Zašto rad studenata ne ulazi u radni staž?

Zašto rad preko Student servisa ne ulazi u radni staž? Ovo smo se očito svi, osim vladajućih, zapitali.  Pitaju se to i mnogi studenti u trenutku dolaska na burzu rada. Pregledavajući more oglasa na portalima za zapošljavanje, primjete kako većina poslodavaca kao uvjet navodi radno iskustvo od barem jedne godine. Ne samo radno iskustvo, već određena znanja i vještine.  Mladi ljudi zbog toga možda neće dobiti priliku za rad. Jednostavno, ne zadovoljavaju nužne uvjete za prijavu. 

Neki studenti budu hrabri pa pošalju životopise i u njima navedu poslove na kojima su radili. Ako imaju sreće, dobiju i nekakvu potvrdu od poslodavca, no većina njih se odmah pri prvom koraku obeshrabri i ne pošalje životopis. Neki od poslodavaca uvaže navedeni studentski rad, no veći je broj onih koji to ne učine. Tako se većina mladih ljudi često vrti u krug, čekajući na poslove koji ne traže radno iskustvo kao uvjet. Sigurno su neki od njih već radili kao referenti u turističkim agencijama, pomoćni kuhari, konobari, voditelji čamaca, bili uredsko osoblje ili pak nešto drugo, ali nemaju to zabilježeno pod radni staž. Slažu se studenti da se nalaze u nepovoljnom položaju, te da slove kao najjeftinija radna snaga. Odrađuju jednake radne sate kao i stalno zaposleni radnici, no plaće su im manje. Zadatci tokom radnog vremena su im jednaki kao i oni njihovih starijih kolega, kao i sama kompleksnost tih zadataka. Ukoliko pogriješe, snose određene posljedice i odgovornost. No, studenta ili mladu osobu lakše je uzeti za radnika. Troškovi za poslodavce su niži, dok je radna snaga jednako kvalitetna.  

Postojale su razne inicijative političkih stranaka da se rad preko student servisa uvrsti pod radni staž, no nijedna od njih nije urodila plodom. Nakon svakih izbora, problem koji postoji dugi niz godina, samo padne u zaborav. To nije kraj problema za zaposlene studente. Ukoliko njihova zarada premaši propisane određene iznose, dužni su platiti i porez. Taj porez najčešće i najviše pogodi njihove roditelje jer im prestaju biti porezna olakšica. Uzmimo u obzir kako studenti rade iz različitih razloga. Neki, otprilike njih 25 % prema određenim istraživanjima, rade kako bi zaradili za sebe, a neki kako bi pomogli roditeljima. Neki od njih su i redovni studenti koji rade puno radno vrijeme. U državi gdje većina roditelja radi za minimalac, nije strano da i djeca rade kako bi popravila kućni budžet. Istina, na taj način steknu radne navike, ali često izgube prekrasne studentske trenutke koje imaju neki njihovi vršnjaci, kako u našoj državi, tako i širom Europske unije.  

Ukoliko je već nužno da zbog takve situacije rade, logično bi ih bilo nagraditi, a ne stvarati im dodatne probleme. Rad i studiji u isto vrijeme zahtijevaju iznimnu disciplinu te odgovornost. Neovisno o tome da li je rad sezonski ili stalni, ovakva kombinacija iziskuje vrijeme i upornost te zasigurno žrtvu drugih socijalnih komponenata života mladih osoba. Upravo zbog toga, bilježenje studentskog rada pod radni staž bi im uvelike pomoglo, kako zbog osobne satisfakcije, tako i u dugoročnom poslovnom planu.  

Kriza koronavirusa u svijetu dodatno je otežala situaciju na radnom tržištu. U razgovoru s mladim ljudima koji su nedavno završili svoje studije, saznajemo kako je poslova na burzi rada sve manje, a uvjeti za prijavu sve su stroži. Sigurni su kako bi im zaposlenje olakšala određena potvrda o radnom stažu. Većina njih se pita, ukoliko nije moguće zabilježiti rad studenata kao i ostalih radnika, zašto se ne pribjegne rješenju stvaranja novog digitalnog sustava u kojem bi svaki radni odnos bio zabilježen, a naknadno pridodan zapisima radnog staža. Nadodaju kako je nužno mijenjati Zakon o radu i Zakon o obavljanju studentskih poslova te uvrstiti u njega članke koji će regulirati navedenu problematiku. Neki od njih svjesni su kako njihove kolege u studentskim danima često rade i na crno ili preko tuđih studentskih ugovora, ne iz razloga što žele oštetiti državu, već kako bi teško zarađen novac zadržali za sebe i svoje obitelji, ili pak kako ne bi roditeljima prouzročili dodatnu poreznu brigu. 

Odgovornost države ogleda se i u brizi za mlade, te je nužno da zastupnici i vladajući o ovakvim problemima razmišljaju. Pogotovo u vrijeme kada je egzodus mladih i obrazovanih ljudi sve veći. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava provodi kampanju ”Stop radu na crno- stop neprijavljenom radu”  s kojom pokušava regulirati svaki radni odnos, no studentima ne nudi opciju da njihov rad bude priznat pod radno iskustvo. Zbog toga su mnogi studenti nezadovoljni i čekaju onoga tko će taj problem riješiti. Osoba ili opcija koja im ponudi ovo rješenje i zaista ga sprovede zasigurno će dobiti povjerenje velikog broja studenata, ali i njihovih roditelja. Socijalna pravda i jednaka prava važni su za demokratske procese svake države, a briga o ovom problemu upravo je svojevrsni dokaz da država svima nudi jednake prilike te podupire mlade. 

Friedrich Nietzsche je rekao : Tko god nema dvije trećine svoga dana za sebe, taj je rob, bez obzira bio ondržavnik, biznismen, službenik ili naučnik.”. Ne dozvolimo da nam mladi ljudi budu robovi, a ako u određenom periodu odluče da žele raditi više, barem ih je potrebno dugoročno nagraditi. 
 


Jelena Mandarić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s