Moramo pronaći novi jezik, nove narative, novi svjetonazor i alate za stvaranje riječi kako bismo nadvladali “veliki humanitarni narativ”. Može li tehnologija pomoći?

Mnogi od nas čuli su u zadnjih mjesec dana za ChatGPT, s funkcijama “poput Matrixa”. ChatGPT pokreće vještačka inteligencija (AI), što građane uznemiruje, šokira i drži u još nekoliko drugih emocionalnih stanja, od straha do entuzijazma.

Korištenje umjetne inteligencije još uvijek je ograničeno u većini organizacija civilnog društva i među  aktivistima. Međutim, pojavljuje se nekoliko inicijativa koje koriste nove tehnologije i umjetnu inteligenciju za “dekolonizaciju” jezika – posebno u sektoru razvoja.

Je li razvojni jezik kolonijalan?

Pitanje je li razvojni jezik kolonijalan složeno je i diskutabilno. Nametanje europskih jezika i kultura koloniziranim narodima bila je ključna komponenta procesa kolonijalizma. Kolonijalne sile nametale su vlastite jezike, što je često dovodilo do erozije autohtonih jezika. Razvojni jezik može se promatrati kao nastavak ovog nasljeđa, budući da često isključuje autohtone i manjinske jezike, jačajući obrasce jezične i kulturne dominacije.

“Jezik je ključni dio identiteta i nasljeđa zajednice.” Kada nestaju jezici, gubi se i dio naše zajedničke povijesti i kulture. Tehnologija nam može pomoći u očuvanju i promicanju tih jezika, ali to moramo činiti na način koji je pun poštovanja i uključiv”, kaže Anjou Marie Paul, voditeljica istraživanja u First Voices, platformi koja sadrži jezičnu arhivu pokretanu umjetnom inteligencijom, koja korisnicima omogućuje pretraživanje i pristup audio i video zapisa autohtonih jezika.

“Problem je činjenica da kao razvojne jezike koristimo francuski ili engleski, dok u određenim zajednicama, poput Afrike, imamo nekoliko plemenskih jezika. Što se događa kada ljudi ne razumiju jezik kojim se služimo?” pita dr. Moses Isooba, izvršni direktor Nacionalnog foruma nevladinih organizacija Ugande (UNNGOF).

Prototip jezika i leksikona

Gospodin Isooba dio je tima koji razvija prototip jezika i leksikona koristeći umjetnu inteligenciju, kako bi omogućio inkluzivniju komunikaciju koja je manje (ili uopće nije) implicitno neokolonijalna, seksistička ili rasistička. Ideja je istražiti primjenu umjetne inteligencije u svrhu popravka i zamjene leksikona pežorativnog žargona, idioma i terminologije “nametnute” organizacijama civilnog društva uključenim u kompleks međunarodne pomoći i razvojni sektor.

Ovaj tim dizajnira leksikon koji će promijeniti odnose na dva načina: prvo, uklanjanjem problematičnog jezika, uz istovremeno poticanje inkluzivnije komunikacije korištenjem nove funkcije “pronađi i zamijeni”; i drugo, omogućavanje ljudima da koriste svoj lokalni jezik testiranjem njihovog rada Lugandom,jezikom koji se uglavnom govori u Ugandi.

Izrazi kao što su “časnik” ili “na terenu” podsjećaju na kolonijalno doba. Međunarodne humanitarne organizacije često svoje urede na globalnom jugu nazivaju “državnim uredima”, slično kolonijalnim ispostavama “koje djeluju kao preostali konop koji nas veže za kolonijalni brod”, kaže dr. Isooba. On dalje objašnjava:

“Jezična dekolonizacija je ključna jer jezik određuje uvjete angažmana između Sjevera i Juga. Jezik treba što više depolitizirati i dekolonizirati. Razvoj i humanitarna pomoć su politički, ali naš jezik treba ostati nestranački. Političke stranke će doći i otići, ali nejednakosti će ostati ako naš jezik počne odražavati jezik ljudi na vlasti, osobito ako su namjere iza retorike neiskrene.”

Ne možemo samo govoriti u akronimima

“Razvojni jezik postao je toliko opterećen žargonom da čak ni naše obitelji više ne razumiju na čemu radimo”, objašnjava Harsh Jaitley, iz Voluntary Action Network of India (VANI).

Jezik je jedan od naših najstarijih alata, u dobru i u zlu. U internetskoj sferi, opterećenoj dezinformacijama i napadima, aktivisti i organizacije civilnog društva sada se usredotočuju na “nove narative” kako bi proširili a ne smanjili prostor za građansko djelovanje.

Posljednjih nekoliko godina, mnoge inicijative i organizacije rade na spoju umjetne inteligencije i jezika. Masakhane je, na primjer, inicijativa koju vodi zajednica koja radi na izgradnji alata i modela za obradu prirodnog jezika (NLP) za afričke jezike, s ciljem njihovog očuvanja i promicanja u digitalnom dobu. Tumačenje i prijevod također su dio procesa, a organizacije sada rade na proširenju spektra, na primjer s ovim besplatnim rječnikom razvojne terminologije za kombinaciju Chichewa-Engleski. AI for the People fokusiran je na zagovaranje inkluzivnijeg i ravnopravnijeg razvoja i primjene tehnologija umjetne inteligencije. Također nudi resurse i obuku za bavljenje umjetnom inteligencijom.

Međutim, prema platformi Neural Space koja pomaže premostiti veliki jezični jaz u tehnologiji, devedeset posto NLP rješenja dostupno je isključivo na europskim jezicima. Umjetna inteligencija ima potencijal razbiti jezične barijere za preostalih šest milijardi ljudi suprotstavljanjem ovom obliku “digitalnog apartheida”. Kako? Na primjer, premošćivanjem jezičnih barijera složenim sustavima prevođenja ili aplikacijama za učenje jezika. Ostali načini uključuju stvaranje digitalnih arhiva koje omogućuju optičko prepoznavanje znakova ili prepoznavanje govora i omogućavanje dostupnosti sadržaja na izvornim jezicima umjesto na sveprisutnim “kolonijalnim” jezicima.

Međutim, sve ovo zvuči predobro da bi bilo (samo) istinito. Prije nego što umjetna inteligencija uspije dekolonizirati jezik, sama umjetna inteligencija mora biti dekolonizirana.

Paradoks umjetne inteligencije

Umjetna inteligencija ima potencijal transformirati način na koji komuniciramo, ali je i savršen prijenosnik za pogoršanje postojećih predrasuda. “Moramo se pozabaviti problemima pristranosti u jezičnim modelima i osigurati da su inkluzivni i reprezentativni za sve korisnike”, kaže Soujanja Porija, docent na Tehnološkom sveučilištu Nanyang.

Jezik na kojem se obučava AI možda je već “iskrivljen” i nesposoban zamijeniti pristrano ljudsko razmišljanje i ponašanje.

“Jezična dekolonizacija ključna je za osnaživanje zajednica i osporavanje dominantnih narativa. Tehnologija ima potencijal biti moćno oruđe u ovom procesu, ali moramo paziti da ne ponovimo iste obrasce isključivanja i marginalizacije koje pokušavamo prevladati,” kaže dr. Isooba.

Pitali smo ChatGPT može li AI kopirati kolonijalni, rasistički ili seksistički jezik i evo što je rekao:

“Kao jezični model umjetne inteligencije, nisam sposoban posjedovati ili izražavati osobna uvjerenja, vrijednosti ili predrasude. Međutim, shvaćam da podaci korišteni za moju obuku mogu sadržavati pristranosti i nastojim pružiti informacije koje su točne, nepristrane i uključive. Važno je napomenuti da su ljudi ti koji programiraju i koriste umjetnu inteligenciju te mogu nenamjerno ugraditi vlastite predrasude u razvoj i korištenje sustava umjetne inteligencije. Stoga je ključno biti svjestan ovih potencijalnih pristranosti i težiti stvaranju i korištenju AI sustava na etičan, uključiv i odgovoran način.”

Prema Timnitu Gebru iz organizacije Black in AI, moramo se odmaknuti od razmišljanja o “čistim” i “prljavim” podacima i krenuti prema razmišljanju o podacima koji odražavaju raznolikost stvarnog svijeta.

“Jedan od najboljih načina za to je izgraditi raznovrsne timove podatkovnih znanstvenika koji su sposobni prepoznati vlastite predrasude i riješiti ih”, kaže on.

Sabelo Mhlambi i drugi znanstvenici nedavno su proizveli Decolonial AI Manyfesto, kako bi se “odmaknuli od zapadnjačkih predrasuda” i izgradili “dostojanstvenu socio-tehničku budućnost”. Civilno društvo također je sve više uključeno u razvoj umjetne inteligencije aktivnim sudjelovanjem u javnim raspravama i raspravama o etičkim, društvenim i političkim implikacijama tehnologija umjetne inteligencije. Međutim, nekoliko čelnika i aktivista civilnog društva, poput Mwarimu Mutemi wa Kiama iz Kenije, koji je uhićen zbog svojih tweetova , tvrde da je namjerno isključivanje marginaliziranih glasova iz procesa donošenja odluka u tehnologiji oblik strukturalnog nasilja.

“Moramo razumjeti da je pristup tehnologiji ljudsko pravo i raditi na tome da svatko ima mjesto za stolom”, kaže Kiama.

Diane Olivan, aktivistica za digitalna prava i rodna pitanja, govori nam kako su marginalizirani pojedinci “izolirani” od okruženja u kojima se donose odluke jer su ti prostori smješteni unutar neokolonijalnog okvira:

“Oni koji obično sudjeluju u tim razgovorima također imaju privilegiju sudjelovanja; imaju ekonomski i kulturni kapital za doprinos i napredovanje. Naravno, postoje pokušaji da se bude reprezentativan i inkluzivan, ali trebamo se zapitati: Gdje se odvijaju ti razgovori? Što trebam imati za sudjelovanje? Na kojem se jeziku dijeli značenje? Čiji su glasovi najglasniji? Što se događa nakon tih razgovora, koji je okvir odgovornosti?”

Nakon ovih “konzultativnih” političkih sastanaka o digitalnim pravima i upravljanju internetom, svi ćemo se vratiti istim digitalnim strukturama moći, koje dopuštaju ili uskraćuju informacije kojima pristupamo i koje zadržavamo, te odlučiti koji identiteti smiju postojati na tim platformama, kaže Olivan:

“Istinski uključive digitalne zajednice i infrastruktura zahtijevaju transformativnu perspektivu od samog početka – one odbijaju kapitalistički internet. Pokreću ih kreativnost, razmjena, briga, pristanak i blagostanje; one izazivaju i zaobilaze infrastrukturu nadzora. A to ćemo izgraditi tako što ćemo prvo prebaciti fokus s rada na prihvaćanje od strane najglasnijih, najartikuliranijih glasova u uskogrudnoj sali za sastanke, na čuvanju mjesta i traženja onih koji ne mogu niti proći kroz ta vrata.”

Forus, Global Voices