Napokon je završena još jedna otrovna i iscrpljujuća predizborna kampanja i održani opći izbori u Bosni i Hercegovini. 

Ako je neko mislio da će novi saziv Predsjedništva BiH donijeti promjene, mora mu se priznati da je optimist. Ono što izgleda kao novina je činjenica da dva od tri člana Predsjedništva, Bećirović i Komšić, ne dolaze iz formalno nacionalnih stranaka. Dovoljno da se ozari pokoji korisni idiot iz regiona ili inostranstva, ali u praksi stvari stoje posve drugačije.

Denis Bećirović je populistički uhljeb s impresivnim stažom na državnom budžetu. Bezlični aparatčik koji teško da je u stanju učiniti bilo šta korisno za zemlju koju deklarativno tako voli, osim možda povremeno uveseljavati javnost otvorenim pismima. Ono što mu ide u prilog je da nije Bakir Izetbegović, te da sa za njega ne vežu korupcijske afere. S obzirom na patetične političke i etičke standarde u BiH, ni to nije loš početak, ali je li dovoljno za nešto konkretno i pozitivno?

Željko Komšić i dalje je populistički šarlatan i korisna luda SDA i HDZ BiH. Ništa novo, ništa pametno.

Željka Cvijanović je potrčko Milorada Dodika. Inteligentna, ali bez vlastitog političkog identiteta i karizme. Nalazi se na britanskoj crnoj listi, i u tome ne vidi ništa loše za sebe ili za funkciju koju će obnašati. Ova činjenica savršeno sažima dominantan dio bosanskohercegovačke politike i društva uopće. Laktanje, bez ikakvog obzira za širi konktekst i za društvo u kojem živite.

SDA, HDZ BiH i SNSD su na svim parlamentarnim razinama ostvarile odlične rezultate. Formiranje vlasti na državnoj i entitetskim razinama bez njih je faktički nemoguće. U prevodu: nove četiri godine unosnog nerada i nacionalističkog sluđivanja.

Ovakva Bosna i Hercegovina ne ide nikamo. Ponajmanje u društvo (uglavnom) bogatih i uspješnih, poput EU ili NATO saveza. Ako se takvo što i dogodi svemu usprkos, a što bi bila odlična vijest, to neće biti zasluga nego milostinja.

Bez obzira na poneki pozitivan pomak, BiH će najvjerojatnije i iduće četiri godine biti taoc beskrupuloznih političara i građana koji su za njih glasali. Ovi prvi su zadovoljni, a drugi zaslužuju da im prvi određuju njihovu dozu sreće i blagostanja. Sve dok im jednom ne prorade socijalna svijest i zdrav razum.

digitalnademokracija.com