O pjesmi ”Heroin” Velvet Undergrounda
Brian Eno jedne je prilike rekao kako su Velvet Undeground prodali samo po 500 primjeraka svakog od svoja prva četiri albuma, ali da je njihova vrijednost u tomu što je svaki kupac tih albuma osnovao svoj bend. Velveti su fenomen koji si do dan-danas pokušavam objasniti. U ono vrijeme šezdesetih, doći sa nečim tako eksperimentalnim, pomaknuto je iznad svih okvira “pomaknutosti”, čak i za prilike New Yorka iz druge polovice šezdesetih, čak i kad druguješ sa Andy Warholom. Velvet Undeground nisu bili nikakva psihodelija, oni su bili teška psihoza. Stajali su sa kontra strane onoga što se smatralo psihodelijom. Sa jedne strane djeca cvijeća, ljubav za sve bez granica, LSD kao pokretač kreativnosti, duhovnih vizija. Sa druge Velveti, bez grama ljubavi za same sebe, navučeni na heroin, autodestrukcija, mazohizam, seksualna izopačenost, sve to uz zvučnu kulisu koju do tad nitko nije čuo i ono što je meni, kao piscu, najbitnije – kvalitetnu poeziju. Lou Reed je kao mladić na sveučilištu studirao kreativno pisanje, ali je također kao mladić bio podvrgnut elektroškovima pri pokušaju da ga izlječe od navodne homoseksualnosti. Kad na sve to dođe heroinska ovisnost u životu ti se otvaraju samo dva moguća pravca – kult ili smrt.
Nastavi čitati “Velvet Underground i rock realizam”
digitalnademokracija.com 