Oporezivanje imovine u istočnoj njemačkoj saveznoj državi Tiringiji (Thüringen) obično bi bila isključivo lokalna tema. Međutim, prošlog je tjedna glasanje o smanjenju poreza u regionalnom parlamentu u Erfurtu dospjelo na naslovnice širom Njemačke. Zanemarujući međustranački tabu o suradnji s krajnje desnom strankom Alternative für Deutschland (AfD), lokalni demokršćani i liberali kooptirali su potporu AfD-a kako bi progurali ovu mjeru. Uslijedila je glasna osuda. Ali s obzirom da je AfD drugi po snazi u nacionalnim anketama, postoje razlozi za strah da ovo neće biti posljednji put da je probijen “sanitarni kordon” koji okružuje ovu stranku.

Glasanje u Tiringiji samo je jedan od znakova promjenjivih i nestabilnih vremena u europskoj politici, gdje radikalna desnica širi svoj utjecaj na mainstream. Novo istraživanje PopuLista, koje je provelo 100 politologa u 31 zemlji, otkriva da je gotovo jedna trećina Europljana na izborima održanim prošle godine glasala za populističke, anti-establishment stranke. Polovica tog broja glasala je za krajnju desnicu, koja najbrže raste među nezadovoljnim biračima. Neliberalne, nacionalističke stranke imaju vlast u Italiji, Mađarskoj i Poljskoj. Sudjeluju u vlasti u Finskoj i Švedskoj, te imaju velike šanse osvojiti vlast na nadolazećim izborima u Nizozemskoj i Slovačkoj. Austrijska Slobodarska stranka, izopćena u vrijeme svog nastanka 1990-ih, daleko je najjača u anketama, a izbori bi trebali biti održani sljedeće godine.

Dok se Europa nastoji suočiti s golemim izazovima poput migracija, prijelaza na net zero (nultu emisiju ugljika, op. prev.) rastuće geopolitičke nestabilnosti, ovaj trend je duboko zabrinjavajući. Nativističko odbijanje migracija još uvijek pokreće većinu radikalno desnih stranaka. Istraživači su sada otkrili da su klimatska izvanredna situacija, kriza troškova života, kulturni ratovi i teorije zavjere nakon pandemijskog zatvaranja ovim strankama omogućile diverzifikaciju i stvaranje novih koalicija glasača.

Možda i najgore od svega, jači profil radikalne desnice normalizira politike koji su se donedavno smatrale neprihvatljivim. AfD, koji je u prošlosti poricao klimatske promjene, uspješno je upotrijebio ljutnju glede mjera nulte emisije ugljika i orkestrirao reakciju koja (kao i u Britaniji) prodire u mainstream politiku. Talijanska premijerka Giorgia Meloni nada se da će iskoristiti europske izbore iduće godine za spajanja desnog centra i vlastite radikalno-desne skupine u Europskom parlamentu. Uspije li taj projekt, postat će još teže osigurati da se vrijednosti i norme EU-a poštuju u zemljama poput Mađarske Viktora Orbána i Poljske koju vodi Zakon i pravda.

Europsko skretanje udesno nije svršen čin, ali postoji rizik da to postane s obzirom da mainstream stranke prihvaćaju sve više politika radikalne desnice. Godine budžetske štednje, praćene pandemijom i krizom troškova života (povezanom s ratom u Ukrajini) dovele su do kronične ekonomske nesigurnosti za manje imućne Europljane. To je stvorilo prostor za neprijatne političke pokrete i populističke vođe. U Poljskoj, koja ide na izbore za nekoliko tjedana, stranka Pravo i pravda nemilosrdno je demonizirala manjine i neregularne migrante, ali je također ponudila velikodušne socijalne beneficije obiteljima u nevolji. Ako progresivne snage žele politiku pomaknuti u inkluzivnijem, liberalnijem smjeru, morat će vratiti vjeru u sposobnost mainstream politike da ostvari rezultate u teškim ekonomskim vremenima. Najnovije istraživanje PopuLista ocrtava hitnost tog zadatka.

The Guardian