Mnogo je tinte već proliveno o tome kako bi umjetna inteligencija (UI) mogla utjecati na svjetsko gospodarstvo. Prema nedavnom izvješću agencije UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD), vrijednost globalnog tržišta umjetne inteligencije mogla bi do 2033. dosegnuti 4,8 bilijuna američkih dolara. Pobornicima UI-ja ova procjena potvrđuje da će tehnologija donijeti boljitak svim zemljama. Međutim, spomenuta organizacija donijela je drugačiji zaključak, ističući da će od rasta ovog sektora ponajprije profitirati globalni sjever. Brojne prepreke, od neadekvatne tehničke infrastrukture do manjka obrazovnih prilika, sprječavaju zemlje globalne većine u iskorištavanju prednosti revolucije koju donosi UI. Iza velike pompe krije se stvarnost u kojoj bi se taj jaz mogao dodatno produbiti. Vrijedi razmotriti na koje bi načine umjetna inteligencija mogla podijeliti svijet na privilegirane i zakinute.

Na mikro razini, primjena umjetne inteligencije u raznim industrijskim sektorima predstavlja ozbiljan problem radnicima u zemljama s niskom razinom prihoda. Preciznije, automatizacija ponavljajućih ili rutinskih zadataka mogla bi dovesti do masovnog gubitka radnih mjesta, čime bi se ozbiljno ugrozila egzistencija tisuća ljudi diljem zemalja globalne većine. Izazovi koje UI postavlja pred globalnu većinu ne staju samo na gospodarskim poremećajima. Gledajući širu sliku, mnogi alati umjetne inteligencije koji se danas koriste u javnom prostoru razvijeni su u zemljama globalnog sjevera te odražavaju potrebe i prioritete tek nekolicine odabranih korisnika. Posebno zabrinjava činjenica da su ti sustavi često trenirani na podacima prožetim predrasudama prema globalnoj većini, čime se digitaliziraju stoljetni stereotipi i klišeji. U konačnici, ne poduzmu li se konkretni koraci, procvat umjetne inteligencije mogao bi se pokazati potpunim promašajem za zemlje s ograničenim resursima.

Raspirivanje gospodarske neizvjesnosti

Sve je prisutnija zabrinutost oko utjecaja umjetne inteligencije na tržište rada. Ipak, njezine bi posljedice mogle najteže pogoditi upravo zemlje globalne većine. Ugledni američki časopis Foreign Policy istaknuo je da tvrtke u tim zemljama, fokusirane na smanjenje troškova i povećanje učinkovitosti, već razmatraju načine na koje umjetna inteligencija može zamijeniti ljude. Poslovi koji ne zahtijevaju visoku razinu stručnosti često su prvi na udaru. Zbog toga bi radnici u zemljama globalne većine kojima nedostaju tražene vještine mogli ostati bez radnih mjesta o kojima su dosad ovisili. U usporedbi s kolegama na globalnom sjeveru, prilike za unaprjeđenje vještina znatno su rjeđe. Suočeni s nedostatkom prilika za usavršavanje i sve oštrijom konkurencijom na tržištu rada, radnici u zemljama globalne većine mogli bi se ubrzo naći u krajnje neizvjesnom položaju.

Pozornost zaslužuje i pritisak koji bi ovaj gospodarski preokret mogao stvoriti za mreže socijalne zaštite u tim zemljama. Prema blogu Centra za globalni razvoj (CGD), mnoge države nemaju ni dovoljno snažne ni pouzdane sustave zaštite koji bi građane mogli zaštititi od financijskih poteškoća. Kada nagli porast nezaposlenosti uzdrma potkapacitirane i nedovoljno razvijene sustave socijalne zaštite, njihova sposobnost pružanja podrške građanima bez posla doseže krajnje granice. Time raste vjerojatnost da će mnogi propasti kroz pukotine sustava i završiti u siromaštvu, što stvara problem koji pogađa široke slojeve stanovništva. Iako neki gubitak radnih mjesta uzrokovan umjetnom inteligencijom smatraju neizbježnim, ne smije se zanemariti njegov sekundarni učinak na otpornost društva.

Digitaliziranje kulturnih hijerarhija

Problemi s UI alatima ne leže samo u njihovoj primjeni; mnogi vuku korijene još iz procesa njihova razvoja. Kako navodi Project Syndicate, vodeće tehnologije pogonjene umjetnom inteligencijom dizajnirane su prvenstveno za korisnike s globalnog sjevera. Usvajanje tih tehnologija u zemljama za koje nisu izvorno namijenjene, bez uvažavanja čimbenika poput kulturnog konteksta, narušava njihovu učinkovitost. Stoga postoji velika vjerojatnost da će takva „rješenja“ donijeti više štete nego koristi. Iako su pojedine države već počele uspostavljati regulatorni okvir s ciljem smanjenja štetnih učinaka umjetne inteligencije, mnoge još uvijek nemaju razvijenu zakonsku infrastrukturu za suočavanje s ovim složenim izazovom. U takvim je slučajevima šteta možda već učinjena.

Proizvodi unaprijeđeni umjetnom inteligencijom koji su nastali na globalnom sjeveru, a potom se proširili zemljama globalne većine, manjakvi su na više razina. Kako ističe Wired, u njih su utkani sustavi vrijednosti regija iz kojih potječu, čime se širi svjetonazor koji se često ne podudara s iskustvima ljudi iz zemalja globalne većine. Takvi alati, trenirani na podacima koji šturo prikazuju život u zemljama globalne većine, korisnicima se plasiraju kao prednost. U stvarnosti, oni su teret koji kroz generirani sadržaj širi pristranosti i neistine o određenim zajednicama. Zbog nedostatka sustavnih načina za ispravljanje nepravde, kritičari zapadnocentričnih UI alata teško pronalaze alternative, svjesni da su njihovi resursi neusporedivo skromniji od onih kojima raspolažu tvrtke iz Europe ili Sjeverne Amerike.

Osmišljavanje pravednih rješenja

Na temelju dostupnih dokaza razumno je zaključiti da umjetna inteligencija može produbiti nejednakosti koje pogađaju globalnu većinu. Ipak, takav ishod nije neizbježan. Žele li riješiti pitanje utjecaja umjetne inteligencije na živote ljudi, a naročito ugrožavanje njihove egzistencije, donositelji politika u tim regijama moraju poduzeti konkretne mjere za podršku svojim građanima. Pokretanje inicijativa za usavršavanje i jačanje socijalnih programa, primjerice, može uvelike pomoći građanima u borbi s gospodarskom ranjivošću. Nadalje, prioritet bi trebalo biti stvaranje prostora u kojima lideri globalnog juga mogu raspravljati o pravilima i standardima za umjetnu inteligenciju jer bi takve inicijative omogućile vladinim dužnosnicima produbljivanje stručnosti. Važno je napomenuti da bi se uvidi iz tih rasprava mogli integrirati u regulativu koja u središte stavlja potrebe pojedinca, kako bi zakonska rješenja doista rješavala stvarne probleme građana.

Razvijanje UI alata precizno prilagođenih globalnoj većini također bi donijelo značajne promjene. Postizanje tog cilja zahtijeva izgradnju digitalnog ekosustava u tim regijama, ujedno pružajući podršku lokalnim inovatorima. Zajedničkim djelovanjem, zemlje globalne većine mogu razviti snagu potrebnu za suprotstavljanje dominaciji globalnog sjevera, čiji su nesavršeni (pa čak i štetni) alati preplavili njihova tržišta. Ovakva bi suradnja mogla dovesti do veće dostupnosti alata bolje prilagođenih potrebama globalne većine, uz istovremeno smanjenje udjela onih proizvoda koji samo reproduciraju stereotipe o tim zajednicama. Takve bi mjere mogle pomoći u smanjenju UI jaza u međunarodnoj zajednici, stvarajući svijet u kojem tehnologija doista služi svima.

---

Aaron Spitler, Global Voices

Prevela: Mina Kovačić

Ilustracija: Unsplash