U ponedjeljak 16. travnja 2007. godine oslobođena je Fata Orlović u srebreničkom sudu od monstruozne optužbe da je njezina borba za uklanjanje ilegalno sagrađene „inat crkve“ na njezinome dvorištu izraz nacionalizma i „mržnje na spski narod“. Objavio sam tada, 20. travnja 2007, donji zapis, koji ponavljam danas, na dan konačnoga ispunjenja pravde za Fatu Orlović, kao hommage toj nevjerojatnoj ženi.
Nastavi čitati “Ivan Lovrenović: FATA ORLOVIĆ” →
Nekada čujete vijesti i pomislite da zvuče isuviše dobro da bi bile istinite. Pogotovo imate pravo biti skeptični u Bosni i Hercegovini gdje se, s manjim varijacijama, već 25 godina vrte iste teme i vodi ista politika zastrašivanja građana.
Ovaj put možda i nije tako. Sudeći po izjavama koje dolaze s relevantnih mjesta, Bosna i Hercegovina bi mogla dobiti “široku političku platformu na nivou cijele države”. To bi bio prvi put da se oporbene stranke iz cijele zemlje udruže i zajedno izađu na opće izbore, u ovom slučaju iduće godine.
Nastavi čitati “Koalicija na nivou cijele BiH budi nadu u bolju budućnost” →
Cijela priča oko non-papera Janeza Janše, koji možda jeste a možda nije poslan Europskoj Uniji, nepotrebno je gubljenje vremena i skretanje pažnje. Bosna i Hercegovina ima daleko veće probleme koje dežurni kvazipatrioti pokušavaju zataškati, zajedno s onima koje navodno smatraju protivnicima.
Šanse da bilo koja ozbiljna adresa u EU podrži suludu ideju raspada Bosne i Hercegovine ravna je nuli. Sama Slovenija negirala je slanje dokumenta, i tu bi priča trebala biti završena.
Nastavi čitati “Halabuka oko non-papera pokazuje jedino sramotnu nesposobnost i skretanje pažnje” →
Znam Čovjeka. Jer, Sudbina je opetovano počastila potpisnika ovih redova da sarađuje, lijepo se podruži i razgovara sa plemenitim Bogićem Bogićevićem – u onom i ovom životu. Prvo u Beogradu, potom u Briselu i Den Haagu, pa drugdje, na onim pustim konferencijama uoči i tokom raspada SFR Jugoslavije. Dakle, iz prve ruke znam detalje o onome što ga je zadesilo i kako je sve tantalovski izdržao, jer se tada i tada nije priklonio Planu A, njenog pomahnitalog vojnog i političkog vrha. U poratnom Sarajevu vazda smo bili dobri, a jedno vrijeme smo i radno-poslovno dijelili prostore u zgradi Unitica na Marijindvoru. Savršeno obnovljenoj i deset puta modernijoj od originala koji je s početka opsade Sarajeva skršila artiljerija bivše JNA u sklopu odabranih ciljeva poput sarajevskih twin-towersa, u domaćem žargonu poznatih pod Momo i Uzeir. Prisjetimo se, po Carlu Jungu, simbolika je bitna, nije tek kolateralna šteta.
Nastavi čitati “Bogić i (pre)duboka Miljacka” →
Kada se kaže da su Bošnjaci, Srbi i Hrvati konstitutivni narodi u Bosni i Hercegovini, to znači da svaki od njih ravnopravno sačinjava tu državu i da imaju jednaka prava na nju na svakom njezinom dijelu, dakle da svaki dio Bosne i Hercegovine, osim što pripada svakom svom građaninu, jest i srpski i hrvatski i bošnjački. To se ogleda i u nacionalnoj zastupljenosti unutar različitih nivoa vlasti. Ta ideja nije potekla jučer niti na Dejtonskom sporazumu: ta formula utkana je u temelj bosanskohercegovačke državnosti kroz ZAVNOBiH-ovski proglas o Bosni i Hercegovini koja „nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska nego i srpska i hrvatska i muslimanska“. ZAVNOBiH, koji se ne može gledati izvan konteksta AVNOJ-a i činjenice da je Bosna i Hercegovina njime formirana kao federalna jedinica unutar socijalističke Jugoslavije, prožeo je principe „konstitutivnog“ i „građanskog“, pomirio građansko i etničko. Konstitutivnost je, skupa s građanskom ravnopravnošću, također utkana u temelj nezavisnosti BiH kroz referendumsko pitanje „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“.
Nastavi čitati “Bosanski bukvar: Konstitutivnost” →
Regionalni su komentatori dolazak Joea Bidena na vlast i špekulacije o “novoj ulozi” SAD-a u regiji dočekali zaglavljeni u devedesetima. Izvlačile su se njegove izjave o Tuđmanu i Miloševiću, a zanemarivale promjene u međunarodnim odnosima i interesima SAD-a u tih 30 godina. Kao rasprava o politici na obiteljskom ručku: e, rek’o je amidža još tada…
Nastavi čitati “Kod amidže Džoa” →
Generalni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus još u decembru prošle godine upozorio je da će pandemija podići još jedan zid između bogatih i siromašnih. Uočio je da bogate zemlje gomilaju vakcine, neke naručuju četiri puta više nego što imaju stanovništva.
– Moram otvoreno reći, svijet je na rubu katastrofalnog moralnog neuspjeha. Ceh tog neuspjeha će se platiti životima ljudi u najsiromašnijim zemljama svijeta – naglasio je generalni direktor.
Nastavi čitati “Treći talas pandemije: Napad autohtonog bosanskohercegovačkog nesoja” →
Piše: Tarik Haverić
(Ovaj tekst čini treći i posljednji dio drugog poglavlja knjige Bošnjaštvo kao promašen projekt. Kako suditi (o) povijesti, koja treba da se pojavi do kraja 2021.)
Inače, Safet Bandžović započinje svoju studiju Bošnjaci i antifašizam opsežnim uvodnim poglavljem ispunjenim uopštenim razmišljanjima koja treba da potkrijepe zaključke do kojih će na kraju doći. Taj postupak je sasvim legitiman, i u njegovom slučaju čak nezaobilazan: kako je pisao još Wilhelm Dilthey, problem osobenosti spoznaje fenomena povijesnog života ne može se riješiti bez razvijanja cijele filozofske pozicije unutar koje svoje pravo značenje dobiva i taj pojedinačni problem. Ta pozicija većinom je implicitna: mi znamo da je Sartre egzistencijalist a Ch. S. Peirce pragmatist, i da su i jedan i drugi u odgovarajućim djelima obrazložili svoje filozofske svjetonazore, pa eksplicitnu potvrdu ovih potonjih ne očekujemo na početku svakog njihovog novog spisa. S Bandžovićem je drukčije: on je manje poznat autor koji svojom studijom namjerava da ponudi nov pogled na jednu navodno zanemarenu historijsku građu, pa je razumljivo da na početku iznese vrednosne i metodološke pretpostavke svoga rada, tj. svoju poziciju.
Nastavi čitati “Muslimanski rezolucionari (III)” →
Zasada jedini pravi pobjednik važnih lokalnih izbora u Mostaru je nacionalizam. To bi bilo tako bez obzira na to je li novi gradonačelnik iz reda HDZ BiH ili SDA. Sve dok je na sceni borba između našeg i njihovog kandidata, bez ikakve stvarne brige za dobrobit građana i njihovu sluđenu svakodnevnicu, stvari će ostati iste.
Nastavi čitati “Pobjednik izbora u Mostaru je nacionalizam, ali možda nije sve tako crno” →
U zadnjih par dana digla se velika prašina zbog navodne izjave lidera SDA, Bakira Izetbegovića, da su “Srbi loš narod”. Ako pogledate sporni razgovor, vidjet ćete da se gospodin Izetbegović mogao bolje izraziti, ali da takvo što nije rekao. Osvrnuo se doduše na glasače Milorada Dodika, što jeste priličan broj ljudi.
S druge strane, imamo razgovor, zanimljiviji i važniji, vođen nekoliko dana ranije na kanalu N1.
Bakira Izetbegovića svakako treba saslušati. Predsjednik Stranke demokratske akcije već dugo godina je najmoćniji bošnjački političar i jedan od najmoćnijih ljudi u BiH.
Nastavi čitati “Kako Bakir Izetbegović vidi budućnost Bosne i Hercegovine” →
Vakcina protiv COVID-a 19 stigla je u naše najbliže susjedstvo, prvo u Srbiju, a potom u Hrvatsku. Iako se radi o malim količinama, one pokazuju da tamošnje vlasti, bez obzira na sve njihove ogromne mane, ipak imaju, makar minimalnu, brigu za zdravlje svojih građana. Za razliku od njih, osobe koje obnašaju vlast u Bosni i Hercegovini prepustile su građanstvo na milost i nemilost Koroninoj pošasti, nadajući se, po ko zna koji put od rata na ovamo, nekoj milostinji iz Evropske unije. Međutim, državni nacionalizam proistekao iz borbe s pandemijom presudno određuje današnje ponašanje svjetskih političkih elita i pokazuje da visoko razvijene zemlje prvo čiste u svom dvorištu, pa tek onda u susjedstvu. Ustaljena praksa ovdašnje vlasti oslonjena na čekanje svjetskih donacija, pogotovo ako se ima u vidu njena sklonost kleptomaniji i kriminalu, ne dotiče u ovom trenutku vlade zapadnih zemalja. Naprotiv, one u tome vide problem protiv kojeg se treba boriti, a ne razlog za bezrezervnu podršku i pomoć. Imajući to u vidu ne preostaje ništa drugo osim skeptičnog zaključka: stanovništvo BiH prepušteno samo sebi i ne treba očekivati brzu pomoć EU.
Nastavi čitati “Brojat ćemo naše mrtve zbog vlastodržačke neodgovornosti” →
Intervju u povodu knjige „Putovi su, snovi li su“
Razgovarala Branimira Lazarin
Express, Zagreb, 6. 11. 2020.
U knjizi “Putovi su, snovi li su” (Fraktura, 2020.) Ivan Lovrenović okupio je svoje putopisnice, kraće i dulje bilješke uz putovanja od početka vlastitog putničkog staža, a taj broji pedesetak godina. Povijesna distanca je uzbudljiva platforma, riječ je o emotivnom itinereru i kod Lovrenovića uvijek o dubljoj potrazi za životnim tragovima kulture prostora kojim hoda. Lovrenović razmišlja putujući, čitav je život posvetio tom pozivu. Razgovaramo u povodu ove knjige, koja je, kao i svaka njegova prethodna, primjer lovrenovićevskoga “ključa” u refleksije o suvremenim temama Bosne: političkim koliko i povijesnokulturnim, bez ostatka.
Nastavi čitati “Ivan Lovrenović: Misliti diferencirano, uvijek znači misliti manjinski” →
Na Dan državnosti BiH, stranke privržene ideji državnosti i vrijednostima ZAVNOBiH-a tradicionalno odaju počast ispred Vječne vatre u Sarajevu. Tako je bilo i ove godine. Doduše, uvijek kad se obilježava neki veliki datum, pa tako i ovaj, u prvim redovima se nađe veliki broj onih koji su negacija svega što ZAVNOBiH predstavlja; ogroman broj onih zbog kojih je Bosna i Hercegovina neuspješna država i duboko podijeljeno društvo.
Nastavi čitati “Je li Naša stranka odustala od Bosne i Hercegovine?” →
U politici ne postoje savršene opcije ili savršeni političari. Postoje zato bolje i lošije opcije. Oni koji tvrde da su svi isti ili ne znaju šta govore ili žele status quo, što u Bosni i Hercegovini znači nastavak etnonacionalističke noćne more.
O nacionalističkim strankama i njihovim građanskim privjescima ne treba trošiti riječi. Njihova djela govore za sebe i o njima – Bosna i Hercegovina jedna je od najsiromašnijih europskih država, devastirana poslijeratnim nacionalističkim, matematičkim koalicijama i korupcijom.
Nastavi čitati “Glas za Četvorku je glas nade” →
U paranoičnim društvima neprijatelj je konstanta. Takav je slučaj i s Bosnom i Hercegovinom. U zemlji istraumiranoj strašnim ratom iz devedesetih godina prošlog stoljeća i poratnom nacionalističkom vlašću, kao i sustavnom trostrukom propagandom etnički determiniranih medija, neprijatelj uvijek vreba, poslovično nikad ne spava i premazan je svim mogućim perfidnim bojama.
Nastavi čitati “Šta u Bosni i Hercegovini znači “borba za državu“?” →
