S obzirom na ogromne izazove s kojima se europski političari suočavaju u eri Donalda Trumpa, možda je i razumljivo da žele pobjeći od svega. Ovog tjedna, u zabačenom dvorcu u jednom belgijskom selu održava se summit EU o konkurentnosti. Ovo pastoralno okruženje možda će popraviti raspoloženje prisutnih šefova država, ali ne može otkloniti hitnost rasprave koju je potrebno voditi.
U poslijeratnom razdoblju Europa se nikada nije osjećala ovako nesigurno. Trumpova administracija (na čelu pokreta “America first”) jasno je dala do znanja da Europu namjerava ekonomski maltretirati, putem tarifa i prijetnji, te da se kontinent na transatlantski vojni savez više ne može oslanjati za svoju obranu. Visokotehnološka konkurencija iz Kine prijeti da će razbiti pokušaje europske industrije da održi korak u ključnim područjima poput zelene tranzicije. Diljem Europske unije raste podrška krajnjoj desnici.
U ovom sumornom kontekstu, francuski predsjednik Emmanuel Macron zasigurno ima pravo kada sugerira da “sve po starom” ne može biti opcija. On i drugi lideri zalažu se za novu, asertivnu industrijsku strategiju „Made in Europe“, čije će verzije dominirati dnevnim redom summita u Belgiji. Što se tiče obrane, to je već sada smjer u kojem EU ide: Sigurnosna akcija za Europu (Safe), novi zajednički program nabave obrambene opreme, nalaže da se lavovski dio kupnje obavlja u zemljama članicama unije ili blisko povezanih zemalja.
U novom i nestabilnom svijetu, to ima očitog smisla. Gospodin Macron tvrdi da bi se isti kriterij „europske preferencije“ trebao primjenjivati na šire strateške sektore, što je stav koji dijeli i Europska komisija. U nedavnoj intervenciji koju su potpisale stotine poslovnih čelnika, povjerenik za industrijsku strategiju Stéphane Séjourné napisao je: „Kad god se europski javni novac troši u Europi, on mora doprinijeti europskoj proizvodnji i kvalitetnim radnim mjestima.“
Nije iznenađujuće, s obzirom na tradicionalnu predanost EU slobodnoj trgovini i odbojnosti prema svakom dašku protekcionizma, da su skeptici brzo uzvratili paljbu. Njemački proizvođači automobila, čiji se proizvodni pogoni nalaze diljem svijeta, izrazili su zabrinutost. Baltičke i nordijske zemlje članice uzbunile su se zbog potencijalne odmazde trećih zemalja. Njemački kancelar Friedrich Merz, bivši direktor BlackRocka, udružio se s talijanskom premijerkom Giorgijom Meloni kako bi predložili alternativni program rasta, temeljen na deregulaciji i ograničavanju opsega briselske birokracije.
Takve podjele sažimaju dileme skojima se unija suočava. Svaki pristup „kupuj europsko“ zasigurno bi trebao biti pažljivo kalibriran kako bi se osiguralo da geopolitički nedostaci ne nadmaše koristi, u smislu radnih mjesta i strateške autonomije. Ali, ako se kombinira s mega-ulaganjima u područja poput zelene i digitalne tehnologije – što je bivši predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi dosljedno zagovarao – to bi moglo dati EU samopouzdanje i sredstva za pravilno korištenje jedinstvenog tržišta od 450 milijuna ljudi.
U brutalno transakcijskom svijetu, prioritet u Bruxellesu i europskim prijestolnicama mora biti pronaći način za izjednačavanje iskrivljenih ekonomskih uvjeta s Washingtonom i Pekingom. Kako kaže g. Séjourné: „Kinezi imaju ‘Proizvedeno u Kini’, Amerikanci imaju ‘Kupujte američko’, dok većina drugih ekonomskih sila ima slične sheme… Pa zašto ne bismo i mi?“
To je dobro pitanje.
digitalnademokracija.com 