Piše: Zlatko Bosnić

Ima prastara narodna kletva koja glasi: dabogda imao pa ne imao. Neimaštinu nije lako trpjeti, a još je teže onome koji zna, koji ima iskustvo o imanju. Imati vlast draže je i slađe iskustvo od imanja materijalnih vrijednosti. Vjerovatno je u tim kategorijama i odgovor zašto političari koji gube važne pozicije brže-bolje osnivaju vlastitu stranku. Ima tih emocija i u činjenici što su u samo mjesec dana u Federaciji Bosne i Hercegovine osnovane tri nove stranke. To je neobično ubrzan ritam nastajanja novih stranaka, a poznato je da ih u BiH već postoji preveliki broj: krajem 2017. bilo ih je registriranih 149. Također je neobično da su gore spomenute tri nove stranke nastale odvajanjem od SDA. Nezavisni blok Senada Šepića osnovan je 10. septembra 2017., Narod i pravda Elmedina Konakovića 22. marta 2018., a 24. marta 2018. Mirsad Kukić osnovao  je Pokret demokratske akcije.

I prije više godina disidenti iz SDA osnivali su nove stranke. Prvi je to realizirao Haris Silajdžić 1996, a 2008. godine u Cazinu je formirana A-SDA. Bilo je, a ima i sada, odvajanja grupa i iz drugih političkih stranaka, ali je SDA šampion u povećavanju broja stranaka. Malo dublja analiza pokazala bi da je to slabost i veliki problem za SDA, a nikako ”čišćenje vlastitih redova”, kako naivni i nervozni SDA-ovski propagandisti pokušavaju obmanjivati javnost i svoje preostalo članstvo. U posljednje dvije-tri godine SDA su napustili i nekada njihovi uspješni općinski načelnici (Visoko, Zenica, Stari Grad-Sarajevo, Kalesija, Goražde…). Ovi bivši važni članovi te stranke razvili su svoju političko-kadrovsku infrastrukturu, a to sada rade i spomenute nove stranke.

Opće je mišljenje političke javnosti da će na izborima u oktobru SDA skupo platiti svoju neodgovornu politiku i drastičan manjak unutarstranačke demokracije. Očekivanja su da će izborni rezultat SDA na oktobarskim izborima biti znatno slabiji nego na predhodnim izborima. Čak postoji mogućnost da SDA u Sarajevskom i Tuzlanskom kantonu bude opozicija, a sigurno će imati umanjen izborni rezultat u Unsko-sanskom, Zeničko-dobojskom i Bosansko-podrinjskom kantonu. Ovakve prognoze temelje se na čudnom odnosu SDA prema krizi u BiH i zbog neobičnog načina javne prezentacije sadašnje krize u toj stranci. Dobra ilustracja je veliki programski skup, tako su nazvali sastanak održan 24. marta u sarajevskoj Zetri. Oko pet hiljada prisutnih dovedeno je iz cijele Bosne i Hercegovine plaćenim autobusima i uz plaćenu dnevnicu. Na skupu je govoreno o nekakvim velikim rezultatima u tekućem mandatu, a grubo su kritizirani svi drugi akteri politike u BiH, posebno Radončić, Konaković i Kukić. Pokušali su sakriti strah od novih stranaka, a baš su time pokazali nervozu i strah. Na drugoj strani Konaković i Šepić sa svojim ekipama javnosti se obraćaju sa više respekta i brojnim podacima koji demantiraju ”argumente” SDA. Drskost i samouvjerenost Mirsada Kukića, podrška koju ima u Tuzlanskom kantonu nešto je što se do sada nije desilo nijednoj stranci u BiH. Kukić je brzinski i vrlo lako srušio i vlast i SDA u tom kantonu i osnovao svoju stranku. Sluga Erdoganov i njegovi glasnogovornici u stranci te mediji Stav, Faktor, FTV i portal Slobodna Bosna neuspješno pokušavaju sakriti da je car gol.

Na lokalnim izborima 2016. SDA je izgubila vlast u velikom broju općina, a sada bi gubitak mogao biti mnogo veći, jer je moguć gubitak i vlasti na nivou kantona. Realno je da novu vlast u Kantonu Sarajevo formiraju SBB, SDP, Narod i pravda, Nezavisni blok… U Tuzli bi to mogli biti Pokret demokratske akcije, SBB i SDP.

Od osamostaljenja Bosne i Hercegovine SDA je u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti imala veći udio od bilo koje druge stranke. Dok su SDA vodili Alija Izetbegović i Sulejman Tihić ta je stranka imala pozitivan utjecaj na ukupna društvena kretanja, profiliravši se kao državotvorna narodna stranka. Odkad je Bakir Izetbegović predsjednik SDA i on i stranka negativan su politički faktor u BiH. Koji su to politički, ideološki i programski reperi Bakirovu SDA krivo usmjerili. Odgovore na ova pitanja saznat ćemo nekada poslije oktobarskih izbora. Tek će se tada pokazati da je to bilo vođenje politike i države voluntaristički, pa gdje se stigne. A nešto kao cilj uporno nude javnosti. SDA-ovi politički volumeni, zajedno sa istim takvim iz kvaziljevičarskih stranaka, već dugo kao imaju rješenje. Ubiše se zalaganjem za građansku državu i društvo, a nikako da obznane, da jasno kažu šta je to. Građanska država i društvo da, ali u složenoj državi Bosni i Hercegovini valjda rješenja trebaju biti prilagođena njenoj realnoj društvenoj strukturi. Ako su ta rješenja zasnovana na ”demokratskoj statistici” Bakira Izetbegovića, koju on najmanje tri puta upotrebljava u martu mjesecu ove godine, onda ostaju samo pitanja, i opet pitanja. ”Sigurno se neće desiti da manjina zavlada nad životom većine u Federaciji BiH.” Ove Izetbegovićeve poruke u potpunoj su suprotnosti sa odlukama i principima ZAVNOBiH’a i Daytonskog mirovnog ugovora, a to jesu temelji na kojima počivaju mir i budućnost ove zemlje.

Sigurno će poslije oktobarskih izbora biti promjena pa je moguće da Bakir Izetbegović neće više biti važan i moćan kao u protekloj deceniji. To će biti Izetbegovićev hendikep, ali šteta i za veliki broj sadašnjih njegovih štićenika. Nikako ne treba zaboraviti da bi takva situacija značila i nenadoknadivu štetu za inspiratore i autore permanentne destrukcije, Čovića i Dodika. Odavno je poznato da trojac moćnika funkcionira kao stabilan tronožac. Bez jednoga – gube sva trojica. To bi moglo značiti otvaranje puta za zdraviju i stabilniju politiku u BiH. Imamo li se pravo nadati boljim vremenima – valjda da.

Zlatko Bosnić