Daniel Barenboim je ne samo jedan od najvećih svjetskih glazbenika – on je i jedna od najvažnijih javnih osoba u svijetu. U njemu se dvije stvari spajaju i nerazdvojne su. On je velikan klasične glazbe poput Artura Toscaninija, Pabla Casalsa ili Yehudija Menuhina, ali i mislilac i moralni svjetionik. U moderno doba, nema se tko usporediti s njim.

Kao pijanist, korepetitor i dirigent, gospodin Barenboim se svojom glazbom uvijek obraćao boljim anđelima u našem svijetu. A kroz svoja predavanja i kroz pisanje, svoj rad na Bliskom istoku i kroz zalaganje za umjetnost i pravdu, nikada se nije bojao zauzeti stav. U posljednje vrijeme karakteristično odlučno pomaže da se umjetnost vrati u život i u normalnost nakon pandemije. Kako ističe pisac Norman Lebrecht, on je također i jedini živući klasični glazbenik koji ima pristup svjetskim vođama.

Gospodin Barenboim prošlog je tjedna najavio da će, s obzirom da ima 79 godina i da je lošeg zdravlja, učiniti “korak unatrag” u narednim mjesecima. Umirovljenje nije eksplicitno spomenuto, a budući da je on žestok i odlučan u svemu što radi, moramo se nadati da će jednom opet izaći na podij i na svjetsku pozornicu. Ipak, nema sumnje da njegova najava ostavlja golemu prazninu u glazbenom svijetu i šire, budući da su umjetničke i moralne figure njegove vrste prava rijetkost.

Kao što je (poznati dirigent, op. prev.) Simon Rattle rekao prošli tjedan, gospodin Barenboim je utjelovljenje životnog postignuća. Klavir svira i javno nastupa još od kasnih 1940-ih, kada je bio dijete u kratkim hlačama. Kao odrasla osoba, dominira klasičnom glazbom svih vrsta – klavijaturističkom, orkestralnom i opernom, suvremenom i klasičnom – od 1960-ih.

Njegov život također je globalno životno postignuće. Put ga je vodio od Buenos Airesa do Berlina, usput preko Pariza, Chicaga i Ramalle. Pomogao je usprotiviti se zabrani Wagnerove glazbe u Izraelu. Istupio je protiv nacionalizma na festivalu Proms 2017. godine. Pandemija ga je prisilila da otkaže planiranu turneju po središnjoj Africi sa svojim arapsko-izraelskim West-Eastern Divan Orchestra.

Velika Britanija uvelike je obogaćena njegovom prisutnošću na više načina, ne samo kao pijanista i dirigenta. Vremenom je postao globalni šampion glazbe Edwarda Elgara, kojeg je jednom opisao kao “najbolji argument protiv Brexita, jer je bio paneuropski skladatelj”.

U velikoj mjeri zahvaljujući gospodinu Barenboimu ova se zemlja više ne može međunarodno otpisivati kao “zemlja bez glazbe”. Umjesto toga, mi smo jedna od najkreativnijih i najuspješnijih glazbenih nacija svijeta u svakom obliku. Ali glazbenom obrazovanju u britanskim školama i koledžima sada su cinično uskraćena sredstava i vladina potpora. Nama nije potreban samo gospodin Barenboim dobroga zdravlja. Mi trebamo slijediti i njegov nadahnjujući primjer.

The Guardian