Ako želi pomoći Hrvatima, Dragan Čović se ne treba kandidirati za Predsjedništvo

Kao i drugi lideri nacionalnih stranaka, Dragan Čović silno je zabrinut za svoje glasače, za njihovu ravnopravnost i boljitak. Rezultati te brige vide se u sveopćem napretku i sreći naroda i građana Bosne i Hercegovine.

Ove godine su opći izbori u BiH. Nema velikih nepoznanica i teško da će u većini sredina biti pravih iznenađenja, osim ako građani iznenada ne odluče drugačije. Vidjet ćemo sigurno par važnih i zanimljivih političkih bitaka, ali više i sigurnije od svega, bit će teške retorike, podgrijavanja strasti i blokiranja bilo kakvih promjena.

Nastavi čitati “Ako želi pomoći Hrvatima, Dragan Čović se ne treba kandidirati za Predsjedništvo”

Hoće li Komšićevi glasači napokon shvatiti?

Tijekom svoje političke karijere, Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, na sebe je navukao različite epitete, pozitivne i negativne. Međutim, još nikada nije rečeno da se radi o političkom vizionaru koji prije svih prepoznaje trendove i posljedice.

Gospodin Izetbegović izjavio je prije par dana kako Draganu Čoviću odgovara da Željko Komšić sjedi u Predsjedništvu BiH, te obrazložio:

Nastavi čitati “Hoće li Komšićevi glasači napokon shvatiti?”

Vladajući će učiniti sve da se u izbornoj godini ništa ne promijeni

Kad ste na vlasti, pogotovo kad ste na vlasti jako dugo, zadnja stvar koju želite je promjena vašeg statusa. Ako ste na vrhu, u državi poput BiH doživljava vas se kao nekog bitnog, makar van granica zemlje bili šarlatan i zadnja rupa na svirali.

Nastavi čitati “Vladajući će učiniti sve da se u izbornoj godini ništa ne promijeni”

Izigrani pregovori

Matthew Palmer, američki diplomatski izaslanik za pregovore o izbornim pravilima i ustavnim promjenama u Bosni i Hercegovini, i Angelina Eichhorst, diplomatkinja Europske unije na istom poslu kao i Palmer, otkazali su prošlog tjedna dolazak u Sarajevo na novu rundu pregovora s predstavnicima vodećih bosanskohercegovačkih stranaka, odnosno s političkim predstavnicima Bošnjaka, Srba i Hrvata.

Nastavi čitati “Izigrani pregovori”

Dragan Čović i njegova stranka su kriptonit za Hrvate u BiH

Dragan Čović je prestigao Angelu Merkel po dužini mandata na čelu stranke koju vodi.  To je impresivan podatak, ali tu svaka sličnost prestaje. Po učinku i reputaciji, bilo bi fer reći da stvari stoje malo drugačije.

Gospodin Čović je za bh. prilike moćna i utjecajna osoba. Političar koji svojom (skoro doslovno) strankom dominira već više od petnaest godina, a time i nekim važnim procesima na razini cijele BiH. Pokazao je da zna kako eliminirati svaku potencijalnu konkurenciju unutar HDZ-a. U stanju je potisnuti, pa i obesmisliti druge hrvatske stranke, prikazati se umjerenim Europljaninom, skrenuti tok rijeke. Odnedavno ima i obiteljski grb, koji govori puno toga ali vjerojatno ne ono što bi želio ponosni vlasnik.

Nastavi čitati “Dragan Čović i njegova stranka su kriptonit za Hrvate u BiH”

Područje bez morala

Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH i zamjenik predsjedavajućeg u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, sasvim je privatizirao ono što se naziva hrvatskom politikom u Bosni i Hercegovini: ta privatizacija ne podrazumijeva samo odbacivanje principa, skrupula i šire političke slike u korist vlastitih interesa, već i obračun s dobrim ukusom te bezdušno ruganje ekonomskim i socijalnim okolnostima u kojima živi preostalih tristotinjak tisuća bosanskohercegovačkih Hrvata, odnosno četiri milijuna građana BiH.

Prošlotjedna proslava Čovićevog šezdeset petog rođendana u luksuznom ljetnikovcu kod Mostara utoliko je bila manifestacija političke autarkičnosti te osjećaja nedodirljivosti i nezamjenjivosti, uza sve prateće izljeve malograđanštine i kiča, uključujući i javno pokazivanje novoizrađenog grba obitelji Čović, heraldičke sklepotine koja ne svjedoči ni o čemu drugom doli o tome da je naručitelj tog rada pogubio veze s realnošću, sa svojom biografijom i s elementarnom ljudskom pristojnošću.

Nastavi čitati “Područje bez morala”

Zašto je Damir Boras i dalje na svom radnom mjestu?

Obrazovanje je ključ. Bez njega nema modernog, prosperitetnog društva. Stoga je iznimno važno tko je na čelu najvažnijih obrazovnih institucija u jednoj zemlji. Pogotovo ako se radi o mladoj demokraciji koja još nije odbolovala neke dječje bolesti.

Na čelu realno najvažnijeg sveučilišta u Hrvatskoj, onog zagrebačkog, nalazi se rektor Damir Boras. Objektivno, to je sramota za instituciju koja postoji više od 350 godina.

Nastavi čitati “Zašto je Damir Boras i dalje na svom radnom mjestu?”

Gdje je nestao čovjek: Zašto šuti Dragan Čović?

Piše: Franjo Šarčević

Razumljivo je kada je bilo kome od tzv. običnih građana preko glave bilo kojeg radovana karadžića i kada ne žele dopustiti da im 24 godine nakon rata, a to je nečiji čitav život, neko takav pokvari dan. U osobne motive bilo kojeg običnog građana bilo bi bezobrazno ulaziti: možda se radi o nekome kome je ideologija Karadžić Radovana ili nekog drugog karadžića donijela mnogo patnje i nesreće, ko je barem svjestan toga da je on kriv što je odrastao u zemlji u kakvoj nije zdravo odrastati, ali baš zato je želio provesti 20. mart 2019. u šetnji obalom ili šumom, a ne u proklinjanju i (b)analiziranju na društvenim mrežama.

Nije razumljivo kada neko ko je profesionalni političar i pri tome još tobože jedini legalni, legitimni i stožerni predstavnik jednog konstitutivnog naroda u BiH, a ime mu je Dragan Čović, na drugostepenu presudu Haškog suda koja Radovana Karadžića osuđuje na kaznu doživotnog zatvora zbog ratnih zločina, etničkog čišćenja i genocida u BiH, nema reći niti jednu riječ. Na službenoj stranici HDZ-a BiH, kako stvari stoje do momenta kad pišem ovaj redak (17:00 po srednjoevropskom vremenu) nema vijesti, saopćenja ili izjave koja se dotiče jučerašnje presude. Nema je ni na drugim mjestima, jer je jednostavno nije ni bilo.

Možda će do reakcije doći nekad kasnije, kada mediji iznude poneku riječ od Čovića, pa od njega ili njegove stranke dođe neka poruka načelne osude svih ratnih zločina koja više neće značiti ništa, no pogledajmo što su do sada prešutjeli tobožnji zaštitnici hrvatskog naroda u BiH.

Ne želim se u tekstovima ponavljati, stoga za opširnije uvide u odnose hadezeovske i dodikovske politike, prethodno – odnose dviju velikodržavnih politika, srpske i hrvatske, koje su obje došle glave bosanskim Hrvatima, upućujem na tekst Što je Hrvatima Republika Srpska? objavljen 10. januara. Dovoljno je ovdje reći: Više od 150 tisuća Hrvata protjerano je iz Republike Srpske, tisuće njih su prošli kroz logore, na desetke i stotine je ubijano u brojnim masovnim zločinima. HDZ i Čović su to prešutjeli, njima nestali Hrvati iz Republike Srpske ne znače onoliko koliko im znači Milorad Dodik. Pokazalo se to i na portalu novina koje služe kao neslužbeni bilten HDZ-a BiH: jedina vijest objavljena nakon presude bila je prenošenje Dodikove izjave kako je „presuda Radovanu Karadžića prilično arogantna i cinična“. Sve se udesilo kao da se to Hrvata ne tiče. A i da se ne tiče, tiče se drugih, Bošnjaka, kojima je Karadžićeva ideologija bila namijenila sudbinu nestanka.

Iz HDZ1990 jučer je stiglo saopćenje koje odudara od čovićevske šutnje. Pod naslovom Presuda velikosrpskoj ideologiji, iz te stranke poručuju:

Niti jedna presuda, a ni ova današnja Radovanu Karadžiću, u Haagu osuđenom na doživotni zatvor, ne može vratiti u život ubijene i ublažiti bol njihovih obitelji, ali mora jasno osuditi pogubnost zločinačke ideologije. Ideologije koja je na ove prostore prije 28 godina donijela nemjerljive količine bola, patnje i stradanja.

Ideologije koja je, nažalost zauvijek, raselila stotine tisuća Hrvata iz velikog dijela Bosne i Hercegovine. Ovakve presude su podjednako važne za suočavanje sa prošlošću, izgradnju pravednijeg društva i bolje budućnosti.

Pravo i pravda su vrlo često suprotni pojmovi, no današnja presuda ipak je djelomična satisfakcija žrtvama te ideologije.

Bilo bi dobro kada u HDZ1990 ne bi stali na osudi velikosrpske ideologije i kada bi smogli hrabrosti za kritički odnos prema onom dijelu hrvatske politike koji je – kako tada, tako i danas – bio vjerni sluga i saveznik rečenog velikosrpstva.

Haški sud utvrdio je neke činjenice kroz višegodišnje sudske procese i to je najjači fakttest vezan za rat 1991-1995. Neprihvaćanje tih činjenica, laganje i izvrtanje, za Milorada Dodika znači demonstraciju moći koja se temelji na trenutnom rasporedu snaga na geostrateškoj mapi svijeta, koji jamči opstanak Karadžićeve tvorevine kojom Dodik trenutno gazduje.

Za Dragana Čovića i većinsku hrvatsku politiku u BiH, šutnja vezana za ovu presudu i – vidjeli smo ranije nakon presude herceg-bosanskoj šestorci – njihovo neprihvaćanje činjenica, laganje i izvrtanje, znači ruganje nad sudbinom nestalih bosanskih Hrvata i delegitimiranje svih hrvatskih političkih zahtjeva u BiH. Čovićeva politika dovela je Hrvate u BiH ispod civilizacijskog minimuma. Nakon mnogo godina praćenja politike i društva u BiH, s iskustvom stotina tekstova, mogu reći jednu jasnu i jednostavnu rečenicu: Nisu ni drugi za pohvaliti, ali Dragan Čović i HDZ su najveći neprijatelji hrvatskog naroda.

P.S. Kraj je 21. marta, Čović i HDZ još ne znaju što bi rekli.


Tekst je objavljen i na portalima Prometej.baFokus.ba

Komšić je loš za BiH, ali dobar za HDZ i druge nacionaliste

Građani koji su birali Željka Komšića na nedavnim izborima glasali su posredno i za HDZ BiH. Oni to naravno nisu htjeli, ali to je neminovna posljedica ovakvih izbora. Vidjet ćemo, kada se stvari slegnu, da je jedan od glavnih rezultata ovih izbora taj da je možda zadugo propuštena prilika da HDZ odgovara za svoje afere i propuste i zasluženo počne gubiti izbore. Ovako im se daje politička municija kojom će, po potrebi, gađati svoje političke takmace. Nema sumnje da će HDZ i u budućnosti homogenizirati Hrvate i bez problema dobivati izbore kao žrtva patriotske matematičke većine.

Zadnjih nekoliko dana i tjedana dosta je tekstova i razgovora, počesto i autora izvan BiH, koji iz dobrih namjera ali i tragične neupućenosti u složenost odnosa u BiH, pokazuju razumijevanje za ovdašnju ”građansku opciju” i govore da je sve u redu, da je po zakonu, mada su i po tom pitanju mišljenja podijeljena – među stručnjacima, analitičarima, političarima…

Međutim, već sada se može predvidjeti da su najizglednije posljedice Komšićevog ”uspjeha” dodatne podjele, a možda i dugoročna politička kriza. Vlast bi mogla biti blokirana na više nivoa jer je takvo što moguće. Ako blokada i ne bude, ostat će potencijal za političke sukobe i dugoročno nepovjerenje.

Više nitko se niti ne trudi pravdati situaciju time da su (i) bh. Hrvati glasali za ovog kandidata u bilo kojem značajnijem broju i postotku. Nisu. Isprazno je govoriti i o tome je li ovakav izbor urađen po važećim zakonima. Jeste. Treba se prije svega zapitati o posljedicama: da li ovakvo stanje stvari ujedinjuje građane BiH ili ih dodatno dijeli? I to tamo gdje je BiH najosjetljivija i najranjivija – u međunacionalnim odnosima. Dragan Čović kao cinični oportunist sasvim je nebitan u toj priči.

Osim toga, što su dobili oni koji sada imaju ‘svoga’ kandidata u Predsjedništvu? Velikog državnika ili ispraznog šarlatana i bezidejnog populista? Osobu koja će BiH pogurati naprijed ili nekoga ko će i dalje govoriti o prošlosti i svađati se s kim stigne? Svi građani Bosne i Hercegovine, uključujući i one koji su glasali za ovoga kandidata, zaslužuju bolje od lakrdije koja je već sada izgledna.

Gospodin Komšić već ima osam godina staža u Predsjedništvu BiH. Što se to pozitivno desilo u tih osam godina njegovom zaslugom? Živjeti u Sarajevu i govoriti kako voliš BiH najlakša je stvar na svijetu. Treba međutim nešto i uraditi, po mogućnosti konkretno i pozitivno za sve građane i narode, što bi smanjivalo podjele i integriralo društvo. U tom smislu Komšićev izbor u Predsjedništvo doima se kao najgora moguća opcija. Novi član Predsjedništva za četiri godine mandata u Parlamentu BiH nije postavio niti jedno pitanje o bilo čemu. Birači u razvijenim demokracijama takve stvari strogo kažnjavaju na izborima.

Očito je da građani koji su glasali za Komšića nisu uzeli u obzir ove činjenice. Čini se da nisu glasali ZA nešto nego PROTIV nekoga. To radi većina glasača u BiH i to jeste dugoročni problem, koji situacija oko člana Predsjedništva iz reda Hrvata dodatno komplicira.

Predsjedništvo BiH nema velike ovlasti, ali ima simboličku važnost. Već je rečeno, ovakav rezultat ide u korist HDZ-a jer im je uradio predizbornu kampanju za nekoliko narednih izbornih ciklusa, s glavnim argumentom: ”vidite šta nam rade”.

Ovakav izborni rezultat dobar je i za Dodika, koji može nastaviti plašiti svoje glasače bošnjačkim unitarizmom, po principu: ”ako ne budemo jedinstveni, ovo će se sutra dogoditi i nama”. Kao također vješt populist, Dodik će ovo znati iskoristiti, uključujući, ako mu bude potrebno, pravljenje komedije od budućih odnosa u Predsjedništvu. Da li srpski i hrvatski nacionalizam s Komšićem opet imaju svoga ‘korisnog idiota’ u Predsjedništvu? Kakogod, Dodikova agresivna retorika, Komšićeve i Džaferovićeve isprazne nacional-patriotske floskule – sve to garantira novi četverogodišnji rijaliti spektakl u Predsjedništvu.

Najbolji kandidati za Predsjedništvo bili su Boriša Falatar iz Naše stranke i neovisni kandidat Mirsad Hadžikadić. Nažalost, nisu dobili dovoljno glasova, ali je dobro da se u bh. politici pojavljuju razboritiji glasovi i integrirajući koncepti kakvi ovoj zemlji nasušno trebaju.

Komšić je izabran po važećim zakonima, tvrde jedni. Neki drugi reći će da je njegov izbor u Predsjedništvo teška povreda Ustava. Ključno i jedino istinski bitno pitanje je kako ovakav Komšićev izbor utječe na međunacionalne odnose u BiH. Da li je taj utjecaj dobar ili loš? Ljudi koji trezvenije i s manje emocija promatraju stvari znaju da je nažalost ovo drugo.

DD

Većina i manjina Bakira Izetbegovića

Piše: Ivan Lovrenović, 27. 3. 2018.

Otkako postoji moderna Bosna i Hercegovina – kao federalna jedinica u drugoj Jugoslaviji, te od 1992. godine kao nezavisna država – prvi put su neki dan u politički diskurs uvedeni pojmovi većine i manjine (u više nego jasnom nacionalnom značenju: Bošnjaci i Hrvati) kao kriterij vladanja. I to nije učinio bilo tko, nego političar s najvišim statusom – Bakir Izetbegović, predsjednik najveće bošnjačke stranke, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Dobro, nije baš prvi: prije Izetbegovića pojmovima većine i manjine u istom smislu počeli su prošle godine mahati dvojica iz jedne sarajevske ekstremističke strančice, ali je izgledalo da ih ne treba uzimati ozbiljno. Sad ispada da su to bili rani izvikivači nove Izetbegovićeve politike. Nastavi čitati “Većina i manjina Bakira Izetbegovića”

SDA u raljama predizbornog života

Piše: Mario Kikaš

Bosnu i Hercegovinu u listopadu ove godine očekuju parlamentarni izbori. Kao što to obično biva, politička scena se uskomešala. Posebice to vrijedi za stožernu bošnjačku stranku: Stranku demokratske akcije (SDA). Sve veći broj stranačkih disidenata nužno provocira pitanje: prijeti li Izetbegovićevoj stranci dubinska kriza i što to znači za BiH? Nastavi čitati “SDA u raljama predizbornog života”

Slom hadezeovštine

Piše: Ivan Lovrenović

10. 2. 2018.

Slom koji na otvorenoj sceni ovih dana doživljuje politika HDZ-a BiH – oličen u histeričnim ispadima Dragana Čovića – nije nešto što bi ikoga trebalo iznenađivati. Neminovnost takvoga sloma upisana je već u samoj genezi, stranačko-ideološkoj koncepciji, te historiji i praksi bosanskohercegovačkoga HDZ-a. Neću to ovdje razlagati, jer sam u zadnjih četvrt stoljeća, i malo duže (od samoga osnutka te stranke 1990. godine), o tomu ispisao i objavio na desetke tekstova, stotine stranica, nekoliko knjiga… Čovićeva politička histerija prouzročena je očiglednim krahom vlastite politike i gubljenjem posljednje stope manevarskoga prostora za njezino ostvarenje, pa kada on danas poseže za „argumentom“ da bi „građanska država“ u Bosni i Hercegovini značila „islamsku državu“, te da će on „mobilizirati hrvatski narod“, to samo dodatno osvjetljuje poraznu istinu da ni HDZ ni on kao jedan u nizu njezinih autokratskih gazda nikada i nisu imali autohtonu  i prospektivnu politiku, istinski ukotvljenu i promišljenu iz perspektive Bosne i Hercegovine i hrvatskoga naroda u njoj. Nastavi čitati “Slom hadezeovštine”