Objavljujemo povodom devedesetog rođendana Ilije Ladina (1929 – 2001), velikog  a nedovoljno poznatog pjesnika.

NA KRAJU STOLJEĆA

«Na kraju stoljeća»
Kad izgovarate
Na kraju stoljeća
Nema vremena
Da išta
Promijenite

U kozmos putuje
Pračovjek
Na vilinom
Konjicu Nema vremena

Ni za Da
Ni za Ne

 

PRAZAN LIST

Ni Euripidove uljanice
Ni Shakespeareove voštanice
U postelektrično doba o

Žalim ti se Bože
Na mrak
Na mrlje na mjesecu
I na pjege na suncu

Uzeo sam olovku s krive strane
I jutros čitam
Prazan
List

I na svod nebeski čitav, Dan Drugi: nešto.
Potop ozgo dođe – i ti si počeo u mraku: žalim ti se Bože
Na biljke i drveće, Dan treći: nešto
Ne govori drveće – i ti si počeo u mraku: žalim ti se Bože

Doba godišnja, Dan Četvrti: nešto
Kasne u dolasku kasne u odlasku – i ti si počeo u mraku: žalim ti se Bože
Na ptice i ribe, Dan Peti: nešto
Veće guta manje nije to u redu – i ti si počeo u mraku: žalim ti se Bože

Na zvijer i čovjeka, Dan šesti: nešto
Krv – što prolivena što popijena –
Govori meni ne nije dobro bilo
I ti si počeo u mraku Sve si počeo u mraku

S koje si ti strane
Uzeo alatku

Kada si svijet stvarao
Bože svijet stvarao? Ili je stol

Pisaći
Moj
avaj mjesto kušnje tvoje
Još jedno bilo? Što je Bože bilo?

 

ANTINA ČUDA

Ali Rembrandtu je bilo lako
On je toga dana
Imao i jednu sliku i jednu juhu Trebalo je samo
Skuhati juhu A kako od ništa
Išta?

Čudom, Ante
Veliš mi: tek da me se otarasiš
Čudom
I ponavljaš:
Čudom Pa radim ja na tome

Skupljam pepeo
Zvijezda padalica
U jednu urnu
I nosim na izložbu

To već nije
Da nije
Ništa
To je sad spor moj
Parnica koju vodim sa Nebom

Krv iz desne ruke
Skupim u kalež
I odnesem na izložbu
Lijevom: ranjen

To već nije
Da nije

---

Foto: Milomir Kovačević Strašni