Koliko god se kriza u Kazahstanu činila groznom, uskoro bi moglo biti i puno gore. Vlasti su u četvrtak izvijestile da su deseci prosvjednika i najmanje 12 pripadnika policije i sigurnosnih snaga poginuli. S obzirom da je internet uvelike blokiran a drugi oblici komunikacije ozbiljno otežani, te s izvješćima o pucnjavi u Almatyju, stvarna bi situacija mogla biti mnogo lošija. Uhićeno je najmanje 2000 prosvjednika. Nakon višednevnih, uglavnom mirnih demonstracija diljem ove goleme zemlje, vladine zgrade su napadnute ili zapaljene u dva grada, a svjedoci u Almatyju izvijestili su o pljački. Stigle su “mirovne trupe” iz vojnog saveza predvođenog Rusijom.
Nemiri su potaknuti kada su se cijene naftnog plina gotovo udvostručile nakon što su vlasti ukinule uredbe o maksimalnim cijenama (koje su onda brzo porasle). Skromni ustupci nisu se bavili suštinskim pritužbama prosvjednika: korupcijom u zemlji bogatoj naftom, gdje mnogi još uvijek sastavljaju kraj s krajem dok elita odnosi velike ovce, te autoritarni režim u ovoj post-sovjetskoj državi koja nikada nije održala slobodne i poštene izbore .
Brojnost prosvjednika i povici “Starče, van!” srušili su Nursultana Nazarbajeva koji je Kazahstan vodio od neovisnosti do 2019., a zatim nastavio iz sjene kontroliati svog odabranog nasljednika Kasym-Jomart Tokayeva. Gospodin Tokayev je smijenio svog prethodnika s mjesta šefa vijeća sigurnosti i svoju vladu zamijenio privremenom upravom, ali ne pokazuje želju da se bavi zahtjevima za političku reformu. Nedostatak vođa prosvjeda s kojima bi mogao pregovarati neizbježan je ishod režimske netrpeljivosti prema oporbi. Gospodin Tokayev, ne nudeći dokaze, za nemire okrivljuje “terorističke bande obučene u inozemstvu”, nastojeći opravdati žestoki odgovor svog režima. Međutim, iako sila može slomiti prosvjede, ona može samo povećati dublje razloge za nezadovoljstvo.
Pozivanje Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO) posebno je rizičan potez, koji može sugerirati da je gospodin Tokayev uzdrman izvješćima da je sigurnosno osoblje prešlo na stranu prosvjednika, ili da je zabrinut kako će reagirati drugi dijelove društvene elite. Osim što tako prešutno priznaje svoju slabost, pozivanje u pomoć Moskve vjerojatno će otuđiti mnoge u zemlji koja se ponosi svojom “viševektorskom” vanjskom politikom. Ovo je prvi put da je ovaj savez post-sovjetskih država intervenirao u krizi, a Rusija (kao i drugi moćni susjed, Kina) želi stabilnost na svojim granicama i ne želi da ulični prosvjedi sruše još jednu vladu u regiji.
Zapad ima ograničen utjecaj u Kazahstanu, ali nije bez opcija. Velike svote kazahstanskog novca sklonjene su u Londonu (gdje “britanski pružatelji profesionalnih usluga omogućuju post-sovjetskim elitama da peru novac i svoj ugled”, kako je navedeno u izvješću Chatham Housea prošlog mjeseca). Aktivisti za borbu protiv korupcije s pravom su pozvali da, budući da bogati i dobro povezani bježe iz zemlje, agencije za provođenje zakona, financijske institucije i pružatelji usluga trebaju pažljivo promatrati i prijavljivati, zamrzavati i oduzimati imovinu prema potrebi. SAD, EU i Velika Britanija također bi trebali učiniti sve da potaknu vodstvo Kazahstana da poštuje prava prosvjednika.
digitalnademokracija.com 