Koristan, razotkrivajući razgovor s političarima je vještina, težak i potencijanlno odgovoran zadatak. Da biste razgovor s političkim moćnicima obavili na najbolji način, morate “razumjeti njihovu motivaciju, shvatiti da će imati spremljene odgovore, ne dopustiti im da kompliciraju stvari, odbiti da vas zbune, zadržati otvoren um, poznavati svoju temu i izbjegavati međusobno vrijeđanje. Vi ste tu samo da otkrijete informacije kako biste oblikovali javnu raspravu.”

Takva vrsta razgovora, moguće otkrivanje važnih informacija i stavova, trebala bi imati posebnu važnost u zemlji poput Bosne i Hercegovine, s obzirom da vodeći bh. političari imaju ogroman utjecaj na javni diskurs i da uživaju nezasluženo visok status. Dobra priprema i otvoren razgovor, bez previše ustručavanja; po uzoru, recimo, na BBC-ev serijal Hard Talk, trebali bi biti redovita pojava i obuhvatiti sve prominentne političke djelatnike i druge javne ličnosti.  

U manjoj ili većoj mjeri, to vrijedi za sve bh. političke lidere, ali ovdje se bavimo samo jednim od njih.   

Dragan Čović, rekordno dugovječni predsjednik HDZ BiH i konstanta u vlasti, ili se ne da intervjuirati na ovaj način ili ga se novinari ne usuđuju pitati. Ono što je viđeno mnogo puta su rutinske izjave, naučene i odmjereno izrečene, u čemu je gospodin Čović vješt. S obzirom na stupanj samokontrole koji ima, nema sumnje da bi šef HDZ-a bio težak sugovornik, iz kojeg se ne bi tek tako moglo izvući nešto spektakularno novo, ali bilo bi važno probati. Svakako bolje od često udvorničkog pristupa, s previše respekta, prema njemu i sličnim javnim figurama.

Bilo bi korisno kada bi netko, nekada, u Bosni i Hercegovini (ili ako ne može drugačije, u Hrvatskoj), na televiziji, u tradicionalnim ili elektronskim medijima, gospodina Čovića upitao neka od ovih pitanja:

– Kada je papa Franjo 2015. posjetio Bosnu i Hercegovinu, građane je iznenadio skromnošću i jednostavnošću. Vi ste tom prilikom izjavili: “Ja idem u Audiju A8 s aerodroma, papa ide u nekom tamo Fordu. Šta reći na to sve? To je nešto što bi nama morao biti nekakav motiv ako se bavimo politikom – da možemo politiku raditi i na drugačiji način“. Možete li reći što ste konkretno naučili od pape Franje? Možete li otkriti koji službeni automobil koristite u ovom trenutku? Automobil koji je u BiH koristio papa Franjo procijenjen je na 10.000 KM. Vaš osobni automobil procijenjen je na 100.000 KM. Koliko vrijedi vaš službeni automobil?

– Papa Franjo, za kojeg ste rekli da se od njega ima što naučiti, poznat je po skromnosti. Živi u malome apartmanu u gostinskoj kući u Vatikanu. Gdje živite vi, u skromnome apartmanu ili u ogromnoj vili koja neke “podsjeća na hacijendu nekog šefa južnoameričkog narko-kartela”? Je li istina da je zbog vaše vile promijenjen tok rijeke Radobolje? Ako je točno da živite u raskošnoj vili, što ste onda naučili od pape Franje? Vidite li neku sličnost između vas i njega ili ste, zapravo, moralno i materijalno, sušta suprotnost?

– Oscar Wilde rekao je da nitko nije tako bogat da otkupi vlastitu prošlost. U tom kontekstu, kao dobar Hrvat i vjernik katolik, kako ste u Jugoslaviji uspjeli dobiti rukovodeću poziciju u kompaniji SOKO? Je li istina da ste se za vrijeme Jugoslavije potpisivali ćirilicom i koliko je ta, inače sasvim legitimna, gesta kompatibilna s političkim hrvatstvom, kako tada tako i sada? Može li se stoga, s obzirom na nespojivost političkog hrvatstva i uporabe ćirilice, ustvrditi da ste to radili ne iz kulturnih nego iz partijsko-karijerističkih pobuda? Na kraju, ako nije istina da ste se potpisivali ćirilicom, jeste li tužili medije koji su prenijeli tu informaciju? Ako je ipak istina, što to govori o vama? Neki ljudi vjerojatno bi zaključili da se vi u svakom sustavu i svakoj državi dobro snađete i da su vam ideologije i principi nebitni. Imate li komentar?

– Početkom 2022. obratili ste se poslanicima NSRS, i poručili im da “čuvaju Republiku Srpsku”. Bez obzira na to što je ostatak govora spominjao Bosnu i Hercegovinu i druga dva naroda, mislite li da je ovakva izjava bila umjesna i korisna? Što mislite kako su se osjećali građani Hrvati i Bošnjaci koji su protjerani iz ovog entiteta kada su čuli vašu izjavu? Možete li komentirati protestno pismo kardinala Puljića, koji je 2016. pisao tadašnjem patrijarhu Irineju i rekao: „S prostora RS, nasilno je protjerano iz domova oko 140.000 katolika. U banjolučkoj općini, u kojoj nije bilo oružanih sukoba i gdje su apsolutnu vlast imali srpski predstavnici, a Banja Luka je i moj i rodni grad banjolučkoga biskupa Franje Komarice, ubijeno je 122 katolika. Više od 90% katolika, svećenika i redovnica, uključujući i majku i najbližu rodbinu biskupa Komarice i moje najbliže, protjerani su iz domova. Sve do sada se najveći broj tih prognanika, unatoč njihovom inzistiranju, nije uspio vratiti očevini“. Što mislite kako se osjećaju kardinal Puljić i biskup Komarica kada čuju vaše izjave?

– Rekorder ste po broju sudskih procesa koji su se vodili protiv političara u BiH, ali i po broju oslobađajućih presuda. Smatrate li da li biste bili oslobođeni svih optužbi u zemljama Europske unije, koju deklarativno često prizivate?

– Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine objavila je imovinske kartone političara. Vaš je prazan. Vi navodno ne posjedujete nikakvu imovinu, a ranije ste je itekako imali? Što se dogodilo? Je li u pitanju previd? Ako jeste, mislite li da je to ozbiljan prekršaj, koji bi mogao izazvati podozrenje? Kakvu to poruku šalje građanima?

– Prije rata bili ste vatreni navijač Veleža (i putovali na gostovanja vašeg kluba), a sada Zrinjskog. Kako vam je pošlo za rukom otrgnuti se od jedne velike nogometne ljubavi i pronaći drugu? Da li je Vaša današnja ljubav prema Zrinskom legitimacija vašeg današnjeg hrvatstva, kao što je nekadašnje potpisivanje ćirilicom legitimiralo vaše nekadašnje jugoslavenstvo?

Bilo bi lijepo da gospodin Čović od nekoga čuje ova i slična pitanja. Bilo bi svakako zanimljivo poslušati odgovore objektivno vještog političkog operatora, na pitanja koja bi ga, za nadati se, barem donekle izvela iz zone komfora.

Ovakva vrsta razgovora imala bi za cilj oblikovanje javne rasprave i javnog diskursa, o kojima je bilo riječi na početku teksta. Dugoročno, takav pristup javnim ličnostima može postati, kao što je slučaj u razvijenijim demokracijama, itekako relevantan kao korektiv i kao odvraćanje bh. političkih moćnika od obrazaca kojima su dosad, za svoj račun, uspješno vladali.    

Dražen Šimić