Do ovih izbora nijedna nizozemska stranka povezana s krajnjom desnicom nije osvojila više od 20% glasova na nacionalnoj razini. U najrascjepkanijem političkom krajoliku Europe, za svaku je stranku uspjeh prijeći izborni prag. Ipak, Slobodarska stranka (PVV) Geerta Wildersa to je s lakoćom učinila na prijevremenim izborima održanim pršle srijede, koji su održani zbog ljetošnje ostavke premijera Marka Ruttea. Ovo je pobjeda koja prijeti da normalizaciju nativističke populističke politike u Europi podigne na opasnu novu razinu.

Vodeći kampanju na otvorenom islamofobnom programu, koji je pozivao na zabranu džamija i Kur’ana, Wilders je osvojio četvrtinu glasova. Njegova stranka osvojila je 37 od 150 mjesta u zastupničkom domu, 12 više od svog najbližeg suparnika i udvostručila svoj rezultat u odnosu na prošle izbore. Druge politike Slobodarske stranke uključuju odbijanje svih zahtjeva za azilom, drastično smanjenje ukupne razine imigracije, ukidanje klimatskih zakona i održavanje referenduma o izlasku iz Europske unije. Stranka se također protivi slanju oružja Ukrajini. Kao veteran provokator na europskoj sceni, Wilders se nalazi na desnici radikalne desnice, a brojčanik nizozemske politike upravo se radikalno pomaknuo u njegovu korist.

Kako Wilders pokušava osigurati većinu u parlamentu, vrlo je vjerojatno da će mnoge najekstremnije politike PVV-a biti žrtvovane kao cijena koalicijskog sporazuma. Alternativna centristička koalicija mogla bi čak potpuno isključiti njegovu stranku iz vlasti. Međutim, čini se da su dvije glavne stranke desnog centra, uključujući Rutteov VVD, voljne barem razmotriti dogovor s PVV-om.

Kako je Nizozemska došla do točke u kojoj se bivši politički izopćenik nalazi nadomak vlasti? Čini se da su glavne stranke na desnici, uključujući VVD, pomogle Wildersu tako što su podržale i pokušale kooptirati njegovu antimigrantsku agendu. Jedan od četiri nizozemska glasača na kraju je odabrao Wildersovu punomasnu antimigrantsku verziju. Osim toga, skandal oko lažnih optužbi za prijevaru sa socijalnim naknadama također je odigrao ulogu u nagrizanju vjere u institucije.

Kao što je pokazao nedavni uspjeh prosvjedničkih stranaka poput pokreta poljoprivrednik-građanin, gospodin Wilders profitirao je od akutne krize povjerenja u tradicionalnu politiku. U jednom istraživanju ove jeseni, 72% ispitanika reklo je da vjeruje da je Nizozemska na pogrešnom putu. Druga anketa pokazala je “zabrinjavajuću” razinu nezadovoljstva desnice funkcioniranjem demokracije. U ovim tjeskobnim i nesigurnim vremenima, veliki broj glasača muči se s krizom troškova života, brinu o tome kako će “zelena tranzicija” utjecati na jednu od svjetskih poljoprivrednih sila i zabrinuti su zbog kronične stambene krize. Mnogi su očito postali otvoreniji prema Wildersovoj ksenofobiji i mržnji koju promiče.

Za Marokance, Surinamce i druge manjinske etničke skupine u Nizozemskoj ovo je duboko uznemirujući razvoj događaja. Nakon izbora Giorgie Meloni za talijansku premijerku prošle godine i uspjeha radikalne desnice u zemljama kao što su Švedska i Finska, nizozemski izbori također predstavlja hitan izazov za progresivne stranke diljem Europe. U suočavanju s velikim ekonomskim izazovima, mainstream politika mora pružiti bolju utjehu ranjivim skupinama da neće biti napušteni.

Nadajmo se da će gospodina Wildersa moći držati podalje od vlasti, ili ga politički kastrirati ako dođe na vlast. Ali, treba se također pozabaviti trendovima koji su ga doveli nadomak vlasti. Moraju se izvući pouke iz onoga što je nizozemski javni servis ispravno opisao kao “politički potres” u jednoj od najutjecajnijih država članica EU-a.

The Guardian