Sve se mijenja i sve teče. Ne uvijek i nabolje, a svakako ne u u bh. politici, sa svojim nacionalizmima, populizmima, neznanjem i zlobom.

SDP BiH je nekada bio nada u pravedniju, prosperitetniju i multietničku Bosnu i Hercegovinu, ali bilo bi fer reći da je to davno svršena prošlost. Bilo bi također dobro da takva orijentacija preživi barem kao ideja, kao potencija i nada za budućnost.

Ako današnji članovi i lideri SDP-a žele sudjelovati u političkom životu i biti aktivni samo među Bošnjacima, ako žele biti jednonacionalna stranka, uz poneku foteljašku iznimku u vrhu stranke koja samo potvrđuje pravilo, to je sasvim legitiman pa i – kratkoročno gledajući – pragmatičan pristup. Međutim, takav pristup sužava ljudske i političke opcije i dugoročno nije dobar za državu. Kad se kaže državu, ne misli se na “državu” iz fantazija i mokrih snova Bećirovića, Komšića i sličnih nacional-populističkih i pseudograđanskih ukazanja, nego na onu stvarnu. Državu s puno potencijala ali tragično podijeljenu. Državu sličnih ljudi i sličnih muka, ali koji većinski i dosljedno glasaju u korist vlastite štete. Lijepu zemlju bogatih resursa, ali koju ubrzano krčme i rasprodaju tuđinu. Zemlju za koju su svi njeni ljudi na svoj način vezani, ali koji svoje političke patrone i mentore traže izvan BiH. Ovo je ipak ona prava Bosna i Hercegovina, u kojoj kao takvoj treba djelovati i činiti je boljom.

Ako žele djelovati samo među Bošnjacima, današnji lideri SDP-a rade relativno dobar posao, s ipak vidljivom tendencijom pada. Uz mnogo “državnog” populizma i s nekim konkretnim rezultatima (npr. Adnan Šteta, od kojeg na lokalnoj razini ima koristi), ovaj i ovakav SDP može se donekle nadmetati sa SDA u tom, da posudimo pridjev od Alije Izetbegovića, krnjem domoljublju: rigidnom i etnički obojenom domoljublju, uz par spomenutih foteljaša-karijerista iz reda drugih, da se vlasi ne dosjete. Problem je taj što je SDA izvorno baždarena na tu vrstu patriotizma, zapravo etničkog nacionalizma, pa su u startu u prednosti. Oni će to i iskoristiti, možda još dok je neuvjerljivi Bakir Izetbegović i dalje na čelu stranke, a pogotovo kad dođe neko novi, sposobniji i karizmatičniji. SDP-u će onda, zasluženo, na naplatu doći svi čengići, karićke i slični helezi.

Ako pak misle djelovati u cijeloj zemlji, SDP pravi teško popravljive greške. Svojim ”krnjim patriotizmom” aktivno sudjeluje u legitimiranju etnonacionalne podijeljenosti protiv koje se navodno bori. Da se razumijemo, BiH može napredovati, nadamo se do članstva u EU i NATO. To bi bilo važno, ali samo po sebi nije dovoljno ako je društvo podijeljeno i ako među građanima nema osnovnog ljudskog i političkog povjerenja. To je recept za nesretnu državu, malo bolji Libanon, odakle ljudi odlaze u bolje i sretnije sredine.

Možda je sve do sada izrečeno naivno. Možda SDP nikada i nije bio istinski privržen cijeloj Bosni i Hercegovini. Moguće. Osim toga, cinizam i pragmatizam su tipične odlike političara bilo gdje, pa zašto onda ne i u BiH. Međutim, zbog svoje turbulentne povijesti, ne samo novije, zbog dominirajućih nacionalizama i krhkog povjerenja među glavnim grupama, Bosna i Hercegovina je donekle posebna. Zbog toga bi odgovorna politika trebala voditi računa da se pojedince i grupe okuplja i pronalazi u cijeloj BiH, jer rastavljati ih i tako skupljati mizerne političke poene doslovno je najlakša stvar na svijetu.

U tom smislu, SDP BiH je veliko razočaranje. Tu baš nikakve Bosne i Hercegovine suštinski nema, osim možda u statističkim greškama na lokalnoj razini. Ovakvi kakvi su, zaslužuju redovito gubiti izbore od onih koji su bolji u tom krnjem patriotizmu kojem su se okrenuli – od SDFA. Sve dok ne nauče da je Bosna i Hercegovina multietnička država. Zemlja tragične recentne prošlosti, koja treba integrirajuće narative a ne bezlične a pompezne aparatčike a-la Bećirović (za takve engleski jezik ima odličnu kovanicu – stuffed shirt), mizerno nacional-populističko estradnjaštvo Benjamine Karić, više ili manje dobronamjerno kalkuliranje Nermina Nikšića i manje-više otvoren monoetnički nacionalizam, komično prerušen u građansku opciju među današnjim glasačima stranke (što možda nije empirijski dokazivo, ali doima se bolno očiglednim). To stvarno više ne pali.

Ako SDP suštinski ne promijeni pravac, ako se ne okrene multietničkoj BiH i pravima radnika u takvoj BiH, sa svim teškim izazovima ali i potencijalnim nagradama koje takav smjer nosi, postat će, ako već nije, tek SDA light. Teško je zamisliti veće srozavanje za stranku koja je formalno socijaldemokratska, multietnička i radnička.

A možda današnji lideri znaju šta rade, pa će sve biti u redu. Vrijeme će pokazati ko je u pravu.     

---

digitalnademokracija.com