Zašto smo opsjednuti glazbom iz mladosti?

Mnogi ljudi su nostalgični spram glazbe koju su slušali u mladosti. Ako ste bili tinejdžer 1970-ih, velika je vjerojatnoća da volite Queen, Stevie Wondera ili ABBA-u. A ako ste bili mladi devedesetih, Wannabe od Spice Girls vjerojatno vas još uvijek vodi na plesni podij.

Ali zašto je to tako? Mislimo li iskreno da je glazba u prošlosti bila bolja, ili to ima neke veze sa sjećanjima koja imamo na to vrijeme? Naša nedavna studija, objavljena u časopisu Music and Science, dala je intrigantan odgovor.

Glazba je usko povezana s memorijom i osjećajima. Postoji razlog zašto je dugogodišnji radijski programa BBC-a, Desert Island Discs, i dalje tako popularan. U njemu slavni gosti sa slušateljima dijele zvučni zapis svog života, glazbu koja ih je obilježila. Postoji razlog i zašto je nedavni video umirovljene balerine s Alzheimerovom bolešću koju glazba vraća u prošlost postao viralan.

Čini se da je glazba posebno povezana s pozitivnim emocionalnim uspomenama, što je čini relevantnom u nastojanjima da se poboljša razina životnog zadovoljstva tijekom pandemije.

Psihološka istraživanja pokazala su da se autobiografska sjećanja (životna iskustva) iz određenih vremenskih razdoblja pamte bolje od ostalih. Jedan posebno zapažen fenomen je “pojačano sjećanje” – činjenica da se ljudi nesrazmjerno jasno prisjećaju uspomena iz vremena kad su imali između 10 i 30 godina. Za ovaj fenomen ponuđeno je nekoliko teorijskih objašnjenja, uključujući da ovo životno razdoblje sadrži mnoštvo novih i samoodređujućih iskustava, koja se dublje uvuku u mozak i lakše ih je prizvati. Biološke i hormonalne promjene također mogu povećati učinkovitost naših sjećanja u tom razdoblju.

Pokazalo se da kad ljude pitate da odaberu svoju omiljenu ploču, vjerojatno će odabrati nešto iz razdoblja gorespomenutog pojačanog sjećanja, te da starije odrasle osobe znaju više o glazbi iz svoje mladosti nego o suvremenim pop pjesmama. Međutim, znači li to da su veće šanse da je glazba iz ovog razdoblja povezana s autobiografskim sjećanjima?

Rezultati

U našoj studiji, moje kolege i ja istražili smo prisutnost “glazbene reminiscencije” u skupini od 470 odraslih osoba između 18 i 82 godine. Cilj nam je bio istražiti kako dob osobe, kad je pjesma bila popularna, utječe na tri povezana ali različita pojma: stupanj povezanosti pjesme s autobiografskim sjećanjima, koliko je pjesma poznata, i koliko im se pjesma sviđa. Sudionicima naše studije prikazani su naslovi i izvođači 111 pop pjesama koje su se nalazile na ljestvicama popularnosti tijekom 65-godišnjeg razdoblja (1950.-2015.), a dana  im je i mogućnost ocjenjivanja ova tri pojma.

Otkrili smo da, u cjelini uzorka sudionika, glazba koja se našla na ljestvicama tijekom nečije adolescencije ne samo da je ocijenjena poznatijom, već je povezana i s više autobiografskih sjećanja. Ovo glazbeno prisjećanje doseže svoj vrhunac oko 14. godine: pjesme popularne kada su sudionici bili ove dobi izazvale su najviše uspomena.

Osim toga, starije odrasle osobe (oko 40 godina i više) također su pjesme iz mladosti voljele više od ostalih. Međutim, mlađe odrasle osobe (u dobi od 18 do 40 godina) nisu pokazale isti trend, a u nekim su slučajevima glazbi iz svoje mladosti dale nižu ocjenu od glazbe objavljene prije njihovog rođenja.

To sugerira da se pjesme iz naše mladosti mogu usko povezati sa sjećanjima iz naše prošlosti, čak i ako osobno ne cijenimo tu glazbu. To je možda zato što je ta glazba pratila razne nezaboravne trenutke iz ovog razdoblja (školski plesovi, druženja s prijateljima, matura i tako dalje).

Neke pjesme bile su popularne bez obzira na dob sudionika kada su se nalazile na ljestvicama popularnosti. Na primjer, uočili smo povećanje broja ljudi koji su voljeli pjesme od kasnih 1970-ih do početka 1980-ih, čak i kod sudionika koji još nisu bili rođeni u tom vremenskom razdoblju.

To sugerira da se pop glazba iz određenih vremenskih razdoblja vrednuje među generacijama. Primjeri pjesama koje smo koristili iz ovog vremenskog razdoblja uključuju Hotel California od Eaglesa, I Will Survive Glorije Gaynor i Billie Jean Michaela Jacksona.

Stoga se čini da nas glazba naše mladosti ne zanima toliko prvenstveno jer mislimo da je bolja od glazbe iz drugih razdoblja, već zato što je usko povezana s našim osobnim sjećanjima. Međutim, neke pjesme mogu nadmašiti generacijska ograničenja.

Oglašivači koji žele izazvati nostalgičnu reakciju određene demografske kategorije potrošača trebaju ovo uzeti na znanje. To bi trebali učiniti i medicinski specijalisti kojima je cilj ponovno povezati pacijente sa samo-definirajućim sjećanjima iz njihove prošlosti.


Kelly Jakubowski, The Conversation

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s