Julija Cimafiejeva, 1986

Nismo vas mogli uzeti sa sobom,
beznoge naše kuće.
Nismo vas mogli natovariti na leđa i iznijeti na sebi,
svježe uzorani vrtovi. Continue reading “Julija Cimafiejeva, 1986”

Oglasi

Poezija nikada nije bila popularnija, no nisu svi pjesnici sretni zbog toga

Piše: JT Welsch

Pjesnici se često šale da nikada nije dobro kada poezija završi u vijestima. Od  skandala izazvanih plagiranjem do kontroverzi oko dodjela nagrada, povremenim bi se čitateljima moglo oprostiti ako pomisle da takozvani “pjesnički svijet” postoji u stanju trajnog ogorčenja. U nedavnom članku The Guardian piše o eseju objavljenom u časopisu PN Review koji je uzrokovao “razdor unutar pjesničkog establišmenta”. Continue reading “Poezija nikada nije bila popularnija, no nisu svi pjesnici sretni zbog toga”

Anđelko Vuletić, I ja sam ovdje ubijao

Ivan Lovrenović piše: “Ima jedna velika hrvatska pjesma koju nitko neće, koju nitko ne zna. Ni od Hrvata, ni od inih. Od Hrvata zato što žeže kao nož, spasonosan, ali komu je još do spasa kad je lijepo u kálu hrvatskome. Od inih zato, što od njih nikoga ne zanima hrvatska muka. A i što bi! Da jest kao što nije, pjesmu bi na svoj barjak stavljali slobodari svih vrsta, pjevali bi je kao svoju internacionalu. Ne bi silazila s barjaka, ni s usta”.

Teško je, zapravo nemoguće, nešto dodati ili oduzeti ovome. Treba pročitati pjesmu. Continue reading “Anđelko Vuletić, I ja sam ovdje ubijao”