Stanovnici južnog Madagaskara suočavaju se s ogromnim nevoljama. Prema podacima UN-a, više od 1,1 milijuna ljudi gladuje. Više od pola milijuna djece mlađe od pet godina pati od akutne pothranjenosti. Mnoge obitelji svoju oskudnu prehranu dopunjuju kaktusom. Patnje će vjerojatno biti još i gore s početkom „mršave sezone“, tj. gladnih mjeseci prije sljedeće berbe.
Ova nesreća ima nekoliko uzroka. UN naglašava klimatske promjene. “Ovo je dio svijeta koje ništa nije doprinijeo klimatskim promjenama, ali koji sada plaća najveću cijenu”, rekao je u televizijskom intervjuu David Beasley, šef UN-ovog Svjetskog programa za hranu. Naslovi u novinama nazvali su ovu krizu prvom svjetskom “klimatskom glađu”.
Klimatske promjene koje je stvorio čovjek zasigurno su utjecale na ovaj, četvrti po veličini otok na svijetu. Južni Madagaskar već dugo pati zbog nestabilnih padavina. Suše su česte, a glad je između ostalog zabilježena 1903., 1910., 1916., 1921. i 1943. godine. U posljednje vrijeme kiše su postale još rjeđe: trenutna suša najgora je u posljednjih 40 godina. Očekuje se da će berba kasave (manioke), osnovne prehrambene namirnice, biti 60-90% manja nego u normalnim godinama. Cijena riže raste.
Osim toga, covid-19 je ljude učinio jos siromašnijima. Ekonomija Madagaskara prošle se godine smanjila za 4,2%, unatoč brzo rastućoj populaciji. Otok je gotovo odsječen od vanjskog svijeta, zbog čega je nestao glavni izvor deviza, turizam. Imućni stranci koji dođu hodati kroz madagaskarske prašume u potrazi za lemurima ostali su kod kuće. 1,5 milijuna ljudi koji ovise o njima izgubili su sredstva za život.
Donatori se trebaju uključiti kako bi se spriječila glad. Osobito djeci potrebno je dovoljno hranjivih tvari kako bi izbjegli odrastanje sa zakržljalim tijelom i umom. Istodobno, katastrofa bi tamošnjoj vladi trebala biti poziv na uzbunu. Da uzastopni režimi nisu tako loše upravljali gospodarstvom toliko dugo vremena, građani Madagaskara sada bi imali dovoljno da se bolje nose s ovakvim šokovima.
Obližnji otok Mauricijus, jednako ovisan o turizmu, također su pogodili ekstremni vremenski uvjeti i COVID-19. Njegovo se gospodarstvo u 2020. smanjilo još više nego na Madagaskaru, a obilate kiše u travnju uništile su ceste i usjeve. Ipak, Mauritianci ne gladuju. To je zato što su otprilike sedamnaest puta bogatiji od svojih susjeda.
Prije pola stoljeća stanovnici Mauricijusa bili su jedva dvostruko bogatiji od stanovnika Madagaskara. Međutim, od tada je Mauricijus politički stabilan, razumno vođen i privlačan ulagačima. Nasuprot tome, Madagaskar je pretrpio dva desetljeća komunizma i niz državnih udara (uključujući 2009. godine od strane sadašnjeg predsjednika Andryja Rajoeline, koji je kasnije došao na vlast putem izbora). Zbog loše vlasti, 28-milionski narod Madagaskara danas je otprilike jednako siromašan kao što je bio u doba neovisnosti 1960. Gospodin Rajoelina bolji je od nekih svojih prethodnika, ali teško da se može nazvati dobrim vladarom. Između ostalog, promicao je biljni “tretman” za covid-19, a očajno sporo je nabavljao cjepiva.
Patnje Madagaskara podsjetnik su da bi svijet trebao smanjiti emitiranje stakleničkih plinova, te da gospodarski rast olakšava rješavanje drugih problema. U ovom trenutku, narodu Madagaskara potrebna je pomoć. Dugoročno, potrebna im je bolja vlast.
digitalnademokracija.com 