Ishod parlamentarnih izbora u Srbiji 17. prosinca imat će duboke posljedice po mir u Europi. Iako je ova tema donekle skrajnuta zbog ruske invazije na Ukrajinu i zbog situacije u Gazi, napetosti na Balkanu naglo su porasle posljednjih mjeseci. Ako Srbi ponovno izaberu SNS, vjerojatnost regionalnog sukoba će se povećati.

Srpska napredna stranka (SNS) na vlasti je od 2012. Osnovana je 2008. i isprva viđena kao proeuropska stranka koja će voditi Srbiju prema zapadu. Međutim, ta stranka je vremenom postajala sve autoritarnija, pa se Srbija danas smatra primjerom zarobljene države. Zarobljena država je ona u kojoj mali broj utjecajnih aktera u javnom i privatnom sektoru rade zajedno kako bi promijenili pravila, donosili zakone i kooptirali institucije u cilju promicanja vlastitih interesa, nauštrb šireg javnog interesa.

Freedom House, organizacija sa sjedištem u SAD-u, smatra da SNS “postojano narušava politička prava i građanske slobode, vrši pritisak na neovisne medije, političku oporbu i organizacije civilnog društva”. Zagovornici slobode tiska Reporteri bez granica nedavno su primijetili da dominantni državni mediji plasiraju i perpetuiraju “očito lažne vijesti i propagandu”, kao i da su novinari “ugroženi zbog političkih pritisaka”.

Korupcija je porasla od 2012., kada je Globalni indeks organiziranog kriminala izvijestio je da su “kriminalne mreže široko rasprostranjene”. Detaljna istraga koju je proveo New York Times navodi da su srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i njegov najuži krug blisko povezani s tim kriminalnim skupinama.

Od 2012. srbijanska vlada potiče regionalne napetosti, do te mjere da se mnogi plaše da bi 2024. moglo doći do ponovnog rata sa susjednim Kosovom. S obzirom na Vučićevu prošlost, kao i prošlost mnogih vodećih ličnosti SNS-a, to ne predstavlja iznenađenje. Tijekom 1990-ih Vučić je podržavao agresivni srpski nacionalizam. Samo nekoliko dana nakon genocida u Srebrenici u srpnju 1995., izjavio je: “Ubijte jednog Srbina i mi ćemo ubiti 100 Muslimana.”

Između 1998. i 2000. Vučić je obnašao funkciju ministra informiranja u vladi  Slobodana Miloševića, u vrijeme kada je izbio rat na Kosovu. Tijekom tog sukoba ubijeno je oko 10000 kosovskih Albanaca, a više od 90% stanovništva je raseljeno. 

Vučić je 2018. opisao Miloševića kao “velikog srpskog vođu koji je nedvojbeno imao najbolje namjere”.

Destabilizacija Kosova i Bosne i Hercegovine

SNS potiče nacionalistički sentiment među Srbima izvan Srbije. Pokušaji prekrajanja granica država nasljednica Jugoslavije duž demografskih linija, s ciljem stvaranja nečega što se naziva “srpskim svijetom”, gotovo sigurno doveli bi do rata u Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

Štoviše, Vučić je nedavno izjavio da će 2024. “donijeti mnogo više sukoba i nemira nego prethodna godina”, ističući BiH i Kosovo kao teritorije koji bi mogli eruptirati.

Vučić ima gotovo potpunu kontrolu nad glavnim srpskim strankama u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, i svaku od njih poticao je na potkopavanje autoriteta središnjih vlada u obje države. Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, entiteta sa srpskom većinom unutar Bosne i Hercegovine, sada otvoreno govori o odcjepljenju. Kosovski Srbi koji su bili za integraciju su natjerani na poslušnost ili eliminirani.

Osim što redovito obećava da nikada neće priznati neovisnost Kosova, Vučić je negirao da su se na Kosovu dogodili masakri koje su počinili Srbi. Također je prijetio NATO trupama koje su ondje stacionirane i označio premijera Kosova, Albina Kurtija, kao “teroristički ološ ”.

Vučić i premijerka Ana Brnabić (također iz SNS-a) više su puta tvrdili, bez dokaza za svoje tvrdnje, da je Vlada Kosova angažirana na “brutalnom etničkom čišćenju” Srba. U rujnu je bliski Vučićev saveznik Milan Radoičić (zamjenik čelnika stranke Srpska lista, koja je pod kontrolom Beograda), sudjelovao u paravojnoj jedinici koja je napala kosovsku policiju, ubivši jednog časnika. Sudjelovao je u onome što mnogi vjeruju da je bio orkestrirani pokušaj Beograda da se izazove rat.

Unatoč ovakvom učinku SNS-a, zapadni čelnici tvrde da je Srbija, kako je nedavno izjavio američki veleposlanik u Srbiji, “krenula prema zapadu”. Mnogi su pozirali s Vučićem, slavili njegove izborne pobjede i ostali nijemi na njegove poteze u zemlji i inozemstvu. Logika podilaženja proizlazi iz odlučnosti da se Srbija odvrati od njezinog tradicionalnog saveznika, Rusije. Ovo očito nije uspjelo.

Srbija se nakon invazije na Ukrajinu odbila pridružiti zapadnim sankcijama protiv Rusije jer, kako kaže Vučić, “Srbi vole Rusiju”. Srbija i dalje održava bliske odnose s Moskvom. Srpska vlada također održava veze s drugim autokratima istomišljenicima diljem Europe (posebno s Viktorom Orbanom), koji otvoreno odbacuju demokratske vrijednosti.

Buduće djelovanje

Male su šanse da će se SNS promijeniti. Potpisali su izborni pakt s ultranacionalističkom Srpskom radikalnom strankom, koju vodi osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj, i vjerojatno će ponovno formirati koaliciju sa Socijalističkom partijom Srbije Ivice Dačića. Dačić je poznat kao “mali Slobo” i bio je Miloševićev glasnogovornik devedesetih.

Postoje naznake da će jedan progresivniji pokret, koalicija Srbija protiv nasilja, ojačati. Ovaj pokret nastoji kapitalizirati na bijesu javnosti, koji je proključao u lipnju kada je održan niz masovnih prosvjeda protiv oružanog nasilja i korupcije.

Međutim, SNS je izbornu kampanju nastojao usmjeriti podalje od domaćih problema, posebice visoke inflacije koja iznosi 8,5%,  u pravcu nacionalističkih tema poput položaja Srba u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. U tome je ova stranka bila uspješna, zahvaljujući svom skoro pa monopolu nad medijima u Srbiji, te ciljanim kibernetičkim napadima i klevetničkim kampanjama protiv kritičara vlasti. Izgledi za skidanje SNS-a s vlasti stoga se čine mali, i nazire se bauk regionalnog sukoba.

Ipak, to se još uvijek može izbjeći. Unatoč nacionalističkoj i antizapadnoj retorici SNS-a, Srbija realno ne može prosperirati mimo Zapada. Sposobnost Rusije da podrži svoje saveznike manja je od početka invazije na Ukrajinu, što je Armenija nedavno otkrila u slučaju Nagorno-Karabaha.

Srbija je okružena državama članicama EU-a i NATO-a i ranjiva je na zapadne sankcije. Zbog toga, snažan stav zapada vjerojatno bi natjerao SNS da promijeni kurs i spriječi ponovni sukob. Ima li zapad za to jedinstva i volje, ostaje za vidjeti.

Aidan Hehir, The Conversation