Vedad Hasanović: Gorčina i smijeh

(U povodu skorašnjeg izlaska jedne knjige)

Da bi pisao aforizme, moraš biti duhovit. Nije poznato važi li prethodna tvrdnja kao aksiom u aforističkoj zajednici, ali je važno da ta vrsta kratke forme ima i svoju humorno-satiričku dimenziju.

Vedad Hasanović je duhovit čovjek. Kritička intonacija njegovih aforizama često je finalizirana, nerijetko začinjena upravo duhovitim poentama. Pa je neke gorko intonirane aforističke iskaze ujedno i zabavno čitati. Gorčina i smijeh, dva ključna sastojka za svaku uspjelu društvenu dramu i političku komediju. Ima u njegovim aforizmima nečeg pankerskog i mangupskog, što je piscu ovih redaka neobično važno.

Hasanovićevi aforizmi većinom su društveno-politički komentari, prožeti ironijom i uobličeni u koncizan iskaz. Čak kada ispisuje naizgled nepolitičke aforizme, na temu nogometa ili seksa, gotovo uvijek se u pozadini smiješi neki društveni ili politički kontekst. Od politike nije lako pobjeći, posebno ako društveno i politički obitavaš na zapadnom Balkanu. A posebno nije lako unutar jedne ili dvije rečenice zgusnuti misao ili smjestiti iskaz koji će istovremeno odražavati dvosmislenost, asocijativnost, metaforičnost, aluzivnost, paradoksalnost.

Kao svaki dobar aforističar, Hasanović se vješto igra riječima i stilskim figurama, dajući svojim iskazima neočekivane i paradoksalne obrate. Za razliku od duhovitosti koja je za aforizme više šlag na tortu, paradoksalni obrati jesu suština ove kratke forme, svojevrsni aforistički prosede. Uključujući sve rečene elemente, Hasanović ispisuje svoje satiričke minijature, koje nerijetko funkcioniraju i kao neka vrsta pisane karikature. Sigurno je da karikaturisti, naročito oni izverzirani za crtanje političkih karikatura, mogu naći dosta materijala i inspiracije u Hasanovićevoj aforistici.

Hasanovićeve minijature uskoro će dobiti svoje ukoričenje i zaživjeti kao knjiga. Kao uredniku Digitalne Demokracije drago mi je da su njegovi aforizmi započeli svoj put upravo na ovoj, za neafirmirane a zanimljive autore uvijek otvorenoj web platformi.

Neven Šimić


Vedad Hasanović, aforizmi

O duhovitosti i neslanim šalama

Kad god pokušam da budem duhovit, ispadnem smiješan.

Lopovi su duhoviti ljudi. Stalno nešto provaljuju.

Sa šećerašima ne treba zbijati neslane šale.

O društvenim mrežama

Facebook je socijalna mreža puna asocijalnih individua.

Ko nema društveni status, ima status na društvenoj mreži.

Naša privatnost upecala se u društvenu mrežu.

O elektro(poljo)privredi i izvozu

Mnogi oko mene su ludi k’o struja. Izgleda da sam ja izoliran slučaj.

Prešao sam na pčelarstvo i stočarstvo. Sad mi je sve med i mlijeko.

Iz BiH najviše izvozimo omladinu.

O koroni

Čim prođe korona, maske će da padnu.

Oni koji se ne pridržavaju mjera zaštite su – peta korona.

Ko misli da korona neće ostaviti posljedice, taj je kratCovid.

O porocima

Sa cigaretom i alkoholom uvijek je – povuci, potegni.

Pušači žive život punim plućima. Katrana.

Droga ne valja, ali dileri valjaju.

O zaljubljenosti, nevjerstvu, matematici

Slijepo zaljubljeni, kanite se ćorava posla!

Nevjerni su odani preljubu.

X i Y su poznate kao nepoznate.

O seksu

Dobra žena u krevetu dovede te pred svršen čin.

Prezervativ je iritantan. Svima ide na neku stvar.

Poltroni su ušli u anale.

O javnim kućama i golotinji

Goli otok je ostrvo koje nema veze sa golotinjom i nudističkim plažama.

U javnoj kući se odvija duboka intima.

U Crvenim fenjerima mnogi dobiju zeleno svjetlo.

O nogometu

Fudbal je igra u kojoj uvijek pobjeđuju kladionice.

Stara dama voli mladost – FC Juventus.

Toma Grobar, četnički vojvoda koji navija za Partizan.

O ateizmu, religiji, zagrobnom životu

Ateisti su religiji rekli: Zbogom!

Moguće je promijeniti svijet. Potrebno je samo da umremo.

U životu je jedino sigurna smrt.

Politika i društvo

Slijepi narodi imaju bezočne političare.

Naše nacionalne dušebrižnike štite tjelohranitelji.

U BiH, neki imaju fakultet, a neki univerzitet.

Krupni kapital na Balkanu prisvojila je sitna buržoazija.

Kad nas niko nije htio, htjele su nas Srbija i Hrvatska.

Nema Bosne nigdje. Rečenica koju stalno ponavljaju bosanski domoljubi i Mile Dodik.

Željko Komšić, zlatni ljiljan kojeg je biralo hrvatsko cvijeće.

Političari su istinski lažovi.

One koji žele da upale svjetlo, najčešće pojede mrak.

Nije dobro spominjati poštenje. Ono nije tu.

Zajednički jezik u 4 ex-Yu republike zove se Jezik Mržnje.

Sredina u kojoj živimo uopće nije zlatna.

Globalno zagrijavanje nas navlači na tanak led.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s