Nema potrebe ponavljati i napominjati da je BiH neobična zemlja i čudna država u kojoj su dominantne pojave razni apsurdi, paradoksi i neka posebna logika. Teško ju je razumjeti jer je komplicirana i složena. Sve je u njoj pogrešno složeno i posloženo, sve na krivom i pogrešnom mjestu. Sve naopako, sve nakrivo nasađeno. I nesložno. A ona kao takva postoji već mnogo vijekova. Možda je baš to i razlog zašto tako dugo postoji i opstaje jer da je normalna vjerovatno ne bi bila ovako dugovječna.

Krenimo od imena. Samo ime BOSNA I HERCEGOVINA je neobično jer sadrži veznik „I“. (I? Veznik!)  U svijetu postoji nekoliko država koje u svom imenu imaju veznik „I“. Država Antigva i Barbuda (smještena na granici Karipskog mora i Atlantika) je sastavljena u suštini od dva otoka – Antigve i Barbude (+ treći nenaseljeni otok Redonda), zatim također susjedna država Sveti Kristofor i Nevis (država od dva otoka), pa onda Trinidad i Tobago (dvootočna), ali i jedna afrička – Sveti Toma i Princip također je država sastavljena od dva otoka. To su države čija je teritorija fizički odvojena, sastavljena od dva dijela, tj. dva ostrva. Da su kojim slučajem Bosna i Hercegovina dva otoka, jedno bi bilo goli otok, a drugo pusto ostrvo. Ipak, iako nisu, neko se ipak dosjetio da stavi između njih veznik „I“ kao da  jesu otoci ili ostrva. Dva ostrva u Moru apsurda, paradoksa, i nesporazuma.

Hajd’, to se možda i može popraviti ili ispraviti. Međutim, nakon Dejtonskog sporazuma i Pariškog mira, u njen ustav su ubačene (mada bi bolje bilo da su odbačene) jedna republika koja u suštini nije republika i jedna federacija koja također nije federacija. I jedna i druga se nalaze na teritoriju i Bosne i Hercegovine i čine dvije administrativno-političke teritorije. „Goli otok“ i „pusto ostrvo“ u Moru grešaka, političkih avantura, povijesnog balasta, nagomilane administracije, birokratije, nivoa vlasti, apsurda, paradoksa, tragikomedije, crnog humora, ironije. Ali sporazum i mir nisu imali alternativu. A nemaju ni sada.

Povijest je ovdje, kroz vrijeme, od jednog naroda stvorila tri (nejedinstvena, nesložna). Jedan narod u tri dimenzije. Tri religije i tri vjerovanja u boga i mir. I društveni i intimni (duhovni, duševni). Sve već poznato, sve već viđeno.

Bosna i Hercegovina, ovakva kakva jeste, potencijalno je nepresušan izvor satiričke za*ebancije, crnog humora, ironije, sarkazma, raznih drugih budalaština. Ovakva Bosna i Hercegovina nastala je na ratu, a potvrđena u miru. A sada živi, ali i „počiva“ u miru, Dejtonskom i Pariškom.

Ne tako davno, prije 82 godine, usred Drugog svjetskog rata, u Mrkonjić gradu (nekadašnjem Varcar Vakufu, a vakuf znači zadužbina, zadužbinska imovina), 25. novembra 1943. zasjedao je ZAVNOBIH koji je (ne udario!) izlio temelje Bosne i Hercegovine kao moderne, sekularne, građanske republike unutar Jugoslavije, koja uvažava prava i pojedinaca i etničkih grupa, pa i religijskih zajednica, ali sa nultom tolerancijom prema fašističkim elementima. Međutim, samo pedesetak godina kasnije, upravo su ti fašistički elementi udarili na temelje i uništili tu i takvu koncepciju, tu i takvu Bosnu i Hercegovinu.

Zanimljivo, ZAVNOBIH je kao istinsko bosanskohercegovačko, jugoslavensko, partizansko, antifašističko vijeće, sastavljeno od osoba svih etničkih, pa i konfesionalnih identiteta, potpuno odbačen kao politička i historijska činjenica u politici današnje Republike Srpske, „golog otoka“ u Moru apsurda. Paradoksalno, ali mnogi Srbi antifašisti su položili život u Drugom svjetskom ratu upravo za takvu BiH i Jugoslaviju. Međutim, usljed fašističkih tendencija i revizionizma povijesti, RS se okrenula slavljenju i glorifikaciji fašizma i fašističkih aktera iz Drugog svjetskog rata, ali i veličanju Dejtona (jer je tu i dobila legitimitet), iako je među Srbima kolektivno vrlo živ i prisutan antiamerički i anti-natopaktovski sentiment. A ko je dao politički blagoslov, amin i legitimet Republici Srpskoj u Dejtonu i Parizu? Pa Sjedinjene Američke Države, nije Abesinska crkva! Ista ona država koja je nakon Drugog svjetskog rata davala zahvalnice i odlikovanja četničko-ravnogorskim vojnicima koji su spašavali američke pilote po Jugoslaviji.

To je tako u republičkosrpskom „golom otoku“. Nije jednostavno. Ali je mnogo komplikovanije u federacijskom „pustom ostrvu“. Tamo nije prisuta antiamerička i anti-natopaktovska politika i sentiment. Bar tako izgleda. U tom „pustom ostrvu“ mir je uspostavljen godinu i po prije Dejtona. Dakle, u Vošingtonu. I Federacija BiH kao takva nastala je na ratu, a potvrđena u miru, Vošingtonskom. Tu je mnogo “luđe” nego u RS. U Sarajevu, neki fašist proustaške provenijencije može dobiti ulicu pod uvjetom da se zove Mustafa (na arapskom odabran, odlikovan), ali ako ulica u Mostaru nosi ime po fašistima-ustašama koji se zovu Jure, Ante ili Rafael, onda je to problem, gledano iz Sarajeva. Ne treba ništa da se zove po fašistima i nacistima! Čak ni javni wc.

U federacijskom „pustom ostrvu“, za člana Predsjedništva može biti izabran Hrvat, ali ako je „zlatni ljiljan“. Kojeg bira valjda „hrvatsko cvijeće“. „Zlatni ljiljan“ i „Ruža hrvatska“ su dvije odvojene pojave i različiti, nepovezani simboli. Ali eto, nije prisutna ljutnja na Amerikance zbog takve Federacije i zbog takve Republike Srpske među građanima Federacije BiH.

Međutim, među stanovništvom federacijskog „pustog ostrva“, iako je sve prisutniji otklon od antifašističkih i partizanskih postignuća i dostignuća iz prošlosti, prije 30+ godina ipak je uvažen taj segment koji se tiče ZAVNOBIH-ovske zadužbine iz Mrkonjić grada, ex Varcar-Vakufa, pa se 25. novembar obilježava kao Dan državnosti („Dan D“), ali samo na pola federacijskog „pustog ostrva“.

Ispada da Srbi „ljube“ politiku Amerike (Dejton), a Bošnjaci politiku „komunjara“ partizana, antifašista (ZAVNOBIH, Mrkonjić grad), dok su Hrvati prilično izgubljeni između Vošingtona i Dejtona-Pariza.

Pravoslavci se za svoj Božić pozdravljaju sa: „Mir božiji“, rimokatolički svećenik pozdravlja prisutne na misama: „Mir s vama“. Međutim, kod muslimana u BiH također je vrlo raširen jedan pozdrav koji slavi i poziva na mir, a to je: „Es- selamu ‘alejkum“. U prijevodu sa arapskog, to znači “Mir s vama”. U arapskom svijetu tako se pozdravljaju Arapi svih konfesija. Odgovor-otpozdrav je: „Ve alejkumus selam.“ To znači – “neka je i na vas mir”.

Samo nek se ne puca. I mirna Bosna.

ES-SELAMU VARCAR  –  DEJTON ALEJKUM.

---

Vedad Hasanović

Autor je član sekcije mladih antifašista pri UABNOR Vogošća.