Željko Komšić, ponovo izabrani član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda, ne odustaje od višegodišnjih nastojanja da odnose Hrvata i Bošnjaka, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u prošlih trideset i kusur godina svede i zabetonira isključivo na razdoblje od kasne jeseni 1992. do ranog proljeća 1994., kad je trajao rat između Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH u srednjoj Bosni i jednom dijelu Hercegovine.
Nastavi čitati “Komšićeva mržnja za tekuće potrebe” →
Čitatelj nas je zamolio da provjerimo točnost tvrdnje predsjednika IDS-a Dalibora Pausa, koji je na Facebooku 26. rujna napisao da je Giorgia Meloni, buduća talijanska premijerka, u predizbornoj kampanji tražila pripojenje Rijeke i Istre Italiji.
Nastavi čitati “Želi li Giorgia Meloni oteti Hrvatskoj dio teritorija?” →
Dok su nam komunikacijski kanali bili zakrčeni vijestima o smrti britanske kraljice, lako je bilo smetnuti s uma da i stanovnici glavnog hrvatskog grada prolaze kroz teško razdoblje otkako je i njihov dobrohotni vladar preminuo nakon višedesetljetnog upravljanja u veljači prošle godine. Nedugo nakon neočekivanog raspleta sapunice zvane ‘Može li itko svrgnuti Milana Bandića?’ za novog je gradonačelnika izabran Tomislav Tomašević, a Zagrepčani su ostali bez zla na koje su navikli i nasilno izbačeni iz zone komfora.
Nastavi čitati “Zeleno je novo crveno ili Zagreb u raljama zelenog napretka” →
Sjetimo li se ikada Josipa Reihl Kira? Sjetimo li se njegovih riječi, djela, sjetimo li se činjenice da je mučki ubijen od ruke hrvatskog policajaca, pripadnika rezervnog sastava MUP-a Antuna Gudelja?
Tko ga se i kada sjeti?
Nastavi čitati “Josip Reihl Kir – priča koja se ne smije zaboraviti” →
Ognjen Bašić ČudNoReĐe je od onih na koje se svima poznata PR fraza “glazbenik kojeg ne treba posebno predstavljati” nikako ne može primijeniti. Ne samo zato što je, kako kažu “najpoznatiji nepoznati glazbenik u državi“, pa ga eventualno brzo zaboravite jer se ne pojavljuje kontinuirano u medijima. Čak i da je “popularan”, “legendaran” ili “kultan” što (još) nije, i dalje bi ga svakim novim izdanjem trebalo posebno predstavljati, jer opis kojim ste ga prethodno predstavili vrlo vjerojatno neće vrijediti za sljedeće predstavljanje.
Nastavi čitati “ČudNoReĐe: nije lako biti svoj i slobodan” →
Šta se dogodi kada frontmen jedne nacional-šovinističke agende dobije dio lijevog i antinacionalističkog medijskog prostora da pegla svoj politički profil? Dogodi se, recimo, materijal za dobru satiru ili komediografska građa za montipajtonovski tip skeča. Mimo tih literarnih zakonitosti, desi se i da jedan istaknuti proponent spomenute agende, formalno ugodno ušuškan u lijevo-građanski outfit, odista dobije priliku da popegla svoj imidž na mediju koji baštini lijevu i antinacionalističku tradiciju. I tu više nemamo posla s književnom vrstom ili televizijskom komikom, nego sa realnošću koja kazuje da je nacionalistički vrag odnio medijsku šalu. Imamo posla s novinarima koji, vođeni površnošću, golim neznanjem, propagandnim motivima koji fingiraju pluralizam, ili nečim sedamnaestim, ne bitno suvislijim, zbilja ustupe dio lijevog medijskog prostora istaknutom nacionalističkom eksponentu koji simulira građansku uljuđenost.
Nastavi čitati “Uzoriti građanin Komšić i dobri Hrvat Pavelić” →
Tata je sidijo na desnoj strani stola i mrgodijo se. Mama je sidila na livoj strani i mrgodila se. Ja sam sidijo u sredini i snuždijo sam se. Tata je rekao: „Još dvi šetemane do kraja škole, a ti od sedan predmeta imaš četri asa! To je čista katastrofa!“ Mama je rekla: „Lani si od sedan predmeta nakupija pet asi! A priklani si ima najbolji prosjek, šest od sedan!“ Tata je rekao: „Znači, svake godine ideš sve gori i gori!“ Mama je rekla: „Šta si stariji, to si lošiji! Umisto da bude obratno!“ Tata je pitao: „Jel moš bar ovu duju iz prirode ispravit u asa? Da si spustiš prosjek?“ Ja sam pitao: „Kako ću je ispravit?“ Tata je rekao: „Pa pitaj učiteljicu da te pita za lošiju ocjenu!“
Nastavi čitati “Bilježnica Robija K.: Drama sa ocjenama” →
Zagrebački SDP podnio je prošli tjedan prijedlog Skupštini grada Zagreba da se sadašnjem Trgu Republike Hrvatske vrati prethodno njegovo ime, odbačeno prije šest godina – Trg maršala Tita. Bila je to možda i zgodna prilika da se na urudžbiranih pet, a gusto otipkanih stranica prijedloga, napomene ponešto relevantno o zacijelo najutjecajnijoj ovdašnjoj povijesnoj ličnosti, ali cijenimo da je ta mogućnost ispuštena, i ne samo to. S rezignacijom konstatiramo da je SDP ovime nanio štetu uspomeni na Josipa Broza veću i ozbiljniju od one za koju se 2016. godine u istoj skupštini pobrinuo Zlatko Hasanbegović.
Nastavi čitati “Tito i rešeto” →
Bez obzira na to kako se završe prijevremeni izbori za gradonačelnika Splita, dogodila se važna stvar, skoro bez presedana. Jedan političar dao je ostavku, bez da ga je itko na to tjerao.
Nastavi čitati “Ivica Puljak podiže standarde bavljenja politikom u Hrvatskoj” →
Jednom davno reporter sarajevske televizije obilazio je sela u samom korneru Bosne i Hercegovine, pa pod Kozarom zalutao u zabačeni neki zaselak na kraju kaljava puta. Dan-danas pamtim taj kadar, trošnu kolibu sred puste potkozarske visoravni, na samom kraju svega poznatog svijeta, i pred kolibom starca duboko uzorana lica. Jedina njegova veza s ostatkom čovječanstva prastari je mađarski tranzistor Orion, na kojemu, veli, nikad ne sluša vijesti. Njega politika ne zanima, on sluša samo muziku.
– Šta onda slušate, kakvu muziku? – pokroviteljski ga na koncu pita ljubopitljivi reporter. – Koju muziku najviše volite?
– Svaku – jednostavno na to odgovara starac. – Osim glazbe.
Nastavi čitati “Povratak muzike” →
Za vrijeme bivšeg lidera, SDP je bio beskrajno neuvjerljiv kao alternativa vlasti, te bio, nažalost, i pomalo smiješan. Nije bilo nikakve šanse da ozbiljnije uzdrmaju HDZ, a pogotovo ne Andreja Plenkovića.
Dolaskom Peđe Grbina na čelo stranke, SDP je dobio lidera koji je daleko ozbiljniji takmac. U kontekstu ranijih dešavanja u toj stranci, ovo samo po sebi nije veliko postignuće nego prije jedan povratak u normalu.
Nastavi čitati “Peđa Grbin je ozbiljan protivnik i potencijalni premijer” →
Panični strah neprosvijećene gomile od okruglih godina nije od jučer. U ljeto 1599., recimo, zabilježen je slučaj da je “odlični Juraj Vagić, odvjetnik slobodnog i kraljevskog grada Zagreba”, na zahtjev građana podigao tužbu protiv neke Urše Kušević, švelje nastanjene na Harmici, jer se, “pouzdavajući u đavolska umijeća, bavila čarobnjaštvom i vračanjem, pa širila strah i jezu od Sudnjega dana na Godinu Gospodnju 1600., svjedočeći na javnim mjestima svoja đavolska priviđenja kako će se na Kraljevinu Hrvatsku sručiti gnjev Božji, suša, glad, bolest, kuga i jahači apokalipse, istom pozivajući puk, plemstvo i svećenstvo da se pokaju i pomole za oprost grijeha”.
Nastavi čitati “Vještica Marija” →
‘Stronger together’ is a well-known saying, easily applicable to political life in Croatia. This is especially the case with the liberals; a number of small, centrist parties that aren’t capable of crossing the electoral threshold on their own. With few notable exceptions, such as winning the mayoral seat in Split, these parties are quite marginal on the political scene traditionally dominated by the two big parties, HDZ and SDP, as well as temporary successes by parties that are to the left and right of the two main players. This is a shame because liberals would have a lot to offer. It is moreover exceedingly important to have healthy competition, to have more than two choices, more than two rather ossified world views. Above all, more than the appalling, worn-out ideological battle between Ustashas and partisans.
Nastavi čitati “Croatian politics needs liberals – why don’t they unite?” →
“Divlje meso” HDZ-a okuplja se po ulicama i trgovima, hoda, moli, pjeva i prosvjeduje jer se, eto, u uvjetima globalne prevare nazvane pandemija, lokalno traže propusnice koje zatiru slobodu i pravo na izbor. Ta “moralna ekonomija mnoštva/gomile”, da se poslužimo ovom prigodom dekontekstualiziranom odrednicom E. P. Thompsona, oblikuje stanovitu vrstu “mentaliteta”, koji nedvojbeno ima svoje razloge i genezu, kao i svoje uvjete proizvodnje na temelju kojih zaslužuje baš takvo određenje – “divlje meso”HDZ-a. Soundtrack njihovih prosvjeda o tome govori više nego dovoljno. Simptom? Svakako.
Nastavi čitati “Divlje meso HDZ-a” →
“Zajedno smo jači” svima je poznata izreka, lako primjenjiva na politički život u Hrvatskoj. To se posebno odnosi na liberale, na koloplet malih centrističkih stranaka koje same ne prelaze izborni prag. Osim par značajnih iznimki poput osvojenog gradonačelničkog mjesta u Splitu, ove stranke prilično su marginalne na političkoj sceni kojom tradicionalno dominiraju HDZ i SDP, te zasad povremene pojave, stranke i opcije koje su lijevo i desno od dvije glavne stranke. To je šteta, jer liberali bi imali dosta toga korisnog za reći i ponuditi. Osim toga, jako je važno imati zdravu konkurenciju, imati više od dvije opcije, od dva odrvenjena svjetonazora, više od nesretnih i pohabanih ustaša i partizana.
Nastavi čitati “Zašto se hrvatski liberali ne ujedine?” →
digitalnademokracija.com