Adam Smith imao je jednu elegantnu ideju kada je govorio o pravoj teškoći s kojom se ljudi suočavaju ako žele biti pametni, učinkoviti i moralni. U djelu Bogatstvo naroda (1776.) tvrdio je da pekar peče kruh ne iz dobrohotnosti već iz vlastitog interesa. Nema sumnje da javna korist može nastati kada ljudi teže onome što im najlakše dođe: vlastitom interesu.
Ipak, logika privatnog interesa, ideja da bismo jednostavno trebali „pustiti tržište da se pobrine za to“ ima ozbiljna ograničenja. Posebno je to slučaj u Sjedinjenim Državama, gdje je nedostatak učinkovite zdravstvene i socijalne politike kao odgovor na izbijanje bolesti koronavirusa (COVID-19) doveo ova proturječja do velikog izražaja.
Diljem svijeta slobodno tržište nagrađuje natjecanje, pozicioniranje i guranje, pa su to postale najpoželjnije kvalifikacije koje ljudi mogu imati. Empatija, solidarnost ili briga za javno dobro prepušteni su obitelji, bogomoljama ili aktivizmu. U isto vrijeme, tržište i privatna korist ne mogu dovesti do društvene stabilnosti, zdravlja ili sreće. Kao rezultat toga, od Cape Towna do Washingtona tržišni sustav je iscrpio i opustošio javnu sferu (javno zdravstvo, javno obrazovanje, javni pristup zdravom okolišu) u korist privatnog dobitka.
Nastavi čitati “Privatna korist ne smije nadjačavati javno dobro”
digitalnademokracija.com 