Otvoreno pismo Miloradu Dodiku

Mićko,

Poput Ikara si se vinuo iznad ovozemaljske prosječnosti i kokuzluka i nije te strah međunarodnog sunca koje ti želi spaliti krila. Grudi balkanske majke nisu zadojile takvog poštenjačinu i nesebičnjaka, još od vremena Matije Gupca.

Dok je krajem osamdesetih posljednji jugoslovenski vizionar, Ante Marković, okupljao pobornike bratstva i jedinstva, tvoja široka ramena su popunjavala dobar dio prvog antinacionalističkog reda. Predodređenost ka laktanju, zbog mjesta porijekla, ubrzo je od tebe napravila mlado političko lice, koje se gnušalo na svaki pomen razvrstavanja ljudi na imena i vjere. Grcajući u suzama, ispratio si svog vođu, Antu Markovića, na sahrani u Zagrebu, pokopanog zajedno sa idejom zbratimljenog Balkana.

Nemoćno stojeći iznad mrtve spaljene zemlje, uvidio si da je u ovom bratoubilačkom ratu jedini pravi angažman nesebična pomoć narodu. Svoje preduzetničke sposobnosti iskoristio si za organizovanje humanitarnih akcija uvoza cigareta marke „Ronhill“, uz pomoć filantropski orjentisanog visokog političkog establišmenta Crne Gore. Zahvaljujući pomenutim aktivnostima, osjetio si na svom novčaniku sve čari otvorenog tržišta i distancirao si se od prevaziđenog i zastarjelog političkog i ekonomskog uređenja.

Postao si najrumenija jabuka u košari miljenika međunarodne zajednice, ali i trn u oku dekadentnom i retrogradnom SDS-u. Nakon što je u Narodnoj skupštini zasvirala melodija „sprem’te se, sprem’te“ tvoji politički protivnici su se spremili, spremili i otišli u haške toplice da izbanjaju svoja ohrndana politička krsta. Sa blagoslovom visokog predstavnika, domaćinski si zasjeo na premijersku stolicu, što je označilo praskozorje demokratije u Republici Srpskoj. A onda, uslijed naglog jačanja desnice u Evropi, bio si primoran da se okreneš ka ideji krvi i tla, što te dovelo do predsjedničkog kabineta.

E, moj Mićko, naćeralo te. Naćerali te Bobari, Pavlovići, rafinerije, telekomi, plantaže jagoda i visoke rate za dedinjske vile da odstupiš od Markovićevog principa. Teško je vuku ući u stado i zaklati samo jednu ovcu, a leševi tvojih pohoda razbacani od Trebinja do Bijeljine. Ali, i takav crn, kakav jesi, bolji si od raznih probosića koji šuruju u Teheranu. Prepečeni si demokrata, od šezdeset stepeni, koji referendumima na najbolji način pokazuje šta je direktna demokratija, pred kojom bi sam Sokrat skinuo togu.

Mićko, nisu te uspjela otpuhati kal’novička puhala, uceniti cenićke, poderati dronjci, preplašiti buke i halabuke, ni utopiti sipe i raže. Uz tebe su, Mićune, procvjetala želj(k)a i majčinska duša(nka), koje kao bedemi stoje između tebe i neprijatelja Republike Srpske!

P.S. Da tebe nije, ovaj narod ne bi znao šta je pušenje!

Pupoljci sarajevske unakažene bašte zajedništva

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s