Minna Alander, suradnica, Chatham House; nerezidentna suradnica, CEPA; viša suradnica, Frivärl. Specijalizirala se za sigurnost u sjevernoj Europi, nordijsku obrambenu suradnju, sigurnost na Arktiku, NATO, hibridno ratovanje, te njemačku i finsku sigurnosnu i obrambenu politiku. Na svome blogu objavila je članak o Trumpu i njegovom utjecaju na Europu, koji ovdje prenosimo u nešto kraćoj verziji.

Prvo pravilo međunarodne politike trebalo bi biti: nikad ne vjeruj vlastitoj propagandi. Vladimir Putin povjerovao je u svoju pa je prije tri godine smatrao da je došao pravi trenutak da započne sveobuhvatni rat protiv jedne od najvećih europskih zemalja. S druge strane, Trump i njegovi ljudi ne uspijevaju shvatiti da Europa nije samo slaba i krotka skupina beskorisnih birokrata, zaraženih “virusom probuđenog uma” (woke, op.prev.), kako je oni vide.

Postojao je stvarni rizik da se Europa neće uspjeti dogovoriti o zajedničkoj strategiji vis-à-vis Trumpa, i da se članice počnu natjecati jedna protiv druge koja će pridobiti Trumpovu naklonost. Međutim, dogodilo se suprotno. Trump i njegov tim otišli su tako daleko da je europski odgovor bio jak i ujedinjen. Usklađeni napor Trumpovog tima da antagonizira Europu na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji popraćen je Trumpovim drskim tvrdnjama da je Volodymyr Zelenskyy, predsjednik Ukrajine, neizabrani diktator (dok je odbio reći isto o Putinu) i okrivio je Ukrajinu za rat. Što je nevjerojatno, glasao je zajedno s Rusijom protiv rezolucije UN-a kojom se osuđuje ruska invazija. Ove Trumpove metode daju rezultate. Prema Euractivu, europske reakcije bile su prilično otvorene:

“Nekoliko europskih diplomata koji su razgovarali s Euractivom nisu birali riječi. Jedan od njih opisao je debakl UN-a i G7 oko Ukrajine kao ‘potpuni neuspjeh’, dok je drugi otišao toliko daleko da je Trumpa nazvao ‘Putinovom kučkom’.”

U međuvremenu, europski čelnici zauzeti su planovima za spas Ukrajine iz Trumpovih kandži. Macron, koji je, čini se, konačno počeo preuzimati vodstvo u Europi – ne jednostranim potezima, već u dogovoru s drugima – sazvao je dva sastanka. Na treću godišnjicu ruske invazije, 24. veljače 2025., velik broj europskih i EU čelnika okupio se u Kijevu kako bi iskazali solidarnost s Ukrajinom (osobito u odsutnosti američkih predstavnika). Istog je dana EU najavila svoj 16. paket sankcija (koji uključuje rusku “flotu u sjeni”) i značajan paket potpore za energetsku sigurnost Ukrajine , s potpunom integracijom Ukrajine i Moldavije u energetsko tržište EU-a do početka 2027. Navodno, EU također radi na novom paketu vojne potpore za Ukrajinu, vrijednom “najmanje 20 milijardi eura”.

Osim europskih zemalja koje nisu članice EU-a (Norveške, Islanda, Ujedinjenog Kraljevstva), Kanada također aktivno sudjeluje na europskim sastancima, što ovaj format čini mnogo širim od samog EU-a i više je poput “Europe+” (u Kijevu, norveški premijer Jonas Gahr Støre našalio se da Europa kupuje Kanadu od SAD-a). Ni dvije problematične članice EU/NATO-a, Mađarska i Turska, ne ugrožavaju trenutne napore. Viktor Orbán pristao je na najnoviji paket sankcija za godišnjicu rata, a čini se da je Turska za sada odlučila odabrati europsku stranu, a predsjednik Erdogan izrazio je podršku članstvu Ukrajine u NATO-u. Trumpov očiti prezir prema Europi čak je pretvorio njemačkog izbornog pobjednika, čelnika Kršćansko-demokratske stranke i tvrdokornog transatlantista Friedricha Merza u degolovskog zagovornika ne samo europske strateške autonomije, nego i neovisnosti od SAD-a . Merz je također ranije iskazao interes za ponudu Francuske za razgovor o mogućoj europskoj suradnji na nuklearnom odvraćanju. Trump je izveo izvanredan pothvat: ujedinio je američke saveznike protiv SAD-a.

Osim političkog centra, Trump i njegov MAGA pokret gube popularnost čak i među europskom krajnjom desnicom. Čelnik francuske krajnje desnice Jordan Bardella otkazao je svoj govor na Conservative Political Action Conference (CPAC) nakon što je Steve Bannon ponovio nacistički pozdrav Elona Muska. Norveški krajnji desničar Christian Tybring-Gjedde, koji je bio jedan od najgorljivijih Trumpovih zagovornika u Norveškoj i dva puta ga je nominirao za Nobelovu nagradu za mir, promijenio je mišljenje i sada kritizira Trumpovu politiku prema Ukrajini.

Ono što Trump i njegov tim ili ne razumiju ili im nije bitno jest da se u posljednje tri godine neizazvanog rata položaj Ukrajine u Europi značajno promijenio. Ako je 2014. postojao samo nejasan osjećaj neugodnosti zbog ruske aneksije Krima, sada se Ukrajina doživljava kao središnja tema europske sigurnosti. Ukrajina je također čvrsto na putu da postane članica EU, a predsjednica Komisije Ursula von der Leyen optimistična je da bi se pristupanje moglo dogoditi prije 2030. ako se reforme nastave trenutnom brzinom. Nordijske i baltičke zemlje posebno su zainteresirane za budućnost Ukrajine i guraju Europu naprijed u cjelini. Ovih osam malih zemalja koje su na izloženom mjestu u blizini Rusije, čvrsto vjeruju da će sudbina Ukrajine odrediti njihovu sudbinu. Ovaj osjećaj je široko rasprostranjen na kontinentu.

P.S. Prodaja automobila Tesla u Europi prošlog je mjeseca pala za 45 posto. I Wall Street Journal je izvijestio da investitori izgledaju željni ponovno “učiniti Europu velikom”. Stoga, ako mislite da je Europa osuđena na propast, ne obraćate pažnju.