Izborna kampanja kada je riječ o tome tko će ući u Predsjedništvo BiH očito (i nažalost) već je uveliko počela, iako bi se Opći izbori u Bosni i Hercegovini trebali održati 4. oktobra, tek za osam mjeseci.

Prvi je u trku službeno ušao sredinom decembra prošle godine Slaven Kovačević iz Demokratske fronte (DF), koji želi biti novi hrvatski član Predsjedništva BiH te naslijediti svojeg stranačkog šefa Željka Komšića, kojemu je i službeno savjetnik u Predsjedništvu.

DF NIKADA NIJE IZAŠLA SA BOŠNJAČKIM KANDIDATOM

DF njegovom kandidaturom nastavlja borbu za građansku BiH standardnim sredstvima, pucajući na mjesto hrvatskog člana, za kojega u pravilu treba najmanji broj glasova, što je u Komšićevom slučajuviše puta omogućilo da pobijedi pretežito glasovima Bošnjaka. Indikativno je da DF nikad nema kandidata za bošnjačkog (ili srpskog) člana Predsjedništva BiH u svojoj borbi za građansku državu, iako o svemu prilično radikalne stavove svakodnevno iznose Zlatan Begić, Dennis Gratz, Mahira Mešalić i ostali DF-ovci aktivni na društvenim mrežama.

Nema sumnje da je Kovačević osobni Komšićev izbor, te da treba očekivati kako će mu on izdašno pomagati u kampanji. Drugačije on nema nikakve šanse za pobjedu.

Kovačević zapravo ima ulogu koju je 2018. imao Šefik Džaferović, kojega je Stranka demokratske akcije (SDA) isturila kao kandidata, jer se Bakir Izetbegović nakon dva uzastopna mandata nije opet mogao kandidirati za Predsjedništvo. Kao što je Džaferović bio u funkciji lutke na koncu Izetbegovića, koja mu na četiri godine treba čuvati željenu fotelju, tako će biti i Kovačević u odnosu na Komšića. Prisjetimo se da je 2018. Džaferović jedva pobijedio na tim izborima, a Kovačevića očekuje još teži put do Predsjedništva BiH.

Naime, on je u javnim nastupima je potpuno nekarizmatičan (za razliku od šefa mu Komšića), a pamti ga se samo po dvije stvari. Prva je nekretninska afera, o kojoj je prvi pisao Valter, dok je druga pravni i moralni debakl koji je doživio na Europskom sudu za ljudska prava (ESLJP).

Kovačević je 2022. ESLJP-u tužio Bosnu i Hercegovinu, tvrdeći da je diskriminiran kao netko tko ne pripada nijednom od tri konstitutivna naroda, te se izjašnjava kao “Ostali”, da bi se onda ispostavilo da ima i hrvatsku putovnicu i da se izjašnjava kao Hrvat. Uostalom, sad je član za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, čime je njegova prethodna tužba ESLJP-u dodatno obesmišljena.

ESLJP je na kraju inače utvrdio da je Kovačević pokazao nepoštovanje prema sudu i obmanjivao u postupku, te odbacio njegovu tužbu.

Kao što je već postala tradicija, nitko toliko ne uspijeva naštetiti ideji građanske BiH kao njeni najglasniji zagovornici poput Komšića i Kovačevića. Također, jedino se Bakir Izetbegović na nekom međunarodnom sudu uspio više osramotiti sa svojim laganjem u vezi tužbe za genocid protiv Srbije, pa je zapravo bizarno što DF uopće kandidira nekoga poput Kovačevića. Ponašanje koje bi ga drugdje zauvijek diskvalificiralo za bavljenje politikom u BiH ga je dovelo do kandidature za Predsjedništvo.

KAKVA ĆE BITI EFENDIĆEVA ULOGA

Njemu će konkurencija biti kandidat ili kandidatkinja HDZ BiH, te čovjek kojega će u trku poslati niz manjih stranaka sa hrvatskim predznakom, koje su najavile suradnju na općim izborima. O konkretnim imenima zasad nema informacija, s time da ne bi bilo iznenađenje kada bi se za hrvatskog člana opet kandidirao Dragan Čović, kojemu je lakši put do pobjede kada u konkurenciji nema Komšića. Spominje se i Darijana Filipović, zastupnica u Parlamentu BiH, za koju nitko nije čuo.

Naravno, osvježenje bi bilo kada bi hrvatski član Predsjedništva BiH postao netko tko nije član (odnosno predsjednik) HDZ-a ili DF-a, što bi predstavljalo novu dinamiku u političkim odnosima u (F)BiH. Čović, Komšić i njihove stranačke marionete su pokazali da bi nam svima bilo bolje bez njih na (vrhu) vlasti.

Kada je riječ o bošnjačkom članu, zasad imamo dvije službene kandidature, te par njih o kojima se nagađa. Prvi je na teren istrčao predsjednik Stranke za BiH Semir Efendić (ex SDA), koji u više mandata obavlja funkciju načelnika Općine Novi Grad u Sarajevu.

Relativno mladi Efendić (rođen 1983.) je vrlo ambiciozan političar, ali još nije pokazao da tu ambiciju prati i odgovarajući kapacitet. Ruku na srce, nije da su to pokazali ni aktualni članovi Predsjedništva, kao ni mnogi drugi na najvišim funkcijama vlasti u oba entiteta i državi, pa Efendićevu kandidaturu treba gledati kao prvi pokušaj koji će mu omogućiti da postane poznatiji bošnjačkom biračkom tijelu. Jedino što bi Efendić mogao postići je da s glasovima koje će dobiti pomrsi račune kandidatu SDA, ili pak Denisu Bećiroviću, trenutnom članu Predsjedništva, koji je sada već zvanično objavio novu kandidaturu.

Ovaj formalni SDP-ovac – izvana crven, iznutra zelen – poručio je da se opet kandidira jer su to od njega tražili građani, što je jedan od boljih političkih viceva koje smo mogli čuti u zadnje vrijeme. Kao bošnjački član Predsjedništva BiH bio je bezličan i jedva primjetan, kao i na svakoj svojoj prijašnjoj funkciji. Da je protekle četiri godine umjesto Bećirovića u predsjedništvu bio fikus, rezultat bi bio isti. Ironično, to je Bećiroviću i najveća prednost: s obzirom da ništa nije postigao, nije nanio ni neku veliku štetu.

U trci za Predsjedništvo ga podržava više od deset stranaka, predvođenih vladajućom trojkom, ali to također nije garancija pobjede. Bećirović je 2018. izgubio od blijedog Džaferovića, te 2022. konačno uspio pobijediti Izetbegovića juniora, koji se tada svima popeo na vrh glave, te su samo gledali za koga glasati da ga maknu, a Denis se pokazao kao najsigurniji izbor.

Ovaj put će dinamika biti drugačija, jer Bećirović nastupa kao kandidat vladajućih (koji su se u međuvremenu svima popeli na vrh glave), ne opozicije, on predstavlja status quo, a ne kakvu-takvu promjenu.

SEBIJA PRŠTI ENERGIJOM I BAHATOŠĆU I ZA SEBE I ZA BAKIRA

SDA još nije objavila svog kandidata, a predsjednik stranke Izetbegović zasad ne pokazuje veliku odlučnost da to opet bude. Bakir je u svojim zadnjim istupima u javnosti prilično bezvoljan, nema u sebi ni trunke političkog erosa ili vidljive energije za fajt, pa stalno ponavlja da SDA ima puno dobrih kadrova koji bi mogli pobijediti na izborima za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Izgleda kao netko kome se sve to više ne da i tko je tu po inerciji. Također, on sada nastupa iz pozicije izbornog gubitnika, kao političar kojega je porazio, pobogu, Bećirović.

Tko su ti genijalni kadrovi SDA – isto nije uočljivo na prvu (Haris Zahiragić? Ramiz Salkić? Refik Lendo? Edin Ramić? Nemojmo se šaliti…), pa ne čudi što se sve više priča da će ispred SDA kandidatkinja biti Sebija Izetbegović. SDA-ovska Lady Macbeth, za razliku od umornog supruga, i dalje pršti energijom, dapače svako malo se raspištolji u svojim statusima na Facebooku. Istupa kao da je spremna na odmjeravanje snaga s najvećim japanskim sumo hrvačem, a kamoli s tamo nekim, iz njene perspektive, bećirovićima, efendićima i ostalom sitneži.

To je ujedno i najveća mana većinom neomiljene gospođe Izetbegović: uvjerena je u vlastitu veličinu i nadmoć, bez obzira na stav javnosti o njoj. Ono što je sigurno je da bi kampanja s njom kao kandidatkinjom SDA za Predsjedništvo bila krvavo zanimljiva; bila bi to politička makljaža za golu moć bez ikakve milosti ili humanosti, nešto kao gladijatorske borbe u Starom Rimu.

Posljednjih nekoliko dana se pominje ime i pravosnažno osuđenog u aferi respiratori i bivšeg premijera FBiH Fadila Novalića, koji u martu stiče pravo na prijevremeno puštanje na slobodu, što opet ne utiče na dužinu kazne. No, on vjeruje da bi u mogućem obnovljenom postupku (koji je vrlo upitan) mogao biti oslobođen krivnje, a što posljednjih dana snažno spinuju mediji i novinari SDA.

Također se spominje i da će svoju kandidaturu za bošnjačkog člana objaviti i Ramo Isak, trenutni ministar policije u FBiH, predsjednik stranke Snaga naroda i vođa obiteljskog klana Isak. Šta uopće reći, “kakvu posluku porati” u vezi Rame Isaka kao člana Predsjedništva? Jedno je sigurno: u njegovoj kampanji bi TikTok, Instagram i crna farba za bradu imali istaknutu ulogu. Kako mladi danas kažu, bio bio to teški krindž.

Zatvorite oči i zamislite Ramu Isaka kao člana Predsjedništva BiH koji u, recimo, Bruxellesu na nekom sastanku s vodstvom Europske unije predstavlja našu državu. Znači da bismo se malo smijali, a malo hvatali za glavu, pitajući se kako smo uspjeli probiti novo dno nakon svih već probijenih.

Dolazimo na kraju i do srpskog člana Predsjedništva. Službenih kandidata nema, no teško da SNSDima nekoga boljeg od trenutne članice Predsjedništva Željke Cvijanović. No, razlog zbog kojega se u Republici Srpskoj još ne bave općim izborima je što se oni nalaze usred ponovljenih izbora za predsjednika RS-a. Zahvaljujući sve luđim potezima Milorada Dodika sa ciljem spašavanja vlastite kože i političke moći, RS se iznutra suočava s raspadom sistema, sve više izgledajući kao brod koji tone dok kapetan buši još jednu rupu. Zapravo su i izbori za predsjednika RS-a i opći izbori najbolja prilika opoziciji da nakon dugog niza godina potuče SNSD do nogu, što ovisi o dvije stvari.

Prva je spremnost opozicije da se ponaša racionalno, što u slučaju vratolomija koje izvodi Draško Stanivuković kao rezervni igrač Aleksandra Vučića nije sigurna stvar. Većini ljudi u RS-u je dosta i Dodika i SNSD-a, odavno su zreli za odlazak s vlasti. Potrebno je da se opozicija ujedini oko jednog kandidata za Predsjedništvo BiH i Cvijanović će biti poražena. Najbolja opcija je Nebojša Vukanović, koji je svoju kandidaturu jedini i objavio

Druga je hoće li izbori u RS-u biti pošteni, ili će biti pokradeni, a to se odnosi i na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Ako već trebamo izaći na opće izbore da biramo između više ponuđenih zala, onda je minimum onoga što kao građani očekujemo to da manje zlo izaberemo bez ikakvih manipulacija izbornim procesom. Tako barem znamo: sami pali, sami se ubili.

---

Gordan Duhaček, valterportal.ba

Foto: Valter; Armin Durgut, Dejan Rakita/PIXSELL