Oznaka: Bosna i Hercegovina

Ljudi koji pitaju da li si završio fakultet

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Da li si završio fakultet? (ne kao pitanje o nivou tvog obrazovanja, već upućeno od strane osobe koja nekako – nisi je obavijestio o tome – zna da si ga upisao, pa se radoznalo zanima da li si dao zadnji ispit)

Jesi li se oženio? Ima li cura?

Ima li posla? Jesi li se zaposlio?

Sinhronizovano, vješto usklađeno, kao da su se sastali u lokalnoj čitaonici (iz nekog razloga tako se kod nas naziva objekat u kojima se pučanstvo okuplja i odvijaju se raznolike aktivnosti, poput igranja tombole – moguće je vidjeti bilo šta izuzev čitanja i razgovora o književnosti, tome čitaonica nikad nije poslužila) pa se dogovorili, to su pitanja koja mi istim tonom i nekom čudnom ushićenošću godinama postavljaju sugrađani u gradiću u kojem prebivam (napisao bih mom gradiću, ali to bi sugerisalo neku bliskost ismeđu mjesta, njegovih ljudi i pojedinca – koje u mom slučaju nema).

Nastavi čitati “Ljudi koji pitaju da li si završio fakultet” →

Sjećanja koja razdvajaju

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Nisam cinik i nije mi svejedno kako se u postratnoj, takozvanoj daytonskoj Bosni i Hercegovini obilježavaju razne godišnjice. Datumi koji bi mogli biti podsjetnik na zajedničku tragediju i opomena budućim generacijama, u praksi su pretvoreni u instrumente političkog i nacionalnog razgraničenja. Svaka zajednica njeguje vlastiti kalendar – ne samo datume osnivanja vojnih formacija nego i sjećanja na zločine koje su počinili „oni drugi“. Tako se prošlost ne prevazilazi, nego produžava u sadašnjost.

Nakon referenduma o nezavisnosti 29. februara i 1. marta 1992. godine, međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine uslijedilo je početkom aprila, gotovo istovremeno s izbijanjem otvorenih sukoba. Tri ključne vojne formacije iz tog perioda – HVO, Armija RBiH i VRS – i danas obilježavaju vlastite datume kao temelj identiteta. Iako su nastajale u različitim političkim i ideološkim okvirima, njihovo ratni naslijeđe nikada nije integrisano u zajedničku priču; ako je nešto takvo uopšte moguće.

Nastavi čitati “Sjećanja koja razdvajaju” →

Dženan Dautović: Bosna i Rimska kurija u srednjem vijeku

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Nedavno je izdavačka kuća iz Travnika „Dram radosti“ u svojoj ediciji Memento objavila knjigu Bosna i Rimska kurija u srednjem vijeku autora Dženana Dautovića, specijalista za srednjovjekovnu povijest. Knjiga je rezultat dugogodišnjega Dautovićeva istraživanja ove teme, koja je bila i predmet njegovoga doktorskog rada. Knjiga pokriva jedno veoma važno tematsko područje iz bosanske historije, koje do sada nije obrađivano sistematski, u obliku monografske studije.

I ovom knjigom, kao i dosadašnjim izdanjima, „Dram radosti“ predstavlja se kao izdavač s pomno profiliranim programom, te s osobitom pažnjom spram likovne i tehničke prepoznatljivosti svojih izdanja.

Ovdje se prenosi zaključno razmatranje iz knjige Bosna i Rimska kurija u srednjem vijeku. (I. Lovrenović)

Nastavi čitati “Dženan Dautović: Bosna i Rimska kurija u srednjem vijeku” →

Previše fini za Svjetsko prvenstvo

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Svojevremeno je naš najbolji sudija Irfan Peljto u jednom podcastu prepričavao situacije sa utakmice Mourinhove Rome, u kojoj je gostujućoj Romi odgovarala “nula”.

Mourinho i “dva asistenta, trener golmana, predstavnik kluba i dva fizioterapeuta” sinhronizovano su vršili pritisak na sudije i prekidali igru tako da “igrač padne, fol povreda” – oni bijesni svi skaču  i ulijeću na teren. Kad se to smirilo,  El Shaarawy koji se zagrijavao pored linije je pogrešno skrenuo i ušao u polje, pa  se sudija morao baviti njegovim vraćanjem iza linije. Kad je sudija to riješio, fizioterapeut Rome je izazvao kavgu sa domaćim navijačima, pa dok ti to “drži, zaustavi, belaj” u tome i kraj, i prolazak Rome.

Sandro Žufić, Mourinhov trener golmana iz Fenerbahčea je prenio kakva očekivanja je Mourinho imao od članova svog stručnog štaba, i to se savršeno poklapa s Peljtinom pričom: Nedopustivo je da njihova klupa skače a da mi svi stojimo sa prekriženim rukama. Moraš ući unutra; pa se dignem ja, pa se digne ovaj, pa se digne onaj.

Tu fudbalsku podlost, prljavost, beskrupuloznost i spremnost na sve da bi se ostvario cilj ne vidim u Barbarezovoj Bosni i Hercegovini – i nisam siguran da je to za pohvale. Nema pritiska na sudije, nema (uspješne) krađe vremena, ekipa djeluje naivno i prepošteno, što su svakako pohvalne osobine u većini okolnosti, ali ne i u kontekstu ekipa koje se grčevito bore za mjesto na Svjetskom prvenstvu. I iz ponašanja Austrijanaca se vidjelo da su se ovakvoj utakmici s Bosnom i Hercegovinom  i oni vodili načelom da cilj opravdava sredstvo – da nisu postigli gol, do kraja bi vjerovatno gledali barem jednu situaciju u kojoj bi pokušali izvući penal, kojeg bi u huku žustro tražili svi Austrijanci na stadionu. Pod tim pritiskom sudija bi u najmanju ruku morao popustiti toliko da ode gledati na monitoru.

Nastavi čitati “Previše fini za Svjetsko prvenstvo” →

Tarik Haverić: Dobro jutro, Kolumbo!

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Uopštena razmatranja o identitetu i opasnostima koje »borba za priznanje« može predstavljati za humanistički univerzalizam na kojem se izgrađuju moderne liberalne demokratije moramo sada suziti na problemski kompleks koji nas zanima, a to je bošnjaštvo kao projekt započet 1993, u kojem identitet i tradicija igraju ključnu ulogu. Taj projekt, sada to već možemo reći, ima tri faze:

1. zamjena etnonima »Muslimani« etnonimom »Bošnjaci«;
2. revizija političke, intelektualne i kulturne povijesti, kako bi se sve osobe s imenom orijentalnog porijekla proglasile Bošnjacima, bez obzira na to kako su se same osjećale ili izjašnjavale;
3. formuliranje zahtjeva za strukturnim političkim promjenama u Bosni i Hercegovini koje bi trebalo da slijede iz zamjene etnonima »Muslimani« etnonimom »Bošnjaci«.

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Dobro jutro, Kolumbo!” →

Tarik Haverić: Identitet

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Naspram »borbe za opstanak« na kojoj su svoju političku teoriju zasnivali Machiavelli i Hobbes, (mladi) Hegel je kao uzrok društvenih sukoba raspoznao »borbu za priznanje«. To je okvir koji pomaže da razumijemo mnoge današnje historijske procese: pojedinci i skupine imaju sliku o sebi i svome položaju u svijetu, o tome ko ili šta jesu i o tradiciji kojoj pripadaju, tj. o svome »identitetu«, i aktivno nastoje da taj skup svojstava potvrde prema drugim »identitetima«.

Za liberalnu političku teoriju, primarni identitet uvijek je individualan [1]: jedinstven i nezamjenjiv je pojedinac, a svi kolektivni identiteti su iz te jedinstvenosti izvedeni. To, naravno, nije opis povijesnog razvoja (pojedinac stupa na historijsku pozornicu relativno kasno!) već aksiološki stav koji ima emancipacijsku ulogu. U posljednjih četrdeset godina ta regulativna ideja izgubila je na važnosti, i kao nosioci identiteta danas se percipiraju isključivo skupine (jezičke, kulturne, vjerske…).

Taj uzmak od prosvjetiteljskih vrijednosti, iako pogađa cijelu evropsku civilizaciju, naročito pridonosi ukupnom nazadovanju bosanskog muslimanskog subjekta, pa sam u Kritici bosanskog uma naveo nekoliko primjera iz kojih se vidi

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Identitet” →

Tarik Haverić: Ko o čemu, baba o uštipcima!

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Kao pravo osvježenje doživio sam i intervju koji je 3. juna historičar Hrvoje Klasić dao Televiziji Bosne i Hercegovine, i Klasićev razgovor s Borisom Pavelićem za portal Tačno.net, i reakciju Amera Bahtijara na dva Klasićeva intervjua: pokazuje se da je ponekad moguće izražavati manjinsko mišljenje (i osporavati  takvo mišljenje) bez pljuvačko-pogromaške leksike, prijetnji i uvreda, i da postoji sfera u kojoj otvoreno neslaganje nije nužno »fašizam«! Veliko olakšanje, makar i privremeno…

I Klasićeva argumentacija i Bahtijarova protivargumentacija preklapaju se s tematikom kojom se godinama bavim u sklopu punog radnog vremena, pa ću ovaj povod parazitski iskoristiti da, nep(r)ozvan, ponovim vlastite stavove.

Nastavi čitati “Tarik Haverić: Ko o čemu, baba o uštipcima!” →

Nisam se snaš’o

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Ima nešto tragikomično u tome kad se sa alanfordovskim Zavodom za istraživanje ruda i gubljenje vremena susretneš u realnom životu – i uvjeriš se da je stvaran! To je kao da ugledaš Bigfoota; možda te ugrožava i želi ti nauditi, ali je ipak uzbuđujuće.

***

Ovu priču mogao bi otpočeti od dana kada nisam susreo Bigfoota, ali sam upoznao Šeficu Biroa (mitski čupavac iz šuma Sjeverne Amerike je svakako simpatičniji). Šefica Biroa – zvučalo mi je kao neki neslužbeni naziv funkcije, poput samoproglašenog Jedinog zakona zapadno od Pecosa Roya Beana, ali tako su mi je predstavili. A ja sam samo tražio da me primi glavni u lokalnom Birou kantonalne Službe za zapošljavanje nakon što sam uvidio da sa službenikom na šalteru ne mogu riješiti ništa.

Ono što sam došao rješavati je pitanje besplatnog zdravstvenog osiguranja – kojeg sam izgubio zbog neredovnog javljanja za Biro.

Nastavi čitati “Nisam se snaš’o” →

»Naša islamska stvar«

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

U septembru 1947. jugoslavenske vlasti osudile su hafiza Mahmuda Traljića na deset godina zatvora. Bio je optužen da je, kao pripadnik tzv. »Dobračine grupe«, radio na rušenju postojećeg poretka u Jugoslaviji. Tih deset godina odležao je skoro u potpunosti, zato što nije htio da podnese molbu za umanjenje kazne. U molbi bi morao izjaviti da se kaje, a on se – kako je potvrdio u jednom intervjuu iz 1991, kada je partijska država već bila propala – nije kajao za ono što je radio, budući da je to bilo »sve sa najboljom namjerom, te sa željom da pomogne[m] islamsku stvar u našim krajevima«[1].

Nastavi čitati “»Naša islamska stvar«” →

Kompromis je koristan i poželjan, ali postoje iznimke

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Mahatma Gandhi  je rekao o kompromisima: “Svaki kompromis se temelji na uzimanju i davanju, ali ne može biti uzimanja i davanja kad se radi o osnovama. Svaki kompromis glede osnova je predaja, jer tada je sve davanje, a ništa uzimanje”.

Kompromis je najbolja osnova za uspješnu politiku, fokusiranu na opći interes, ali kompromis nažalost nije ustaljena praksa u Bosni i Hercegovini.  Mnogo je više trgovine utjecajem, prelamanja usluga  i sitnosopstveničkih pogleda na državu i građane.

Nastavi čitati “Kompromis je koristan i poželjan, ali postoje iznimke” →

Crtice iz susreta i razgovora sa Budimirom Lončarom

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Beograd

Bila je to jedna usputna komplikacija. Desila se netom po povratku iz Diplomatsko-konzularnog predstavništva (DKP) Štokholm u Beograd i preuzimanju pozicije šefa Odjela za Francusku, Beneluks, Španiju i Portugal. Radilo se o neuobičajeno usporenoj primopredaji pripadajuće kancelarije sa mojom prethodnicom, koja je dobila premještaj u inostranstvo, u jedan od DKP-a SFRJ. Dobijam prijateljsku dojavu da ne forsiram primopredaju. Uvažena koleginica – inače odlikašica u esnafu – uživa posebnan status i zaštitu nadležnih kao bliska srodnica jednog visokog dužnosnika u Mornarici SFRJ. Strpljen-spašen, pristanem na dodatni grace period. Ali kada je isti prekoračila, lagano zatražim rutinsku deložaciju od strane nadležnih. Jer, trebalo se baciti na ozbiljan posao: dočekala me važna priprema posjete visoke državne delegacije SFR Jugoslavije Francuskoj.

Nastavi čitati “Crtice iz susreta i razgovora sa Budimirom Lončarom” →

Bh. nacionalisti zapravo ne žele u EU. To bi moralo zabrinuti glasače

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Nema sumnje da bi članstvo Bosne i Hercegovine u Europskoj uniji donijelo jednu vrstu olakšanja. Ne radi se samo o većem stupnju ekonomske sigurnosti, nego i pripadanju jakom geopolitičkom bloku, što je u današnjem svijetu iznimno važno, pogotovo za male države na vjetrometini.

Nastavi čitati “Bh. nacionalisti zapravo ne žele u EU. To bi moralo zabrinuti glasače” →

Prvi utisci lokalnih izbora: U nove četiri godine na lokalu po principu odabira manjeg zla

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Preliminarni rezultati lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini su još jednom pokazali da se kod nas i dalje pretežito bira po principu manjeg zla, te da (grado)načelnička pozicija većinom omogućava njeno zadržavanje.

Nastavi čitati “Prvi utisci lokalnih izbora: U nove četiri godine na lokalu po principu odabira manjeg zla” →

Kampanja za lokalne izbore 2024: Osim besmislenih slogana kandidati se bave lovom, dobri su ljudi, nezaposleni i časte pivom

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Kampanja za oktobarske, lokalne izbore u punom je jeku u Bosni i Hercegovini. Više od 26.000 kandidata/kandidatkinji ušlo je u utrku za vijećničke i odborničke pozicije u gradskim i opštinskim skupštinama, iza kojih stoje 102 politička subjekta, dok na pozicije načelnika i gradonačelnika pretenduju 142 kandidata/ kandidatkinje.

Nastavi čitati “Kampanja za lokalne izbore 2024: Osim besmislenih slogana kandidati se bave lovom, dobri su ljudi, nezaposleni i časte pivom” →

Promašen projekt i izgubljen slučaj

Published on by Digitalna demokracijaKomentiraj

Danas, kada je očigledno da je projekt najavljivan kao duhovno oslobađanje bosanskog muslimanskog subjekta i moralna i materijalna obnova njegovog svijeta rezultirao njegovim duhovnim, moralnim i materijalnim unižavanjem, metafora »Tunela Vidikovac«, kojom sam završio Kritiku bosanskog uma, više nije održiva: ne samo da bosanski muslimanski subjekt ulazi »sve dublje u tunel, s nepokolebljivim uvjerenjem da se odatle svijet najbolje vidi«[1], već ga bošnjačke kulturne, političke i vjerske elite trajno onesposobljavaju da vidi bilo šta. I čine to uvjeravajući ga da će zapravo tek sada progledati, na način engleskog šarlatana Johna Taylora, »očnog hirurga« koji je u 18. stoljeću u cijeloj Evropi svojim intervencijama – naravno, u najboljoj namjeri! – oslijepio i štaviše ubio stotine ljudi[2].

Nastavi čitati “Promašen projekt i izgubljen slučaj” →