Europljani nezadovoljni razinom solidarnosti među članicama EU

Europski parlament naručio je istraživanje stavova stanovništva EU o aktualnoj krizi i odgovoru Europske unije na nju. Istraživanje je provedeno na ukupno 21.804 ispitanika krajem travnja 2020. u svim zemljama članicama EU osim Latvije, Estonije, Litve, Cipra, Malte i Luksemburga. Kompletni rezultati istraživanja bit će objavljeni početkom lipnja. Nastavi čitati “Europljani nezadovoljni razinom solidarnosti među članicama EU”

Raskol na Zapadu – 10. dio

Izvod iz 9. dijela, updated: (…) Sudeći po neumoljivim tzv. daily jump brojkama iz sata u sat, nakon startera Kine, potom Italije, Spanije i Francuske, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD su sada u prvom ešalonu pandemije COVID-19 (C19). Ne zna se dokle će ovaj crni, biblijski crescendo pandemije COVID-19 potrajati – prije nego se uspori i stavi pod kontrolu. Zato budimo pametni i ostanimo kod kuće, makar bili zazidani doma do daljnjeg – samo ne predugo, por favor! Nastavi čitati “Raskol na Zapadu – 10. dio”

Dvorište EU u vremenu korone

Piše: Haris Ćutahija

U doba globalne pandemije korone, postoji i svijetla tačka: evropski put Bosne i Hercegovine nije zapostavljen. Naime, ostao je na istom nivou na kojem je bio prije pojave korona virusa – na nivou nule. Od trenutka dobijanja Mišljenja o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji, u Bosni i Hercegovini se proces evropskih integracija skoro ne spominje. U fokusu javnosti nekako se uvijek nađu teme koje se zbog ubiranja jeftinog i slabo održivog, ali brzog, dnevnopolitičkog kapitala nameću kao važnije od evropskog puta. Nastavi čitati “Dvorište EU u vremenu korone”

Europska solidarnost u vrijeme koronavirusa

Mnogi političari u regiji počinju se glasno pitati – često oportunistički – koja je zapravo korist od europske budućnosti.

Piše: Ian Bancroft

Do sada ste shvatili da europska solidarnost ne postoji“, izjavio je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić na konferenciji za novinare tijekom proglašenja izvanrednog stanja. Ta solidarnost je „bajka na papiru“, dodao je, a „jedina zemlja koja nam može pomoći je Kina“. Nastavi čitati “Europska solidarnost u vrijeme koronavirusa”

Raskol na Zapadu – 7. dio

Piše: Nedžad S. Hadžimusić

Izvod iz 6. dijela, updated: (…)Dakle, impeachment per se (opoziv predsjednika SAD) je čudo. Jer, zbog ‘zločestih riječi  i manjka respekta za nikad jači  NATO’, kočoperni Francuz je dobio izravan ukor pred tv kamerama u Londonu od predsjednika SAD Donalda Trumpa, osobno. Dakle, sve to od strane kolege koji je na prošlogodišnjoj europskoj turneji isti vojnopolitički savez hladno proglasio dinosaurusom! Emmanuel Macron ovo može komotno uzeti kao kompliment, ukoliko sve navedeno radi kao l’agent provocateur… Nastavi čitati “Raskol na Zapadu – 7. dio”

Zašto Brexit nije i neće dovesti do raspada EU

Piše: Douglas Webber

Brexit bi mogao radikalno promijeniti Veliku Britaniju. Mogući su neovisnost Škotske i odvajanje Sjeverne Irske od Britanije. Vlada Borisa Johnsona ima pune ruke posla u pregovorima o budućim odnosima s EU, dok u isto vrijeme mora konkretizirati obećane prednosti ovakve neovisnosti. Nastavi čitati “Zašto Brexit nije i neće dovesti do raspada EU”

Rad bez sigurnosti u Hrvatskoj najviše pogađa mlade i stare radnike

Piše: Dunja Obajdin

U listopadu 2019. godine Europski parlament objavio je istraživanje pod nazivom “Zaposlenost i socijalna situacija u Hrvatskoj”. Prema njihovoj analizi, udio samozaposlenih u RH pao je za 8 postotnih bodova od 2008. (godina globalne ekonomske krize), tj. za 5,7 postotnih bodova u odnosu na 2013. (ulazak u EU) te je 2018. stajao na 10,8 posto zaposlene populacije. Istovremeno, broj zaposlenih na određeno rastao je s 12,3 posto 2008. na 14.5 posto 2013. godine. Godine 2018 iznosio je 20 posto (ali se smanjio za 0,8 postotnih bodova u odnosu na 2017. godinu). Samozaposlenost i rad na određeno, zajedno s prikrivenim zaposlenjem (freelance rad za jednog ili mali broj klijenata), honorarnim radom i radom na nepuno radno vrijeme te radom preko agencija spadaju u nestandardne oblike rada. Nastavi čitati “Rad bez sigurnosti u Hrvatskoj najviše pogađa mlade i stare radnike”

Metodološke preporuke onima koji p(r)oučavaju europske i euroatlantske integracije

Prof. dr. sc. Mile Lasić: Prolegomena u kritičku teoriju europskih integracija

U iščekivanju moje nove knjige “Zašto nam izmiču europski horizonti?”, koja bi se trebala – zbog obimnosti, kako mi je objasnio gosp. Dragan Marković, prvi čovjek “University Pressa” iz Sarajeva, pojaviti u dva toma tek početkom iduće godine – skrećem pažnju zainteresiranim na sažetak koji sam proljetos pripremio za znanstvenu konferenciju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, održanu 18. svibnja 2019. godine na Palama, ali sam bio spriječen sudjelovati, pa sam potom odustao i od razrade iznijetih hipoteza. U produžetku podsjetit ću iz aktualnog povoda i na raspravu u knjizi „Mostarsko-europske priče“ (Art Rabic, Sarajevo 2018.), u kojoj je objavljen i prilog „Kritička teorija europskih integracija“… Nastavi čitati “Metodološke preporuke onima koji p(r)oučavaju europske i euroatlantske integracije”

Emmanuel Macron, l’enfant terrible u EU i NATO (2. dio)

Piše: Nedžad S. Hadžimusić

Izvod iz prvog dijela: (…)Macronova ‘presuda’ utoliko više boli jer su upravo Hrvatska i BiH prije 15 godina bile istinske vedete Solunskog samita  EU – Jugoistočna Europa, dakle nesporno na čelu regionalne kolone na euro-atlantskom putu!

Ostavimo Europskom vijeću da čim prije prizemlji Macronove akrobacije oko datuma otpočinjanja pristupnih pregovora EU sa jedinim odlikašem, ali i najranjivijom državom na Zapadnom Balkanu. Nastavi čitati “Emmanuel Macron, l’enfant terrible u EU i NATO (2. dio)”

Emmanuel Macron, l’enfant terrible u EU i NATO

Piše: Nedžad S. Hadžimusić

Tempirana kao melem na ranu džaba okrečenog dijela europskog predsoblja, Inicijativa predsjednika Srbije Aleksanda Vučića o tzv. malom Schengenu nije polučila neki razdragrani entuzijazam na prostoru Jugolenda, ali ide dalje. Unatoč predvidivim komentarima dežurnih skeptika kontra ovog ‘surogata’ legitimnih europskih aspiracija Zapadnog Balkana ili kolumbo-pretjerivanja cinika koji u svakom panbalkanskom konceptu prepoznaju opasnost od restauracije Jugoslavije, ili čak – Dušanovog carstva! Nastavi čitati “Emmanuel Macron, l’enfant terrible u EU i NATO”

Raskol na Zapadu – 5. dio

Piše: Nedžad S Hadžimusić

Izvod iz 4. dijela: (…) Novu garnituru u vrhu piramide EU je na izbornom summitu Vijeća EU iznjedrio je konstruktivan kompromis glavnog euro-tandema – Merkel & Macron. Isti  zorno zrcali realna strahovanja od neonacističkih, centrifugalnih eskapada tzv. nove Europe – bivših članica istočnog lagera, prvenstveno mađarske i poljske eurounijske braće, usred migrantske krize. Plus, proradio je refleks europske obrane i samozaštite u svijetlu mogućih i nemogućih reperkusija nedovršene Brexit sage…  Nastavi čitati “Raskol na Zapadu – 5. dio”

Raskol na Zapadu – 4. dio

Piše: Nedžad S. Hadžimusić

Izvod iz 3. dijela: …Stephen Bannon, taj euroatlantski ‘apostol neonacizma’ jeste u pravu kada kaže kako nema šanse da će EU ikada postati državna tvorevina poput Sjedinjenih Evropskih Država. Pa šta, upravo takva Europa, kao Zajednica europskih nezavisnih država  (Communauté des etats indépendants)  ostaje već sedam decenija najuspješniji mirovni projekat i okvir blagostanja za građane država-članica. Neka tako i produži, uz nužne prepravke i dotjerivanja u hodu. Naravno, uz proširenje slijedećim redom – ostatak Jugolenda, pa dalje. Pa-zar-nije-tako?… Nastavi čitati “Raskol na Zapadu – 4. dio”

Raskol na Zapadu – 3. dio

Piše: Nedžad S. Hadžimusić

(…) nakon povlačenja SAD iz tzv. nuklearnog  sporazuma sa Iranom, pa podrške proglašenju Jerusalema za glavni grad Izraela, rečeno  ‘spašavanje’ aktuelnog izraelskog premijera predizbornim dream poklonom (podrškom Bijele kuće suverenitetu Izraela nad Golanom) dodatno će stigmatizirati golgotu naroda Palestine i pojačati izraelsko-arapske animozitete. Osim što će izazvati ozbiljne osude i kontaminirati medjunarodne odnose u regionu, ali i drugdje po plavoj planeti –  Izvod iz 2. dijela Nastavi čitati “Raskol na Zapadu – 3. dio”

Radikalna desnica, migracije i budućnost Europske unije

Piše: Terri E. Givens

Početni uspjeh radikalne desnce sredinom 1980-ih, poput francuskog Nacionalnog fronta (Front National), podudara se sa zabrinutošću o migracijskim tokovima diljem Europe. Iako je era gastarbeitera završila sredinom 1970-ih migracije su se se nastavile, uglavnom kroz spajanje obitelji.

Stranke radikalne desnice su 1980-ih 1990-ih privlačile birače koji su se osjećali ugroženi ekonomskom modernizacijom i globalizacijom. Ove stranke krivile su migrante za rastuću nezaposlenost, kao i širile strahove da novi migranti predstavljaju prijetnju kulturnoj homogenosti. Istraživanje u mojoj knjizi Glasanje za radikalnu desnicu u zapadnoj Europi pokazalo je da su glasači radikalne desnice bili uglavnom muškarci, zabrinuti zbog nezaposlenosti i nestanka radnih mjesta u proizvodnji.

Radeći istraživanja pred kraj ovog razdoblja, redovito mi je govoreno da su ove stranke kratkotrajni fenomen koji će nestati nakon sljedećih izbora. Posljednja dva desetljeća pokazala su ne samo da te stranke opstaju nego da sada redovito sudjeluju u nacionalnim vladama, bilo kao dio vladajuće koalicije kao u Austriji ili kao podrška manjinskoj vladi što je to bio slučaj u Danskoj od 2001. do 2011. Alternativa za Njemačku (AfD) prvi je put ušla u njemački savezni parlament 2017. godine.

Nedavna istraživanja pokazuju da su migracije najveća briga za većinu glasača u EU. Kako se bliže izbori za za Europski parlament (u svibnju) važno je razumjeti veze između glasanja za radikalnu desnicu i migracija. Moja studija o radikalnoj desnici, napisana devedesetih godina, jasno je pokazala da mnogi birači smatraju izbore za Europski parlament načinom da se registrira njihovo nezadovoljstvo najvećim strankama.

Međunarodna organizacija za migracije (IOM) procjenjuje da se broj dolazaka u Europu smanjio s preko 390000 u 2016. na 144000 u 2018. Iako je broj migranata i izbjeglica opao u posljednje dvije godine, migracije su i dalje visoko na listi prioriteta glasača i stranaka. To smo mogli vidjeti prilikom podjela između CDU-a Angele Merkel i bavarske sestrinske CSU prošlog ljeta. Iako je vlada Angele Merkel preživjela, njen autoritet je poljuljan i odstupila je s dužnosti vođe stranke (ostala je kancelarka).

Mnoge stranke radikalne desnice bilježe bolje rezultate na izborima za Europski parlament nego na nacionalnim izborima. Na primjer, Marine Le Pen i njena stranka (sada pod imenom Rassemblement national) osvojili su samo tri zastupnička mjesta na izborima 2009. Međutim, 2014. dobili su 24 zastupnika. Taj broj bi mogao narasti 2019. s obzirom na nisku razinu popularnosti predsjednika Macrona (iako se ona povećala kao odgovor na njegove ustupke pokretu “žuti prsluci” krajem prošle godine). Ista anketa pokazala je da se Le Penova antimigrantska stranka “profilirala kao ona koja najbolje predstavlja glavnu opoziciju vladi”.

Izbori za Europski parlament mogu se činiti kao referendum o unutarnjoj politici, ali su i pokazatelji trendova diljem Europe. Na izborima 2009. mnoge radikalne desne stranke uvidjele su da njihovi rezultati rastu. Britanska nacionalna stranka osvojila je dva mjesta, svoje prve zastupnike u Europskom parlamentu, dok je Laburistička stranka imala najniži postotak glasova još od početka europskih anketa 1979. Stranke ljevice imale su te godine neke od svojih najgorih rezultata na europskim izborima;  na primjer njemački socijaldemokrati osvojili su samo 20,8 posto glasova. Stranke lijevoga centra osvojile su 161 zastupničko mjesto, a one desnog centra 263, u parlamentu od 736 zastupnika. Stranke radikalne desnice formirale su dvije partijske skupine koje nisu bile posebno povezane.

Izbori za Europski parlament 2014. donijeli su još bolje rezultate strankama radikalne desnice, ali na kraju su ostali podijeljeni jer se mađarski Fidesz pridružio konzervativnoj EPP (Europska pučka stranka) skupini. Ostale radikalne desne stranke nalaze se u nekoliko stranačkih skupina: Europskih konzervativci i reformisti (ECR, 71 zastupnik), Europa slobode i izravne demokracije (EFDD, 45 zastupnika) i Europa nacija i sloboda (ENF, 35 zastupnika).

Svibanjski izbori

Čini se da će na predstojećim izborima pitanje migracija igrati ulogu u očekivanom uspjehu stranaka radikalne desnice, uključujući talijansku Sjevernu ligu. Njezin čelnik Matteo Salvini pozvao je na “novi nacionalistički blok za izbore za Europski parlament 2019. godine”. Njegova stranka, u koaliciji s Pokretom pet zvjezdica, zauzela je oštar stav prema izbjeglicama nakon formiranja vlade u svibnju prošle godine.

Međutim, bit će važno gledati i krajnju lijevu stranu političkog spektra. Primjerice, zelene stranke uspjele su u protekloj godini nadmašiti rivale iz radikalne desnice, u Nizozemskoj i na bavarskim izborima u listopadu.

Jedan trend na koji ću obratiti pažnju je uloga imigranata i ljudi imigrantskog podrijetla kao birača i kandidata na izborima. U Europi koja postaje sve šarolikija, političke stranke u nekim zemljama su regrutirale kandidate imigrantskog podrijetla, što je opisano u knjizi  o imigrantskoj politici. Kao što je primjetila zastupnica u Europskom parlamentu Neena Gill, „od 751 zastupnika u Europskom parlamentu, samo se njih 12 izjasnilo kao ne-bijelci. Od toga, polovica nas je iz Velike Britanije. Dakle, nakon Brexita moguće je da će se broj smanjiti na samo šest. To bi bilo manje od jedan posto od ukupnog broja zastupnika u Europskom parlamentu“. Raznolikost nije jača strana Europskog parlamenta ali ostaje da se vidi hoće li to biti relevantno u svibnju.

(OpenDemocracy)