Naši fudbaleri, visoko-kvalifikovani gubitnici

Počinju kvalifikacije za Mundijal u Brazilu 2014. Ponovo optimizam i nada. Doduše, čini se da sada imaju utemeljenje: ovog puta imamo i rezultate. Izvukli smo Grcima bod u Pireju, Grcima koji su nas od ’96. do ’12. već četiri puta pobijedili u kvalifikacijama. Dobili smo Latviju 4:1 ovdje i 5:0 u gostima. Grčku smo prvi put pobijedili, i to 3:1 u Zenici. Lihtenštajn smo dobili tamo 8:1, ovdje 4:1. Basketoljubce iz Litvanije ovdje smo tukli 3:0, ali smo neoprezno i neočekivano u Zenici izgubili od Slovačke 0:1, što je za trenutak dovelo u pitanje plasman na Mundijal. Međutim, u dramatičnom revanšu, iako smo gubili 0:1, okrenuli smo na 2:1. I još jedna odlučujuća tekma, ovog puta sa starim znancima, Litvancima.

Često smo igrali te odlučujuće tekme i uvijek na kraju kvalifikacija. Prva takva je bila protiv Danske (2003.) u zadnjem kolu. Rezultatski neriješena, ali za nas izgubljena tekma. Druga je bila (2005.) u Beogradu protiv tadašnje SCG, u paklu Marakane, metaforički i doslovno. Eventualna pobjeda (koja je izostala) vodila nas je u baraž (kojeg nije bilo). Treći put (2009.) – baraž sa Portugalom. Obje izgubili sa 0:1. Četvrti put sa Francuzima u Parizu (2011.), pobjeda nas vodi direktno na EURO 2012. Rezultat 1:1 i mi opet u baraž i opet na Portugal – 0:0 i 2:6. I opet ništa.

I onda šesta sreća, Litvanija 2013. Jeste da smo se napatili, ali je vrijedilo. Taj toliko željeni gol postigao je 20-ak minuta prije kraja Vedo Ibišević Vedator. Još odzvanjaju riječi komentatora Mijailovića: ”U Brazilu smo, u Brazilu smo”.

A onda smo u Brazilu već u prvom kolu izgubili od ipak mnogo jače Argentine 1:2. Počasni gol je potkraj utakmice opet postigao Vedator. Zatim smo, opet puni nade, ušli u susret drugog kola sa Nigerijom. Izgubili smo 0:1, a čist gol Edina Džeke pri rezultatu 0:0 poništio je neki linijski sudac sa Novog Zelanda. Da je tada postojao VAR, ovaj linijski bi poslije, umjesto zastavicom mogao mahati ušima, jer bi od FIFA-e dobio po tim istim ušima. Poništen nam je čist gol jer je Džeko bio u neviđenoj off side poziciji. U trećem kolu smo pobijedili Iran sa 3:1. Treće kolo- ‘utješna nagrada’.

I to je bilo naše prvo i za sada jedino svjetsko prvenstvo. Sve do 2014., ali i kasnije, ispadali smo u kvalifikacijama ili u baražu. A sa EURA se još nikada nismo vratili jer nikada nismo ni otišli. U prvom krugu ovog mundijala ispala je i Italija. Mundijal su osvojili oni koje je Lineker lažno optužio da uvijek pobjeđuju, Nijemci. Pobijedili su one koji su nas pobijedili, Argentince.

ŠESTI IZGUBLJENI EURO

I opet jesen caruje. Atmosfera je sada ipak bitno drugačija na početku kvalifikacija nego inače. Pape Sušić je produžio ugovor sa reprezentacijom mada bi bolje bilo da nije. Kreću kvalifikacije. Neobjektivno bh. fudbalsko građanstvo je nezadovoljno ispadanjem u prvom krugu Mundijala. Da li smo očekivali da budemo prvaci svijeta? Nema više onog entuzijazma, pa čak ni lažnog optimizma. Osjeća se hejterska atmosfera i napetost. Rezultati su prilično loši. Ovaj EURO je brojčano proširen na 24 selekcije umjesto ranijih 16, tako da nas drugo mjesto vodi direktno na EURO. Međutim, nismo uspjeli, bili smo treći. I opet baraž.

Tamo se nalazimo sa selekcijom Republike Irske. U Zenici je (pod smogom) bilo 1:1, a u Dablinu smo izgubili 0:2. Džeko je nakon utakmice rekao: ”Ovo je bila alibi-igra. Dodaj nekome samo da lopta nije kod tebe. Nismo zaslužili da idemo na EURO”. Tako je i ovaj EURO izgubljen. I opet u baražu, po drugi put. Ostale smo, kao što je poznato, gubili u grupnoj fazi kvalifikacija.

Na EURO 2016 u Francuskoj došla su 24 nacionalna tima, a ne kao ranije 16. Ovaj novi model  meni je lično primamljiviji, jer daje više šanse iznenađenjima, a i neizvjesno je do samog kraja grupne faze. EURO model sa 16 reprezentacija bio je isuviše ‘uzak’ za neka veća iznenađenja. Izuzetak je EURO 2004 kojeg je osvojila Grčka, dok su Češka (1996.) i Turska i Rusija (2008.) zapravo finalni i polufinalni incidenti.

EURO model (6×4) širi manevarski prostor, naročito selekcijama koje nisu mogle doći do izražaja po onom starom (4×4) modelu. Na ovom prvenstvu pojavile su se reprezentacije koje nikada nisam gledao na nekom velikom takmičenju: Albanija, Vels, Sjeverna Irska, Mađarska, Island. Ali i reprezentacije koje jako rijetko dolaze na EURO: Austrija, Slovačka, Belgija, Republika Irska, pa i Ukrajina kojoj je ovo tek drugo evropsko prvenstvo.

Albanija, koja je bila u grupi sa Rumunjima, domaćinom Francuskom i svojom dijasporom u reprezentaciji Švicarske, osvojila je treće mjesto, ali je morala čekati da svi odigraju treće kolo da bi znala ide li kući ili dalje. Ispostavilo se da ipak ide kući.

U drugi krug su  prošle neke  selekcije koje inače u starom modelu EURA to nisu uspjevale ako su uopće i dolazile na EURO. Prošle su: Poljska, Sjeverna Irska, Vels, Republika Irska, Mađarska, Island, pa i Belgija koja je prije 2016, EURO zadnji put vidjela doma, kao domaćin 2000. godine.

Najzanimljivija grupa bila je ona u kojoj su bili Portugal (ispostavit će se i osvajač ovog EURA), Austrija koja je osvojila 1 bod i to protiv Portugala, Island koji nikad ranije nije sudjelovao i davna fudbalska supersila Mađarska koja je, na opće iznenađenje, zauzela prvo mjesto sa 5 bodova koliko i drugi Island; Portugal je bio tek treći sa tri boda iz tri neriješena meča.

Najveće iznenađenje u drugom kolu priredio je sjajni Island, čiji su navijači donijeli novi način navijanja – neobičan, vrlo bučan i zvučan huk. Island je na sveopće iznenađenje izbacio favoriziranu Englesku i to preokretom, bilo je 2:1. Vels je pobijedio susjede Sjeverne Irce sa 1:0, a Poljska iznenadila Švicu na penale. Do tada neuvjerljivi Portugal, uspio je tek u produžecima dati gol Hrvatskoj (1:0) i otići dalje, a Italija je zabilježila jednu vrlo slatku pobjedu protiv tada aktualnog prvaka Evrope Španije (2:0) čime joj je dala do znanja da neće odbraniti titulu. Dalje su još prošle Belgija, Francuska i Njemačka.

Francuska ipak nije dozvolila Islandu da umaršira u polufinale preko nje i na njenom teritoriju; pobijedila je sa visokih 5:2. Vels je dobio Belgiju 3:1, postavši senzacija ovog EURA. A da to ne bi bila i Poljska, potrudio se probuđeni Portugal koji ju je dobio na penale. Model EURA ”6 puta 4”, iako osporavan od strane stručnjaka i profesionalaca, ali i onih koji to nisu, ostavio je međutim prostor za brojna iznenađenja i podvige nefavorita, ali i priliku favoritima da se izvade nakon loših rezultata i partija. Tako su najveća iznenađenja EURA 2016 bili već pomenuti Vels i Island, ali i Poljska. Također su prijatno iznenadile obje Irske i Mađarska koje su ispale u osmini finala. Međutim, da je bio stari model EURA (4×4), Portugal bi sa tri remija ispao još u prvom krugu, ali obzirom da je bio treća trećeplasirana selekcija (od 4 koje idu daje), uspio se progurati do finala, te na kraju i osvojiti ovaj EURO.

Italija je ponovo, po ko zna koji put, zaglibila. U dobrom meču sa Njemačkom i 1:1 nakon 90 minuta, pa i nakon ona dva produžetka, penali su bili neizbježni. Izvedeno ih je po 9 (ili čak 10, nisam siguran) sa obje strane. Dvaput ili triput je Italija imala šansu da pobijedi, ali su svaki put promašili taj odlučujući penal. Pobjeđuje Njemačka. U polufinalu su Nijemci izgubili od Francuza (0:2), a istim rezultatom je i Portugal savladao prvorazrednu senzaciju prvenstva, Vels. U finalu, Portugal je u produžecima zabio gol domaćoj Francuskoj (1:0) i postao prvak Evrope prvi put u svojoj povijesti. Portugal je dobio ovaj EURO, a svi drugi izgubili. I Bosna, i Italija, a samim tim i moja malenkost. Šesti.

SEDMI IZGUBLJ… NE! PRVI ZLATNI EURO

U još jednim kvalifikacijama koje su krenule s jeseni, ovog puta za Mundijal 2018 u Rusiji, ponovo se nismo proslavili. Opet su nam probleme zadavali ti opaki Belgijanci i stari opaki Grci, ali i taj problematični grčki Kipar. Sa Estoncima i Gibraltarom smo lako, ali džaba. Belgija je otišla direktno na Mundijal i osvojila bronzu u Rusiji, a Grci su ispali u baražu od Hrvatske koja je osvojila srebro. Mundijal 2018 sam upamtio i po izostanku Italije jer je fasovala u baražu od Šveđana.

Kreću kvalifikacije za EURO 2020. EURO sa dvije dvadesetke. Godina sa dvije dvadesetke je godina u kojoj je stalo vrijeme. Godina u kojoj je Covid virus kosmopolitski zagospodario planetom i još uvijek nije detroniziran. Zato se i EURO 2020 igra u 2021. godini, ali se službeno zove EURO 2020. I ovaj EURO zamalo da bude izgubljen, a da nije čak ni odigran. Ipak na sreću i radost svih nas pozitivnih, fudbalom zaraženih, EURO 2020 je odigran u ljeto 2021. i upravo završen.

U kvalifikacionoj grupi za EURO 2020 bili smo sa Lihtenštajnom, Armenijom, opet Grčkom (po četvrti put), Finskom i, ni manje-ni više, sa mojom Italijom. Opet se nismo proslavili. To nam je bio 12. po redu ciklus kvalifikacija na kojima sudjelujemo, a šesti za plasman na EURO. Od 12 pokušaja za 24 godine, plasirali smo se jednom i to na Mundijal u Brazil 2014. Kada smo počeli da igramo kvalifikacije, bio sam četvrti razred osnovne škole (1996.), a kada smo se plasirali u Brazil (jesen 2013.) imao sam 27 godina i friško završen fakultet.

EURO 2020 održan je i odigran  2021. godine širom Evrope: Rim, Baku, Bukurešt, Budimpešta, Kopenhagen, Glazgov, London, Minhen, Lenjingrad, Sevilja. Uistinu je bio specifičan, ali i interesantan, kao i svaki na kojem nema nas. Specifičan jer se igra u više zemalja, čak i izvan teritorije evropskog kontinenta, ali i zbog toga što se igra u neparnoj godini. U godini koja je, usput budi rečeno, u praznovjernim interpretacijama poznata kao godina rizika, nelagode, loših događaja i sl. Specifičan, dakle, jer je prvi postpandemijski EURO (koji kasni) i kojem sam  se baš iskreno obradovao.

Ovaj EURO 2020 (6×4 model) dosta je sličan prethodnom. Bilo je dobrih utakmica, preokreta, velikih iznenađenja. Moja Italija je u prvom krugu ostvarila tri pobjede, a nije primila niti jedan gol. Podsjećali su na one Talijane sa EURA 2000 kada su prvu utakmicu izgubili tek u finalu, nesretno, primivši prvo gol u 90. minuti, pa onda i onaj zlatni. Sa njom su dalje otišli Švicarska i Vels (sa po 4 boda), a vrlo loša Turska je otpala.

Belgija je u svojoj grupi također dominirala, a u vrlo uzbudljivoj grupnoj fazi, dalje je još otišla Danska, dok su Finska i Rusija otpale, iako su imale 3 boda kao Danska. Danska je u vrlo traumatičnom meču prvog kola sa Finskom (ljekarska ekipa je pravovremenom intervencijom spasila život Dancu Kristijanu Eriksenu) izgubila (0:1). Rusija je zatim pobijedila Finsku (1:0), a u zadnjem kolu proradili su Danci koji su dobili Rusiju (4:1) i prošli dalje.

Hrvatska je tek u trećem kolu pobjedom nad Škotskom (3:1) osigurala prolaz dalje, a također su dalje otišli Engleska i samo stalna na EURU (ali ne i na mundijalima) Češka Republika. Engleska je imala 7 bodova, Hrvatska i Češka po 4. Holandezi, Ukrajinci i Austrijanci su također otišli dalje, a iz te grupe je otpala Sjeverna Makedonija. Holandezi su imali 9, Austrija 6, a Ukrajina 3 boda.

I Španjolci su tek u trećem kolu čekirali kartu za drugi krug visokom pobjedom nad Slovacima (5:0). Tako su iz grupe ispale bivše real-socijalističke zemlje, Slovačka i Poljska. Zanimljivo, Poljska je Španjolcima otkinula bod u drugom kolu. Dalje su otišle Švedska sa 7 i Španija sa 5 bodova.

U najjačoj skupini, domaćini Mađari su se odlično suprotstavili svjetskim prvacima Francuzima (1:1) i uvijek jakim Nijemcima (2.2), ali zbog visokog (nezasluženog) poraza u prvom kolu od evropskih prvaka Portugalaca (0:3), to nije bilo dovoljno za drugi krug.

Prava iznenađenja dolaze u drugom krugu u kojem su ispale četiri favorizirane selekcije: Portugal, Njemačka, Francuska i Hrvatska, ali i pritajeni potencijalni osvajači, Nizozemska i Švedska. EURO su napustili još Vels (najprijatnije iznenađenje EURA 2016) i Austrija koja je solidno igrala u prvom krugu i prilično namučila Talijane u drugom krugu (1:2) na produžetke.

Njemačka koju je Geri Lineker lažno optužio da je vječiti pobjednik, konačno je izgubila od Engleske, tj. Englezi su je konačno pobijedili u knockout fazi. Belgija je pobijedila Portugal i razriješila ga titule aktualnog evropskog prvaka, dok su Francuzi u vrlo uzbudljivom i dramatičnom meču sa Švicarcima (3:3 u 90 minuta) ipak izgubili na penale. Hrvati su u također vrlo uzbudljivom meču ipak na produžetke izgubili od Španije (3:5), u 90 minuta je bilo 3:3. Veliko iznenađenje napravila je Ukrajina koja je pobijedila Švedsku u produžecima (2:1), a u 90 minuta je bilo 1:1. Danci su nakon dva početna poraza u prvom krugu proradili u trećem gdje su Rusima dali čak 4 gola, isto koliko i Velsu (najprijatnijem iznenađenju EURA 2016) u osmini finala. Češka, stalni učesnik EURA još od svoje nezavisnosti, izbacila je u osmini finala do tada vrlo dobru Nizozemsku (2:0).

Najprijatnija iznenađenja ovog specifičnog EURA koji kasni, koji se igra u više zemalja i na kojem je (u većini tih zemalja) ograničen broj gledatelja su, u prvom redu Danska, ali i Švicarska i Ukrajina. Prijatno iznenađenje je svakako i Engleska koja je konačno uspjela doći u finale EURA (odlični Danci od Engleza su ipak izgubili u polufinalu zbog nespretnog sudije), ali ne i osvojiti ga. Ovaj specifični EURO osvojila je konačno moja Italija, prvi put nakon 1968. i prvi put otkako ja pratim evropska prvenstva u nogometu.

Na tom šampionskom putu, Italija je u kvalifikacijama naudila prvo nama, a onda na EURU Turskoj, Švicarskoj, Velsu, Austriji, Belgiji, starim neprijateljima Španjolcima, a onda u finalu i Englezima. Ovaj EURO je poseban i specifičan još po nečemu – ovo je moj prvi dobijeni EURO. Zlatni EURO, sviđa mi se ta kovanica. Prvi dakle dobijeni, i to baš na 11. juli, dan žalosti i tuge u dijelu domovine u kojem živim čitav život, na Dan sjećanja na najveću tragediju u Bosni i Hercegovini u njenoj povijesti. Paradoks.

Prvi EURO koji sam gledao bio je upravo onaj u Engleskoj 1996. Otvoren na starom Vembliju, na njemu i zatvoren. EURO 2020 (2021) otvoren je u Rimu na Olimpiku pobjedom Italije (3:0) nad Turskom, a zatvoren na Vembliju pobjedom Italije nad Engleskom koja je za jedan promašen jedanaesterac bila lošija od Italije. Da li i koliko to ima karmičke veze sa onim nepostojećim jedanaestercem iz polufinala protiv Danske, ne znamo. Ali je činjenica da pobjednički pehar EURA 2020 ide ipak tamo gdje je EURO i otvoren. Jer pehar kao i ”svaki čovjek ima dvije domovine. Prva je ona u kojoj je rođen, a druga je Italija” (Henrik Sjenkjevič).

„IT’S COMING HOME = IT’S COMING TO ROME“!

---

Vedad Hasanović