada neće nestati

Pao je, ali još nije sasvim poražen. Ako ne dođe do božanske ili neke druge intervencije, Donald Trump ostat će u Ovalnom uredu još dvije godine i deset tjedana. Ili, kako je to Bijela kuća izrazila u jednoj pomalo jadikovnoj objavi na društvenim mrežama, punoj potrebe za potvrdom vlastite važnosti: „OBAVIJEST ZA JAVNOST: Trump je i dalje vaš predsjednik.” No to nije jedini razlog zbog kojeg bi globalno slavlje, koje je uslijedilo nakon demokratskog izbornog vala što je republikance potisnuo čak i iz njihovih najčvršćih uporišta, ipak trebalo barem malo obuzdati.

Nastavi čitati “Nakon međuizbora globalna desnica je uzdrmana, ali opasnost “trumpizma” nikada neće nestati” →

Nakon Komšića, HDZ BiH više nema dežurnog krivca i izgovor

Odlazak Željka Komšića s političke scene mijenja okolnosti u kojima djeluje HDZ BiH. Nestao je jedan od glavnih argumenata političke retorike ove stranke, a otvara se pitanje može li hrvatska politika u Bosni i Hercegovini postati pluralnija i manje ovisna o samo jednoj stranci.

Godinama je Željko Komšić bio središnja figura političkog narativa HDZ-a BiH. Njegov izbor u Predsjedništvo BiH, uz potporu birača koji se nisu nužno izjašnjavali kao Hrvati, HDZ BiH koristio je kao dokaz da je hrvatski narod izložen političkom preglasavanju i da mu je potrebna čvrsta politička zaštita. Izborni zakon postao je ne samo važno institucionalno pitanje nego i jedno od glavnih opravdanja za politiku Dragana Čovića i stranačkog vodstva.

Međutim, politički kontekst se promijenio. Komšić je na općim izborima prije mjesec dana ostao bez mandata u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, dok je kandidatkinja HDZ-a BiH Darijana Filipović pobijedila u utrci za hrvatsku članicu Predsjedništva BiH. Ti rezultati predstavljaju važnu promjenu u odnosima političkih snaga.

Nastavi čitati “Nakon Komšića, HDZ BiH više nema dežurnog krivca i izgovor” →

Globalni „potres mladih” se širi. Obećanja koja smo im dali prekršena su, a oni to znaju

Još nismo došli do trenutka kakav je bio 1968. godine, kada su studenti na pariškoj Sorbonni zapalili iskru koja je pokrenula krizu što je naposljetku dovela do pada vlade Charlesa de Gaullea. Ali, krajem 2026., počevši od simboličnog čina mladih Francuza koji su se popeli na Srpanjski stup na pariškom Trgu Bastille, svijet proživljava najveći val studentskih prosvjeda u posljednjih 60 godina.

Kada su talijanski studenti potom zauzeli jednu srednju školu u Rimu, svoje su zahtjeve za promjenama započeli riječima: „kao u Francuskoj”. Prosvjedi mladih sada bukte od Indije – gdje je vlada na “pokret žohara” (Cockroach movement) odgovorila represivnom silom – do Albanije, gdje studenti, nakon gotovo pet mjeseci provedenih na ulicama, zahtijevaju ne samo kraj korupcije nego i smjenu vlade.

Nastavi čitati “Globalni „potres mladih” se širi. Obećanja koja smo im dali prekršena su, a oni to znaju” →

Predviđanja američkih međuizbora 2026. godine

Američki međuizbori (midterm elections) 2026. godine privlače posebnu pozornost zbog političkih i gospodarskih okolnosti za vrijeme drugog mandata predsjednika Donalda Trumpa. Njegov mandat obilježili su kontroverze povezane s pojačanom kontrolom imigracije, nepopularnim ratom na Bliskom istoku i nestabilnim odnosima sa savezničkim državama. Takve okolnosti otežavaju predviđanje izbornih rezultata te potiču razvoj novih metoda izborne prognoze.

Jedna od tih metoda jest predviđanje građana (citizen forecasting), koje se temelji na ideji „mudrosti gomile”. Za razliku od tradicionalnih anketa, koje ispitanike pitaju za koga namjeravaju glasati, ova metoda pita građane koju stranku smatraju vjerojatnim pobjednikom izbora. Istraživanja pokazuju da takva predviđanja mogu biti vrlo precizna. Primjerice, američko istraživanje ANES od 1956. godine prikuplja mišljenja građana o pobjedniku predsjedničkih izbora, a kanadski istraživači predvidjeli su Trumpovu pobjedu 2024. godine pet mjeseci prije izbora.

Nastavi čitati “Predviđanja američkih međuizbora 2026. godine” →

Sa Zapada opet isto

Historija je idiografska nauka koja, za razliku od nomotetskih, ne formulira zakone, ali teško je ne primijetiti da se u posljednjih 250 godina jedna povijesna pojava ponavlja zakonomjerno: u Francuskoj počinju društveni potresi koji se potom šire i završavaju na drugom kraju svijeta. Tamo je 1789. ukinut feudalni poredak (ancien régime), tamo je nastao Napoleonov Građanski zakonik koji su liberalni krugovi pokorenih njemačkih zemalja željeli da zadrže i nakon što je Napoleon poražen, u revoluciji 1830. uspostavljena je, na čelu s Louis-Philippeom zvanim »kralj-građanin«, tzv. liberalna monarhija koja je dokinula apsolutizam, proglašenjem Druge republike u februaru 1848. počela je završna faza proljeća narodâ koje je u širokom pokretu zahvatilo Beč, Budimpeštu, Prag, Veneciju… Jednakom brzinom će se i u maju 1968. studentsko-radnička pobuna sa ulica Pariza proširiti na Zapadnu Njemačku, SAD, Italiju i Jugoslaviju.

Nastavi čitati “Sa Zapada opet isto” →

Jutro u Odžaku

Šalter sala javne uprave malog provincijskog bosanskog gradića u Posavini. Hardver je dobar, čisto je i uredno. Organizacija naizgled štima, posvuda su velike table s jasnim uputama gdje se nalazi koja služba pa se ne mora portira tlačiti pitanjima, a procedura kojom ćemo dobiti dokumente je pojednostavljena i dobro objašnjena od strane ljubaznog službenika. Mašala, izgleda da je ovdje i softver dobar, nećemo izgubiti puno vremena, kažem sebi u bradu. I stvarno, ne treba nam puno papira, onih par papira koji nam trebaju možemo dobiti u susjednoj zgradi. Odlično, ovo iskustvo je sve bolje i bolje, još malo pa ću spjevati panegirik ovakvoj organizaciji javne uprave.

Nastavi čitati “Jutro u Odžaku” →

Ivan Lovrenović: Svijetle duše, na njima svijet počiva

Obzor, Večernji list, Zagreb, 17. listopada 2026.

(U Obzoru intervju je izašao pod naslovom: ISUS IZ NAZARETA POČEO ME JE ISTINSKI UZNEMIRAVATI I „NAPASTOVATI“ KADA SAM NAPUSTIO VJERU I CRKVU, I NE PRESTAJE DO DANAS)

Razgovarao Branimir Pofuk

Kada je riječ o ra­zumijevanju i tu­mačenju Bosne i Hercegovine u svoj njenoj slože­nosti, nezaobilazne su knjige Ivana Lovrenovića. Samo u posljednjih desetak godi­na njegov su opus obogatili izni­mni naslovi: Isus u Ahmićima (Synopsis, 2015.), Ulazeći u Varcar (Fraktura i Synopsis, 2016.), Putovi su, snovi li su (Fraktura, 2019.), U sjeni fantoma (Frak­tura, 2023.) i Dva vijeka, jedan vijek (Fraktura, 2025.). U njima se osobno i obiteljsko pamćenje prepliću s poviješću zemlje, a pojedinačni ljudski život dobiva prednost pred ideologijama i na­cionalnim mitovima.

Uz izbore u BiH održane prije tjedan dana, povod našem razgo­voru najnovija je Lovrenovićeva knjiga Azijski vjetar. Vježbe pam­ćenja, objavljena u mladoj mo­starskoj izdavačkoj kući Izdanja Buna, pod uredničkim vodstvom Almina Kaplana. Kratki zapisi o djetinjstvu, zavičaju, književ­nosti, vjeri i ljudima snažno sa­žimaju piščev dosljedan etički i umjetnički credo.

Razgovor je vođen pisanim putem i donosimo ga bez i naj­manjih izmjena, kao vrijedan književni tekst, što svaka Lovre­novićeva rečenica i jest.

Nastavi čitati “Ivan Lovrenović: Svijetle duše, na njima svijet počiva” →

Ostavka koja vraća smisao političkoj odgovornosti

U zemlji u kojoj se stranački lideri često ponašaju kao da su njihove funkcije doživotne, odluka Sabine Ćudić da se povuče s čela Naše stranke otvara prostor za drugačiju političku kulturu.

U bosanskohercegovačkoj politici ostavka nakon izbornog poraza rijetka je pojava. Vjerojatno ih je bilo, ali teško ih se sjetiti. Mnogo češće, loši rezultati postaju povod za opravdanja, prebacivanje krivice na birače (poput Željka Komšića), političke protivnike ili nepovoljne okolnosti. Zato odluka Sabine Ćudić da podnese ostavku na mjesto predsjednice Naše stranke, nakon loših rezultata na nedavnim općim izborima zaslužuje posebnu pozornost i poštovanje, makar ta vrsta ostavke bila dio statuta stranke. Netko drugi lako bi našao izgovor.

Nastavi čitati “Ostavka koja vraća smisao političkoj odgovornosti” →

Je li SAD još uvijek hegemon?

Okreću li se zemlje u Europi i drugdje u svijetu od Sjedinjenih Američkih Država? Robert H. Wade piše da, iako su SAD i dalje najmoćnija država na svijetu, drugi predsjednički mandat Donalda Trumpa poklopio se s izraženim slabljenjem američkog globalnog vodstva.


Glavni mediji prepuni su izvještaja o slabljenju SAD-a. Kako je navedeno u nedavnom članku New York Timesa: „Globalni ulagači zaziru od američkih obveznica. Sve glasnije se govori o slabljenju moći dolara. Strane vlade iznose svoje zlato iz američkih trezora. Gotovo dvije godine nakon početka drugog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa svjetsko gospodarstvo sve više traži načine da se udalji od Amerike.“

Ovaj trend vidljiv je u dva istraživanja Gallup World Polla, provedena u približno 130 zemalja tijekom 2024. i krajem 2025. U prvom istraživanju, prije početka drugog Trumpova mandata, Sjedinjene Države imale su 39 % pozitivnih ocjena, dok je Kina dobila 32 %. U drugom istraživanju, provedenom krajem prve godine Trumpova drugog mandata, Kina je zabilježila 36 % pozitivnih ocjena, dok su SAD dobile samo 31 %.

Implikacija je da SAD gubi svoj hegemonijski položaj, no kako možemo analitičkije procijeniti „hegemoniju“?

Nastavi čitati “Je li SAD još uvijek hegemon?” →

Odlazak populističke štetočine

Odlazak Željka Komšića iz institucija Bosne i Hercegovine označava kraj jedne od najdužih i najkontroverznijih političkih karijera u poslijeratnoj BiH. Nakon završetka mandata u Predsjedništvu i gubitka mjesta u Parlamentarnoj skupštini BiH, pred političarem koji je gotovo dvije decenije bio simbol „građanske“ Bosne i Hercegovine i javnošću ostaje pitanje kakav je bio stvarni učinak njegove politike.

Komšić je svoju političku legitimaciju gradio na navodnom suprotstavljanju nacionalnim podjelama i zagovaranju države u kojoj bi građanin, a ne etnička pripadnost, bio temelj političkog sistema. Paradoks je, međutim, u tome što je upravo njegov izbor za hrvatskog člana Predsjedništva BiH postao jedno od najvećih žarišta međunacionalnog nepovjerenja.

Nastavi čitati “Odlazak populističke štetočine” →

Sarajevo – monokulturna kasaba naspram interkulturnog grada

Sarajevski malograđanski formatirani intelektualci vole se hvaliti multikulturalnošću svoga grada, iako je on danas postao u principu monokulturalan zbog demografskih promjena u depresivnom poraću, grad sa dominantnom bošnjačkom većinom i konzervativnim bošnjačkim političkim partijama, SDA, NiP, SBiH, SBB, NES, BPS, DF, a tome naginju i Hurtićevi BH zeleni, kod kojih nije baš najjasnije šta su eko, a šta zelene, tj. bošnjačke politike. Na drugoj strani su samo SDP i Naša stranka, koje su objektivno na centru, mada se vole predstavljati kao lijeve, odnosno socijalno-liberalne. Ali, kad se pogleda kulturna politika od općina, preko nečega što se zove gradska vlast s gradonačelnikom na čelu, do kantona, ona uistinu nema obilježja interkulturnog dijaloga, nego monokulturalnosti s dominacijom bošnjačke, arhaično shvaćene kulture kojom komanduje nešto se nekad zvalo Preporodom, ali su mu Sanjin Kodrić i njegovi haveri oduzeli ime i pretvorili ga u besmislenu Bošnjačku zajednicu kulture.

Nastavi čitati “Sarajevo – monokulturna kasaba naspram interkulturnog grada” →

Svemir koji nije slučajan – postoji li kozmička svrha?

Ako ne vjerujete u Boga iz Biblije ili Kurana, onda morate misliti da živimo u besmislenom svemiru, zar ne? Ljudi često ostanu zarobljeni u dihotomijama mišljenja. Ako ti se ne sviđa sovjetski komunizam, onda podržavaš kapitalizam američkog tipa. Pa, ne nužno, ako postoje i drugačija politička stajališta osim ta dva (a naravno da postoje). Još jedna takva dihotomija jest ona između tradicionalne religije i sekularnog ateizma. Na čijoj si strani, Richarda Dawkinsa ili Pape? Tijekom dugog razdoblja počeo sam smatrati da su oba ta svjetonazora neadekvatna, odnosno da oba sadrže elemente stvarnosti koje ne mogu objasniti. U svojoj knjizi “Zašto? Svrha svemira” istražujem dugo zanemarivanu sredinu između Boga i ateizma.

Nastavi čitati “Svemir koji nije slučajan – postoji li kozmička svrha?” →

Kako Njemačka može obraniti svoju demokraciju

Poznati povjesničar i autor Timothy Garton Ash objavio je članak u kojem analizira lokalne izbore u Njemačkoj, čiji rezultat je odjeknuo Europom.

Autor polazi od izbornog uspjeha krajnje desne Alternative für Deutschland (AfD) u saveznoj pokrajini Saskoj-Anhaltu i pita zašto je taj događaj posebno zabrinjavajući. Razlog je njemačka povijest: Hitlerova diktatura, nacistički režim, komunistička Istočna Njemačka i odgovornost Njemačke za dva svjetska rata. Osim toga, Njemačka je ključna država Europske unije, pa bi eventualni dolazak AfD-a na vlast mogao imati posljedice daleko izvan njezinih granica.

Nastavi čitati “Kako Njemačka može obraniti svoju demokraciju” →

Predložena zabrana nošenja marama u javnosti koju zagovara krajnja desnica u Francuskoj krši slobodu vjeroispovijedi i načela zabrane diskriminacije

Zabrana nošenja islamskih marama na javnim mjestima u Francuskoj – osobito na ulici – prijedlog je koji iznosi stranka Rassemblement national (RN), na čelu s Marine Le Pen, a to je prijedlog koji se iznova pojavljuje sa svakim predsjedničkim izborima. Ideja ograničavanja slobode muslimanki da nose vjerske simbole po vlastitom izboru ipak nije nova: uzastopne zabrane hidžaba u školama, velova koji prekrivaju cijelo lice na javnim mjestima, burkinija na plažama ili marama koje nose majke u pratnji djece na školskim izletima ili tijekom sportskih događanja, pa čak i zabrana koje se u školama proširuju na abaje. Takvi su se prijedlozi pojavljivali jedan za drugim, a neki su i usvojeni.

Središnje pitanje u svakom od tih slučajeva – koje ovaj put postaje još očitije – jesu pravne osnove na kojima se ovi prijedlozi temelje. Ograničavanje temeljne slobode u državi utemeljenoj na vladavini prava doista zahtijeva pravnu osnovu, odnosno opravdanje. Je li to ovdje slučaj?

Nastavi čitati “Predložena zabrana nošenja marama u javnosti koju zagovara krajnja desnica u Francuskoj krši slobodu vjeroispovijedi i načela zabrane diskriminacije” →