Politička situacija u Poljskoj je neizvjesna. U zemlji koju je nakon komunizma dugo vremena karakterizirala politika dogovora i kompromisa, u zadnjih desetak godina došlo je do izrazite  polarizacije. Nedavni predsjednički izbori, na kojima je presudila jako mala razlika i koji su zemlju podijelili na dva dijela, posljednja su obilježja ovog trenda. Ono što je zabrinjavajuće je to što su vjerski i rodni karakter ove polarizacije problemi s kojima je poljsko društvo najmanje spremno nositi se.

Sredinom srpnja, novi-stari predsjednik Andrzej Duda izborio je tijesnu pobjedu koja je potvrdila ostanak stranke “Zakon i pravda” (PiS) na vlasti. Duda je dosljedno demonizirao takozvanu “LGBT ideologiju”, te istodobno obećao povlačenje Poljske iz Istanbulske konvencije, koja potpisnice obvezuje na sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama. Dudina kampanja temeljila se na vjerskim podjelama. On se svrstao uz konzervativnu Katoličku crkvu, proglašavajući svog protivnika Rafala Trzaskowskog predstavnikom liberalnih katolika i sekularnih Poljaka. Ovakva polarizirajuća strategija odrazila se na izborni rezultat: Duda je osvojio 51% glasova, nasuprot 49% za Trzaskowskog. Stanovništvo je podijeljeno po liniji istok-zapad, ruralno-urbano te na vjerskim osnovama. To predstavlja ozbiljan problem; polarizacija je u porastu, a poljsko društvo je nedovoljno fleksibilno da se nosi s njom.

Dugo godina nakon sloma komunizma, politički ambijent u Poljskoj obilježavao je konsenzus. Takva politika nestala je sredinom 2000-ih i ustupila mjesto prepirkama između dviju glavnih političkih stranaka, PiS-a i Građanske platforme. Suparništvo ove dvije stranke potaknulo je polarizaciju u poljskom društvu. Od 2015. kada je PiS osvojio izravnu većinu na parlamentarnim izborima i kada je Duda prvi put postao predsjednik, PiS agresivno slijedi svoj politički plan (uključujući zabrinjavajuće reforme pravosuđa, mjere protiv pobačaja i političke napade na LGBTQ osobe) i gura poljsku liberalnu demokraciju prema konzervativnoj autokraciji. Osim toga, vladini potezi potiču daljnju polarizaciju.

Poljska nije spremna za ovakvu situaciju. Projekt pod nazivom Izgradnja otpornosti na nasilni ekstremizam (BRaVE) sadrži pokazatelje o polarizaciji i otpornosti na istu u pet područja: (1) etnička pripadnost i rasa, (2) religija, (3) politika, (4) spol i seksualna orijentacija, i (5) socio-ekonomija.

U nekim od tih područja, razina polarizacije nije posebno zabrinjavajuća. Primjerice, Poljska ima uglavnom ispodprosječnu etničku ili rasnu polarizaciju, što i ne čudi s obzirom na homogenost stanovništva (više od 95% etničkih Poljaka). Slično tome, Poljska ima nisku razinu etničke ili rasne tolerancije; najniže je rangirana od deset zemalja Europske unije po kriterijima poticanja društvene kohezije i „poticajnog okruženja” za manjine. Ovaj nedostatak tolerancije manje je zabrinjavajući nego da je etnička ili rasna polarizacija velika.

Što se onda dogodi kada je polarizacija izraženija? Vladu PiS-a obilježila je politizacija rodne ravnopravnosti i nazadovanje za LGBTQ Poljake. Nerijetko su akcije na tim područjima opravdane političkim razlozima, te pozivajući se na biblijski kanon ili katoličku dogmu. Bez obzira na sve, poljski katolički establišment i konzervativni glasači odobravaju i prihvaćaju PiS-ove reakcionarne mjere. Zbog toga je Poljska među najpolariziranijim zemljama EU-a po vjerskoj i spolnoj orijentaciji.

Otpornost je sposobnost “suočavanja i odgovora na nedaće, te sposobnost crpljenja različitih izvora snage i društvenih resursa za prilagodbu i suočavanje s izazovima i situacijama naprezanja, stresa ili traume” . Drugim riječima, na društvenoj razini fleksibilnost je svojstvo koje pomaže u zaštiti od problema polarizacije. Stoga je duboko zabrinjavajuće da Poljska ima nisku razinu vjerske tolerancije, kao i tolerancije spram rodne i seksualne orijentacije. Upravo su ta područja pod najvećim opterećenjem u suvremenoj Poljskoj, a poljsko društvo nema sposobnost da se odupre tim polarizacijskim stresovima.

Događaji nakon reizbora predsjednika Dude, poput uhićenja LGBT aktivista i rezultirajućih prosvjeda, kao i postojanje takozvanih “LGBT slobodnih zona” u nekoliko poljskih gradova nagovijestili su nastavak polarizacijskih trendova. Sve dok je PiS na vlasti (na nacionalnoj razini još najmanje tri godine, do parlamentarnih izbora u studenom 2023.), polarizacija je korisna strategija koja toj stranci omogućuje da slijedi svoju konzervativnu, autokratsku agendu. Liberalnim protivnicima PiS-a preostaje da pružaju otpor kolektivnim djelovanjem i grade toleranciju u lokalnim zajednicama.

Michael C Zeller, Open Democracy